REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-213/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene HĐŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 101/17,118/18,126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optužene HĐŽ izjavljene osobno, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1246/2023-13 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba optužene HĐŽE odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optužena HĐŽE proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda, a izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljena HĐŽE dužna je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 66,36 eura, koje troškove je dužna platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Žalbu protiv presude podnijela je optuženica u kojoj navodi kako se više puta Centru za socijalni rad, Područni ured Trnje, obraćala tražeći rješenja problema za svoju majku HĐ. Njena sestra koja ima punomoć da raspolaže novcem (mirovinom i sredstvima od prodanog stana njihove majke) ponovo ne želi surađivati, čak izjavljuje da ona ima neograničenu punomoć raspolaganja novcem i da može isprazniti čitav račun majke. Nakon toga se telefonom obratila Centru za socijalni rad, Podružnica Trnje, predstavila se na telefon, izložila problem i zamolila da ju se spoji sa službenicom koja je zadužena za probleme između članova obitelji. Nakon što je službenica rekla da oni za to nisu nadležni, revoltirana je službenici odgovorila da joj je već dosta takvih odgovora, ukazala na njihov nerad, te grubo rekla da su se „zaštitili od oružja, ali ne od tekućine“, nakon čega je prekinula vezu. Osobe uposlene u Centru su nekooperativne i nesusretljive Smatra kako su izjave oštećene da je uplašena i da je njene izjave shvatila kao prijetnju neutemeljene i njezine su impresije. Činjenica jest da je ona nazvala Centar ali zaposlenici (oštećenoj) nije prijetila. U obrazloženju presude nisu navedene njene izjave od 16. travnja 2024., a radi se o izjavama zbog kojih se obraćala Centru, da Dom Petra, u kojem je bila smještena njena majka, nije majci pružao adekvatne usluge, kako brige i smještaja, tako i zdravstvene. Ovakvu presudu koju joj sud izriče ne može prihvatiti jer se od nje kao građanina-pojedinca očekuje da se ne smije osvrnuti, a kamoli tražiti od institucija da rade u svom djelokrugu. Ukoliko prihvati uvjetnu osudu u trajanju od 2 godine, sve njene buduće reakcije u bilo kojem drugom slučaju mogu se protumačiti kao novo kazneno djelo sa posljedicom izdržavanja zatvorske kazne, te onemogućuju njenu uključenost u društvo. Stoga predlaže da sud presudu u cijelosti odbaci.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žaliteljica u žalbi ne konkretizira žalbene navode, a iz sadržaja žalbe se može zaključiti da osporava po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti .
6. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana te se ista svodi na preocjenjivanje izvedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, a u korist okrivljene, ali tim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno navodima žaliteljice koja poriče počinjenje djela, prvostupanjski sud je s pravom prihvatio i ocijenio istinitim i uvjerljivim iskaz oštećene VĐŽ, koja je detaljno i okolnosno iskazivala, a njezin je iskaz životan i logičan te u skladu s dopisom Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 30.siječnja 2023. Prvostupanjski sud je s pravom otklonio kao neistinitu obranu okrivljene u dijelu kad poriče da je prijetila zaposlenici Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Trnje, budući je ta obrana suprotna iskazu oštećene te očito usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Zapravo okrivljena ne poriče da je bila revoltirana na odgovor službenice kako za rješavanje njezinih problema sa smještajem majke i odnosima sa sestrom oni nisu nadležni, pa je kako i sama priznaje "ukazala na njihov nerad te grubo rekla da su se zaštitili od oružja ali ne od tekućine". Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kad prihvaća istinitim iskaz oštećene navodeći kako se po načinu ponašanja i izražavanja okrivljene kritične zgode može zaključiti da je riječi navedene u izreci prvostupanjske presude izrekla s namjerom da ustraši oštećenu, jer su izrečene riječi nedvojbeno bile podobne kod svake prosječne osobe izazvati osjećaj straha i uznemirenosti. Nije osnovan žalbeni navod kako se time što ju se proglašava krivom za izrečene riječi zapravo onemogućava u kritiziranju rada institucija, jer riječi" da imaju zaštitu od oružja ali da se čuvaju kiseline" ne sadrže kritiku rada, već imaju prijeteći sadržaj, a upućene su službenoj osobi u vezi s njenim radom.
7. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optužene i stupnju njezine kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, navedene u točkama 10.do 14.pobijane presude, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Stoga je u cijelosti pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrdio da je okrivljena HĐŽE svojim ponašanjem ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, te ju za isto proglasio krivom. Zbog navedenog nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene kaznenog zakona.
9. Žaliteljica osporava i odluku o kazni tako da je ovaj sud istu preispitao te utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11 koje je opisao u točki 15.obrazloženja te okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao joj uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Ova uvjetna osuda je i po ocjeni ovog suda primjerena kako stupnju krivnje okrivljene tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te se izricanjem iste opravdano može očekivati ostvarenje generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11 kako je to prvostupanjski sud detaljno obrazložio u točki 16.obrazloženja presude, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljena pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljene povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 23. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
