Poslovni broj: Us II-47/2026-8
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća te Mire Kovačić i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, radi prava na pristup informacijama, odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-008-07/25-01/980, URBROJ: 401-01/06-26-16 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 008-07/25-01/980, URBROJ: 401-01/06-26-16 od 11. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika obustavljen je postupak povodom prijedloga tužitelja za izvršenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-008-07/25-01/980, URBROJ: 401-01/06-25-4 od 12. prosinca 2025.
2. Tužitelj osporava rješenje tuženika navodeći da je tuženik nezakonito obustavio postupak izvršenja nakon što mu je izvršenik sa zakašnjenjem dostavio tražene informacije. Pravomoćnim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-008-07/25- 01/980, URBROJ: 401-01/06-25-4 od 12. prosinca 2025. izvršeniku, Osnovnoj školi Dragutina Domjanića u Zagrebu (dalje: izvršenik), naložena je dostava dokumenata tužitelju u roku od 8 dana, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine", 25/13., 85/15., 69/22.). Budući da se je izvršenik na navedeno rješenje oglušio, u siječnju 2026. tužitelj je podnio prijedlog za izvršenje tog rješenja i kažnjavanje odgovorne osobe. Izvršenik mu je sa zakašnjenjem većim od 60 dana dostavio traženu informaciju, a on je istog dana tuženiku dostavio podnesak u kojem je naveo da ustraje u zahtjevu za kažnjavanjem odgovorne osobe izvršenika. Smatra da zakašnjelom dostavom informacije nije prestala obveza tuženika da odluči o zahtjevu za izricanje novčane kazne odgovornoj osobi. Tužitelj ističe da je njegov prijedlog za izvršenje sadržavao dva zasebna zahtjeva , zahtjev za izvršenje obveze dostave informacija i zahtjev za izricanje novčane kazne odgovornoj osobi zbog propuštanja izvršenja u ostavljenom roku. Smatra da naknadno ispunjenje obveze ne otklanja odgovornost za prethodno propuštanje niti predstavlja razlog za obustavu postupka.
2.1. Tužitelj tvrdi da je tuženik pogrešno zaključio da je odustao od prijedloga za izvršenje, iako je u podnesku izričito ustrajao na zahtjevu za kažnjavanje odgovorne osobe. Poziva se na odredbe Zakona o općem upravnom postupku kojima je propisana obveza prisile novčanom kaznom te smatra da je tuženik propustio donijeti dopunsko rješenje o tom dijelu njegova zahtjeva, čime je počinio bitnu povredu postupka i pogrešno primijenio materijalno pravo.
2.2. Tužitelj predlaže Sudu da poništi osporeno rješenje i naloži tuženiku da odluči o zahtjevu za izricanje novčane kazne odgovornoj osobi izvršenika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke i predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Navodi da je izvršenik tužitelju 6. veljače 2026. dostavio tražene informacije nakon čega je tužitelj dopisom od 8. veljače 2026. odustao od zahtjeva za izvršenje te ujedno izjavio da ostaje kod zahtjeva za kažnjavanje odgovorne osobe. Postupajući po dopisu tužitelja tuženik je donio ovdje osporavano rješenje. Vezano za zahtjev tužitelja za prekršajnim kažnjavanjem odgovorne osobe izvršenika tuženik navodi da je obavijestio tužitelja 13. veljače 2026. putem elektroničke pošte da nema mjesta postupanju po navedenoj predstavci jer je izvršenik tužitelju potrebne informacije dostavio.
4. Tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu tuženika sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS).
5. Tužitelj je u dopisu u kojem se očitovao na odgovor na tužbu tuženika osporavao osnovanost stavova tuženika u bitnome ponavljajući navode i zahtjeve iz tužbe.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odlučujući o tužbi, nakon uvida u cjelokupni predmet, ovaj Sud zaključuje da je odluka tuženika pravilna i zakonita. Iz podataka spisa proizlazi da je u postupku izvršenja izvršeniku naložena dostava informacija, koju je isti, iako nakon isteka ostavljenog roka, naknadno izvršio. Slijedom navedenog, tuženik je obustavio postupak izvršenja ocijenivši da je svrha izvršenja, ostvarenje obveze utvrđene izvršnim rješenjem, u konkretnom slučaju postignuta. Tuženik je navedeno rješenje donio nakon što je tuženik odustao od prijedloga za izvršenje.
8. Tužbene prigovore da je tuženik bio dužan odlučiti o zahtjevu za izricanje novčane kazne odgovornoj osobi izvršenika te da naknadno ispunjenje obveze ne utječe na postojanje te obveze, ovaj Sud ne prihvaća kao osnovane. Navedeno stoga što je postupak izvršenja obustavljen te više nisu egzistirali razlozi za kažnjavanje odgovorne osobe. Sud nalazi da osporeno rješenje sadrži dostatne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama. Ključna činjenica, ispunjenje obveze, među strankama nije sporna, a razlozi za obustavu postupka proizlaze iz same naravi izvršnog postupka. Navodi tužitelja o netočnom utvrđenju činjenica, uključujući tvrdnju da je pogrešno prikazana njegova procesna volja da bi odustao od zahtjeva za izvršenje, nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
9. Stoga ovaj Sud zaključuje da osporenim rješenjem, uz obrazloženje kakvo je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
10. Slijedom iznesenog, ocijenivši da tužbeni navodi nisu odlučni niti od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
