REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

Poslovni broj: Povrv-151/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja HRT, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika TA, kao vlasnik [obrt], obrt za trgovinu, vl. TA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, temeljem čl. 461 a. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), bez održavanja glavne rasprave, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tanje Ferenc, posl. br. Ovrv-2224/2025, UPP/OS-Ovrv- 202/2025, od 1. rujna 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 31,86 eura (trideset jedan euro i osamdeset šest centi) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 10,62 eura od 1. studenog 2024. godine do isplate;

- na iznos od 10,62 eura od 1. prosinca 2024. godine do isplate;

- na iznos od 10,62 eura od 1. siječnja 2025. godine do isplate;

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tanje Ferenc, posl. br. Ovrv-2224/2025, UPP/OS-Ovrv- 202/2025, od 1. rujna 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 37,50 eura (trideset sedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 75,77 eura (sedamdeset pet eura i sedamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 25,00 eura (dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 137,50 eura (sto trideset sedam eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj HRT je protiv tuženika, tada ovršenika ŠA, kao vlasnika [obrt], obrt za trgovinu, dana 18. ožujka 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 31,86 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tanje Ferenc, posl. br. Ovrv-2224/2025, UPP/OS-Ovrv-202/2025, od 1. rujna 2025., kojim je tužitelju priznat i ovršni trošak u iznosu od 37,50 eura.

3. Pravodobnim prigovorom od 12. rujna 2025. tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. U prigovoru navodi da je svoju obvezu koja je predmet rješenja o ovrsi ispunio dana 24. ožujka 2025., prije izdavanja rješenja o ovrsi. Radi toga pobija i odluku o troškovima ovršnog postupka, te predlaže da sud ukine rješenje o ovrsi i obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka.

4. Po prigovoru tuženika rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-151/2025-2 od 27. studenog 2025. godine, rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ).

5. Tužitelj je, sukladno čl. 461.a st. 6. ZPP-a dostavio podnesak u kojem je naveo da je tuženik djelomično podmirio dug u tijeku postupka odnosno da je dana 24.03.2025. godine uplatio iznos od 32,32 EUR što nije bilo dovoljno da se podmiri cijeli dug te da se ovrha zatvori, a iznos da je knjižen na glavnicu i dio na kamatu, da tuženik još uvijek duguje iznos od 37,50 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, a navedeni dug da se odnosi na ovršne troškove. Ističe da je tužitelj ovrhu pokrenuo dana 18.03.2025., a tuženik da je dug djelomično podmirio 24.03.2025., dakle nakon utuženja, a kako tuženik ovdje predmetni dug nije podmirio po dospijeću, tužitelj je pokrenuo postupak ovrhe te su nastali ovršni, a sada i parnični troškovi opravdani jer ih je tuženi sam prouzročio nepravovremenim plaćanjem mjesečnih pristojba. Ističe da pretplatnički odnos traje od prijave do odjave, a obzirom da je u vrijeme nastajanja duga tuženik bio uredno prijavljeni obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi, tuženik je ovdje predmetni dug dužan podmiriti. Prema evidenciji obveznika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“, šifra obveznika: 47946762 da je prijavljen prijamnik za koji se, sukladno odredbama članka 34. st. 8. Zakona o HRT-u naplaćuje pristojba. Prijava da je sačinjena temeljem prijave prijamnika koja je obavljena dana 27.07.2015. na adresi prijave, a u sporno razdoblje da je tuženik bio prijavljeni obveznik. Nadalje ističe da vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu odgovara svim uvjetima propisanim zakonom te predstavlja dokaz o postojanju duga. Tuženik da je za sporno razdoblje uredno prijavljeni obveznik, a svoj je prijamnik nije odjavio, a ovdje predmetni dug nije podmirio na vrijeme čime je uzrokovao pokretanje ovršnog i nastavno parničnog postupka. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, a u sporno je razdoblje prijavljeni obveznik, predlaže sudu da naloži tuženiku da isplati preostali iznos duga. Ističe da kako tužitelj nije uzrokovao troškove parničnog niti ovršnog postupka već je iste uzrokovao tuženik, tako da potražuje naknadu nastalih i nužnih troškova ovršnog i parničnog postupka i to odvjetničkog zastupanja radi sastava prijedloga za ovrhu, javnobilježničke nagrade radi donošenja rješenja o ovrsi (specifikacija u prijedlogu za ovrhu – 37,50 EUR) te se potražuje i trošak odvjetničkog zastupanja u parničnom postupku, sve uvećano za pdv.

6. Tuženiku je, sukladno čl. 461.a st. 7. ZPP-a, dostavljen podnesak tužitelja, međutim isti se nije na njega očitovao.

7. Tužitelj je u svom podnesku naveo da je tuženik djelomično podmirio dug te da je ostao za podmiriti iznos od 37,50 eura uvećano za zatezne kamate, a koji se iznos odnosi na ovršne troškove. Tuženiku je taj podnesak uredno dostavljen, a on se na isti nije očitovao, slijedom čega se, sukladno članku 193. stavku 2. ZPP -a, smatra da pristaje na djelomično povlačenje tužbe, slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke.

8. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. U konkretnom slučaju potraživanje tužitelja je iznos od 31,86 eura te se stoga radi o sporu male vrijednosti. Odredbom čl. 461.a. st. 4. ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, a da će sud rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Obzirom na sve pisane navode stranaka, te pregledom cijelog spisa predmeta sud nije našao potrebnim održavanje ročišta.

9. U odnosu na troškove ovršnog postupka, prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga za jedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

10. Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 154., 155. i 156. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako vrijednost predmeta spora iznosi 31,86 eura, u skladu s Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tuženiku pripada pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Tuženiku također pripada pravo i na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura, sukladno Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.). Sveukupni trošak na koje tuženik ima pravo iznosi 75,77 eura, slijiedom čega je odlučeno kao u točki III. Izreke.

11. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu ne bi mu pripadalo pravo na naknadu troškova postupka. Ali, uzimajući u obzir da je tuženik podmirio glavnicu i kamate nakon podnošenja ovršnog prijedloga, sud smatra kako je tuženik sukladno članku 156. stavku 1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju troškove koji su nastali do ispunjenja predmetne tražbine. Tuženik je svojom krivnjom, neispunjenjem obveze po dospijeću, uzrokovao tužitelju troškove ovršnog postupka koji su nastali do podmirenja tražbine. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove sastava prijedloga za ovrhu po opunomoćeniku, te dio javnobilježničkih troškova. Tužitelju je priznato pravo na 12,50 eura s uključenim PDV-om, na ime sastava prijedloga za ovrhu, te 12,50 eura s uključenim PDV-om na ime predujma naknade javnog bilježnika, na temelju članka 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21. i 18/22.). Predmetni ovršni postupak pokrenut je 18. ožujka 2025., a tuženik je platio glavnicu i kamate 24. ožujka 2025., pa nije ni bilo potrebe za donošenjem rješenja o ovrsi, slijedom čega tužitelju pripada pravo samo na predujam naknade, a ne i trošak ostatka naknade. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke.

12. Na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a na odmjerene troškove postupka strankama pripadaju i zatezne kamate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

13. Budući da nije uspio u parnici, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 137,50 eura, koji se odnosi na ostatak naknade javnog bilježnika i troškove parničnog postupka, odbijen je kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Labinu, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se ulaže putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćnice

- tuženiku po punomoćnika