REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1032/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Diego Modrušan, odvjetnik u Rovinju-Rovigno, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj P-916/2025-39 od 16. travnja 2026. Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, u sjednici održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba pa se presuda poslovni broj P-916/2025-39 od 16. travnja 2026. Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo:

- preinačuje u dijelu točke III. izreke kojim je prihvaćen tužiteljičin tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.401,68 eura (šesttisućačetiristojedan euro i šezdesetosam centi) sa zateznim kamatama u cijelosti te zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 3.658,95 eura do 13. lipnja 2019. te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev;

- potvrđuje u točki I. izreke u cijelosti;

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 3.658,95 eura (tritisućešestopedesetosam eura i devedesetpet centi) sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2019. do isplate, po stopama kako je to određeno u prvostupanjskoj presudi i

- potvrđuje u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj u točkama III. i IV. izreke prvostupanjske presude – kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.070,56 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

II.Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka nastalih u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom su suda prvoga stupnja najprije utvrđene ništetnima odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli u švicarskim francima sadržane u Ugovoru o kreditu 9010969419 od 24. siječnja 2006. sklopljenog između tužiteljice FR kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke d.d. Zagreb kao kreditora na iznos kredita od 63.000,00 CHF i s početnom kamatom po stopi od 4,15% promjenjivoj u skladu s Odlukom kreditora, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke koja sadrži kondemnatorni tužbeni zahtjev naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime preplate zbog navedenih ništetnih odredaba iznos od ukupno 10.060,63 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate sve u roku od 15 dana, o čemu je odlučeno u točki II. izreke, dok je u točki III. izreke odlučeno o troškovima parničnog postupka pa tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.070,56 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate i sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova a tuženikov u cijelosti.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući najprije kako između deklaratornog dijela prihvaćenog tužbenog zahtjeva i kondemnatornog dijela postoji pravna nedosljednost s obzirom na to da je sud pod točkom I. izreke, između ostalog, oglasio ništetnom odredbu članka 1. Ugovora o kreditu kojim se utvrđuje osnovni predmet ugovora a to je isplata iznosa kredita tužiteljici u iznosu koji ni u jednom trenutku nije bio sporan. Potom ističe kako je u konkretnom slučaju bitno što je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen a konverzija je i izvršena upravo s svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao daje kredit početno bio u eurima, što naravno uključuje i kamate. Potom ističe i dopuštenost valutne klauzule prema članku 22. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05) a pobija i odluku o troškovima postupka te ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) te da su donošenjem pobijane presude kao i Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčena prava tuženika.

2.1.Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te nalaganje tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove uključujući i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura za sastavljanje žalbe i pristojbe po određenju suda (bez navođenja iznosa) ako podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu smatrajući žalbu i žalbene navode u cijelosti neosnovanima te pozivajući se na odluke nekih županijskih sudova iz kojih proizlazi kako bez obzira na izvršenu konverziju potrošač ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i valutnoj klauzuli u švicarskim francima te smatra da je takva odluka i u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3.1. Predlaže da prvostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu te postavlja zahtjev za naknadu troškova nagrade za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice FR kao korisnika kredita (potrošača) protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao davatelja kredita (i trgovca) najprije za utvrđenje ništetnima dijelova odredaba Ugovora o kreditu koje su stranke sklopile 24. siječnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) a koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu u švicarskom franku pa potom i kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskom franku sve u iznosu od 10.060,63 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do konačne isplate.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen u cijelosti deklaratorni dio zahtjeva za utvrđenje ništetnima navedenih odredaba Ugovora o kreditu, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, pa je po tom prihvaćen u cijelosti i postavljeni kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 10.060,63 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate., sve s obrazloženjem kako se radi o nepoštenim pa time i ništetnim odredbama Ugovora o kreditu u pogledu promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao kreditora te nepoštenosti pa time i ništetnosti ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku, zbog čega prvostupanjski sud smatra kako tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa koji su veći od iznosa koje bi bila dužna platiti da je kamatna stopa ostala ista a iznosi 4,15% te da nije bilo promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na hrvatsku valutu kunu.

6.1. Kako je vještačenjem utvrđeno da preplata po osnovi povećanja kamatne stope iznosi 3.545,71 euro a preplata zbog povećanja tečaja švicarskog franka iznosi 4.697,43 eura te je uzeo u obzir umanjenje glavnice u iznosu od 1.817,49 eura, prvostupanjski sud smatra da tužiteljici pripada ukupni iznos od 10.060,63 eura koliko je tužiteljica i tražila postavljanjem konačnog tužbenog zahtjeva u podnesku od 18. veljače 2026.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnoga prava pa je u jednom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva, dok je u preostalom dijelu zakonita i pravilna, u deklaratornom dijelu u cijelosti i u preostalom dijelu u pogledu kondemnatronog zahtjeva, kao i u odluci o parničnim troškovima, pa je tuženikovu žalbu valjalo djelomično prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti a u preostalom dijelu tu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2.točke 11. ZPP niti u obrazloženju prvostupanjske presude postoje nedostaci koji bi upućivali na povredu ustavnih i konvencijskih prava tuženika u smislu narušenja temeljnih ljudskih prava.

9. U odnosu na deklaratorni dio prvostupanjske presude nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

9.1. Prvostupanjski se sud u tom smislu pravilno smatrao vezanim za pravna utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu – pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., nakon što se tužiteljica u tužbi pozvala na ta pravna utvrđenja i svoje svojstvo potrošača a tuženik u ovoj parnici nije dokazao drugačije u smislu da je u neposrednoj komunikaciji prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljica raspolagala informacijama o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u valuti kao što je švicarski franak pa da bi mogla dati informirani pristanak na takve ugovorne odredbe.

10. Tuženik neosnovano smatra i da su deklaratornim dijelom presude obuhvaćene neke druge odredbe osim spornih, jer je iz doduše opsežnog deklaratornog zahtjeva ipak jasno kako su njime obuhvaćene samo odredbe koje se na bilo koji izravan ili neizravan način odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i valutnu klauzulu u švicarskom franku.

11. Neosnovan je i tuženikov žalbeni prigovor u pogledu primjene članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05) iako jest točno da je u hrvatskom pravu dopuštena valutna klauzula, u konkretnom slučaju, kao ni u svim drugim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskom franku, ta odredba nije odraz te zakonske norme koja podrazumijeva ravnotežu interesa obiju ugovornih strana koje ovdje nije bilo.

12. U ovoj je parnici međutim nesporno da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/15) a Vrhovni je sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću (sastavljenom od 13 sudaca) 27. svibnja 2026. donio presudu i rješenje broj: Rev-457/2025-21 s izraženim pravnim shvaćanjem kako potrošač – korisnik kredita, koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u euru, nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom klauzulom u švicarskom franku, ali ima pravo na zatezne kamate na te preplaćene iznose za razdoblje od sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom (30. rujna 2015.), i to u punom iznosu – bez oduzimanja preplate utvrđene u konverziji.

12.1. Navedenom je odlukom (presudom i rješenjem) Vrhovnog suda poslovni broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. stoga odlučeno kako tužiteljica nema pravo na isplatu preplaćenih iznosa jer se smatra da je obveza po osnovi glavnice prestala izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) tako što je zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama (člancima 19. c i e ZID ZPK/15) uspostavljena stvarna ravnoteža u pravima i obvezama tužiteljice kao potrošača i tuženika kao trgovca pa izvršena konverzija sama po sebi ima restitucijski učinak, osim u odnosu na zatezne kamate koje teku od isplate svake pojedine preplate do 30. rujna 2015.

13. Tužiteljica stoga nema prvo na isplatu preplaćenih iznosa na temelju navedenih ništetnih ugovornih odredaba, ali ima pravo na zatezne kamate od isplate svakog pojedinog iznosa preplate do 30. rujna 2015. koje je zatezne kamate vještak obračunao u apsolutnom iznosu – 3.658,95 eura koji iznos tužiteljici pripada u cijelosti

– bez oduzimanja preplate utvrđene u konverziji koja u ovom slučaju iznosi 2.491,51 euro.

13.1. Na navedeni iznos zateznih kamata obračunatih na nadnevak 30. rujna 2015. kada je prestala glavna tražbina tužiteljici pripadaju i procesne kamate od dana podnošenja tužbe 14. lipnja 2019., u skladu s člankom 31. stavkom 2. ZOO/05.

14. Tužiteljici pripadaju i troškovi parničnog postupka i to u cijelosti, s obzirom na to da se tuženik tijekom cijele parnice protivio osnovanosti osnove i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti a vještačenje je bilo neophodno kako bi se utvrdili iznosi preplate na koje su obračunate zatezne kamate te treba uzeti u obzir i isti vrijednosni razred postavljenog i prihvaćenog tužbenog zahtjeva u pogledu troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku (od 1.327,01 do 13.272,00 eura – 100 bodova prema Tbr.7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/2023) pa smatrati da u pogledu odbijenog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP), tako da je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama III. i IV. prvostupanjske presude u cijelosti.

15. Tuženik i dalje nije stranka koja prema uspjehu u sporu ima pravo na naknadu troškova postupka pa mu ne pripadaju ni troškovi žalbe, ali ni tužiteljici troškovi odgovora na žalbu jer ti troškovi u smislu članka 155. stavka 1. ZPP nisu potrebni za vođenje parnice.

16. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članka 373. točke 3. te 373.a i 166. stavaka 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 23. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić