REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-1320/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VKL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Maji Lešnjak, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, zastupana po pun. Josipu Mađariću, odvjetniku u OD Mađarić i Lui u Zagrebu, radi isplate , nakon zaključene glavne rasprave održane 14. travnja 2026.god. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 23. srpnja 2026.god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu broj 068-50-4515249 koji su dana 20. studenog 2007.g. sklopili tužiteljica VKL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF).

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici VKL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime obračunate zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule isplati iznos od 3.544,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici VKL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po osnovi valutne klauzule isplati iznos od 10.329,65 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. listopada 2015. godine do isplate po stopi koja se za razdoblje od 01. listopada 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

IV. Odbija se tuženik s prigovorom radi prebijanja na iznos od 1.664,99 eura.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka osim troškova vještačenja u iznosu od 600,00 eura koje je dužan tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici VKL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je dana 20. studenoga 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu na iznos od 150.146,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF banke, važeći na dan korištenja kredita te uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu. Ugovor je zaključen na vrijeme od 360 mjeseci, kroz koje vrijeme korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici. Ugovor je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu o kojemu stranke nisu pregovarale. Prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja.

1.2.Ponašanje tuženika prilikom potpisa ugovora i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa predstavljalo je zavaravajuću poslovnu praksu, jer je tuženik propustio u cijelosti informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer predmetne odredbe nisu razumljive prosječnom potrošaču. Značaj neravnoteže tim je veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik.

1.3.Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-1401/12 od 4.7.2013.god., a pravomoćnom dana 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a isto obvezuje prvostupanjske sudove u rješavanju restitucijskih zahtjeva. Revizija tuženika odbijena je presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-2221/2018.

1.4.Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tuženik i tužitelj su dana 22. veljače 2016. zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF valute u valutu EUR. Ali spomenutim Dodatkom, parnične stranke nisu razriješile pitanje ništetnosti odredaba te tuženik nije vratio tužitelju sve iznose koje je stekao bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredaba, odnosno plaćanjem mjesečnih otplatnih obroka po tečaju na dan plaćanja umjesto plaćanja po tečaju na dan korištenja kredita. I stoga potražuje iznose preplaćenih razlika i zakonske zatezne kamate na iste. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje na temelju preplaćenih razlika iznos od 10.329,65 eura, a na ime zakonskih zateznih kamata iznos od 3.544,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, unijeta je u ugovor, a tužiteljica je na isto pristala s time da je konkretna ugovorna odredba jasna i lako razumljiva. Banka nije mogla znati za rast tečaja CHF i stoga nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja. Nadalje, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika, a u svakom slučaju za pet godina, a koji rokovi su prošli. Pravomoćna presuda iz kolektivnog spora kojom su utvrđene ništetne odredbe ne može se izravno primijeniti i na ovaj spor, već treba dokazivati, kao konkretan slučaj, u ovome predmetu, ništetnost odredaba ugovora. Nadalje, tužiteljica je prihvatila konverziju kredita kojom je kredit konvertiran u valuti euro i potpisala Dodatak ugovoru, sve sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. (NN 102/2015, dalje: ZID ZPK/15). Vrhovni sud RH utvrdio je u oglednom postupku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102715) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Navedenim Dodatkom ugovoru, tužiteljica je došla u povoljniji položaj jer je izjednačena s korisnicima kredita u novčanoj valuti eur te ne trpi štetu.

Prigovara visini tužbenog zahtjeva koji je postavio tužitelj na temelju samostalnog izračuna. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev. Do završetka prethodnog postupka, tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja tražbine na iznos od 1.643,70 eura odnosno na iznos od 1.664,99 eura, koliko je iznosila utvrđena preplata tužiteljice prilikom konverzije.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je: ugovor o kreditu ( list 10-14), otplatni plan (list 37-49), Dodatak ugovoru o kreditu od 22.2.2016. i 30.06.2016.(30-36), u karticu prometa (list 51-66), Nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića (list 119-126), a ispitana je i tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 20. studenoga 2007. ugovor o kreditu br. 068-50-4515249 kojim se banka obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 150.146,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju banke na dan isplate, za kupnju nekretnine, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva. Kredit se ugovara u valuti CHF, a korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, a prema otplatnom planu.

6. U svojem iskazu, tužiteljica je izjavila da je trebala kredit za kupnju stana, te je o tome vodila razgovor u poslovnici tuženika te joj je predložen ugovor u CHF valuti obzirom na njezino financijsko stanje. Kod tuženika je imala otvoreni tekući račun. Prijedlog ugovora pročitala je kod javnog bilježnika površno. Vjerovala je u CHF valutu, a nitko nije nikakvim objašnjenjem u banci isto poljuljao. No, otplatni obrok narastao joj je s početnih 3.800,00 kuna na 5.600,00 kuna mjesečno. Kada se ponudila konverzija, prihvatila je, jer je već bila u teškom financijskom stanju. Konverzija ugovora u kredit u eurima joj je bila jedina opcija za izlazak iz teške financijske situacije. Nije pregovarala o ugovoru jer nije imala dojam ni znanje da se može pregovarati. I danas živi u stanu koji je kupila kreditnim sredstvima, nikad nije iznajmljivala.

7. Ugovor o kreditu sklopila je tužiteljica kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja potrošačkih ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

8. Zastara prava na vođenje ovoga postupka nije nastupila jer se računa od dana pravomoćnosti presude iz tzv. kolektivnog spora kojom je utvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kojem se otplata kredita veže uz tečaj CHF valute, tj. od 14. lipnja 2018.g., a tužba je podnijeta 11.06.2023., dakle u roku kraćem od 5 godina, a sukladno i pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-2 od 20. siječnja 2020.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelja nije informirao o svim posljedicama valutne klauzule u ugovoru. To je utjecalo na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu u CHF valuti.

11. Tužiteljica je zatražila, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) financijsko vještačenje da bi tuženik vratio tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

12. Financijsko vještačenje provedeno je po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Sukladno nalogu suda, vještak je izračunao preplatu koja je nastala otplatom anuiteta prema stanju tečaja CHF valute na dan plaćanja svakog mjesečnog anuiteta i prikazao razliku koja nastaje da je plaćanje obavljeno prema početnom tečaju obzirom na ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli. Iz Nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da razlika iznosi 10.329,65 eura. Nadalje je izračunao zakonske zatezne kamate na ove razlike do dana izračuna konverzije (30.rujna 2015.) i iste iznose 3.544,16 eura. Od zbroja razlika i kamata oduzeo je preplatu utvrđenu u konverziji u iznosu od 1.879,17 eura.

13. Stranke su sklopile Dodatak ugovoru kojim je glavnica utvrđena kao da je korisnik, ovdje tužitelj imao eurski kredit otpočetka, a to je povoljnije bilo za tužitelja, a sve temeljem Zakona o izmjenama I dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15- dalje: ZID ZPK/15). Ovaj Zakon predstavljao je jednokratnu, retroaktivnu I vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju na polju potrošakog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena praksa kreditnih institucija I osigurala otplata kreditnih zaduženja po uvjetima koji vrijede i za druge kredite, konkretno eurske. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c st.1. ZiDZPK/15 podrazumijeva konverziju radi promjene valute i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EURO. No, izvršena konverzija nije imala samo učinak na promjenu valute, već i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kao nepoštene odredbe, novom ugovornom odredbom koja nema elemenata nepoštenosti. Tužitelj je slobodnom voljom prihvatio konverziju, odnosno imao je mogućnost istu odbiti.

14. Stoga tužiteljica nema pravo na razlike, koje su nastale kod otplate kredita u pojedinim anuitetima utvrđene vještačenjem u ovom postupku, jer bi ništetne odredbe bile dva puta iskazane u isplati odnosno kao imoviska korist tužiteljice . Na tragu ovoga shvaćanja jest i posljednje pravno shvaćanje Vrhovnog suda iskazano u odluci posl.br. Rev-457/2025-21 od 27.5.2026. koje odgovara na pravno pitanje:

"Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?", a odgovor je sastavljen pod toč. 26. Obrazloženja koje glasi:

"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.". Kao što je vidljivo iz daljnjeg obrazloženja, zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose nisu bile izračunate i uzete u obzir kao "benefit" tužiteljice u konverziji.

15. Sukladno citiranom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda, ovaj sud je pihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na zakonske zatezne kamate (toč. II. izreke), a odbio tužbeni zahtjev na isplatu "preplaćenih iznosa" po mjesečnim anuitetima ( toč. III. Izreke). Zakonske zatezne kamate na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva teku od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, tj. od 18. veljače 2026., sukladno čl. 31.st.2.ZOO-a.

16. Obzirom da je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na glavnicu potraživanja, preplaćene razlike, nema osnova za prihvaćanje tuženikovog prigovora radi prebijanja, a koji iznos prebijanja je iznos preplate koju je tuženik tužiteljici priznao u konverziji.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.4. i čl. 156.st.1. ZPP-a pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda V i S od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa u cijelosti, odnosno uspio u manjem iznosu, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Međutim, kako je trošak vještačenja bio neophodan za osnovano potraživanje tužiteljice, jer u konverziji, tuženik nije obračunao zakonsku zateznu kamatu tužiteljici na preplaćene iznose do konverzije, to je valjalo tuženiku naložiti plaćanje troška vještačenja koji je predujmila tužiteljica.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 23. srpnja 2026.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženiku