REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-284/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LUČANO AUTO d.o.o., OIB 49832835035, Pazin, Stancija Pataj 64, kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 3. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu za objavu presude dana 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, da tužitelju LUČANO AUTO d.o.o., OIB 49832835035, Pazin, Stancija Pataj 64, isplati iznos od 9.560,84 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 3.156,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2024. do isplate

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.585,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 448,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. do isplate.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je 28. listopada 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da je vlasnik vozila Renault Megane Grandtour dCi 110 Energy Business, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], te da je kao osiguranik s tuženikom imao sklopljen ugovor o osiguranju automobilskog kaska po polici broj [broj police]. Naveo je da je dana 31. svibnja 2024. u Umagu, prilikom prolaska kroz kružni tok, zbog velike količine kiše i vode koja se nalazila u kružnom toku došlo do oštećenja vozila, tako da se vozilo ugasilo i više ga nije bilo moguće pokrenuti. Događaj je prijavljen policiji, o čemu je izdana potvrda Policijske postaje Umag od 31. svibnja 2024.

2. Tužitelj je u tužbi potraživao isplatu iznosa od 12.717,15 eura, pozivajući se na vlastitu kalkulaciju štete od 27. kolovoza 2024., prema kojoj su troškovi popravka, s porezom na dodanu vrijednost, iznosili 12.717,15 eura. Naveo je da se tuženiku obratio sa zahtjevom za isplatu osigurnine dana 3. lipnja 2024., ali da je tuženik dopisom od 18. srpnja 2024. zahtjev otklonio pozivajući se na Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska.

3. U odgovoru na tužbu od 19. studenog 2024. tuženik nije osporio postojanje ugovora o osiguranju, ali je osporio nastanak osiguranog slučaja i svoju obvezu isplate osigurnine. Naveo je da događaj opisan u tužbi nije rizik pokriven osiguranjem jer je prijavljeno oštećenje nastalo uslijed prolaska vozila kroz vodu. Pozvao se na odredbu članka 4. stavka 1. točke 15. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska PG- aka/20-01-hr, prema kojoj osiguranjem nisu obuhvaćene štete nastale zbog vožnje kroz poplavljeno područje, potočno ili riječno korito, poplavljene tunele, podvožnjake i prometnice. Tuženik je naveo da je tužitelj sam u tužbi opisao prolazak kroz poplavljen kružni tok, da je voda prodrla u pokretački mehanizam vozila te da je zbog toga nastao kvar.

4. Tužitelj je tijekom postupka isticao da se vozilo nije kretalo kroz poplavljeno područje u smislu isključenja iz Općih uvjeta, nego da je do štetnog događaja došlo na prometnici koja je bila otvorena za promet. Naveo je da promet nije bio zabranjen, da nije bilo prometnih znakova upozorenja, policijske zabrane, zapreka ili drugih mjera kojima bi sudionicima prometa bilo naznačeno da se radi o poplavljenoj prometnici, te da su se i druga vozila kretala kružnim tokom. Isticao je da je vozilo prošlo dijelom kružnog toka gdje se nalazila zaostala kišnica, da nije bila proglašena poplava, da se nije radilo o potočnom ili riječnom koritu niti o bujici, nego o neočekivanom događaju u prometu uslijed obilne kiše i zaostale vode na kolniku.

5. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja naglasiti da je tužitelj nakon tuženikovog prigovora da kao porezni obveznik nema pravo na naknadu poreza na dodanu vrijednost, podneskom od 26. lipnja 2025. djelomično povukao tužbeni zahtjev. Tuženik se takvom djelomičnom povlačenju nije protivio. Tužitelj je potom ustrajao pri zahtjevu za isplatu iznosa od 9.560,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2024. do isplate, navodeći da je riječ o visini štete koja proizlazi iz vrijednosti vozila i ekonomične neisplativosti popravka, odnosno iz obračuna totalne štete, a koju je visinu tuženik učinio nespornom. Tuženik je osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, ali je radi ekonomičnosti postupka učinio nespornom visinu zahtjeva, najprije u iznosu od 8.414,00 eura, a na pripremnom ročištu dana 28. kolovoza 2025. u iznosu od 9.560,84 eura. Izričito je naveo da visinu zahtjeva u tom iznosu čini nespornom, ali da i dalje osporava osnovu zahtjeva.

6. S obzirom na to da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev, kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

7. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: kalkulaciju tužitelja (list 5 spisa), policu za automobilska osiguranja i prometnu dozvolu (list 6-8 spisa), očitovanje tuženika od 18. srpnja 2024. (list 9 spisa), prijavu štete (list 11-12 spisa), potvrdu MUP-a, PU Istarska, PP Umag - Umago s Ispostavom Buje - Buje od 31. svibnja 2024. (list 13 spisa), Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 14-22 i 27-35 spisa), novinske članke, fotografije, sadržaj pohranjen na elektroničkom nosaču (list 40-56 spisa), izvid štete (list 58 spisa), te je saslušan svjedok ĐT (list 82-83 spisa).

8. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o osiguranju automobilskog kaska po polici broj [broj police], da je osigurateljno pokriće trajalo od 24. svibnja 2024. do 24. svibnja 2025., da se polica odnosila na vozilo Renault Megane Grandtour dCi 110 Energy Business, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, te da se predmetni događaj zbio dana 31. svibnja 2024., dakle za vrijeme trajanja osiguranja. Također nije bilo sporno da je tužitelj prijavio štetu tuženiku i da je tuženik zahtjev otklonio dopisom od 18. srpnja 2024.

10. Nije bilo sporno ni da je vozilo nakon predmetnog događaja oštećeno na način da je popravak ekonomski neisplativ, odnosno da je prema tuženikovom izvidu štete riječ o totalnoj šteti. Nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva visina tužbenog zahtjeva od 9.560,84 eura također je postala nesporna jer ju je tuženik izričito priznao na pripremnom ročištu. Sporno je ostalo isključivo pitanje osnove zahtjeva, odnosno je li nastupio osigurani slučaj i je li u konkretnom slučaju primjenjivo isključenje iz Općih uvjeta na koje se poziva tuženik.

11. Uvidom u policu osiguranja sud je utvrdio da je tužitelj kao ugovaratelj i osiguranik imao ugovoreno osnovno osiguranje automobilskog kaska bez franšize, po uvjetima PG-aka/20-01-hr, za vozilo Renault Megane Grandtour dCi 110 Energy Business registarske oznake [registarska oznaka], s početkom osiguranja 24. svibnja 2024. u 15,11 sati i istekom 24. svibnja 2025. u 15,11 sati. Iz police proizlazi da su Opći uvjeti sastavni dio ugovora o osiguranju.

12. Uvidom u prometnu dozvolu sud je utvrdio identitet vozila, registarsku oznaku [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], vrstu i tehničke podatke vozila, što je u skladu s podacima navedenima u polici osiguranja i u prijavi štete.

13. Uvidom u prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska sud je utvrdio da je šteta prijavljena tuženiku kao šteta na vozilu nastala dana 31. svibnja 2024. u mjestu Bašanija, odnosno Umag, pri čemu je opisano da je vozilo prilikom prolaska kroz vodu u kružnom toku, uslijed velike količine kiše, stalo odnosno ugasilo se i više ga nije bilo moguće upaliti.

14. Iz potvrde Policijske postaje Umag od 31. svibnja 2024. sud je utvrdio da je ĐT istoga dana prijavio štetu na vozilu od vode te da je u prijavi naveo da je dana 31. svibnja 2024. oko 8,30 sati u mjestu Bašanija, Svjetioničarska ulica bb, njegov prijatelj ŽT u njegovom društvu upravljao vozilom Renault Megane registarske oznake [registarska oznaka], da se prilikom prolaska kroz vodu koja se nalazila u kružnom toku, uslijed velike količine kiše, vozilo samo ugasilo i da ga više nisu mogli upaliti. Iz iste potvrde proizlazi da policija prilikom postupanja nije utvrdila elemente prekršaja ni kaznenog djela.

15. Navedena potvrda za sud je vjerodostojna javna isprava u dijelu u kojem potvrđuje da je događaj prijavljen policiji i koji je sadržaj prijave dan policiji. Sud je osobito cijenio činjenicu da je prijava dana odmah na dan događaja, prije nastanka ovog spora i prije otklona zahtjeva od strane tuženika.

16. Uvidom u dopis tuženika od 18. srpnja 2024. sud je utvrdio da je tuženik otklonio zahtjev za isplatu osigurnine uz obrazloženje da je u postupku obrade zahtjeva utvrdio kako je prijavljeno oštećenje nastalo uslijed prolaska kroz vodu te da prema članku 4. stavku 1. točki 15. Općih uvjeta nisu obuhvaćene štete koje nastanu zbog vožnje kroz poplavljeno područje, potočno ili riječno korito, poplavljene tunele, podvožnjake i prometnice. Iz navedenog je sud utvrdio da tuženik nije sporio prijavu događaja ni oštećenje vozila, nego je osporavao pokriće pozivajući se isključivo na ugovorno isključenje.

17. Uvidom u zapisnik o izvidu štete tuženika od 22. srpnja 2024. sud je utvrdio da je tuženikov procjenitelj zabilježio kako je, prema izjavi predstavnika osiguranika, vozilo prolazilo kroz vodu, odnosno poplavljenu prometnicu, te se ugasilo, da je potrebna kontrola i defektaža motora radi utvrđenja stvarne visine štete te da je popravak ekonomski neisplativ, odnosno da se radi o totalnoj šteti. Sud ovu ispravu prihvaća u dijelu u kojem potvrđuje opseg oštećenja i ekonomsku neisplativost popravka, jer je riječ o ispravi koju je sastavio sam tuženik u postupku obrade štete. Međutim, sud ne prihvaća kao dokazanu pravnu kvalifikaciju da se radilo o „poplavljenoj prometnici” u smislu isključenja iz Općih uvjeta, jer takva kvalifikacija nije nalaz sudskog vještaka niti sama po sebi dokazuje postojanje svih pretpostavki za primjenu isključenja.

18. Uvidom u kalkulaciju tužitelja od 27. kolovoza 2024. sud je utvrdio da su kao dijelovi za zamjenu navedeni motor bez ugradbenih dijelova, uložak filtra zraka, klinasti remen, turbopunjač, zamašnjak, ploča osigurača, ulje i antifriz, te da je ukupna vrijednost popravka s PDV-om procijenjena na 12.717,15 eura, odnosno bez PDV-a na 10.173,72 eura. Sud je ovu ispravu cijenio u vezi s tuženikovim izvidom štete i kasnijim nespornim utvrđenjem visine zahtjeva, pri čemu je odlučno da tuženik nije više osporavao konačno postavljenu visinu zahtjeva od 9.560,84 eura.

19. Tužitelj je dostavio i izračun društva Adriatik Ekspert j.d.o.o. iz kojega proizlazi tržišna vrijednost vozila i iznos od 9.560,84 eura koji je tužitelj u konačnici potraživao.

20. Iz novinskih članaka, fotografija i snimki koje je dostavio tužitelj sud je utvrdio da je dana 31. svibnja 2024. na području Istre, uključujući područje Grada Umaga, bilo jako nevrijeme i obilna kiša te da su na pojedinim prometnicama bile vidljive veće količine vode. Te isprave i snimke sud prihvaća kao dokaz meteoroloških i općih prometnih okolnosti toga dana, ali ne kao dokaz da je konkretni kružni tok bio zatvoren za promet ili da je nadležna služba proglasila poplavu ili zabranila kretanje vozila. Upravo suprotno, u spisu nema dokaza o zabrani prometa, postavljenim zaprekama, prometnim znakovima upozorenja ili policijskoj regulaciji koja bi vozača upozoravala da prometnicom ne smije prolaziti.

21. Svjedok ĐT iskazao je da se dana 31. svibnja 2024. vozio kao suputnik u predmetnom vozilu kojim je upravljao ŽT. Naveo je da su se kretali iz smjera Savudrije prema Umagu, da je padala jaka kiša, da cesta nije bila zatvorena, da nije bilo znakova zabrane ni upozorenja, da su se i druga vozila kretala prometnicom, te da se vozilo ugasilo prilikom prolaska kroz vodu u dijelu kružnog toka. Iskazao je da su vozilo potom gurnuli iz vode, da je voda bila nešto iznad gležnja, da se u blizini nije nalazilo potočno ili riječno korito, da voda nije bila morska voda, da nije bilo valova ni plime, te da je voda bila na dijelu kružnog toka, dok vanjskim dijelom kružnog toka voda nije bila tako duboka. Naveo je i da se promet odvijao prije i poslije njihova prolaska te da njima stanje na prometnici nije izgledalo kao zatvorena ili zabranjena prometnica, nego kao dio kolnika s vodom uslijed kiše.

22. Sud prihvaća iskaz svjedoka ĐT kao istinit, logičan i uvjerljiv. Iskaz je dan jasno, bez bitnih proturječja, a u odlučnim dijelovima podudara se s policijskom potvrdom izdanom na dan događaja, s prijavom štete i s činjenicom da tuženik nije osporio nastanak oštećenja na vozilu. Svjedok je neposredni sudionik događaja, njegov iskaz je potkrijepljen ispravama u spisu, a tuženik nije predložio nijedan dokaz koji bi ga ozbiljno doveo u pitanje. Činjenica da je svjedok bio u društvu vozača ne umanjuje vjerodostojnost njegova iskaza, jer je opisao i okolnosti koje tuženik smatra za sebe povoljnima, primjerice da je vozilo doista prošlo kroz vodu, ali je istodobno uvjerljivo objasnio da nije bilo zabrane prometa, da se promet odvijao i da se nije radilo o svjesnoj vožnji kroz poplavljeno područje.

23. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je dana 31. svibnja 2024. u kružnom toku na području Umaga, uslijed jake kiše, na dijelu kolnika bila zaostala veća količina kišnice, da je predmetno vozilo prilikom prolaska tim dijelom zahvatila voda, uslijed čega se vozilo ugasilo i nastalo je oštećenje motora i povezanih dijelova vozila. Međutim, sud nije utvrdio da se radilo o poplavljenom području ili poplavljenoj prometnici u smislu isključenja iz Općih uvjeta. Nije utvrđeno da je prometnica bila zatvorena, da je promet bio zabranjen, da su postojali znakovi upozorenja ili zapreke, da je bila proglašena poplava, da je vozilo bilo u potočnom ili riječnom koritu, podvožnjaku, tunelu ili području u kojem bi vozaču bilo jasno da svjesno ulazi u susret stihijskom djelovanju vode.

24. Nesporno je da je uzrok oštećenja prodor vode u vozilo. Međutim, sam prodor vode nije dovoljan za primjenu isključenja na koje se poziva tuženik. Tuženik je morao dokazati da su ispunjene pretpostavke ugovornog isključenja, odnosno da se vozilo kretalo kroz poplavljeno područje ili poplavljenu prometnicu u smislu Općih uvjeta, ili da je vozaču bilo poznato da kreće u susret stihijskom djelovanju vode. Takav dokaz nije predložen.

25. Prema članku 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu - ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Prema članku 922. ZOO-a osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom, a rizik mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

26. Prema članku 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, dopunjuju posebne pogodbe i obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Prema članku 319. ZOO-a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase, a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati samo doslovnog značenja pojedinih izričaja, nego treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu razumjeti kako odgovara načelima obveznog prava. Prema članku 320. ZOO- a, u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili ga je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumače se u korist druge strane.

27. Opći uvjeti tuženika u članku 4. stavku 1. propisuju da osnovno osiguranje automobilskog kaska pokriva štete zbog uništenja ili oštećenja osiguranih stvari koje nastanu kao posljedica iznenadnih i od osiguranikove ili vozačeve volje neovisnih događaja, između ostalog zbog poplave, bujice ili visoke vode. U istoj točki određeno je da se poplavom smatra i neočekivano plavljenje zemljišta zbog proloma oblaka, kao i stihijsko slijevanje vode po strminama, cestama i putovima kao posljedica izuzetno jakih oborina. Istodobno je propisano isključenje prema kojem osiguranjem nisu obuhvaćene štete koje nastanu zbog vožnje kroz poplavljeno područje, potočno ili riječno korito, poplavljene tunele, podvožnjake i prometnice ili u slučaju kada je vozaču poznato da kreće u susret stihijskom djelovanju vode, osim ako se radi o spašavanju ljudi ili imovine.

28. Sud je imao u vidu da se odredba na koju se poziva tuženik nalazi u općim uvjetima osiguranja koje je sastavio osiguratelj te da se radi o odredbi kojom se ograničava odnosno isključuje ugovoreno osigurateljno pokriće. Takvu odredbu treba tumačiti restriktivno, u skladu s člancima 319. i 320. ZOO-a, i u skladu s pravnim shvaćanjem sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prema kojem opći uvjeti osiguranja čine dio ugovora, ali osiguratelj snosi teret dokazivanja činjenica na kojima temelji isključenje svoje obveze, a nejasne ili dvojbene odredbe tipskog ugovora ne mogu se tumačiti na štetu osiguranika.

29. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao da je šteta nastala kao posljedica iznenadnog i od volje osiguranika odnosno vozača neovisnog događaja u prometu, uslijed jake kiše i vode koja se nalazila u kružnom toku. Takav događaj po svojoj naravi potpada pod rizik osnovnog kasko osiguranja iz članka 4. stavka 1. točke 15. Općih uvjeta, jer se radilo o iznenadnoj pojavi vode na cesti kao posljedici jakih oborina. Tuženik, s druge strane, nije dokazao da se radilo o poplavljenom području ili prometnici u smislu isključenja, niti da je vozač znao da ulazi u susret stihijskom djelovanju vode.

30. Za primjenu isključenja nije dovoljno utvrditi da je na kolniku bilo vode. U protivnom bi se ugovoreno pokriće za štete od poplave, bujice ili visoke vode u prometu svelo na gotovo prazno pokriće, jer bi svaka šteta od vode koja nastane tijekom kretanja vozila mogla biti otklonjena samom tvrdnjom da je vozilo prošlo kroz vodu. Takvo tumačenje ne bi bilo u skladu sa svrhom ugovora o kasko osiguranju, niti s pravilom da se ograničenja pokrića tumače usko.

31. Iz iskaza svjedoka i isprava proizlazi da promet nije bio obustavljen, da nije bilo znakova ili drugih upozorenja, da su se druga vozila kretala prometnicom, da se voda nalazila na dijelu kružnog toka, da vanjski dio kružnog toka nije bio jednako dubok, te da vozač nije mogao pouzdano procijeniti dubinu vode i opasnost za vozilo. Stoga sud prihvaća tužiteljevu tvrdnju da vozilo nije namjerno i svjesno upućeno u poplavljeno područje, nego je naišlo na zaostalu kišnicu u prometu, bez upozorenja i bez zabrane prometa.

32. Neosnovan je tuženikov navod da sam opis događaja iz tužbe i prijave štete dokazuje primjenu isključenja. Istina je da je tužitelj koristio izraz „poplava” i da je prijavljeno da se vozilo kretalo kroz vodu, ali stranački opis ne može zamijeniti dokaz o postojanju ugovornog isključenja. U pravnom smislu odlučno je je li dokazana činjenica vožnje kroz poplavljeno područje ili prometnicu, odnosno svjesno kretanje u susret stihijskom djelovanju vode. To nije dokazano.

33. Sud ne prihvaća ni tuženikovu tvrdnju da bi, ako nije riječ o pokrivenom riziku, kvar vozila sam po sebi bio neosigurani slučaj. Ovdje se ne radi o samostalnom tehničkom kvaru vozila, istrošenosti ili mehaničkom lomu bez vanjskog događaja, nego o oštećenju nastalom prodorom vode kao posljedici iznenadne vanjske okolnosti, obilne kiše i vode na kolniku. Izvedeni dokazi ne upućuju na to da je vozilo bilo tehnički neispravno ili da je šteta nastala zbog razloga koji bi bili neovisni o predmetnom događaju.

34. S obzirom na to da je nastupio osigurani slučaj i da tuženik nije dokazao primjenu ugovornog isključenja, tuženik je na temelju ugovora o osiguranju, Općih uvjeta i članka 921. ZOO-a dužan isplatiti tužitelju osigurninu u utvrđenom iznosu od 9.560,84 eura.

35. O zakonskim zateznim kamatama sud je odlučio na temelju članka 29. ZOO- a i članka 943. ZOO-a. Tužitelj je štetu prijavio tuženiku dana 3. lipnja 2024., a kamatu potražuje od 12. lipnja 2024. Kako je tuženik zahtjev odbio i nije isplatio osigurninu, a tužitelj kamatu traži od navedenog datuma, sud je u granicama postavljenog zahtjeva dosudio zakonske zatezne kamate od 12. lipnja 2024. do isplate.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na člancima 154. stavku 1. i 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, pa ima pravo na naknadu potrebnih parničnih troškova.

37. Sud je tužitelju priznao trošak prema zatraženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), i to za sastav tužbe iznos od 250,00 eura, u skladu s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife, za sastav obrazloženog podneska od 26. lipnja 2025. (u troškovniku navedena kriva naznaka datuma sastava podneska) iznos od 250,00 eura, u skladu s Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife, iznos od po 125,00 eura za pristup na pripremna ročišta održana 27. svibnja 2025. i 28. kolovoza 2025. i ročište za glavnu raspravu održano 21. travnja 2026., u skladu s Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife, za pristup na ročišta za glavnu raspravu održana 3. veljače 2026. i 3. srpnja 2026. iznos od po 250,00 eura, što ukupno iznosi 1.375,00 eura s PDV-om. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu koji je tužitelj podmirio u iznosu od 86,81 eura i iznos od 123,58 eura na ime sudske pristojbe na presudu (koji iznos će tužitelj biti dužan platiti ukoliko sudsku pristojbu namiri u roku od 3 dana). Ukupan priznati trošak tužitelja stoga iznosi 1.585,39 eura. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki II. izreke rješenja tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

38. U točki III. izreke rješenja odbijen je više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnim ročištima i ročištu za glavnu raspravu na kojima se nisu izvodili dokazi, te više zatraženi trošak na ime sudskih pristojbi.

U Pazinu 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku,

- Tuženiku po punomoćniku.