REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-45/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Mihalicu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika Hrvatske Lutrije d.o.o. Ured Uprave, OIB: 27905228158, Urudžbeni broj: HLOD-05-2025/52153 od 10. prosinca 2025. donijeta i potpisana od strane predsjednice Uprave BZ prema tužitelju GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II./ Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o. Ulica grada Vukovara 72,10000 Zagreb, da naknadi tužitelju GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da u ovom postupku traži da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom Odluka tuženika Hrvatske Lutrije d.o.o. Ured Uprave, Urudžbeni broj: HLOD-05-2025/52153 od 10. prosinca 2025. donijeta i potpisana od strane predsjednice Uprave BZ kao poslodavca kojom je tužitelj opozivom opozvan obavljati poslove za koje ima valjano sklopljeni Ugovor o radu, Dodatak I Ugovora o radu i Dodatak II Ugovora o radu te se ista poništava i poništavaju se svi pravni učinci te Odluke. Pobijanu odluku tužitelj je primio 10.12.2025. te je dana 22.12.2025. preporučenom poštom sa povratnicom podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u zakonskom roku od 15 dana od dana donošenja pobijane Odluke sukladno čl. 133. st.1 Zakona o radu i sukladno čl. 65 Pravilnika o radu tuženika. Tuženik u roku od 15 dana od dana podnošenja Zahtjeva za zaštitu prava do dana 06.01.2026. nije usvojio opisani tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava te tužitelj ima pravo podnijeti ovu tužbu u daljnjem zakonskom roku od 15 dana odnosno do 21.01.2026. I odredbom čl. 65 Pravilnika o radu tuženika propisano je da radnik u roku od 15 dana od dana zaprimanja Odluke poslodavca kojom mu je povrijeđeno pravo ima pravo podnijeti Zahtjev za zaštitu prava, pa ako poslodavac u roku od 15 dana ne udovolji tom Zahtjevu, G može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu prava pred nadležnim sudom. Pobijanom Odlukom tužitelj se opoziva s funkcije direktora Sektora logistike s danom 10. 12.2025. godine. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 18.01.2023. HLUG-05-2-2023/3120 zaključen je Ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme za poslove Koordinator za strateške projekte u području upravljanja nekretninama, digitalizaciju i sigurnost. Dodatkom I. Ugovora o radu iz točke 1. HLUG- 05-2-2023/3124 od 18.01.2023. Radnik i Poslodavac ugovorili su da će Radnik na vrijeme određeno u čl. 3. tog Dodatka I. Ugovora obavljati poslove i radne zadatke Direktor Sektora logistike sa svim pravima iz tog Dodatka I. Ugovora. Prema čl. 3. st.2. tog Dodatka I. Ugovora Radnik će poslove i radne zadatke radnog mjesta Direktora sektora logistike obavljati do 31.08.2024. s mogućnošću produženja. Dodatkom II. Ugovora o radu HLUG-05-2-2023/51003 sklopljenim 15.12.2023. između Poslodavca i Radnika ugovoreno je da će G poslove Direktora Sektora logistike obavljati do 31.08.2026. s mogućnošću produženja. Tako je između Radnika i Poslodavca zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme i to Ugovorom o radu od 18.01.2023. za radno mjesto Koordinator za strateške projekte u području upravljanja nekretninama, digitalizaciju i sigurnost, a Dodatkom I. i Dodatkom II. istog Ugovora o radu poslodavac i radnik su ugovorili da Radnik na određeno vrijeme, unutar svog radnog odnosa na neodređeno vrijeme do 31.08.2026. obavlja poslove Direktora Sektora logistike sa svim pravima vezanim uz radno mjesto Direktora Sektora Logistike. Po isteku vremena na koje je sklopljen Dodatak II. Ugovora o radu, ukoliko se ne sklopi novi Dodatak Ugovora o radu sa danom 01.09.2026. radnik nastavlja radni odnos na radnom mjestu Koordinator za strateške projekte u području upravljanja nekretninama, digitalizaciju i sigurnost za što je sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.1.2023. Pobijana Odluka od 10. prosinca 2025. je nezakonita, protivna Ugovoru o radu, Dodatku I., i Dodatku II. Ugovora o radu, protivna Pravilniku o radu poslodavca – osobito čl. 97., protivna je primjenjivom Kolektivnom ugovoru, protivna je čl. 112. Zakona o radu, drugim člancima Zakona o radu i drugim pozitivnim propisima kako je dalje navedeno. Radni odnos Radnika na radnom mjestu Direktor Sektora logistike ne može prestati opozivom iz pobijane Odluke poslodavca od 10. prosinca 2025. jer Radnik nije jednostrano imenovan na radno mjesto Direktor Sektora Logistike da bi ga se bilo kakvom jednostranom odlukom poslodavca moglo smijeniti, već je radni odnos za obavljanje poslova radnog mjesta Direktor Sektora logistike do 31.08.2026. zasnovan dvostrano obveznim ugovornim odnosom Ugovorom o radu, Dodatkom I. Ugovora o radu, Dodatkom II. Ugovora o radu i traje najmanje do 31.08.2026. godine kako je to ugovoreno Dodatkom II. Ugovora o radu, a nakon isteka, ako ne bude suglasno produljen, nastavlja se radni odnos B kod Poslodavca na neodređeno vrijeme na mjestu Koordinator za strateške projekte u području upravljanja nekretninama, digitalizaciju i sigurnost. Iz iznijetih argumenata, Odluka poslodavca od 10. prosinca 2025.:

1) suprotna je čl. 16. Dodatka I. Ugovora kojim je ugovorena jedino mogućnost otkaza ugovora o radu i Dodatka I. Ugovora o radu sukladno razlozima navedenim u čl. 16. Dodatka I. Ugovora ne postoji mogućnost prestanka ugovora o radu Opozivom što je Poslodavac učinio pobijanom Odlukom od 10. prosinca 2025. Osim tog ugovorenog načina prestanka ugovora moguće je da ugovor prestane samo na jedan od načina iz čl. 112 Zakona o radu.

2) suprotna je čl. 97. Pravilnika o radu Hrvatske Lutrije od 23.06.2023. kojim je propisano da Ugovor o radu prestaje na način i po postupku utvrđenom Zakonom o radu. Načini prestanka Ugovora o radu propisani su čl. 112 st.1. Zakona o radu i niti jedan od tih razloga nije Opoziv, što je jasno čini pobijanu Odluku poslodavca nezakonitom.

3) suprotna je Zakonu o radu iz čl. 112.st.1. Zakona o radu jer Opoziv nije jedan od načina prestanka Ugovora o radu

4) suprotna je čl. 4. st.5. Pravilnika o radu Hrvatske Lutrije od 23.06.2023. kojim je propisano: „Radnik će obavljati poslove za obavljanje kojih je zaključio Ugovor o radu.“ 5) suprotna je čl. 4.st.7. Pravilnika o radu Hrvatske Lutrije od 23.06.2023. kojim je propisano: „Poslodavac i Radnik dužni su tijekom trajanja radnog odnosa pridržavati se odredbi ovog Pravilnika, Zakona o radu i drugih općih akata poslodavca kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze.“

6) suprotna je čl. 17. st.2. Izjave o osnivanju društva HRVATSKA LUTRIJA d.o.o. jer ista odredba određuje obvezu Uprave da odluke Uprave koje smatra potrebitim moraju biti donijete u skladu sa pozitivnim propisima a ovdje je odluka Uprave protivna Zakonu o radu, Kaznenom zakonu, Ugovoru o radu, Dodatku I. i Dodatku II. Ugovora o radu i Pravilniku o radu Hrvatske lutrije d.o.o.

7) suprotna je čl. 17.st.3 Izjave o osnivanju društva HRVATSKA LUTRIJA d.o.o. gdje je propisana obveza uprave voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika a pobijana Odluka Poslodavca ne predstavlja vođenje poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika

8) suprotna je čl. 10. st.2. Zakona o obveznim odnosima gdje je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običaja (pažnjom dobrog stručnjaka) a opisanim postupcima poslodavac postupa protivno toj zakonskoj obvezi

9) suprotna je Poslovniku o radu Uprave Hrvatske Lutrije d.o.o. od 05.02.2024. godine i to osobito čl. 2.st.1 gdje je Uprava dužna voditi poslove društva sukladno pozitivnim zakonskim propisima a pobijanom Odlukom vodi poslove društva suprotno pozitivnim propisima – protivno Zakonu o radu, protivno Pravilniku o radu – sve kako je ranije opisano

10) suprotna je Kolektivnom ugovoru – čl. 4. st.1. cit: –„Radni odnos zasniva se ugovorom o radu“

11) suprotna je Kolektivnom ugovoru – čl.4. st. 5 – propisano je očekivano trajanje Dodatka II. Ugovora do 31.08.2026. a Poslodavac postupa protivno sklopljenom Dodatku II. Ugovora

12) suprotna je Kolektivnom ugovoru – čl. 16. st.2. – cit: „Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje strane dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen Zakonom“.

Samo neke posljedice nezakonitosti pobijane Odluke Poslodavca jesu:

- jednostrano onemogućavanje rada Radniku za radno mjesto za koje ima sklopljen Ugovor o radu čime se krši čl.7.st.1. Zakona o radu

- povreda čl. 8.st. 1. Zakona o radu od strane poslodavca jer se poslodavac ne drži odredbi sklopljenog ugovora o radu, zakona o radu niti vlastitog Pravilnika o radu. Kako je pobijana Odluka protivna opisanim Ugovoru o radu, Dodatku I. Ugovora o radu , Dodatku II Ugovora o radu, Pravilniku o radu Hrvatske lutrije d.o.o. Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru i drugim navedenim propisima. Stoga tužbenim zahjevom traži da sud utvrdi da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika od 10. prosinca 2025., uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Iz obrazloženja tužbe proizlazi kako tužitelj smatra da je predmetna Odluka tuženika Ur.Broj: HLOD-05-2025/52153 od 10.prosinca 2025. nezakonita i nedopuštena jer da je istom tuženik prekinuo Ugovor o radu i Dodatke tužitelja i da je Odlukom prestao radni odnos tužitelja na radnom mjestu Direktor Sektora logistike. Sasvim suprotno, tuženik je Odlukom Ur.Broj: HLOD-05-2025/52153 od 10. prosinca 2025. samo opozvao tužitelja s funkcije Direktora Sektora Logistike dok istom uopće nije dirao u njegov radni odnos, a što jasno proizlazi iz samog sadržaja Odluke u kojoj se uopće ne spominje prestanak radnog odnosa tužitelja. Iz navedenog slijedi kako je tužba tužitelja u cijelosti pravno promašena. Radi svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu prava (list 6-9 spisa), Odluku tuženika od 10.12.2025. (list 10 i 85 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.1.2023. (list 11 spisa), Dodatak I. Ugovora o radu od 18.1.2023. (list 12- 16 spisa), Dodatak II. Ugovora o radu od 5.12.2023. (list 17 spisa), Poslovnik o radu uprave Hrvatske Lutrije d.o.o. iz veljače 2024. (list 18-25 spisa), Pravilnik o radu tuženika iz lipnja 2023. (list 26-56 spisa), Kolektivni ugovor od 1.8.2023. (list 57-74 spisa), prijamnu knjigu (list 76 spisa), povratnicu (list 77 spisa), sudsku praksu (list 100- 102 spisa), Odluku tuženika 22.12.2025. (list 103-104 spisa), e-mail od 10.12.2025. (list 108 spisa), te je saslušan tužitelj (list 111-112 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 1. srpnja 2026. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da daljnje dokaze neće izvoditi te je zaključio glavnu raspravu.

6. Protiv pobijane Odluke tuženika od 10.12.2025. za koju tužitelj navodi da je primio istog dana tj. 10.12.2025., tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava dana 22.12.2025. kada je isti predan preporučenom pošiljkom na pošti i koji je tuženik zaprimio 24.12.2025., što proizlazi iz povratnice na listu 77 spisa, te na isti tuženik nije odgovorio pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 15.1.2026. čime je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14, 151/22, dalje: ZR), a niti tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu i navoda stranaka, sud je utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.01.2023. za radno mjesto Koordinator za strateške projekte u području upravljanja nekretninama, digitalizaciju i sigurnost,

- da su Dodatkom I. Ugovora o radu od 18.1.2023. tužitelj i tuženik ugovorili da će radnik obavljati poslove i radne zadatke Direktor Sektora logistike sa svim pravima iz tog Dodatka I. Ugovora i to od 18.1.2023. do 31.8.2024. s mogućnošću produženja,

- da su Dodatkom II. Ugovora o radu od 15.12.2023. tužitelj i tuženik ugovorili da će radnik poslove Direktora Sektora logistike obavljati do 31.08.2026. s mogućnošću produženja

- da je Odlukom tuženika od 10.12.2025. tužitelj opozvan s funkcije direktora Sektora logistike s danom 10.12.2025..

- da je odlukom predsjednika Uprave tuženika od **.**.2025. ŠZ imenovana za v.d. direktora Sektora logistike (list 108 spisa),

- da je u određenom periodu nakon pobijane odluke o opozivu, tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu, ali ne zbog opoziva, već zbog drugog razloga (kako su to izjavili punomoćnici stranaka na ročištu 26.5.2026.), a u vezi kojeg se vodi sudski spor koji je u tijeku.

8. U ovom predmetu je sporno isključivo pravno pitanje, da li je tuženik imao osnovu za donošenje pobijane odluke o opozivu tužitelja s mjesta direktora Sektora logistike te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

9. Razmatranjem priloženih ugovora o radu i dodataka ugovoru o radu, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj sa tuženikom najprije zasnovao ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Koordinator za strateške projekte u području upravljanja nekretninama, digitalizaciju i sigurnost, a zatim su stranke sklopile dodatke ugovora o radu za radno mjesto direktor Sektora logistike na vrijeme od 18.1.2023. do 31.8.2024. te od 15.12.2023. do 31.8.2026. s mogućnošću produženja, a koji po svom sadržaju predstavljaju ugovore o radu na određeno vrijeme. Dakle, u vrijeme donošenja pobijane odluke o opozivu, tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu direktor Sektora logistike na temelju važećeg ugovora o radu na određeno vrijeme do 31.8.2026. sa svim pravima i obvezama iz ugovora o radu koja su u skladu sa ZR-om, te tužitelj nikada nije bio imenovan na funkciju direktora Sektora logistike.

10. Iz iskaza tužitelja kojeg je sud prihvatio kao jasan i logičan te isti nije u suprotnosti sa dokumentacijom u spisu, proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovor o radu na radnom mjestu direktor sektora logistike, te nakon promjene uprave, nova predsjednica uprave je donijela pobijanu odluku o opozivu, iako nikada nije dobio odluku o imenovanju na to radno mjesto, već je radio temeljem ugovora o radu. Nakon toga je predsjednica uprave na mjesto direktora sektora logistike imenovala drugu osobu o čemu su obavješteni svi radnici tuženika putem emaila, te je nakon 1-2 dana nakon toga, morao iseliti iz ureda u kojem je bio, te je prebačen u drugi ured i više nije mogao obavljati poslove direktora sektora logistike, te nije ništa radio, a primao je istu plaću. Dakle, bio je opozvan sa mjesta direktora sektora logistike i nije mogao obavljati te poslove, ali je i dalje imao ugovor o radu prema kojem je bio odgovoran za te poslove, te je cijela ta situacija za njega postala neizdrživa, te je bio pod stresom, a zbog čega je završio na bolovanju. Nakon povratka sa bolovanja, dobio je otkaz zbog nepovjerenja, te mu je ponuđen drugi ugovor za drugo radno mjesto, koji je prihvatio, te je zbog navedenog otkaza također pokrenuo sudski spor koji je u tijeku. Nakon opoziva je bio na poslu, ali nije mogao obavljati svoje poslove, te je zatim zbog svega toga završio na bolovanju. Smatra da u slučaju da nije reagirao tužbom, ovakva situacija bi se ponovno mogla dogoditi da ga se jednostavno baci, te smatra da je ova odluka za njega omalovažavajuća, te mu je povrijeđen ugled u firmi.

11. Slijedom navedenog, ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktor Sektora logistike, te nije bio imenovan na to radno mjesto,

- da je nova predsjednica uprave tuženika donijela pobijanu odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora Sektora logistike, te je na to mjesto imenovala drugu osobu, o čemu su obavješteni svi radnici tuženika putem emaila,

- da nakon odluke o opozivu, tužitelj nije mogao obavljati poslove direktora Sektora logistike, iako je i dalje imao ugovor o radu prema kojem je bio odgovoran upravo za te poslove, te je prebačen u drugi ured, dok je njegove poslove preuzela druga osoba.

12. Pobijana Odluka o opozivu nema nikakvih razloga o tome zbog čega je takva odluka donesena, a ovaj sud smatra da svaka odluka kojom se odlučuje o pravima i obvezama radnika, a u konkretnom slučaju je navedenom odlukom tužitelju onemogućeno obavljanje poslova direktora Sektora logistike, tako da je odlučeno o tužiteljevim pravima i obvezama, mora biti obrazložena, a to iz razloga što radnik mora znati zbog čega je odluka donesena i temeljem toga može odlučiti da li će istu osporavati ili ne. Budući da pobijana odluka nema baš nikakve razloge o tome zbog čega je donesena, to se ista ne može ispitati pa je zbog toga nepravilna i nedopuštena.

13. Prema čl. 7. st. 1. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

14. Kako je temeljem odluke o opozivu tužitelju onemogućeno obavljanje poslova direktora Sektora logistike (te je na to radno mjesto imenovana druga osoba), iako je tužitelj i dalje imao važeći ugovor o radu za radno mjesto direktora sektora logistike, to su pobijanom odlukom o opozivu tužitelju povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa i to temeljno pravo i obveza – pravo na rad (koje mu jamči i Zakon o radu i Ustav RH). Pobijanom odlukom o opozivu tuženik je jednostrano i proizvoljno, bez uporišta u odredbama ZR-a i protivno važećem ugovoru o radu i dodatku ugovora o radu sklopljenim između stranaka, izmijenio sadržaj radnog odnosa tužitelja, budući mu je temeljem takve jednostrane odluke onemogućio obavljanje poslova za koje ima sklopljen važeći ugovor o radu pa je ista i zbog toga nedopuštena.

15. Tužitelj kao direktor sektora logistike nije fizička osoba koja prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca sukladno čl. 4. st. 3. ZR-a, odnosno tužitelj nije menadžer koji ima posebna prava i obveze (izvan Zakona o radu), već je tužitelj „običan“ radnik u radnom odnosu na radnom mjestu direktor Sektora logistike temeljem jednostavnog klasičnog ugovora o radu. Sukladno tome, na tužitelja se isključivo primjenjuju odredbe Zakona o radu, te samo iznimno neki drugi propis ako su istim njegova prava regulirana povoljnije od Zakona o radu, budući se sukladno čl. 9. st. 3. ZR-a primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo. Kako Zakon o radu ne propisuje mogućnost opoziva radnika sa određenog radnog mjesta, to je pobijana odluka protivna odredbama Zakona o radu, te su istom grubo povrijeđena prava tužitelja iz radnog odnosa.

16. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je pobijana odluka o opozivu (kojom je tužitelju onemogućen rad na radnom mjestu direktor Sektora logistike) nedopuštena i nezakonita pa je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

17. Nije sporno da pobijanom odlukom tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika. Međutim, kako je pobijanom odlukom o opozivu tužitelju povrijeđeno njegovo osnovno pravo i obveza iz radnog odnosa – pravo na rad, budući više nije mogao obavljati poslove direktora Sektora logistike za koje je i dalje bio odgovoran sukladno sklopljenom ugovoru o radu, te je na te poslove imenovana druga radnica kojoj su dodijeljeni njegovi poslovi, to ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. U protivnom, svako drugo tumačenje bi bilo omogućavanje poslodavcima da grubo krše prava i obveze iz radnog odnosa, bez ikakvih sankcija.

18. Također, valja dodati da pozivanje tuženika na sudsku praksu nije odlučno u ovom predmetu jer ista nije izvor prava, niti je obvezujuća, te dostavljena sudska odluka iz drugog sudskog predmeta nije donesene u činjenično i pravno istovjetnim predmetima.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 – 250,00 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 625,00 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis