Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Ovrv-664/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Virovitici po sucu Arsenu Vaneku u ovršnom postupku ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po ODO Građansko-upravni odjel u Virovitica, protiv ovršenika ŠG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Mladenu Smoljanu odvjetniku iz [adresa], radi ovrhe na novčanim tražbinama ovršenika na računima otvorenim kod banaka, 23. srpnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

I. Upućuje se ovršenik ŠG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na osnovu zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koji je zaprimljen kod FINE RC Zagreb 15.03.2026 u 12:17 sati, a koji je podnesen temeljem ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog ( dopunskog) rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. broj P- 801/2008 od 13.prosinca 2004, iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, ( čl. 50 st. 1 toč 11 Ovršnog zakona NN 112/12-6/24 dalje OZ-a).

II. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima na kojima je temelji žalbu u povodu koje je upućen na parnicu ( čl. 55 st 3 OZ-a).

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio pravni lijek u postupku provedbe izvansudske ovrhe (1-21). Izvršenom analizom sadržaja istoga utvrđeno je da se radi o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ( čl. 50 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona NN 112/12. - 6/24. dalje OZ-a).

2. Sa navedenim prijedlogom sud je postupio kao sa žalbom izjavljenom protiv rješenja o ovrsi po čl. 210 st 2 u vezi sa čl. 50 i 53 Ovršnog zakona ( NN 112/12-130/20 dalje OZ-a), koja je ovrhovoditelju dostavljena na očitovanje obzirom na razlog na kojim se ista temelji ( čl. 52 st 1 u vezi sa čl. 50 st 1 toč 11 OZ-a) na koju se žalbu ovrhovoditelj očitovao na način da se opreza radi protiv istoj jer uz istu nije dostavljen dokaz da je podnesena u roku iz čl. 11 st 3 Oz-a (29).

3. Stoga je, a nakon utvrđene činjenice da se ovrhovoditelj na dostavljenu žalbu očitovao tako što je osporio osnovanosti navoda iste, ( čl. 52/3 OZ-a), a ovršenik osnovanost navoda nije dokazao po čl. 52/4 OZ-a, sud postupio po čl. 52/3 te iz razloga navedenih u čl. 50 st 1 toč. 11 OZ-a, uputio ovršenika na pokretanje parničnog postupka radi proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog čega je odlučeno pod toč. I izreke ovog zaključka.

4. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima na kojima je temelji žalbu u povodu koje je upućen na parnicu ( čl. 55 st 3 OZ-a), zbog čega je odlučeno pod toč. III izreke zaključka.

5. U odnosu na navode ovrhovoditelja gdje se dovodi u pitanje činjenice da li je predmetna žalba izjavljena u zakonskom roku iz čl. 11 st 3 OZ-a sud upućuje na odluku Ustavnog suda RH broj U-I-2676/2020 od 23.veljače 2021 te citira dijelove obrazloženja iste citira :

" 12. Osporenim odredbama Ovršnog zakona propisan je izvansudski postupak koji provodi FINA kod naplate tražbina na računu fizičkih i pravnih osoba koje vode 9 banke. FINA kao provedbeno tijelo nema ovlasti utvrđivati prava i obveze stranaka, već provodi ovrhu na temelju dostavljenih osnova za plaćanje u skladu sa zakonskim odredbama. Prije svega valja navesti da se postupak izravne naplate provodi samo na temelju ovršnih isprava, odnosno isprava koje su nastale, u pravilu, u postupcima u kojima je sudjelovao ovršenik (npr. sudske parnice, sudske ili upravne nagodbe, javnobilježničke ili solemnizirane isprave i sl.). Dakle, ovršenik je već kod nastanka tih isprava bio upoznat s visinom duga, rokovima i uvjetima plaćanja, tijeka zatezne kamate, odnosno obveza mu nije mogla ostati nepoznata. Cilj ovršnog postupka jest prisilnim, u pravilu sudskim putem prisiliti dužnika iz obveznih odnosa na namirenje ovrhovoditeljeve tražbine koju kao vjerovnik ima prema ovršeniku kao svojem dužniku, ako to ovršenici ne bi sami učinili.

13. Člankom 205. Ovršnog zakona, koji se na odgovarajući način primjenjuje u postupku izvansudske naplate, propisano je da će nakon primitka ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu FINA naložiti bankama koje vode ovršenikove račune da zaplijene iznos novčanih sredstava s tih računa ovršenika do visine tražbine radi naplate kojom je ovrha određena tim zahtjevom za izravnu naplatu. Ako po dostavi naloga na računima ovršenika nema novčanih sredstava za naplatu tražbine u cijelosti, banka će prema nalogu FINA-e zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika do visine određene u nalogu FINA-e, sve do novoga naloga FINA-e (blokada računa). Prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava banka će provesti tek kada za to dobije nalog FINA-e. FINA će primjerak zahtjeva sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata otpremiti na adresu ovršenika odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje (članak 209. stavak 5. Ovršnog zakona). Banka kojoj je FINA naložila da provede zapljenu računa dužna je bez odgode, na način koji je uobičajen za obavještavanje imatelja računa o promjenama na računu, obavijestiti ovršenika da su određena sredstva na računu zaplijenjena te da odgovarajuće podatke o tome može dobiti od određene podružnice FINA-e.

13.1. U oba slučaja ovršenik ima pravo na korištenje pravnim sredstvima iz stavka 1. članka 210. Ovršnog zakona ("ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim"), koja imaju pravni značaj kao i prijedlog za odgodu ovrhe odnosno kao žalba na rješenje o ovrsi. Stavkom 3. članka 210. Ovršnog zakona propisano je da je sud dužan o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa odlučiti u roku od 8 dana, a ako ga prihvati rješenje kojim će odrediti odgodu odmah će dostaviti FINA-i. U slučaju potrebe to rješenje može priopćiti FINA-i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način, a pisani otpravak rješenja dostavit će se FINA-i unatoč takvu priopćenju. Stavkom 7. članka 209. Ovršnog zakona propisano je da, ako FINA u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. tog članka Ovršnog zakona 10 ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

14. Ustavni sud utvrđuje da je na opisani način uspostavljen učinkovit sustav izravne naplate sredstava ovršenika po ovršnim ispravama s njegovih računa u bankama, cijeli sustav je unutar FINA-e (koja daje naloge bankama) uz nadzor koji provodi sud. Na taj su način prava ovršenika zaštićena jer mu je u svakom slučaju omogućena sudska zaštita ako bi ovrha bila neosnovano pokrenuta na njegovim novčanim sredstvima. Okolnost da FINA i banke ne obavještavaju ovršenike o blokadama računa preporučenom pošiljkom ne dovodi u pitanje pravo na pristup sudu ovršenika iz članka 29. stavka 1. Ustava, jer kad ovršenik sazna da je u blokadi ima dovoljno vremena za podnošenje prijedloga sudu radi donošenja rješenja kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenja kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima, o kojima nadležni sud mora odlučiti u rokovima propisanim člankom 210. stavkom 3. Ovršnog zakona (za odgodu ovrhe) odnosno člankom 52. stavcima 6. i 7. Ovršnog zakona (za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima). Kako se radi o izvansudskom ovršnom postupku, nametanje dodatnih obveza (preporučene) dostave bankama cijeli sustav postao bi pretjerano trom i nerazmjerno bi povećao troškove naplate po računima ovršenika u bankama .

15. Nakon razmatranja prigovora predlagatelja, zaključno, Ustavni sud je utvrdio da razlozi koje je naveo predlagatelj ne upućuju na potrebu pokretanja postupka u ovom predmetu".

6. Iz markiranih dijelova citiranog obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske po shvaćanju ovog suda proizlazi zaključak ovog suda da nema jasno definiranih uvjeta niti stvarne niti pravne naravi koji bi ograničavali ovršenika u postupku ostvarenja njegova "prava na pristup sudu" u postupku provedbe izravne naplate njegove novčane tražbine budući je prema Ustavnom sudu relevantan samo trenutka cit " …jer kad ovršenik sazna da je u blokadi ima dovoljno vremena za podnošenje prijedloga sudu radi donošenja rješenja kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenja kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima,.", dakle bitan je trenutak njegova subjektivnog saznanja za izvršenu blokadu njegovih novčanih sredstava od kojeg trenutka mu teku zakonski rokovi iz čl. 210 s 2 u vezi sa čl. 50 i 53 Oz-a za ulaganje pravnih lijekova putem kojih ostvaruje pravo pristupa sudu i zaštitu svojih prava kao stranka postupka odnosno prema obrazloženju Ustavnog suda cit ".. .ima dovoljno vremena za podnošenje prijedloga sudu radi donošenja rješenja kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenja kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima..".

7. Stoga primjenjujući citirani stav Ustavnog suda na konkretan slučaj, ovaj sud ne može ispitati osnovanost navoda koji je ovršenik iznio u pogledu trenutka saznanja za izvršenu blokadu njegova računa ( 23.04.2026) temeljem podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja što problematizira i to osnovano ovrhovoditelj , nego ga polazeći od shvaćanja Ustavnog suda gdje je bitan samo subjektivni trenutak saznanja ovršenika za blokadu njegova računa ( koji ne može biti objektivno provjerljiv po sudu ) taj dio navoda prihvaća kao istiniti iz čega proizlazi osnovani zaključak da je prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sa kojim je postupljeno kao sa žalbom izjavljenom iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč 11. OZ-a kao takav podnesen u zakonskom roku iz čl. 11. st. 3. OZ-a ( odnosno dana 29.04.2026).

8. Temeljem iznesenog se ima zaključiti da je žalba podnesena u okviru zakonskog roka iz čl. 11. st. 3. OZ-a kao ograničavajućeg uvjeta pravne naravi pod kojim se "pravo na pristup sudu" od strane ovršenika ima ostvariti, a koje je ovršenik konzumirao podnoseći pravni lijek u tome zakonom određenom roku ( 8 dana) a pravni lijek u postupku izravne naplate je podnesen i pod ograničavajućim uvjetom stvarne naravi pod kojim se to "pravo pristupa sudu" može ostvariti ( zastara tražbine ) zbog čega se ima smatrati da je žalba izjavljena ne samo u citiranom zakonskom roku kao ograničavajućem uvjetu pravne naravi dakle pravodobno ( čl. 11 st 3 OZ-a ), nego i iz razloga stvarne naravi ( nastup zastare utužene tražbine) gdje ga odredba OZ-a ograničava u ostvarenju "prava na pristup sudu" i u tome pogledu ( čl. 50 st 1 toč. 11 u vezi sa čl. 210 st 2 OZ-a), slijedom čega je ovaj sud a nakon izjašnjenja ovrhovoditelja o podnesenoj žalbi ovršenika odlučio kao u izreci ovog zaključka.

U Virovitici 23. srpnja 2026.

Sudac

Arsen Vanek

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv zaključka žalba nije dopuštena ( čl. 11/5 OZ-a).

O tom obavijest:

1. Ovrhovoditelj- po ODO Građansko-upravni odjel u Virovitici

2. Ovršenik-po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku iz Zagreba, uz dostavu dopisa ovrhovoditelja ( 29)