REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1103/2023-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I – tuženice ČE, [adresa]; Mariborski Odvojak 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], II – tuženika PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III – tuženice UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV – tuženice VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V – tuženice ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI – tuženika ČEĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VII – tuženice ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja CE, zaposlenika, punomoćnika I, VI i VII - tuženika, ZE, odvjetnika, zamjenice punomoćnika III – tuženika ĐE, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanih II, IV i V – tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), dana 23. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetni Ugovori o radu koje je sklopila prvotužena ČE, OIB [osobni identifikacijski broj] s:

1. drugotuženikom PE, OIB [osobni identifikacijski broj] s početkom rada dana 14.08.2017. godine

2. trećetuženom UE, OIB [osobni identifikacijski broj] s početkom rada dana 11.07.2017. godine

3. četvrtotuženom VE, OIB [osobni identifikacijski broj] s početkom rada dana 17.03.2020. godine.

4. petotuženom ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj] s početkom rada dana 20.09.2018. godine

5. šestotuženikom AE, OIB [osobni identifikacijski broj] s početkom rada dana 14.06.2021. godine

6. sedmotuženom ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj] s početkom rada dana 22.09.2021. godine."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi I – tuženici ČE, VI – tuženiku ČEĆ i VII – tuženici ĆE trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi II – tuženiku PE trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tužitelju naknaditi III – tuženici UE trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 1. kolovoza 2023. navodi da je I – tuženica ČE (dalje u tekstu: I - tuženica) s II – tuženikom PE (dalje u tekstu: II - tuženik), III – tuženicom UE (dalje u tekstu: III - tuženica), IV – tuženicom VE (dalje u tekstu: IV - tuženica), V – tuženicom ŠE (dalje u tekstu: V - tuženica), VI – tuženikom AE (dalje u tekstu: VI - tuženik) te VII – tuženicom ĆE (dalje u tekstu: VII - tuženica) sklopila Ugovore o radu na određeno vrijeme čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorima, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja da je I – tuženica u određenim razdobljima prijavila u osiguranje veći broj radnika čime se izražava sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izvršio je kontrolu podataka za I – tuženicu za razdoblje od 2. siječnja 2017. do 12. studenoga 2021., te je utvrđeno da iz sustava Porezne uprave proizlazi da nema evidentiranih prijava za kontrolirano razdoblje, niti uplata. Iz navedenog proizlazi da I – tuženica nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti te je radnicima upitan staž osiguranja. Tužitelj navodi da je I – tuženica sklopila ugovore o radu sa II – VII tuženicima čija svrha je bila da isti ostvare pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, a ne radni odnos. U utuženom razdoblju III – tuženica, IV - tuženica, V – tuženica, VI – tuženik i VII – tuženica su koristili prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 122. st. 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranja koja propisuje da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno status osiguranika ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, tužitelj ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora. Tužitelj se dalje poziva na odredbu čl. 285. st. 1 Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama te navodi da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanja poslova. Životno je nelogično da je I – tuženica zaposlila u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavala zakonom propisane obveze. Stoga se može utvrditi da se radi o simulaciji ugovora o radu te da je isti zaključen iz nedopuštenih pobuda. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnost zaključenih ugovora o radu, sve kako je to navedeno pod točkom I/ izrijeke.

2. I – tuženica u odgovoru na tužbu navodi da nije zaključila nikakve ugovore niti znam tko je to učinio u njeno ime, s obzirom da je nepismena osoba te se potpisuje otiskom kažiprsta desne ruke. I – tuženica se ne protivi tužbenom zahtjevu da se ugovor proglasi ništetnim, jer isti nije zaključila niti zna tko je to učinio u njeno ime. Stoga je predložila da se u odnosu na nju usvoji tužbeni zahtjev i proglasi ugovor ništetnim. Dopunjujući svoje navode iz odgovora na tužbu na ročištu od 18. lipnja 2026. I – tuženica ističe da je ona nepismena osoba, da nije bilo ugovora, niti poznaje ostale tuženike. Prije svega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da nije došlo do zaključenja ugovora o radu.

3. II – tuženik se na tužbu očitovao na ročištu od 5. lipnja 2024. navodeći da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže tužbu odbaciti jer istoj ne prileži ugovor o radu za koji se traži utvrđenje ništetnosti. Navodi da ne poznaje I – tuženicu niti da je ikada zaključio ugovor o radu sa I – tuženicom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, budući da se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu koji nikada nisu zaključeni niti su priloženi spisu.

4. III – tuženica u odgovoru na tužbu poriče navode da bi sklopila ugovor o radu s I – tuženicom, navodi da je neuka i nepismena osoba te da nema saznanja o zaključenju bilo kakvog ugovora. Nema saznanja tko bi to učinio u njeno ime, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. IV – tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako poriče navode da bi sklopila ugovor o radu sa svrhom ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. IV – tuženica je neuka i nepismena osoba, smatrala je da će se ugovor realizirati u smislu obavljanja poslova i nije mogla znati da je nezakonito stečen status osiguranika, odnosno da je sklopljeni ugovor nezakonit. Protivi se tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti kao neosnovan.

6. V – tuženica nije podnijela odgovor na tužbu u roku kojeg je odredio sud, međutim nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe, sukladno odredbi čl. 331 b st. 1 ZPP-a, te je stoga sud nastavio sa postupkom zakazivanjem pripremnog ročišta.

7. VI – tuženik, odnosno prednik VI – tuženika AE u odgovoru na tužbu navodi da je sa I – tuženicom zaključio preko Udruge Roma ugovor o radu za obavljanje poslova u građevinarstvu i pomoćnih poslova u poljoprivredi i kućanstvu te je s tog naslova koristio prava iz zdravstvenog osiguranja. Navodi da se ne radi o fiktivnom ugovoru već o stvaranom ugovoru o radu radi obavljanja poslova. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

8. VII – tuženica u dogovoru na tužbu navodi da je sa I – tuženicom zaključila preko Udruge Roma ugovor o radu za obavljanje poslova u građevinarstvu i pomoćnih poslova u poljoprivredi i kućanstvu te je s tog naslova koristila prava iz zdravstvenog osiguranja. Navodi da se ne radi o fiktivnom ugovoru već o stvaranom ugovoru o radu radi obavljanja poslova. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

9. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u popis osiguranika

– elektronski zapis HZZO-a (str. 5-10 spisa), u popis računa ispostavljenih na ime II – VII tuženika (str. 11-18 spisa), u rješenja HZMO-a (str. 19-28 spisa), u dopis HZMO-a od 2. ožujka 2023. (str. 29 spisa), u popis svih osiguranika (str. 30-31 spisa), u zapisnik HZMO-a (str. 32-33 spisa), u stanje računa poreznog obveznika (str. 34 spisa), u dopis HZMO-a od 2. lipnja 2023. (str. 35-36 spisa), te u dopis HZMO-a od 7. veljače 2022. (str. 37 spisa).

10. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

11. U tijeku ovog parničnog postupka preminuo je prednik VI – tuženika AE, te je prema rješenju ovog suda posl. br. PR-1103/2023-58 od 21. srpnja 2025. postupak nastavljen u odnosu na nasljednika, odnosno VI – tuženika ČEĆ.

12. Tužitelj je u spis dostavio izvadak iz evidencije, iz koje proizlazi u kojim periodima su II – VII tuženici bili prijavljeni u radni odnos kod fizičke osobe – I – tuženice.

13. Tužitelj je u spis dostavio i popis računa koji su ispostavljeni na ime III, IV, V,VI i VII tuženika s naslova korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

14. Nadalje, spisu prileže rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koja su donesena u odnosu na II – tuženika, III – tuženicu, IV – tuženicu, V – tuženicu i VII – tuženicu, prema kojim se poništava prijava o pretanku svojstva osiguranika te se ne priznaje radni staž kojeg su proveli radeći u kućanstvu I – tuženice.

15. Spisu prileži i dopis HZMO-a od 2. ožujka 2023. koji je upućen tužitelju, iz kojeg proizlazi da je HZMO proveo nadzor u kućanstvu I – tuženice, s obzirom da je ista imala prijavljen veći broj osoba u obvezno osiguranje u isto vrijeme pa se sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje. Navedenom dopisu prileži i popis od ukupno 46 osoba koje su prema utvrđenju HZMO-a bile prijavljene u radni odnos kod I – tuženice.

16. Iz zapisnika HZMO-a od 12. studenoga 2021. proizlazi da nije bilo moguće uspostaviti zapisnik o kontroli podataka jer nema dokumentacije obveznika, te je stoga zapisnik sačinjen na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, a ispravnost podataka i prijava u staž osiguranja će se utvrditi u upravnom postupku kojeg će HZMO pokrenuti po službenoj dužnosti.

17. Isto tako spisu prileži izvadak iz računa poreznog obveznika I – tuženice, iz kojeg proizlazi da ista nema niti dugovanja niti potraživanja kao porezni obveznik, odnosno da je njezino stanje 0,00 kuna.

18. Iz podataka koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je II – tuženik bio prijavljen u radni odnos kod I – tuženice u periodu od 9. veljače 2017. do 9. veljače 2017. (1 dan), da je III – tuženica bila prijavljena u radni odnos kod I – tuženice u razdoblju od 11. srpnja 2017. do 11. srpnja 2017. (1 dan), da je IV – tuženica bila prijavljena u radni odnos kod I – tuženice u razdoblju od 17. ožujka 2020. do 17. ožujka 2020. (1 dan), da je V – tuženica bila prijavljena u radni odnos kod I – tuženice u razdoblju od 20. rujna 2018. do 20. rujna 2018. (1 dan), da je prednik VI – tuženika bio prijavljen u radni odnos kod I – tuženice u razdoblju od 14. lipnja 2021. do 14. lipnja 2021. (1 dan), te da je VII – tuženica bila prijavljena u radni odnos kod I – tuženice u razdoblju od 22. rujna 2021. do 22. rujna 2021. (1 dan).

19. Prema navodima tužitelja iz tužbe cilj zaključenja ugovora o radu I – tuženice i II – VII tuženika bilo je stjecanje prava iz zdravstvenog osiguranja, a ne radni odnos. Iz navedenog proizlazi da tužitelj tvrdi da je u ovom slučaju nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku da stranke zaključe ugovor o radu. Ujedno tužitelj se poziva na odredbu čl. 285. st. 1 Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

20. Sukladno odredbi čl. 273 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, dok je prema odredbi čl. 273 st. 2 istog Zakona propisano da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Znači, u slučaju postojanja nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na sklapanje ugovora posljedica je ista kao i za prividni ugovor iz čl. 285. st. 1 ZOO-a, na koju odredbu se poziva tužitelj u svojoj tužbi.

21. Valja navesti da je nepostojeći pravni posao onaj kod kojeg nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora, odnosno kod kojeg nisu ispunjene pretpostavke za njihov nastanak. Takvi pravi poslovi ne postoje, te stoga u odnosu na njih nije moguće isticati ništetnost, niti takav pravni posao može biti protivan Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu društva.

22. S obzirom da spisu niti ne prileže ugovori o radu čije utvrđenje ništetnosti traži tužitelj, niti je moguće isticati ništetnost u odnosu na pravne poslove koji ne postoje, valjalo je u svakom slučaju odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na sve tuženike, budući da tužitelj tvrdi kako se u ovom slučaju radi o navodno prividnim ugovorima o radu (koji ugovori niti prileže spisu, niti je vidljivo tko i kada je iste zaključio) u odnosu na koje nije moguće isticati ništetnost.

23. Tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren je na ugovore o radu koji su navodno zaključeni između I – tuženice i II – VII tuženika, dok iz spisa proizlazi jedino to da je došlo do prijavljivanja u radni odnos II – VII tuženika kod I – tuženice, nije vidljivo tko je to učinio, utvrđeno je dalje da su učinjeni i neki troškovi s naslova obveznog zdravstvenog osiguranja, međutim nije dokazano niti utvrđeno da je uopće došlo do sklapanja ugovora o radu između I – tuženice i II – VII tuženika.

24. Budući se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o radu, za koje nije utvrđeno da su uopće sklopljeni, niti je utvrđeno da bi bili prividni, odnosno iz nekog drugog razloga ništetni, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

25. Odluka o trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška I, II, III, VI i VII tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da su isti zastupani po odvjetnicima.

26. Trošak I, VI i VII tuženika odnosi se na jednokratnu nagradu iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 500,00 eura, trošak II – tuženika odnosi se na jednokratnu nagradu iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 500,00 eura, te trošak III – tuženice odnosi se na jednokratnu nagradu iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 500,00 eura uvećano za iznos od 125,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) što sve zajedno iznosi 625,00 eura, a koji trošak je tužitelj dužan naknaditi I, II, III, VI i VII tuženicima, sve kako je to riješeno pod točkama II/ do IV/ izrijeke.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. I, VI i VII – tuženik po pun. Mitar Knežić, odvjetnik

3. II – tuženik po pun. Nataši Lisac, odvjetnici

4. III – tuženica po pun. Dragutin Rendeli, odvjetnik

5. IV – tuženica po pun. Damir Vukmanović, odvjetnik

6. V – tuženica putem eOglasne ploče