P-381/2025-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši Rešetaru, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Eos Matrixa d.o.o., OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a presude javno objavljene 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tuženika EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, na plaći tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju ostvaruje kod poslodavca Cesting d.o.o. te se nalaže tuženiku povrat svih zaplijenjenih sredstava (iznos koji će tužitelj naknadno specificirati sukladno čl. 186. b. st. 3.), a ovršni postupak se obustavlja.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Tuženik Eos Matrix d. o. o., OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, odbija se sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem zaključka Općinskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2019., broj Ovr-924/2019-4 ovršenik (ovdje tužitelj) je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to po ovršnoj ispravi - izjave o suglasnosti za zapljenu primanja od 13.5.2009. koju je tužitelj izdao tadašnjem vjerovniku Banki Kovanica d.d., a koju je ovdje tuženik Eos Matrix d.o.o. cesijom pribavio od iste banke, tuženik je zatražio od poslodavca tužitelja (Cesting d.o.o.) na izvršenje uplate zaplijenjenog dijela plaće, ovršenika, ovdje tužitelja, odnosno na postupanje povodom iste. U svom dopisu Eos Matrix d.o.o., ovdje tuženik, pojašnjava kako je temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između Banka Kovanica d.d. i tuženika postao zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo, a nepodmireno dugovanje po kreditu za ĆR. No, temeljem očevidnika o redoslijedu plaćanja FINA-e vidljivo je kako je Banka Kovanica d.d. već ovršila tužitelja te je protupravno tuženikovo zahtijevanje izvršenje uplata zaplijenjenog dijela plaće sve dok je Banka Kovanica d.d. u redoslijedu naplate. Obzirom da je u redoslijedu naplate i bivša supruga tužitelja za potraživanje temeljem uzdržavanja za mlt. dijete (sin tužitelja FR), zapravo je razvidna namjera tuženika, a to je da zaobiđe obligatorne odredbe Obiteljskog zakona, Ovršnog zakona, Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kao i Pravilnika o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a to je da tražbina za uzdržavanje djeteta mora biti prva u redoslijedu naplate, odnosno ista je prioritetna. Za napomenuti je kako se na ovaj perfidan način tužitelja de facto ovršava dva puta: prvo mu se zaplijeni trećina plaće direktno od poslodavca, a onda se od ostatka plaće namiruje njegovo mlt. dijete koje je dužan uzdržavati, čime se zapravo pobija svrha FINA-e kao servisa za provedbu ovrhe. Uzgred rečeno na predmetnu izjavu o zapljeni promjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina koji je već nastupio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako su svi navodi tužitelja paušalni i usmjereni izbjegavanju podmirenja obveze. Tuženik ističe kako je tužitelj podnošenjem žalbe nakon proteka roka, te nastavno podnošenjem predmetne tužbe, iskoristio pogrešan pravni put. U ovopredmetnom postupku tužitelj podnosi pogrešno pravno sredstvo zaštite predviđeno odredbom čl. 53. Ovršnog zakona, te nastavno tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje, tuženik ističe kako je u skladu s odredbom čl. 202. st. 9. Ovršnog zakona, kao novi vjerovnik kojem je tražbina ustupljena, kod poslodavca tužitelja podnio zahtjev za provođenje postupka zaplijene po pristanku dužnika. Tuženik naglašava kako je odredbom čl. 202. st. 12. Ovršnog zakona propisano kako prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno prijedlog za odgodu ovrhe mogu podnijeti isključivo prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik. Slijedom navedenog, budući da u konkretnom predmetu nije došlo do promjene na strani ovršenika, već na strani ovrhovoditelja, prvobitni ovršenik nema mogućnost podnošenja pravnog sredstva zaštite u smislu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao niti tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tuženik ističe kako je temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 5.11.2018. između Banka Kovanica d.d. Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 i društva Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, te ovjerenog kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba istog pod brojem OV- 9505/18 i javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba 9.11.2018. pod brojem OV- 28688/18, te temeljem Dodatka I Ugovoru o cesiji ovjerenom kod javnog bilježnika Marijana Jurića 4.12.2018. pod brojem OV-10729/18 i kod javnog bilježnika Željke Maroslavac 12.12.2018. pod brojem OV-32000/18, društvo Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 postalo zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka. Predmetno dugovanje u odnosu na ovdje tužitelja odnosi se na dugovanje iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 33002021078, sklopljenog 13.5.2009., a u kojemu je tužitelj bio Korisnik kredita. Budući da se dužnik nije pridržavao uvjeta iz navedenih Ugovora, prethodni vjerovnik je 29.3.2011. otkazao Ugovor o kreditu broj 33002021078, a čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. Radi osiguranja navedenog kredita izdana su tri različita instrumenta osiguranja: Zadužnica/suglasnost o zapljeni broj OV-10610/09, ovjerena kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka 13.5.2009.; Suglasnost o zapljeni broj OV-10608/09, ovjerena kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka 13.5.2009., Zadužnica broj OV-10609/09, ovjerena kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka 13.5.2009.. Tužitelj u tužbi paušalno navodi kako se neosnovano vodi dvostruka naplata predmetnog dugovanja temeljem zadužnice broj OV-10609/09 aktivirane kod Financijske agencije i temeljem izjave o zapljeni primanja broj OV-10608/09 aktivirane kod poslodavca. Tuženik koristi priliku pojasniti sljedeće. Kada vjerovnik poslodavcu kao isplatitelju stalnog novčanog primanja (plaće) dostavi pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi ili suglasnost o zapljeni primanja, temeljem odredbi članaka 176., 202. i 284. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; nadalje: OZ), poslodavac je dužan nezaštićeni iznos primanja zaplijeniti i isplatiti izravno na račun vjerovnika. Pritom je važno pojasniti da je prema odredbi članka 5. OZ-a vjerovnik kao ovrhovoditelj ovlašten istodobno zatražiti određivanje i provedbu ovrhe na više predmeta, pri čemu treba naglasiti da su plaća i novčana sredstva (računi) različiti predmeti ovrhe na kojima se ovrha provodi različitim sredstvima. Ovrhu na primanjima provode poslodavci, dok ovrhu na računima provodi Fina, odnosno banke po nalogu Fine. Na ovrhovoditelju je pravo izbora na koji način će provoditi predmetnu naplatu svojeg potraživanja, odnosno hoće li ovršni postupak provoditi ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika ili ovrhom putem ovršenikova poslodavca ili drugog isplatitelja stalnog novčanog primanja. Poslodavac tužitelja ima zakonsku obvezu, kao nadležno tijelo, provoditi zapljenu po pristanku dužnika u korist ovrhovoditelja, pazeći pritom isključivo da prigodom postupanja po Izjavi o suglasnosti za zapljenu primanja vodi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima sukladno članku 173. Ovršnog zakona. Stoga, navodi tužitelja su krajnje neosnovani i paušalni. Tužitelj također neosnovano ističe prigovor zastare potraživanja. Naime, u trenutku podnošenja tužbe u gornjem predmetu u tijeku je bio postupak sudske ovrhe pokrenut 24.5.2011. pred Općinskim sudom u Valpovu – Stalnom službom u Donjem Miholjcu. U navedenom postupku se u više navrata mijenjao predmet i sredstvo ovrhe, te je posljednje doneseno Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku – Stalne službe u Valpovu pod brojem Ovr-5225/2015 30.11.2015.. Navedeno rješenje o ovrsi je bilo u Očevidniku Financijske agencije koja je 17.6.2020. obavijestila sud o isknjiženju osnove temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Ovrha u navedenom predmetu je obustavljena iz OBJEKTIVNIH razloga jer se društvo EOS MATRIX d.o.o. legitimiralo kao novi vjerovnik, a ovršenik je uskratio pristanak za stupanje u postupak. Dakle, ovrha nije obustavljena krivnjom ovrhovoditelja, već nastupom objektivnih razloga radi kojih se daljnji postupak ovrhe nije mogao provoditi. U trenutku kada je tužitelj podnio tužbu Naslovnom sudu, ovršni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku – Stalnom službom u Valpovu pod brojem Ovr-5225/2015 je još uvijek bio u tijeku. Stoga, tuženik ističe da se u ovom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojem sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Budući da je nesporno da je Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-5225/2015 doneseno od strane Općinskog suda u Osijeku – Stalne službe u Valpovu, time je tražbina koja je predmet ovog postupka utvrđena odlukom nadležnog organa te se na istu primjenjuje zastarni rok od 10 godina. Nadalje, sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Također, a budući da se prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, podnošenjem Zadužnice broj OV- 10609/09 na provedbu ovrhe Financijskoj agenciji 6.4.2010., dakle prije nastupanja zastare tuženikovog potraživanja, za cjelokupnu tražbinu nastupio je prekid zastare. Ista zadužnica je bila isknjižena iz Očevidnika Financijske agencije 4.8.2018. temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. U međuvremenu je prethodni vjerovnik u svibnju 2016. poslao poslodavcu tužitelja i Suglasnost o zapljeni broj OV-10608/09 na provedbu ovrhe. Nakon ustupa potraživanja tuženik je u više navrata slao Suglasnost o zapljeni broj OV-10608/09 na provedbu ovrhe poslodavcu tuženika. Slijedom navedenog, provođenje postupka izravne naplate pred FINA-om temeljem Zadužnice broj OV- 10609/09 i predaja predmetne ovršne isprave (Suglasnosti o zapljeni broj OV- 10608/09) poslodavcu tužitelja na provedbu ovrhe doveli su do prekida zastare te je zastarni rok počeo teći ispočetka od prvog sljedećeg dana nakon prestanka postupanja. Isto potvrđuje i sudska praksa u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-943/17 od 10. svibnja 2017., u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje iz kojeg se može izvesti zaključak da ovrhovoditelj podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i prekida tijek zastare, s tim da neuspjeh naplate iz tog postupka za koji je odgovoran ovrhovoditelj ne bi imao za posljedicu prekid zastare. U protivnom, kada je bilo koji postupak, pa i onaj pred FINA-om, obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja, tada pokretanje postupka koji je potom okončan obustavom ili neuspjelim završetkom, ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje teći ispočetka. Jednako stajalište zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u pravnom shvaćanju sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 29. listopada 2020.. Također, kao bitno tuženik napominje kako je zaprimao ustege poslodavca tužitelja u razdoblju od travnja 2019. do ožujka 2020., a kojima je također prekinuta zastara. Osim navedenog, u razdoblju od svibnja 2016. do otkupa potraživanja, tuženik je zaprimio više uplata kojima je također prekidana zastara. Zaključno, obzirom na sve navedeno, sve i da se uzme u obzir petogodišnji zastarni rok kako to navodi tužitelj u tužbi, svejedno potraživanje tuženika ne bi bilo u zastari, obzirom da je i prethodni vjerovnik, a i tuženik konstantno pokušavao naplatiti svoje potraživanje prema tužitelju, te svakom od navedenih radnji prekidao zastaru. Stoga, tuženik ističe kako je tužiteljev prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu, odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom od 6. svibnja 2015., nalog za postupanje po Suglasnosti o zaplijeni ovršenika od 17. svibnja 2016., detaljan izvadak prometa Banke Kovanica za razdoblje 01.01.2011. do 16.01.2024., dopis tuženika trgovačkom društvu Cesting d.o.o. Osijek od 22. kolovoza 2019., kartica prometa na dan 18. siječnja 2019. (list 27 spisa), otkaz ugovora o kreditu broj 33002021078 od 13. svibnja 2009. s danom 29. ožujka 2011., ugovor o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu broj 33002021078 od 13. svibnja 2009., ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 5. studenoga 2018., dodatak 1 ugovora o kupoprodaju i prijenosu tražbina od 4. prosinca 2018., očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacija naplate od 29. listopada 2025. (stranica 104 – 161 spisa) te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj: Ovr-5225/2015 i spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-924/2019.

4. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

5. Tužitelj u tužbi ističe i prigovor zastare. Odredbom članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – u daljnjem tekstu OZ) propisano je da se tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može podnijeti jedinoo iz razloga zbog kojih je ovršenik izjavio žalbu te iz razloga zbog kojih je rješenjem upućen u parnicu. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovrv-924/2019 utvrđeno je da tužitelj u žalbi nije istakao prigovor zastare te iz tog razloga nije mogao isti ni istaknuti u tužbi.

6. Uvidom u očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacija naplate Financijske agencije, Sektor poslovne mreže RC Osijek utvrđeno je da je po izravnoj naplati temeljem sudskog rješenja poslovni broj P Ob-149/17-4 ovrhovoditelja UR nije naplaćeno ništa (stranica 104-134 spisa). Daljnjim uvidom u očevidnik utvrđeno je da je po zadužnici ovrhovoditelja Banka Kovanica naplaćeno ukupno 926,15 eura temeljem naknade troška i kamate, a da po glavnici nije naplaćeno ništa. Iz isplatne liste za mjesec 08/19 utvrđeno je da je tuženik naplatio iznos od 1.077,15 kuna. Međutim, tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je raniji vjerovnik Banka Kovanica d. d. već ovršila tužitelja budući da iz ranije citiranog očevidnika proizlazi da je ista banka naplatila samo iznos od 926,15 eura. Iz očevidnika proizlazi, kao što je već navedeno da po, kako tužitelj navodi, prioritetnoj tražbini za uzdržavanje djeteta nije naplaćeno ništa.

7. Ovaj sud je tuženika odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška zamjene na ročištu 20. veljače 2024. u iznosu 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući da sa zapisnika od 20. veljače 2024. proizlazi da je tuženika kao zamjena za odvjetnicu Sonju Šoštar iz Samobora zastupala Anamarija Biočić, odvjetnica iz Osijeka, no međutim, u spisu nema punomoći odvjetnice Sonje Šoštar, tako da tuženik nema pravo na trošak parničnog postupka.

Osijek, 23. srpnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku