REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-480/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DOM ZDRAVLJA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, Kavanjinova 2, Split, OIB: 04847852112, zastupanoga po ravnatelju dr. ČA, a ovaj po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. Split, protiv tužene GA, dr. med. vl. Ordinacije opće medicine, Donji Muć b.b., 21203 Muć, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Bori Rajiću i Tomislavu Kasalu, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne 02. lipnja 2026. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene, dne 23. srpnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića, iz Splita, pod br. Ovrv-474/15 od 12. listopada 2015. god. u dijelu kojim je tuženoj naloženo, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos zakonskih zateznih kamata koje su na pojedine iznose tekle kako slijedi:

- na iznos od 140,03 EUR (1.055,02 kn) počevši od 16.04.2013. do 12.10.2015.

- na iznos od 58,74 EUR (442,58 kn) počevši od 16.11.2013. do 12.10.2015.,

- na iznos od 58,91 EUR (443,86 kn) počevši od 16.01.2014. do 12.10.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 26.03.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014.20.10.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 11.11.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 23.12.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014.do 223.12.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014.do 23.12.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 22.01.2016.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 22.03.2016.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 22.03.2016.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 26.04.2016. ,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 16.05.2016.,

- na iznos od 52,21 EUR (395,35 kn) počevši od 31.05.2015. do 12.10.2015.,

- na iznos od 207,38 EUR (1.562,50 kn) počevši od 31.12.2014. do 20.07.2016.,

- na iznos od 49,57 EUR (373,45 kn) počevši od 01.07.2015.do 12.10.2015.,

- na iznos od 46,91 EUR (353,42 kn) počevši od 31.07.2015. do 12.10.2015.,

- na iznos od 58,27 EUR (439,02 kn) počevši od 31.08.2015. do 12.10.2015.,

- na iznos od 54,29 EUR (409,08 kn) počevši od 01.10.2015. do 12.10.2015.,

pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

kao i u dijelu kojim je tuženoj naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju na ime troškova ovršnog postupka iznos od 395,95 EUR (slovima: tristodevedestpet eura i devedesetpet centi) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 12.10.2015. god., kao od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine,

te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića, iz Splita pod br. Ovrv-474/15 od 12. listopada 2015.god. u dijelu kojim je naloženo tuženoj namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 22.661,78 kn, te se tužba u tom dijelu smatra povučenom.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženoj troškove parbenog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2026. god. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dne 12. listopada 2015.god. podnio pred javnim bilježnikom Ilijom Šarićem, ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave protiv tužene radi isplate. U prijedlogu se navodi da temeljem vjerodostojne isprave-izvoda otvorenih stavki tužena kao ovršenik duguje tužitelju kao ovrhovoditelju ukupan iznos od 22.661,78 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od njegovog dospijeća pa do namirenja ovrhovoditelja. Budući da ovršenik nije dragovoljno ispunio svoju obvezu, predloženo je donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti ovršeniku- tuženoj da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju-tužitelju iznos od 22.661,78 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te troškove postupka s pripadajućom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Odlučujući o ovršnom prijedlogu tužitelja javni bilježnik Ilija Šarić je rješenjem o ovrsi pod poslovni broj Ovrv-474/15 od 12. listopada 2015.god. odredio predloženu ovrhu i naložio ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelju zajedno s troškovima postupka u iznosu od 2.008,28 kn.

3. Protiv citiranog rješenja tužena je dne 10. studenog 2015.god. izjavila prigovor u kojem navodi da je tužitelj neosnovano fakturirao tuženoj PDV na iznose zakupnine od 1.250,00 kn, iako su Ugovorom o zakupu jedinice zakupa tužitelj i tužena ugovorili da zakupnina iznosi 1.250,00 kn. Isto tako, navedenim ugovorom određeno je da ako se naredbom ministra zdravstva promijeni najveći iznos zakupnine, zakupodavac ima pravo izvršiti povećanje zakupnine u skladu s naredbom.

4. Međutim, naredbom ministra zdravstva i socijalne skrbi iz 2007., koja je bila na snazi i u vrijeme za koje tužitelj potražuje utužene iznose, o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite za 2007 propisana je zakupnina u visini od 1.250,00 kn mjesečno, pa je potraživanje tužitelja u djelu koji se odnosi na fakturirani PDV neosnovano.

5. Ovaj sud je dne 01. prosinca 2015.god. donio rješenje pod br. Ovrv-3553/15 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića broj Ovrv- 474/15 od 12. listopada 2015.god. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s time da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je po pravomoćnosti rješenja spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

6. U podnesku od 14. svibnja 2019. tužitelj je naveo da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 22.661,78 kn, a ustraje u potraživanju koje podrazumijeva pripadajuću zateznu kamatu koja je tekla na pojedine iznose glavnice i troškove ovršnog postupka. Ističe da je tužena iznos glavnice podmirila u nekoliko navrata, uplatama na račun tužitelja, međutim, sa zakašnjenjem, a tužitelju osnovano pripada pravo na potraživanje zateznih kamata na pojedine iznose koji su činili glavnicu.

7. Tužena je na ročištu od 14. svibnja 2019. godine izjavila da se ne protivi povlačenju glavnice tužbenoga zahtjeva, ali da u tom dijelu traži naknadu troška u postupku.

8. Tužena u podnesku od 13. lipnja 2019. tvrdi da tužitelj samo paušalno navodi da je ona utuženi iznos podmirila sa zakašnjenjem. Napominje da su računi dostavljeni od strane tužitelja irelevantni budući da iz njih nije uopće razvidno kada je tužena podmirila koji od navedenih računa, dok se iz tužiteljeva salda računa od 13.05.2019. ne može uopće utvrditi kada je tužena podmirila koji od računa i na koji način je tužitelj zatvarao njezine uplate. U utuženom razdoblju ona je uredno i na vrijeme podmirivala mjesečnu zakupninu u iznosu od 1.250,00 kn, te sve režijske troškove, pa tužitelj dokaz da bi kasnila s plaćanjem utuženih računa niti ne može dostaviti.

9. Općinski sud u Splitu je presudom br. Povrv-2748/2018 od 13. svibnja 2022. god. odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Ilije Šarića, iz Splita pod br. Ovrv-474/15 od 12. listopada 2015. god.

10. Županijski sud u Karlovcu rješenjem br. GŽ-689/2022 od 06. srpnja 2023. god. ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

11. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom salda račun kartica od 29.09.2015., Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa opće/obiteljske medicine i u dvije radne smjene od 24.10.2008., računa Doma zdravlja Splitsko- dalmatinske županije, Split, br. 1701419/i od 31.03.2013., br. 1705147/I od 31.10.2013., br. 1706419/I od 31.12.2013., br. 1708849/I od 30.11.2014., br. 1708850/I od 30.11.2014. , br. 1708851/I od 30.11.2014., br. 1708852/I od 30.11.2014. br. 1708853/I od 30.11.2014., br. 1708854/I od 30.11.2014., br. 1708855/I od 30.11.2014., br. 1708856/I od 30.11.2014., br. 1709918/I od 30.11.2014., br. 1701597/I od 28.02.2015., br. 1702786/I od 31.03.2015., br. 1703750/I od 30.04.2015., br. 1703718/I od 30.04.2015., br. 1704505/I od 31.05.2015., br. 1704537/I od 31.05.2015., br. 1706119/I od 30.06.2015., br. 1707206/I od 31.07.2015., br. 1707632/I od 31.08.2015., salda račun kartica do 13.05.2019. od 13.05.2019., salda račun kartica do 11.11.2021. od 11.11.2021., ispisa proknjižene temeljnice od 15.11.2021.

12. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 22.661,78 kn, a tome se tužena nije protivila, riješeno je kao u točki I rješenja te je predmetni platni nalog djelomično ukinut u dijelu u kojemu je naloženo tuženoj namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 22.661,78 kn.

13. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je između tužitelja, kao zakupodavca i tužene, kao zakupca, sklopljen dana 24.. listopada 2008.god. ugovor o zakupu jedinice zakupa opće/obiteljske medicine, te da je ugovorena zakupnina za korištenje prostora zakupa, medicinsko-tehničke opreme, te korištenje zajedničkih prostorija u visini najvećeg iznosa zakupnine koju, za svaku kalendarsku godinu, propisuje Ministar zdravstva i socijalne skrbi. Neprijeporno je da je Naredbom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite za 2007.god. (Narodne novine broj 7/07) propisana zakupnina u visini od 1.250,00 kn mjesečno, te da je ugovoreno da ukoliko se Naredbom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi promijeni najveći iznos zakupnine, zakupodavac može od prvog slijedećeg mjeseca izvršiti promjenu zakupnine, koja će biti jednaka najvećem iznosu zakupnine koju propisuje Ministar zdravstva i socijalne skrbi.

14. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Tužitelj tužbom potražuje djelomično održavanje na snazi predmetnoga platnoga naloga u dijelu u kojemu je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos zakonskih zateznih kamata na ranije utuženi iznos, i to zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose tekle kako je to navedeno u izreci ove presude.

17. Tužena se protivi zahtjevu tužitelja, jer je za utuženo razdoblje uredno plaćala zakupninu.

18. Među strankama nije sporno, da su prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 94/09), koje su u primjeni od 1. siječnja 2010.god., Domovi zdravlja, kao porezni obveznici, postali obveznici poreza na dodanu vrijednost za isporuke koje podliježu oporezivanju, kao što je zakup jedinice zakupa (poslovnih prostora) u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite, dakle, da su Domovi zdravlja na iznos zakupnine dužni plaćati porez na dodanu vrijednost. Međutim, sporno je, je li tužena u obvezi platiti tužitelju porez na dodanu vrijednost u zatraženim iznosima na zakupninu za utuženo razdoblje.

19. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 1a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95, 94/09, 22/12 i 13/12, dalje: Zakon o PDV-u koje je primijeniti temeljem odredbe iz čl. 138. Zakona o porezu na dodanu vrijednost – NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnošću. Prema čl. 6. istog Zakona porezni obveznik je poduzetnik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge iz čl. 2. st. 1. točka 1. 2. 3., osim poduzetnika iz čl. 22. st. 1. istog Zakona.

20. Dakle, prema citiranim odredbama obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost na zakupninu je tužitelj.

21. Kako je, u konkretnom slučaju, između stranaka zaključen Ugovor o zakupu kojim su stranke odredile bitne sastojke, pa tako visinu zakupnine i rokove plaćanja, što je sve sukladno odredbi iz čl. 5. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj 91/96, 124/97, 174/04 i 38/09) kojom je propisano da ugovor o zakupu sadrži iznos zakupnine i rokove plaćanja, to se onda i eventualne izmjene u pogledu visine zakupnine po mišljenju ovog suda prvenstveno mogu razmatrati kroz ugovorni odnos. Tužitelj nije ovlašten da svoju tražbinu na ime ugovorene zakupnine samovoljno (jednostrano) poveća za PDV bez pristanka tužene, kao druge ugovorne strane, jer, sukladno odredbi čl. 166. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

22. Ulaskom u sustav PDV-a tužitelj ima zakonsku obvezu ispostaviti račun za svaku uslugu, pa tako i uslugu davanja u zakup poslovnog prostora, ali da bi tužena kao krajnji korisnik usluge bila u obvezi platiti PDV to bi trebalo biti stipulirano izmjenama ugovornog odnosa (što ovdje nije slučaj) na koji tužena nije dala pristanak. Stoga, ne postoji valjana pravna osnova za ispostavljanje računa koji sadrži PDV jer za to nisu dovoljne izmjene zakonskih propisa već je neophodno izmijeniti u tom pravcu ugovorni odnos među strankama, do čega u ovom slučaju nije došlo.

23. Dakle, izvorni obveznik plaćanja PDV-a je tužitelj, dok bi ga tužena snosila tek ukoliko je to među strankama ugovoreno, a to je u ovom slučaju izostalo. Mišljenje Ministarstva financija dano na upit obveznika PDV-a, ovdje tužitelja, o načinu obračuna poreza i ispostavi računa zakupcima, odnosno liječnicima primarne zdravstvene zaštite s obračunatim porezom na dodanu vrijednost, ne obvezuje tuženu, jer to tijelo nije nadležno za tumačenje ugovornih odnosa između primatelja i davatelja usluge.

24. Tužitelj je, a s obzirom na izmjene Zakona o PDV-u prema kojima je postao obveznik plaćanja PDV-a na zakupninu, trebao tražiti izmjenu ugovora o zakupu kojeg su stranke zaključile ili je Ministar zdravstva trebao donijeti Naredbu kojom je određeno da su zakupci uz zakupninu dužni plaćati zakupodavcu (Domu zdravlja) i iznos PDV-a jer je i čl. 22. st. 3. Ugovora o zakupu stipulirano kako se najamnina može povisiti samo naredbom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, dok je tužitelj u ispostavljenim računima jednostrano povisio zakupninu uvećavajući je za PDV stavku.

25. S obzirom na činjenicu da je tužitelj jednostranim izdavanjem računa naknadno u bitnom promijenio sadržaj ugovornog odnosa na kojeg tužena nije dala svoj pristanak, to ne postoji valjana pravna osnova temeljem koje bi tužitelj ostvario od tužene naplatu razlike zakupnine koja se odnosi na stavku PDV-a jer za to uporište nije tražiti u izmjeni zakonskih propisa, već u izmjeni ugovornog odnosa, do koje izmjene ugovora nije došlo.

26. Tužena je za utuženo razdoblje uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze, odnosno uredno je podmirivala zakupninu u visini od 1.250,00 kn, kako je to i ugovoreno,(tužitelj ni ne spori da je tužena uredno plaćala zakupninu u visini od 1.250,00 kn za utuženo razdoblje). Dakle, tužena je uredno podmirila zakupninu za utuženo razdoblje, a za potraživanje PDV-a nema osnove, radi čega se zahtjev tužitelja za isplatom utuženoga iznosa ukazuje u cijelosti neosnovanim.

27. Glede računa koje je tužitelj dostavio sudu uz svoj podnesak od 14. svibnja 2019. ističe se da s njima nije dokazao svoje tvrdnje kako je tužena utuženi iznos podmirila sa zakašnjenjem. Iz dostavljenih računa nije razvidno kada je tužena podmirila koji od dostavljenih računa, a to se ne može utvrditi ni iz tužiteljevog salda računa koji je dostavio u spis. Na salda računa koja je tužitelj priložio na ročištu od 24. studenog 2021. datumi su nadopisani rukom, pa već zbog toga to ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu. Ni iz tog salda ne može se utvrditi kada je tužena podmirila koji od računa i na koji način je tužitelj zatvarao njezine uplate. Tužena je, u svakom slučaju, u utuženom razdoblju uredno i na vrijeme podmirivala mjesečnu zakupninu u iznosu od 1250,00 kn, te sve režijske troškove pa su neosnovane tužiteljeve tvrdnje da bi kasnila s ispunjenjem svojih obveza.

26. Imajući u vidu prednje, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem Ovrv-474/15 od 12. listopada 2015.god. i u dijelu u kojemu je naloženo tuženoj, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos zakonskih zateznih kamata koje su na pojedine iznose tekle kako je navedeno u izreci presude, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. U postupku je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem jer izvođenje toga dokaza tužitelj nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, a tužena mu se protivila. Uz to, sud smatra da bi izvođenje toga dokaza bilo suvišno i nepotrebno jer tužiteljevo potraživanje nije osnovano već u osnovi.

28. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakon a o parničnom postupku, pa tuženoj, u skladu s važećom Odvjetničkom tarifom, pripada sljedeći trošak: za sastav prigovora na rješenje o ovrsi, pristupa na šest ročišta (09.04.2019.,14.05.2019.,24.11.2021.,09.02.2022.,13.05.2026.,02.06.2026.), sastav dva podneska (13.06.2019., 09.12.2021.) i sastav žalbe po 100 bodova, ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV daje dosuđeni parbeni trošak od 2.500,00 EUR.

U Splitu, 23. srpnja 2026. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka. Ova presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

-pun tužitelja

-pun tužene

-u spis