Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5944/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Trgovina TB, j.d.o.o., Baška, kao pravne osobe i II. okrivljenice TB, kao odgovorne osobe, radi: prekršaja iz čl. 150. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk, poslovni broj: Pp-1259/2024 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenice, a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo opisano u toč. 2. izreke, ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13., 96/19. i 33/23.), te se pobijana presuda preinačava i u novčanoj kazni u odnosu na II. okrivljenicu za prekršaj opisan u toč. 1. izreke, tako da se II. okrivljenici za prekršaj iz čl. 172. st. 3., u vezi st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/24.), na temelju istog propisa i uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura, te se primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona, II. okrivljenici za prekršaje u toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude. Ukoliko II. okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu žalba I. okrivljenika i II. okrivljenice odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč. c) Prekršajnog zakona svaki okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik i II. okrivljenica proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, iz čl. 150. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 96/19. i 151/24.), za koja djela su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnom novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.500,00 eura, a II. okrivljenica u iznosu od 900,00 eura, te su ujedno pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u ostavljenom roku, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude I. okrivljenik i II. okrivljenica su pravodobno podnijeli žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji. U bitnom, ne osporavajući ostvarenje predmetnih prekršajnih djela, ističu da je do počinjenja istih došlo nemarom knjigovođe, pa mole da im se novčane kazne umanje ili omogući plaćanje u više obroka, jer izrečene novčane kazne nisu u mogućnosti platiti.

4. Žalitelji predlažu da se žalba, iz naprijed iznesenih razloga, prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, što su okolnosti na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim ovaj sud je našao da je na štetu II. okrivljenice u odnosu na prekršaj opisan u toč. 1. izreke pobijane presude, povrijeđeno prekršajno materijalno pravo, na što također pazi po službenoj dužnosti i to u pogledu visine utvrđene novčane kazne za isto djelo, te je također našao da je prekršajno djelo u toč. 2. izreke pobijane presude pogrešno pravno označeno, slijedom čega je po službenoj dužnosti te uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, preinačio pobijanu presudu u novčanoj kazni u odnosu na II. okrivljenicu za prekršaj u toč. 1. izreke, kao i u pravnoj oznaci djela u odnosu na prekršaj u toč. 2. izreke.

8. Naime, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je našao da je istom presudom II. okrivljenici za prekršaj opisan u toč. 1. izreke, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura, čime je na štetu II. okrivljenice povrijeđeno prekršajno materijalno pravo, budući da je za odgovornu osobu u pravnoj osobi odredbom čl. 172. st. 3., u vezi st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), propisana novčana kazna u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura, dakle u iznosu koji je niži od iznosa novčane kazne koji je II. okrivljenici pobijanom presudom utvrđen za isto djelo. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, II. okrivljenici za prekršaj u toč. 1. izreke pobijane odluke, utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 100,00 eura, te je primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona, za prekršaje opisane u toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane odluke, istoj izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 700,00 eura.

9. Također, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je našao da je prekršajno djelo opisano u toč. 2. izreke, za koje su okrivljenici pravilno proglašeni krivima, pogrešno pravno označeno kao prekršaj iz čl. 150. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, zbog čega je pobijanu odluku po službenoj dužnosti preinačio tako da je isto djelo ispravno pravno označio kao prekršaj iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

10. Ispitujući dalje pobijanu odluku, u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenike pravilno oglasio krivima za predmetna prekršajna djela, te im je za ista, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrdio novčane kazne koje nisu previsoke, već su naprotiv, ublažene, odnosno niže su od Zakonom propisanih posebnih zakonskih minimuma. Naime, za prekršaj u toč. 1. izreke pobijane odluke, odredbom čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), za pravnu osobu novčana kazna je propisana u rasponu od 660,00 do 6.630,0 eura, za prekršaj u toč. 2. izreke, odredbom čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.), za pravnu osobu propisana je novčana kazna u rasponu od 9.290,00 do 13. 270,00 eura a za odgovornu osobu u rasponu od 1.060,00 do 1990,00 eura, dok je za prekršaj u toč. 3. izreke, odredbom čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), novčana kazna u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura.

11. Slijedom naprijed iznesenog, te kako je i u odnosu na II. okrivljenicu za prekršaj u toč. 1. izreke pobijane odluke, po službenoj dužnosti novčana kazna također preinačena na iznos koji je niži od Zakonom propisanog minimuma, ovaj sud nalazi da novčane kazne okrivljenicima nisu previsoko odmjerene, te su primjerene težini počinjenih prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, dok za dodatno ublažavanje novčane kazne, kako to predlažu okrivljenici u žalbi, kao i za plaćanje kazne u više obroka, ovaj sud ne nalazi opravdane i na zakonu osnovane razloge, tim više što okrivljenici svoje žalbene prijedloge nisu ničim argumentirali niti dokumentirali.

12. Iz navedenih razloga, ovaj sud žalbene navode okrivljenika nije našao osnovanim, te je prvostupanjsku presudu u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrdio.

13. Kako je odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. toč. c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, time su na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, I. okrivljenik i II. okrivljenica dužni naknaditi paušalni iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

14. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. srpnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 5 (pet) otpravaka: za spis, I. okrivljenika, II. okrivljenicu i tužitelja.