REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-7/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jakši Lucariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Knowlege for All d.o.o. iz Zagreba, Drenovačka ulica 1, OIB: 29476208704, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da Ugovor o pružanju marketinških usluga od dana 29. rujna 2025. godine predstavlja prividan ugovorni odnos između [obrt], obrt za dizajn [obrt] usluge, vl. LP, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] i tuženika Knowlege for All d.o.o. Drenovačka ulica 1, 10000 Zagreb, OIB: 29476208704, kojim se prikriva stvarni ugovorni odnos - Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice radi obavljanja poslova marketinga sa ugovorenom mjesečnom bruto plaćom od 2.261,37 EUR za prvih 4 (četiri) mjeseca, odnosno mjesečnom bruto plaćom od 2.910,72 EUR počevši od 5. (petog) mjeseca trajanja Ugovora pa do isteka Ugovora.

Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika od dana 4. prosinca 2025., naziva “Predmet: Raskid Ugovora o pružanju marketinških usluga”, kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice radi obavljanja poslova marketinga te da radni odnos na dotadašnjem radnom mjestu nije ni prestao.

Nalaže se tuženiku Knowlege for All d.o.o. Drenovačka ulica 1, 10000 Zagreb, OIB: 29476208704 da tužiteljicu LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati na posao radi obavljanja poslova marketinga.

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika kao poslodavca temeljem ugovora koji je prikrivao ugovor o radu kao stvarni ugovorni odnos, odnosno temeljem Ugovora o pružanju marketinških usluga od dana 29. rujna 2025. Navedenim ugovorom zasnovan je prividan ugovorni odnos između [obrt], obrt za dizajn i druge usluge, vl. tužiteljice LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Knowlege for All d.o.o. Drenovačka ulica 1, 10000 Zagreb, OIB: 29476208704, radi obavljanja poslova marketinga, što predstavlja obavljanje posla koji ima obilježja nesamostalnog rada, odnosno tuženik kao poslodavac je prisilio tužiteljicu kao radnicu da umjesto isplate doprinosa na plaću i iz plaće, radi tuženikove koristi primjenjuje organizacijske oblike koji za poslodavca predstavljaju oporezivanje nižim poreznim stopama, kao i korištenje organizacijskih oblika koji imaju za svrhu ugovaranje lošijih uvjeta po tužiteljicu kao radnicu u pogledu prestanka radnog odnosa kao ugovornog odnosa između poslodavca i radnika. U prilog činjenici korištenja povoljnijih organizacijskih oblika za potrebe isplate plaće tužiteljici, tužiteljica naglašava da je na zahtjev tuženika osnovala obrt koji je počeo s radom 23. rujna 2025. godine, odnosno točno 4 radna dana prije zaključenja Ugovora. Predmetni Ugovor o pružanju marketinških usluga time predstavlja prikriveni radni odnos, što jasno proizlazi iz ugovornih odredbi koje ukazuju da se radi o ugovoru o radu, posebice iz sljedećih odredbi: - opis poslova iz čl. 1. Ugovora - čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o radu

- nesamostalnost rada - iz čl. 1. st. 2. Ugovora - “Izvođač je dužan prilikom pružanja usluga pridržavati se uputa i naloga koje odredi Naručitelj” - mjesto rada iz čl. 1. st. 2. Ugovora - čl. 15. st. 1. toč. 2. Zakona o radu - Izvođač će usluge pružati pretežito u poslovnim prostorijama Naručitelja - trajanje radnog dana i puno radno vrijeme (40 sati tjedno) iz čl. 1. st. 2. Ugovora - čl. 15. st. 1. toč. 9. Zakona o radu - probni rok u trajanju od 4 mjeseca iz iz čl. 2. st. 1. Ugovora - čl. 15. st. 1. toč. 12. Zakona o radu - ugovaranje mjesečne naknade - plaće u brutto i netto iznosu (!?) iz čl. 3. st. 1. Ugovora - čl. 15. st. 1. toč. 8. Zakona o radu - ugovaranje načina prestanaka Ugovora - sporazum, redovni i izvanredni otkaz iz čl. 7. Ugovora - korištenje sredstava rada i službenih uređaja iz čl. 10. Ugovora. Sukladno navedenom, jasno proizlazi da se radi vrlo prozirnom obliku prividnog ugovornog odnosa između dva poslovna subjekta dok je stvarni ugovorni odnos, zapravo radni odnos između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice. Dana 5. prosinca 2025. od strane tuženika Knowlege for All d.o.o., tužiteljici je upućen dopis putem punomoćnika odvjetnika Pavla Kovačića iz Zagreba, Vlaška 2, kojom je obaviještena o prestanku ugovornog odnosa zaključenog temeljem Ugovora o pružanju marketinških usluga od dana 29. rujna 2025. godine, za koji tužiteljica tvrdi da se radi o radnom odnosu, pa upućeni dopis predstavlja akt (otkaz ugovora o radu) kojim tuženik kao poslodavac svojim aktivnim djelovanjem proizvodi negativan učinak na prava radnika iz radnog odnosa. Protiv navedenog akta (otkaza ugovora o radu), tužiteljica je sukladno čl. 133. st.1 Zakona o radu, dana 19. prosinca 2025. godine, u zakonskom roku od 15 dana podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika. Tuženik je dana 24. prosinca 2025. putem punomoćnika uputio odgovor na Zahtjev tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da nije udovoljio tom zahtjevu, pa tužiteljica u daljnjem roku od petnaest dana zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred naslovnim sudom. Stoga tužiteljica iskazuje pravni interes da sud utvrdi da je prividnim Ugovorom o pružanju marketinških usluga od 29. rujna 2025. zasnovan radni odnos između tuženika i tužiteljice. Nakon što naslovni sud temeljem provedenih dokaza utvrdi da se u konkretnom slučaju radi o ugovornom odnosu koji faktički predstavlja Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice radi obavljanja poslova marketinga sa ugovorenom mjesečnom bruto plaćom od 2.261,37 EUR za prvih 4 mjeseca, odnosno mjesečnom bruto plaćom od 2.910,72 EUR počevši od 5. mjeseca trajanja Ugovora pa do isteka Ugovora, tužiteljica predlaže sudu da utvrdi da predmetni ugovor o radu nije prestao na neki od dopuštenih načina prestanka, odnosno da akt poslodavca - dopis od 4. prosinca 2025. upućen 5. prosinca 2025., ne predstavlja valjanu formu otkaza ugovora o radu sa valjanim obrazloženjem. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da Ugovor o pružanju marketinških usluga od 29. rujna 2025. predstavlja prividan ugovorni odnos, kojim se prikriva stvarni ugovorni odnos, te da nije dopuštena Odluka tuženika od 4. prosinca 2025. naziva “Predmet: Raskid Ugovora o pružanju marketinških usluga”, te da radni odnos na dotadašnjem radnom mjestu nije ni prestao, kao i da tuženik tužiteljiciu vrati na rad i naknadi parnični trošak.

2. Tuženik je uredno zaprimio tužbu s prilozima dana 20.4.2026., ali nije podnio odgovor na tužbu.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o pružanju marketinških usluga od 29.9.2025. (list 5-14 spisa), Raskid Ugovora o pružanju marketinških usluga od 4.12.2025. (list 15-16 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 19.12.2025. (list 17-18 spisa), Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 23.12.2025. (list 19-23 spisa), Izvadak iz obrtnog registra (list 24 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 29-32 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je (prvi) tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Sud je zakazao ročište 1.7.2026. radi raspravljanja o odlučnim činjenicama, a koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je punomoćnik tužitelja izjavio da sve činjenice proizlaze iz navoda tužbe i priložene dokumentacije, te se radi o pravnom pitanju, pa nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Tužiteljica na osnovi obavljenog rada temeljem Ugovora o pružanju marketinških usluga od 29. rujna 2025., tvrdi da je njezin rad imao obilježje poslova za koje se zasniva radni odnos, te zahtijeva da sud utvrdi da je sklopljeni ugovor o pružanju marketinških usluga prividan i da prikriva ugovor o radu, te da raskid ugovora predstavlja nedopušteni otkaz ugovora o radu pa da tuženik tužiteljicu vrati na rad.

7. Tužiteljica u tužbi tvrdi da predmetni Ugovor o pružanju marketinških usluga predstavlja prikriveni radni odnos i to zbog slijedećeg sadržaja: opis poslova iz čl. 1. Ugovora, nesamostalnost rada iz čl. 1. st. 2. Ugovora - “Izvođač je dužan prilikom pružanja usluga pridržavati se uputa i naloga koje odredi Naručitelj”, mjesto rada iz čl. 1. st. 2. Ugovora - Izvođač će usluge pružati pretežito u poslovnim prostorijama Naručitelja , trajanje radnog dana i puno radno vrijeme (40 sati tjedno) iz čl. 1. st. 2. Ugovora, probni rok u trajanju od 4 mjeseca iz iz čl. 2. st. 1. Ugovora, ugovaranje mjesečne naknade plaće u brutto i netto iznosu iz čl. 3. st. 1. Ugovora, ugovaranje načina prestanaka Ugovora - sporazum, redovni i izvanredni otkaz iz čl. 7. Ugovora, korištenje sredstava rada i službenih uređaja iz čl. 10. Ugovora

8. Uvidom u Ugovor o pružanju marketinških usluga od dana 29. rujna 2025. ovaj sud je utvrdio da su isti sklopili [obrt], obrt za dizajn i druge usluge, vl. LP, kao izvođač i Knowlege for All d.o.o., kao naručitelj, radi obavljanja poslova marketinga, te se istim izvođač obvezao pružati dogovorene marketinške usluge u skladu s ugovorenim uvjetima i profesionalnim standardima, pažnjom dobrog gospodarstvenika, a naručitelj se obvezao isplatiti ugovorenu naknadu za izvršene usluge.

9. Nadalje, uvidom u dopis - Raskid Ugovora o marketinškim uslugama od 4. prosinca 2025. sud je utvrdio da je u istom tuženik naveo da je tuženik emailom od 12. studenog 2025. prihvatio tužiteljičin prijedlog za otkazom ugovora, te je time ugovor raskinut sporazumno.

10. Tužiteljica je protiv navedenog L podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 19. prosinca 2025., te je tuženik u Odgovoru na zahtjev za zaštitu prava od 23. prosinca 2025. naveo da nije došlo do povrede tužiteljičinih prava i da među strankama nije postojao radni odnos.

11. Tužiteljica smatra da su joj time povrijeđena njena prava pa je podnijela predmetnu tužbu dana 7. siječnja 2026. te navodi da je time postupila u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14, 151/22, dalje: ZR),.

12. Prividan (simuliran ili fiktivan) je ugovor kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora. Takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama jer između njih nije postignuta suglasnost volja.

13. Prividnost podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama

14. Po ocjeni ovog suda, između tužiteljice i tuženika je ugovoreno obavljanje određenih poslova za naknadu osnovom sklopljenog Ugovora o pružanju marketinških usluga od dana 29. rujna 2025. koji predstavlja ugovor o djelu.

15. Stranke su u čl. 4. Ugovora o pružanju marketinških usluga od dana 29. rujna 2025. čak i izričito ugovorile da izvođač nije zaposlenik naručitelja te nema pravo na nikakve beneficije koje bi proizlazile iz radnog odnosa, iz čega jasno proizlazi da nije ugovaran radni odnos, a niti je stvarna volja stranaka bila ugovaranje radnog odnosa.

16. Prema čl. 4. st. 1. ZR-a radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično – u daljnjem tekstu: radnik) je, u smislu ovoga Zakona, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. U konkretnom slučaju, navedeni Ugovor o pružanju marketinških usluga od dana 29. rujna 2025. je sklopila tužiteljica kao obrtnica, te je tužiteljica poslove iz tog ugovora obavljala s osnova samostalne profesije kao obrtnik, a ne kao radnik u smislu čl. 4. st. 1. ZR-a.

17. U konkretnom slučaju treba imati u vidu da je ugovor o radu, ugovor građanskog prava, gdje same stranke svojom voljom reguliraju svoje odnose. U ugovornom pravu strankama je pružena sloboda ugovornog uređenja odnosa, sloboda odlučivanje, izbora i reguliranja tih odnosa, te u smislu čl. 28. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/99.) odnosno čl. 249 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/04., 48/08. i 125/11.) stranke su slobodnom voljom ovlaštene odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze.

18. Tužiteljica navodi da je na zahtjev tuženika osnovala obrt koji je počeo s radom 23. rujna 2025., odnosno točno 4 radna dana prije zaključenja Ugovora. Upravo iz toga ovaj sud dodatno zaključuje da je stvarna volja stranaka bila da predmetni ugovor sklope tužiteljica kao obrtnica i tuženik kao pravna osoba, a takav ugovor niti obzirom na stranke ugovora, a niti obzirom na obilježja takvog ugovora i njegov sadržaj (osobito čl. 4.) ne može se smatrati ugovorom o radu, te iz navedenog upravo proizlazi da se radi o vrsti ugovora o djelu.

19. Slijedom navedenog, kako je iz navedenih ugovornih odredbi očito da volja stranaka nije bila da se izvršenjem Ugovora o pružanju marketinških usluga, steknu prava iz radnog odnosa, što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno u čl. 4. predmetnog Ugovora, to ovaj sud smatra da nije postojao svjesnog nesklada volja ugovornih strana odnosno da su stranke sklopljenim ugovorom prikrivala ugovor o radu, već je i stvarna volja stranaka bila sklapanje predmetnog ugovora koji predstavlja ugovor o djelu. Također, obzirom da ovaj sud nije našao da bi predmetni ugovor prikrivao ugovor o radu, to dopis – Raskid ugovora ne predstavlja otkaz ugovora o radu te tužiteljici niti nije mogao prestati radni odnos kod tuženika na temelju odluke o otkazu ugovora o radu, a niti tuženik može tužiteljicu vratiti na rad (i zbog navedenih razloga i zbog toga što tužiteljica traži da ju tuženik vrati na rad kao običnu fizičku osobu, a ugovor je sklopila kao obrtnik). Slijedom navedenog je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis