Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kž-338/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća te Anice Filipović i Velimira Čolović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Martine Pastor kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PA zbog kaznenog djela protiv osobne slobode

– prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. u vezi s člankom 139. stavkom 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11.), a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K- 472/2019-33 od 28. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika LA odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu okrivljenik PA proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 139. stavkom 4. KZ/11. pa je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11. okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ako isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22

– dalje u tekstu: ZKP/08.), okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 66,36 eura / 500,00 kuna 1, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe te naknaditi nužne izdatke oštećenice i nužne izdatke njezine opunomoćenice, koji trošak će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žali se okrivljenik putem branitelja Jasmine Brkić Kristanić, odvjetnice iz Karlovca zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu navodeći da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje a prilikom izricanja kaznene sankcije bio je razmjerno blag. Predlažu odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Iako okrivljenik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka istu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže već se obrazloženje žalbe u cijelosti odnosi na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Povodom žalbe okrivljenika ovaj drugostupanjski sud je temeljem 476. stavak 1 ZKP/08. ispitao pobijanu presudu te nije našao postojanje povreda odredaba kaznenog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje ni potpunost a ni pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na osnovu temeljite i sveobuhvatne analize i ocjene svih provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je upravo okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo te da nema elemenata koji bi isključili njegovu kaznenu odgovornost.

10. Neosnovano se u žalbi osporava iskaz oštećenika žrtve ŠA (sada VA) i to jer je oštećenica životno i uvjerljivo iskazala o prijetećim riječima koje joj je kritične zgode okrivljenik uputio za vrijeme telefonskog razgovora u smislu kad je prijetećim glasom rekao "da će ih sviju pobiti", a koje izgovorene riječi objektivno su bile podobne da kod oštećenice izazovu strah, uznemirenost i ustrašenost te da prijetnju shvati ozbiljno, na što ukazuje i činjenica da je prijetnje prijavila policiji, odnosno podnijela je kaznenu prijavu, slijedom čega nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Dakle, stav je i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno iskaz oštećenice ŠA (sada VA), a u odnosu sporne činjenice ocijenio iskrenim i uvjerljivim, za razliku od obrane okrivljenika koja je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je kritične zgode okrivljenik postupao svjestan protupravnosti svog postupanja odnosno svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a obzirom da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, sud ga je osnovano proglasio krivim za terećeno kazneno djelo, ne nalazeći elemenata koji bi isključili njegovu kaznenu odgovornost.

11. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda da je okrivljenik PA kritične zgode postupajući na način pobliže opisan u izreci presude ostvario sva potrebna bitna obilježja kako u objektivnom tako i u subjektivnom pogledu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. za koje je i proglašen krivim, pa je pravilno primijenjen i Kazneni zakon.

12. Kako žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni to je ovaj sud i u tom dijelu preispitao prvostupanjsku odluku.

13. Imajući u vidu sve one okolnosti koje je prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji u obzir uzeo prvostupanjski sud a radi se o okolnostima navedenim pod točkom 26. obrazloženja pobijane presude, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika LA osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za koju kaznu smatra da je primjerena načinu djelovanja okrivljenika, stupnju ugroženosti povrijeđenog dobra, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno kao i osobnim prilikama. Istodobno, imajući u vidu da okrivljenik nije osuđivana osoba, da je otac troje maloljetne djece i da je očito da se radi o ekscesu u njegovom dosadašnjem životu koji je bio usklađen s zakonom, stav je i ovog suda da izvršenje kazne nije potrebno te da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, jer će već uvjetna osuda utjecati kako na okrivljenika tako i na druge da ne čine kaznena djela te će se ovakvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

13.1. Dakle, stav je i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio navedenu kaznu te da ista nije prestroga već primjerena i potrebna za ostvarenje potpune svrhe kažnjavanja.

14. Slijedom navedenog, obzirom žalba okrivljenika LA nije osnovana, odlučeno je kao u izreci temeljem članka 482. ZKP/08.

Vukovar, 23. srpnja 2026.

predsjednik vijeća

Nikola Bešenski