Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-194/2022-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JA zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 3. u svezi članka 221. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 27. svibnja 2022. poslovni broj: K-157/2019, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog sud u Šibeniku od 27. svibnja 2022. poslovni broj: K-157/2019 temeljem članka 544. stavka 1. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Šibeniku od 02. srpnja 2019. broj K-157/2019, te je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženi JA oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 3. u svezi članka 221. stavka 2. i 1. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1-5 istog Zakona te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-233/2022 od 26. rujna 2022. vratio spis.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te je na osnovu činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o krivnji optuženika obrazlažući kako nije dokazano da je isti počinio kazneno djelo.

6.1. Žalitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio da je došlo do prenošenja ovlaštenja za provođenje zaštite na radu na oštećenog GA, jer to ne proizlazi iz njegova iskaza, te da je upitna vjerodostojnost naknadno dostavljenog pisanog ovlaštenja koje je dostavljeno tek na raspravi, jer inspektorica UA navodi kako u trenutku nadzora nije postojala nikakva pisana odluka o prijenosu ovlaštenja zaštite na radu na bilo koju osobu.

6.2. Dakle, žalitelj kritizira analizu i ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

6.3. Naime, suprotno stavu žalitelja, zaključak prvostupanjskog suda ne proizlazi isključivo iz pisanog ovlaštenja za provođenje zaštite na radu dostavljenog na raspravi već su zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza. Pravilno je prvostupanjski sud kod evaluacije iskaza svjedoka oštećenog GA, najprije ocijenio sadržaj samog iskaza, a u kojem je primijetio kontradiktornost kada svjedok navodi "nitko nije rukovodio gradnjom, radnici su samostalno odlučivali…", a što je u suprotnosti sa daljnjim navodom da mu je optuženik rekao da je on glavni i odgovorni za ovaj objekt, da je sve što je tražio bilo došlo u standardnoj kvaliteti kao i navodom da je upravo on nacrtao armaturu. Potom je sud iskaz navedenog svjedoka doveo u vezu sa iskazima ostalih svjedoka ispitanih tijekom postupka i to prvenstveno iskazima svjedoka RA i SA, koji su zajedno s oštećenikom radili na objektu iz čijih iskaza proizlazi da je oštećenik rukovodio radovima, govorio im što i kako trebaju raditi, imao kod sebe nacrte objekta, naručivao materijal, te da im je oštećenik prilikom postavljanja fosni kada su ga pitali hoće li ih učvrstiti s čavlima da se ne pomiču decidirano rekao da fosne ne treba pričvrstiti, da za to nema potrebe, da se njega sluša jer je on tu glavni. Njihovi iskazi potvrđeni su i iskazima svjedoka DA, koji je naveo kako je upravo oštećenik GA upravljao kompletnom gradnjom, naručivao materijal, raspoređivao radnike što će raditi, određivao dinamiku poslova i određivao radnicima gdje će se staviti fosne, prije početka radova kazao mu da je on voditelj gradilišta i da mu se ne petlja u posao jer je električar, te svjedoka ŠA, koji je iskazao je da je s oštećenikom GA kao voditeljem gradilišta nazivao i govorio mu koji mu je materijal potreban za izvođenje radova. Povrh svega iz iskaza svjedokinje EA, supruge optuženika, knjigovođe u njegovom obrtu, proizlazi kako je njen suprug tražio poslovođu za predmetno gradilište te da je oštećenik primljen da radi poslove voditelja gradilišta na [adresa], iako je s njim radi poreznih davanja sklopljen ugovor za rado mjesto zidara, a iz iskaza svjedokinje UA, inspektora zaštite na radu, proizlazi da joj je oštećenik rekao da je on organizirao izvođenje radova i da je on bio odgovoran za postavljanje fosni.

6.4. Zbog svega naprijed iznesenoga, ispravan je daljnji zaključak prvostupanjskog suda kako upravo je oštećenik stvarno bio poslovođa na gradilištu, zadužen da raspoređuje radnike, donosi odluke o načinu izvođenja radove, što obuhvaća i postavljanje fosni, te ovlašten u smislu članka 23. Zakona o zaštiti na radu provoditi i zaštitu na radu.

6.5. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika činjenično stanje je pravilno utvrđeno, zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima. Obzirom na navedeno pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je pozivom na odredbu čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženika oslobodio optužbe jer nije dokazano da bi optuženik svojim postupanjima ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 3. u svezi članka 221. stavka 2. i 1. KZ/11.

7. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 23. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš