Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

P-639/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Andrea Cvitanović Vrzić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vjekoslav Boban, odvjetniku u Splitu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28.svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 23.srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Raskida se "Ugovor o doživotnom uzdržavanju“ sklopljen između tužiteljice BČ kao primatelja uzdržavanja i tužene TČ kao davatelja uzdržavanja sklopljen " U Splitu, 05.siječnja 2017. " ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu 06. ožujka 2017. pod posl.brojem R1-10/2017. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak" kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.875,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je između tužiteljice kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davatelja uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu 6.ožujka 2017. pod brojem R1-10/17. Nadalje, da se tužena obvezala uzdržavati tužiteljicu pospremanjem stana, osiguranjem potpune prehrane i sl. sve navedeno u čl. 2. Ugovora, a tužena iste nije ispunjavala, te da je od sklapanja Ugovora u samo nekoliko navrata svratila kod tužiteljice. Nadalje, da su se odnosi među strankama toliko poremetili da je suživot postao nesnošljiv.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći u bitnome da ju je tužiteljica onemogućila u izvršavanju obveza iz Ugovora.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 5.siječnja 2017., spisa K-DO-130/18, spisa Pp J-1440/18, spisa O-3528/2016, saslušanjem svjedoka UČU, CČ, ČČ, ta tužiteljice i tužene, u svojstvu parničnih stranaka te dopunskim saslušanjem tužiteljice i svjedoka UČU, u svojstvu parničnih stranaka.

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. U konkretnom slučaju, obzirom na vrijeme kada je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen primjenjuju se odredbe čl. 579-585 Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine " broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15: dalje ZOO).

6. Odredbom čl. 579 st 1) ZOO propisano je da ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Nadalje, stavkom 2) propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.

7. Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjenje (čl. 583. st. 1. ZOO). Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (čl. 583. st. 3. ZOO).

8. Člankom 208. ZOO propisano je da obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužniku ne odgovara. Dužnik mora dokazati okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.

9. U konkretnom slučaju, sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za raskid ugovora zbog neispunjenja ili zbog narušenih odnosa iliti poremećenih odnosa te snosi li tužena odgovornost.

10. Naime, krivnja za poremećenost odnosa ugovornika pravno je odlučna za odluku o osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako upućuje na zlouporabu prava, a zlouporaba prava postojala bi u slučaju da jedna ugovorna strana izaziva poremećenost odnosa u namjeri da zajednički život postane nepodnošljiv i da se ugovor raskine. Iako u konkretnom slučaju nije ugovorena zajednica života, kao što primjećuje drugostupanjski sud, pa da se slijedom toga ne može primijeniti odredba čl. 583.st 2) ZOO navodi se da kada su odnosi među ugovornim stranama poremećeni te imaju za posljedicu nemogućnost izvršavanja ugovorne obveze što neminovno dovodi do raskida Ugovora( kao što je ovdje slučaj) da je važno utvrditi postoji li i na strani tužiteljice, kao ugovorne strane koja zahtijeva raskid ugovora, krivnja za poremećenost odnosa.

11. Na okolnosti izvršavanja ugovorne obveze od strane tužene izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice pa tako ista navodi da živi sama, da je u vrijeme sklapanja Ugovora sin živio u [adresa] te da ju je tužena natjerala na sklapanje Ugovora.

12. Budući se tužiteljica poziva na prisilu za sklapanje ugovora navodi se da isto može biti istaknuto kao razlog pobojnosti pravnog posla, a kako zahtjev za utvrđenje pobojnosti nije postavljen u tužbi niti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, sve i da je postavljen, sadrži u sebi zahtjev za poništenje ugovora, slijedom čega je samo iz tog razloga valjalo odbiti tužbeni zahtjev. (Tako i Vs, Rev-1040/07, Rev-224/07).

13. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je isti sklopljen između BČ kao primateljice uzdržavanja s jedne, te HČ kao davateljice uzdržavanja s druge strane dana 5.siječnja 2017. ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj R1-10/17 dana 6.ožujka 2017.

14. Predmetnim ugovorom davateljica uzdržavanja se obvezuje doživotno uzdržavati svoju majku na način da joj osigura potrebnu prehranu, pomaganje kod spremanja stana, pranje rublja kao i druge osobne potrebe te osigura svu njegu u slučaju bolesti, liječenje i brigu, a primateljica uzdržavanja obvezuje se zauzvrat dati svojoj kćerki u vlasništvo nekretnine.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmet pobijanog ugovora kuća u [adresa] u kojoj tužiteljica živi sama te da sama i plaća račune od svoje mirovine. Nadalje, da je u vrijeme kada je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju sin radio u Njemačkoj. Nadalje, da ju je tužena natjerala da sklope ugovor te istoj rekla, da je ne može uzdržavati ako ne sklope ugovor jer da će je brat uznemiravati. Ovo stoga, što tužena nije u dobrim odnosima sa svojim bratom. Nadalje, da se tužena izolirala nakon potpisivanja Ugovora te bi dolazila kod tužiteljice jedan do četiri puta mjesečno kada bi joj muž bio u zatvoru. Nadalje, da joj nikada nije nosila hranu ni odjeću, štoviše, odnijela bi. Nadalje, da ne komunicira sa kćerkom od kada su joj ukrali novce iz kuće prije tri godine te ju je ista vrijeđala što je sve prijavila policiji. Nadalje, da joj je unuka ( kćerka tužene) prijetila smrću ako joj ne da novac. Nadalje, da je tražila pomoć tužene obzirom joj je sin u Njemačkoj, a da bi tužena dolazila bez najave, kada njoj odgovara te da joj dok joj nema sina pomaže nevjesta.

16. Iz iskaza tužene proizlazi da se zajedno sa suprugom cijeli život brinula o svojim roditeljima te ostaloj rodbini. Nadalje, da je otac bio onkološki bolesnik koji je 40 dana prije smrti ležao u bolnici, a ista je brinula o njemu dok je bio u bolnici. S druge strane, da brat nikada nije brinuo o roditeljima ni razgovarao s njima 15 godina. Nadalje, da je od bratove obitelji na očevom sprovodu bila nevjesta koja se žalovala, a brat je došao u nedjelju, nakon sprovoda obavljenog u petak. Nadalje, da je brat dobivao novce, BMW i sl. te da je majka rekla kako je on "namiren". Nadalje, da je majka podigla sa računa 80.000,00 kuna dva dana prije očeve smrti. Nadalje, da joj dva odvjetnika mogu posvjedočiti da je majka željela sklapanje Ugovora, a ne tužena. Nadalje, da je zadnji put vidjela majku u dvanaestom mjesecu 2017. godine, a da je do tada tužiteljici kuhala, kupovala hranu, a dok je tužiteljica sama plaćala račune. Nadalje, da joj nije platila operaciju mrene jer je operirana preko HZZO, ali je vozila na sve preglede, na operaciju te na preglede u Šibenik. Nadalje, da su odnosi narušeni, ali ne želi raskinuti ugovor iako ju je majka optužila za krađu novaca u dogovoru sa bratom.

17. Iz iskaza svjedoka CČ, supruga tužene, proizlazi da su dolazili subotom ili nedjeljom kod bake na ručak, a nakon djedove smrti dolazili su češće. Nadalje, da je pok. djeda jako pogodilo što je sin UČ iznajmio zemlju, prodao grobnicu i kupio auto. Nadalje, da nevjesta nije posjećivala baku i djeda, iako je cijelo vrijeme živjela u [adresa], da bi prije četiri godine zaprijetila da će pozvati policiju ako se tužena približi kući tužiteljice. Nadalje, da je zbog novaca koji su nestali također prošao detektor laži. Nadalje, da uopće nije dolazio u kuću tih mjesec dana kada se to dogodilo. Nadalje, da nisu vidjeli tužiteljicu od dana kada im je nevjesta prijetila da ne prilaze kući tužiteljice. Nadalje, da je tužiteljica uzdržavala svoju majku kad god je trebalo je kuhala, spremala, čistila te da se o istoj brinula i prije sklapanja Ugovora. Nadalje, da nevjesta dolazi samo zbog zemlje koja vrijedi 200.000,00 Eura. Nadalje, da istom novci nisu trebali jer je naslijedio iza svog oca, a sin mu je pomorac. Nadalje, da je o svojoj punici brinuo 40 godina, vozio ju u Slavoniju zbog čega ga bole sve ove laži iznesene na račun njegove žene.

18. Iz iskaza svjedoka UČU proizlazi da joj se svekrva požalila šest mjeseci nakon sklapanja ugovora da je potpisala nešto misleći da će se o njoj brinuti kćer i njena obitelj, međutim, da ne izvršavaju svoje obveze. Od tada da je zajedno sa suprugom preuzela brigu o svekrvi te zadnje četiri godine odlazi kod nje dva do tri puta tjedno u poslijepodnevnim satima ostane dva do tri sata. Nadalje, da je tužiteljica pokretna s tim da sada hoda uz pomoć štaka. Nadalje, da živi u prizemnom stanu u svojoj kući. Nadalje, da je tužiteljica u zadnje četiri godine bila četiri puta hospitalizirana te je nitko nije posjećivao niti u bolnici niti u kući što sve zna zbog toga što dolazi u njezinu kuću, a nikad nikoga nije zatekla. Nadalje, da je svekrva operirala kuk prije tri godine te je bila nepokretna mjesec i po dana, te je tada zaista netko trebao biti s njom po cijeli dan. Nadalje, da je sa suprugom organizirala da joj dolazi žena ujutro, a poslijepodne sam ja dolazila. Nadalje, da bi kuhala ručak, donosila spizu, lijekove i sl. Nadalje, da su se odnosi kćerke sa tužiteljicom davno poremetili. Nadalje, da je jedanput intervenirala policija jer je nestala pozamašna svota novca iz kuće tužiteljice, a drugi put je intervenirala policija kada je unuka, kćerka tužene, napala baku da joj uznemirava mamu, a pritom je mislila na ovu tužbu. Nadalje, da je prije četiri godine bila na kavi sa tuženom te je tužena tada izjavila da iz principa neće dopustiti da se raskine ugovor. Nadalje, da je pozvala na kavu te da je pri tome imala na umu da se malo povežu kao obitelj, a nakon te kave tužena se više nije javljala. Nadalje, da je istoj poznato da je tužena sukladno Ugovoru trebala obilaziti svekrvu, financijski pomagati, donositi spizu i sl. Nadalje, da tužiteljica ima mirovinu od 2.700,00 kuna s kojom se može uzdržavati međutim suprug i ona joj financijski pomažu, kupe hranu, a ona podmiruje režije od svoje mirovine, uglavnom pomažu joj kako bi nešto uštedjela od mirovine. Nadalje, da ima primanja od 4.500,00 kuna, a suprug ima primanja od 14.000,00 kuna i radi u inozemstvu u Njemačkoj za hrvatsku firmu. Nadalje, da su tužena i njezina obitelj, po mišljenju svekrve, istu financijski iskorištavali.

19. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostranoobvezni, konsenzualni, naplatni pravni posao, što podrazumijeva da se za činidbu traži protučinidba.

20. U ovom postupku tužiteljica je trebala dokazati da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja ugovorne obveze davatelja uzdržavanja, odnosno da su opravdani razlozi za raskid ugovora zbog poremećenih odnosa i posljedično neizvršavanja ugovora.

21. Naime, tužiteljica navodi da je razlog raskida ugovora neispunjavanje ugovorom preuzetih obveza prema tužiteljici. U tom smislu, navodi kako je tužena nakon sklapanja ugovora samo nekoliko puta navratila te joj je odnijela novce iz kuće u iznosu od 80.000,00 kuna nakon čega tužiteljica više s njom ne razgovara.

22. Pregledom spisa K-DO-130/18 utvrđeno je da je pok. BČ dana 19.prosinca 2017. podnijela kaznenu prijavu protiv tužene i njezinog supruga, zbog kaznenog djela teške krađe jer joj je iz kuće "nestao" iznos od 81.600,00 kuna, a koja prijava je odbačena rješenjem od 26.siječnja 2018. u kojem se u bitnome navodi da se polazeći od srodničkih odnosa između podnositeljice prijave i osumnjičene koje su majka i kći kod sumnje radi li se o kaznenom djelu teške krađe kojom bi podnositeljica bila oštećena za iznos od 81.600,00 kuna, kazneni progon poduzima po privatnoj tužbi, a ne po službenoj dužnosti sukladno čl.245.st.4 Kaznenog zakona.

23. Nadalje, pregledom spisa O-3528/2016 utvrđeno je da se isti vodi nakon smrti pok. DČ, te da su nasljednici prvog nasljednog reda BČ, supruga te kći HČ i sin UČ.

23.1. Nadalje, utvrđeno je da je na isti spojen spis O-1344/2024 koji se vodi iza pok. BČ te da je rješenjem od 25.listopada 2026. utvrđen prekid tog postupka do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

23.2.Nadalje, pregledom tog spisa utvrđeno je da istom prileži Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 24.studenog 2020. sklopljen između pok. BČ kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te UČ kao davatelja uzdržavanja s druge strane, a istim se prenosi u vlasništvo nekretnina oznake čest. zem [katastarska čestica] upisana u ZU 2457 k. o [katastarska općina] ( koje je pok. BČ suvlasnica za ½ dijela) kao i sva imovina koju ista naslijedi iza svog pok. supruga DČ, na primatelja uzdržavanja.

23.3. Nadalje, utvrđeno je da je na zapisniku od 5.rujna 2016. proglašena oporuka ostavitelja pok. DČ od 6.srpnja 2016. (koja prileži listu 12 spisa O- 3528/16) kojom isti raspolaže svojim suvlasničkim dijelom (1/2) predmetne nekretnine (čest. zem [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]) u koristi supruge BČ. Nadalje, da je nasljednik UČ dao nasljedničku izjavu kojom priznaje oporuku te postavio zahtjev za nužni dio.

23.4. Nadalje, utvrđeno je da spisu prileži izviješće Fine iz kojeg proizlazi da ostavitelj u trenutku smrti nije imao otvorene račune.

23.5 Nadalje, utvrđeno je da spisu prileži izjava nasljednice HČ na zapisniku od 27.srpnja 2017. kojom priznaje oporuku ostavitelja te nema potraživanja prema istoj.

23.6 Nadalje, na zapisniku od 2.studenog 2017. prileži nasljednička izjava BČ kojom se prihvaća nasljednog dijela te se protivi izjavi nasljednika UČ za nužni dio obzirom je isti namiren za života ostavitelja u nužnom dijelu koji bi mu trebao pripasti.

23.7 Nadalje, istom prileži nasljednička izjava HČ od 28.svibnja 2020. ovjerene kod javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj pod brojem OV-4102/2020 dana 29.svibnja 2020. kojom ista priznaje oporuku iza pok. DČ te kao nužni nasljednik postavlja zahtjev za nužnim dijelom.

23.8 Nadalje, na zapisniku od 19.lipnja 2020. prisutna BČ izjavljuje kako mijenja svoju nasljedničku izjavu na način da se prihvaća svog oporučnog nasljednog dijela te izjavljuje kako isti u cijelosti ustupa sinu UČ, što ovaj prihvaća, a istovremeno oboje povlače nasljedne izjave dane ranije na zapisnik.

23.9 Nadalje, utvrđeno je da među nasljednicima nema spora oko sastava ostavine što je utvrđeno na zapisniku od 5.rujna 2016. te 22.prosinca 2016.

24. Nadalje, pregledom spisa Centra za socijalnu skrb, Područne službe Kaštela, broj:

Klasa: 551-03/24-01/9 utvrđeno je da se UČU dana 24.siječnja 2024. obratila Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, Policijska postaja Kaštela, zbog zanemarivanja uzdržavanja BČ te da nakon zaprimanja prijave UČU nadležni Centar nije poduzimao nikakve daljnje radnje.

25. Pregledom spisa Pp J-1440/18 utvrđeno je da se vodio prekršajni postupak poslovni broj Pp J -1440/18 protiv OČ kao prvookrivljene i BČ kao drugookrivljene, u kojem je donijeta presuda protiv prvookrivljene OČ zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10.st 1) t. 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a u kojem postupku je utvrđeno da se prvookrivljena OČ dana 19.ožujka 2018. u kući BČ nasilnički ponašala prema svojoj baki BČ na način da je na istu vikala i pljuvala, te govoreći da će je „ubiti“ . Nadalje, drugookrivljena BČ oslobođena je optužbe da bi se 19.ožujka 2018. nasilnički ponijela prema svojoj unuci OČ nazivajući je „kurvetinom“ i gađajući je predmetima.

26. Nije sporno da je tužiteljica BČ umrla tijekom postupka dana 8.ožujka 2024. te je sud rješenjem poslovni broj P-1669/2023 od 24.travnja 2024. utvrdio prekid postupka.

27. Nadalje, podneskom od 23.travnja 2024. tadašnji punomoćnik tužene dostavio je sudu Sporazum – izvansudsku nagodbu od 25.siječnja 2024. sklopljenu između BČ, s jedne i HČ s druge strane kojom se BČ odriče tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, a koji Sporazum su stranke podnijele na potvrdu javnom bilježniku, pod poslovnim brojem OV-917/2024.

28. Sud je rješenjem od 24.siječnja 2025. pozvao nasljednike (UČ i HČ) da preuzmu postupak.

29. U daljnjem tijeku postupka sud je, rješenjem poslovni broj P-639/2025 od 19.veljače 2025. obustavio postupak u odnosu na HČ ( koja se našla u ulozi tužitelja i tuženika) zbog konfuzije stranaka.

30. Nastavno na prethodno citirani Sporazum navodi se da je temeljem čl. 331.a ZPP- a određeno: «Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Odricanje od tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tužitelj može i bez pristanka tuženika opozvati do donošenja presude.»

31. Budući je ovaj Sporazum sklopljen 24.siječnja 2024., a tužiteljica umrla **.**.2024. da bi isti bio dostavljen sudu tek 24.travnja 2024. od strane punomoćnika tužene, to ovaj sud tumači na način da isti, sve i da je sklopljen voljom stranaka, nema utjecaja na ishod ovog postupka jer nije dostavljen u spis od strane tužiteljice niti od strane po tužiteljici ovlaštene osobe ( jer u spisu nema punomoći tužiteljice tom punomoćniku), a u svakom slučaju dostavljen je nakon smrti tužiteljice, slijedom čega proizlazi da ga je podnijela neovlaštena osoba, pa sud isti nije uzeo u obzir.

32. Predmetnu tužbu, u konkretnom slučaju, podnosi pok. BČ, protiv kćerke ovdje tužene, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja, a tužena se brani navodeći da je tužiteljica svojim aktivnostima stvorila situaciju u kojoj bi nastupio raskid predmetnog Ugovora konstatirajući da su joj tužena i njezin suprug ukrali novac koji je tražila natrag čemu tužena nije mogla udovoljiti pa je pok. tužiteljica onemogućila tuženoj i njezinoj obitelji pristup njezinom domu.

33. Iako tužiteljica tvrdi da nije tražila zabranu pristupa tuženoj niti njezinoj obitelji ista navodi da joj je rekla ( nakon što su odnijeli novce) „ dalje od mene“. Nadalje, ista navodi da su ( tužena i suprug) dolazili prije i nakon sklapanja ugovora i to kad su htjeli.

34. Tužena, s druge strane navodi da je majku vidjela u prosincu 2017. da joj je kuhala, kupovala hranu, a da je tužiteljica od mirovine plaćala režije. Nadalje, da je obavila sve pretrage s tužiteljicom vezane za operaciju mrene te je vozila na operaciju, kontrole u Šibenik i tako dva puta. Dopunski saslušana tužena navodi da se s majkom pomirila dva tri mjeseca pred smrt te da je majci platila sprovod kao i prethodno ocu.

35. Nadalje, iz iskaza svjedoka RČ, liječnika pok. tužiteljice proizlazi da je ista dolazila na redovite kontrole, da se sjeća da je slomila bedrenu kost prije 3-4 godine nakon čega se oslanjala na štake.

36. Nadalje, iz iskaza svjedoka UČU proizlazi da su se odnosi tužiteljice i tužene poremetili davno te da je jedanput intervenirala policija kada je iz kuće nestala pozamašna svota novca, a drugi put kada je kći tužene napala tužiteljicu. Nadalje, da ista od tada ( unazad 4 godine) brine o svekrvi. Nadalje, dopunski saslušana svjedokinja navodi da je tužena mogla posjećivati što joj nitko nije branio, a da nije niti pokušala. Nadalje, da joj se tužiteljica prvi put obratila za pomoć nakon pada u kojem se ozljedila u studenom 2017. i tada joj rekla da joj treba pomoć i od tada je stalno tražila da je pomaže. Nadalje, da je osobito trebala pomoć zadnje dvije godine zbog operacije kuka kada je angažirala ženu da se brine o njoj kroz jutro, a ona je dolazila popodne, pomagala je svekrvi na način da joj je kuhala, kupovala hranu, obavljala poslove u njezinom vrtu zajedno sa njezinim sinom. Nadalje, da je TČ od nje tražila osobnu iskaznicu od bake u siječnju 2024. te je ista prijavila policiji da su kod nje osobni dokumenti. Nadalje, da je pok. BČ bila dementna pola godine prije smrti što zna jer bi ponekad pričala s njezinim suprugom misleći da priča sa bratom, nadalje, da bi gubila stvari. Nadalje, da se bojala lopova kao i svi stariji ljudi te da je uvijek govorila da su joj tužena i njezin suprug ukrali novce. Nadalje, da se brinula o njoj na način da joj je cijedila sokove, kupovala hranu, te je bila očuvanog zdravlja, a kada je utvrdila demenciju nije ju odvela doktoru. Nadalje, navodi da je pok. tužiteljici zadnjih šest mjeseci kuhala i kupovala spizu jer ova nije mogla otići u dućan, ali isto tako navodi da joj nije bila potrebna stalna skrb jer je bila pokretna.

37. Nadalje, iz iskaza svjedoka CČ ( supruga tužene) proizlazi da nevjesta nije dolazila kod tužiteljice do prije 4 godine kada je prijetila tuženoj da će zvati policiju ako ista pristupi kući.

38. Iz iskaza tužiteljice, tužene i svjedoka AČ i CČ proizlazi da su se odnosi između tužene i pok. tužiteljice poremetili nakon što je tužiteljica prijavila tuženu i njezinog supruga za krađu novaca (navedeno nije dokazano), pa proizlazi da se tužiteljica poslužila tom prijavom da bi odvratila tuženu ( i njezinog supruga) od posjeta njoj i njezinoj kući odakle su novci navodno nestali. Kako su odnosi poremećeni to ne postoji mogućnost izvršavanja obveza preuzetih ugovorom od strane tužene. Dakle, kada tužiteljica podnosi tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju te navodi da je tuženoj rekla ( kada je odnijela novce iz kuće) „dalje od mene“ proizlazi da tužena nije svojevoljno zanemarila tužiteljicu niti svoje ugovorom preuzete obveze koje je do tada ispunjavala ( godinu dana od sklapanja ugovora), već je istoj onemogućeno izvršavati ugovorom preuzete obveze prema tužiteljici.

39. Okolnost da se tužiteljica obratila za pomoć svojoj nevjesti u bolesti i potrebi za njegom i pomoći ukazuju da je svjesno izolirala tuženu jer nitko nije naveo da je tužena, na zahtjev tužiteljice, odbila ovoj pružiti pomoć.

40. Naime, predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrano je obvezan ugovor kojim se jedna strana obvezuje pružati uzdržavanje, a druga strana pristaje da isto uzdržavanje primi, uz odgovarajuću naknadu.

41. Dakle, iako se tužiteljica ovdje konkretno poziva na razloge za raskid ugovora zbog neispunjenja ( a i narušenih međusobnih odnosa) navodi se da u ovom trenutku jasno proizlazi ( iz samog iskaza tužiteljice) da su u pozadini razloga za raskid ugovora prvenstveno poremećeni odnosi.

42. Naime, tužiteljica nije navela niti jedan opravdan razlog ( osim navodne krađe) zbog kojeg bi odbila primiti uzdržavanje od strane tužene.

43. Osim toga, kako nije utvrđeno da su tužena ili njezin suprug počinili takvo kazneno djelo, pri čemu se navodi da tužiteljica niti nakon odbačaja kaznene prijave nije promijenila mišljenje niti ponudila ispriku, proizlazi da je svjesno i namjerno izazvala poremećen odnos sa kćerkom, ovdje tuženom.

44. Navedene okolnosti prema pravnom shvaćanju ovog suda ukazuju da je tužiteljica svjesno izazvala poremećenost odnosa u namjeri da odnos stranaka postane nepodnošljiv odnosno odbijajući zatražiti odnosno prihvatiti pomoć tužene, istu onemogućavala u izvršenju obveze i da se stoga sporni ugovor raskine pa je sud zaključio da joj ne pripada pravo na raskid ugovora.

45. Navedena prijetnja unuke ( kćerke tužene) upućena tužiteljici ( da će je „ubiti“ ako se išta dogodi njezinoj materi) uslijedila je nakon prijave tužiteljice, odnosno nakon podnošenja predmetne tužbe pa nije utjecala na već od ranije poremećen odnos tužiteljice i tužene već je refleksija na isto.

46. Budući tužena nije komunicirala s tužiteljicom nakon što je ova podnijela kaznenu prijavu proizlazi da je podnošenjem kaznene prijave protiv tužene i njezinog supruga tužiteljica isprovocirala da dođe do neizvršavanja obveze od strane tužene te posljedično do raskida ugovora, što joj je bila i namjera.

47. Budući je neispunjavanje obveze od strane tužene posljedica raskida komunikacije krivnjom tužiteljice to nisu ostvareni razlozi za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jer nije utvrđeno da je tome doprinijela tužena svojim ponašanjem, već naprotiv tužiteljica.

48. Slijedom sveg naprijed navedenog, ovaj sud je zaključio da tužiteljici koja odbija primiti uzdržavanje i koja bez opravdanog razloga sprječava svog ugovaratelja u ispunjenu ugovorom preuzetih obveza ne pripada pravo na raskid ugovora i na temelju odredbe članka 583. stavak 3. ZOO-a.

49. Naime, u sudskoj praksi zauzeto je shvaćanje da bi priznati pravo na raskid ugovora nesavjesnoj strani onoj čiji je subjekt skrivljeno ponašanje usmjereno na stvaranju nepodnošljivih odnosa u cilju raskida ugovora značilo pružiti sudsku zaštitu zlouporabe prava (Rev-961/01, Rev-1390/08) te je krivnja za poremećenost odnosa ugovornih strana pravno odlučna za odluku osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju članka 583. stavak 2.

50. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica nesavjesna stranka ugovora koja je svjesno sprečavala tuženu u daljnjem izvršavanju obveze iz ugovora, sve s namjerom raskidanja tog ugovora, te da subjektivni razlozi koji god su naveli tužiteljicu da postupi na način na koji je postupila ne mogu biti razlog za raskid, nego je potrebno ispunjenje objektivne okolnosti neispunjenja preuzetih obveza bez krivnje suprotne strane, zbog čega je na temelju odredbe članka 583. ZOO-a u vezi s člankom 46. ZOO-a sud odbio tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

51. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

52. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora ( 1.327,01 Eur) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/ 23) slijedom čega je priznat trošak zastupanja na ročištu od 8.svibnja 2019. 100 bodova, sastav podneska od 4.studenog 2019. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 5. studenog 2019. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 1.listopada 2020. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 26.studenog 2021. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 3.listopada 2023. 100 bodova, sastav podneska od 16.travnja 2025. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 19.svibnja 2025. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 13.studenog 2025. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 9.ožujka 2026. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 28.svibnja 2026. 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu odluke 50 bodova, ukupno 1150 bodova što pomnoženo sa vrijednosti boda ( Tbr.54 OT) iznosi 2.300,00 eura uvećano za PDV 25 % u iznosu od 575,00 eura sveukupno iznosi 2.875,00 eura.

53. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14).

54. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 23.srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis