REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-545/2026-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Helene Poropat, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom, protiv tuženika: 1. HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Didaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-47/2023-35 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje, u pobijanom dijelu točke II., presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-47/2023-35 od 9. siječnja 2026., dok se djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja ta presuda preinačuje u točki III. izreke na način da se nalaže tuženicima naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.645,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom gornjeg poslovnog broja sud prvog stupnja je u točki I. izreke naložio tuženicima da isplate tužitelju iznos od 1.592,47 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom specificiranom u toj točki izreke, u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.026,78 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U točki III. naloženo je tuženicima da tužitelju na ime parničnog troška isplate iznos od 583,82 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2026. po stopi koja je specificirana u toj točki izreke, u roku od 15 dana.
2. Žalbom koja je pravovremena i dopuštena tu presudu pobija tužitelj i to protiv njene točke II. i III. izreke, kako navodi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP). Žalitelj u bitnome navodi da tuženici nemaju pravo na sniženje cijene jer je utvrđeno da oni nisu podnijeli prigovor na nedostatke radova i nisu od njega tražili da te nedostatke otkloni. Prigovara nalazu i mišljenju vještaka jer da nije jasno zbog čega i kako je on došao do umanjenja cijene radova za 10% zbog njihove nekvalitete. Osim toga da se vrijednost radova nije mogla utvrditi po nalazu i mišljenju vještaka već po tome kako su je stranke ugovorile. Pobija odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači. Potražuje trošak ovog žalbenog dijela i to za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi članka 359. stavak 1. ZPP.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja je osnovana samo djelomično i to u odnosu na odluku o parničnom trošku, dok u preostalom dijelu nije osnovana.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.619,95 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osovi neplaćenog dijela naknade za izvedene radove, adaptacije kata kuće prvo i drugo tuženika na adresi [adresa].
7. Među strankama nije sporno da su one sklopile usmeni ugovor temeljem kojeg se tužitelj obvezao izvršiti točno određene građevinske radove na katu kuće u kojem žive tuženici, da su se tuženici obvezali platiti mu za te izvršene radove te da su tuženici isplatiti tužitelju sveukupan iznos od 13.600,00 kuna / 1.805,03 eura po osnovi predujma za te radove.
8. Spornim ostaje osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
9. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:
- da su stranke 31. kolovoza 2022. ugovorile da će tužitelj obaviti unutarnje radove adaptacije tuženikova stana u vrijednosti od 25.190,00 kuna;
- da je početak radova dogovoren okvirno za 15. listopada 2022.;
- da su se tuženici kao naručitelji radova obvezali uplatiti kaparu od 2.000,00 kuna i da će do početka tih radova isplatiti polovicu ugovorene cijene radova;
- da su tuženici isplatili tužitelju iznos od 13.600,00 kuna;
- da su stranke pored osnovno ugovorenih radova ugovorile i naknadne radove, koje je tužitelj izveo;
- da je bilo nedostataka prilikom obavljanja predmetnih radova (prema iskazu svjedoka CE, KE);
- da svjedok CE i tuženica nisu svaki dan opominjali tužitelja i reklamirali o nedostacima izvedenih radova već su to isticali kada je tužitelj s radovima bio gotov i tada ga nisu pozivali na otklanjanje nedostataka a niti ih je tužitelj otklonio;
- da je svjedok KE iza tužitelja popravljao nedostatke tužiteljevih radova;
- da je tužitelj izveo sve ugovorene radove ali uz neznatnu manjkavost;
- da zbog te manjkavosti tuženici imaju pravo na umanjenje cijene od 10% odnosno za iznos od 377,50 eura;
- da vrijednost svih ugovorenih radova (osnovnih i dodatnih) iznosi 3.775,00 eura i da nakon što se od tog iznosa oduzme iznos od 377,50 eura (po osnovi nekvalitetno izvedenih radova) i iznos od 1.805,03 eura
- te kako tuženici nisu ispunili svoju ugovornu obvezu da su dužni tužitelju isplatiti iznos od 1.592,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe (3. veljače 2023.).
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja učinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, ali zbog toga nije bilo potrebe za ukidanje ili preinačenje pobijane presude. Pogrešno je odlučio o troškovima postupka zbog pogrešno utvrđenog uspjeha stranaka u sporu.
11. Na temelju provedenih dokaza pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj izveo sve ugovorene radove ali da ih nije izvršio kvalitetno, odnosno da je naknadno ugovoreno da se neki ugovoreni radovi neće izvršiti i da će se neki dodatno izvršiti.
12. Kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, parnične stranke bile su u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05).
13. Odredbom članka 604. stavak 1. ZOO/05 propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Stavkom 2. istog članka propisano je da je rad primljen ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, dok je stavkom 3. propisano da nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.
14. Dakle, kod ugovora o djelu (a to se odnosi i kod ugovora o građenju – članak 631. ZOO/05) obveza naručitelja nije samo primiti izvršeni rad i isplatiti izvođaču tih radova naknadu, nego i pregledati izvršeno djelo čim je to po tijeku stvari moguće, a o nađenim nedostacima obavijestiti izvođača bez odlaganja. Ako naručitelj bez opravdanog razloga to ne učini, smatra se da je rad primljen. Uvjet ostvarivanja eventualnog prava naručitelja da prigovaranjem nedostataka ističe svoje pravo s osnove nedostataka izvršenog posla, je prethodna pravodobna i uredna obavijest izvođaču o nedostacima.
15. Pritom je teret odlučne činjenice, pravovremene obavijesti izvođača radova o nedostatku na naručitelju. Tek ukoliko naručitelj dokaže da je pravovremeno obavijestio izvođača o nedostatku, potrebno je utvrđivati je li obavljeni rad imao nedostataka.
16. Kada obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije uporabljivo odnosno kada posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni (članak 610. stavak 1. ZOO/05), naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka (stavak 2.), a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (stavak 3.).
16.1. Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom(članak 611. ZOO/O5).
17. Ocjena je ovog suda da su tuženici pravovremeno obavijestili tužitelja o nedostacima jer to proizlazi iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka, koje je sud prvog stupnja pogrešno cijenio.
18. Takvo utvrđenje proizlazi iz iskaza tuženika i svjedoka CE i KE. Tuženici i svjedok CE (otac tuženika HE i svekrv tužene UE) iskazali su da je svjedok CE često dolazio na kat kuće na kojem su se izvodili predmetni radovi, jer stanuje u donjem dijelu te kuće, te je ukazivao tužitelju na određene nedostatke, da je neke od njih tužitelj otklonio a neke nije te da su po završetku radova tužitelju, obzirom da on nije popravio ukazane mu nedostatke, tuženici odbili izvršiti isplatu preostalog ugovorenog iznosa. Da su nedostaci postojali potvrdio je u svom iskazu svjedok KE, koji je bio pozvan od strane tuženika da otkloni nedostatke tužiteljevog rada, a uočio ih je vještak prilikom pregleda nekretnine.
19. Osim toga, i tužitelj je iskazao da mu je prilikom izvođenja radova pukla klupčica zbog nepravilnog stavljanja pur-pjene ali da je istu platio te da su mu tuženici, kada je odradio posao, rekli da ne žele ostatak cijene platiti jer nisu zadovoljni poslom.
20. Ocjena je ovog suda, imajući u vidu navedene iskaze, da je životno i logično da su tuženici ukazivali tužitelju na nedostatke njegovog rada. Iz tih iskaza proizlazi da su tuženici sigurno po preuzimanju radova tužitelju ukazali da nisu s tim radovima zadovoljni. Obzirom da su odbili platiti tužitelju za te radove, nelogično je da on nije barem pitao u čemu se sastoje ti nedostaci i da mu tuženici na to nisu ukazali. Postojanje nedostataka je potvrdio svjedok KE koji ih je po pozivu tuženika popravio.
21. Prema njegovom iskazu, iskazu stranaka i drugih svjedoka, kao i prema stanju predmetne nekretnine prilikom očevida na licu mjesta, vještak je procijenio da tuženici zbog nedostataka obavljenog posla imaju pravo na smanjenje cijene koja iznosi 10% od vrijednosti ugovorenih radova, odnosno da se vrijednost ugovorenih radova od 3.775,00 eura ima sniziti za iznos od 377,50 eura zbog nekvalitete izvedenih radova a koji se odnose na gletanje i struganje zidova i plafona prije farbanja.
21.1. Prema iskazima stranaka i nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da tuženik nije izveo sve radove koji su početno ugovoreni već da su tuženici tijekom izvođenja radova od nekih odustali (gletovanje plafona i demontaža pločica). Kako je među strankama ugovorena samo ukupna cijena a ne pojedinačna za svaki rad to je vještak osnovano u svom nalazu ocijenio vrijednost onih radova koje je tužitelj izvršio.
21.2. Svjedok KE je u svom iskazu naveo što je morao popravljati nakon završetka radova po tužitelju. Upravo zbog svih tih manjkavosti, a koji nisu bili značajni, vještak je paušalno ocijenio da bi se cijena radova trebala sniziti za 10%, a što prihvaća i ovaj sud, obzirom na iskaz svjedoka koji je opisao s kojim se nedostacima susreo i koje je ispravljao. Valja istaći da tužitelj nije uvjerljivim dokazima i prigovorima doveo u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja o sniženju cijene.
22. Kada se od tog dobivenog iznosa od 3.397,50 eura oduzme iznos koji su tuženici nesporno platiti tužitelju (1.805,03 eura) tada je pravilno utvrđeno da su tuženici u obvezi tužitelju platiti iznos od 1.592,47 eura, koliko je tužitelju dosuđeno.
23. Tužitelj nije svojim žalbenim navodima doveo u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja a niti je uvjerio ovaj sud da ga tuženici nisu pravovremeno obavijestili kao izvođača radova o postojanju materijalnih nedostataka njegovih izvršenih radova i da se odluka suda prvog stupnja ne može temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka.
24. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja odlučeno je kao u izreci ove presude (članak 373.a stavak 3. ZPP).
25. Tužitelj koji nije uspio sa svojim pravnim lijekom nema pravo na naknadu parničnog troška ovog žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP).
U Puli, 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Sošić
