REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: Ps-1/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske OIB: 52634238587 za Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru protiv tuženika LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , zastupanog po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, radi predaje u posjed stana, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja BŠ, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, tuženika i odvjetničke vježbenice NŠ, iz odvjetničkog ureda punomoćnika tužitelja, 10. lipnja 2026. na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, predati u posjed stan u [adresa], stan broj 41, označen kao 41. Suvlasnički dio: 169/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41), stan br. 41 [adresa] na 6. katu, naprijed, dvosoban stan sa lođom površine 57,08 m2, te sporedni prostor spremište br. 41 u prizemlju površine 1,23 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petstotinaeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem, referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 3. srpnja 2025. podnio tužbu navodeći da je vlasnik stana u [adresa], stan broj 41, u zemljišnim knjigama upisan kao kao 41. Suvlasnički dio: 169/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41), stan br. 41, [adresa] na 6. katu, naprijed, dvosoban stan sa lođom površine 57,08 m2, te sporedni prostor spremište br. 41 u prizemlju površine 1,23 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa], 38A, ukupne površine 955 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da taj stan bez pravne osnove drži u posjedu tuženik. Tužitelj pojašnjava da je predmetna stambena jedinica temeljem Ugovora o najmu stana broj: Klasa: 019-06/06-01/51, Ur.broj: 538-06-01-10-6637 od 23. ožujka 2010., dana u najam pok. GŠ, majci tuženika, da je u navedenom ugovoru član njenog obiteljskog kućanstva naveden i tuženik. Nakon smrti GŠ samo tuženik je ostao u pojedu toga stana te je s istim 23. ožujka 2010. sklopljen aneks ugovora o najmu kojim Aneksom se tuženik obvezao stan koristiti isključivo za stanovanje i boraviti u najmu.

1.1. Terenskim provjerama i kontrolama izvršenim po djelatnicima Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (pravni prednik Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) od 18. siječnja 2021. i 28. srpnja 2021. utvrđeno je da tuženik ne koristi stan iz točke I. tužbe za stanovanje, na način kako se obvezao ugovorom o najmu, ne boravi u stanu ali drži stan s tužitelju nepoznatom namjenom, odnosno svrhom te zadržava prijavljeno prebivalište na adresi stana u [adresa] od 15. lipnja 2015.

1.2. Tužitelj je tuženiku u svibnju 2021. godine uputio I. opomenu zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu, preporučeno s povratnicom na adresu stana iz točke I. tužbe. Pismeno je vraćeno uz naznaku da tuženik nije podigao pošiljku. Potom je tužitelj tuženiku, uručio II. opomenu zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu, neposredno dana 9. rujna 2021., što je tuženik potvrdio potpisom. Tom opomenom tuženik je upućen da u roku iz čl. 19. st. 2. Zakona o najmu stanova (NN broj: 91/96 I 68/18), otkloni uočene razloge za otkaz ugovora o najmu, pod prijetnjom raskida ugovora o najmu i iseljenja. Tuženik nije otklonio uočene nedostatke-razloge za otkaz ugovora iz čl. 19, st. 1. točke 5. Zakona o najmu stanova. Činjenica njegovog nekorištenja stana radi stanovanja vidljiva je iz obračuna potrošnje vode za taj stan u razdoblju 01.01.2020. do 25.02.2022.

1.3. Tuženiku je potom upućena Obavijest o raskidu ugovora o najmu stana, na adresu stana, ujedno njegovu adresu prebivališta. Kako tuženik bespravno posjeduje predmetni stan i odbija tužitelju isti predati u posjed, postupajući po čl.186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora od 24. ožujka 2025. da u zakonskom roku od 3 mjeseca tužitelju preda u posjed slobodan od osoba i stvari predmetni stan, koji rok je bezuspješno protekao, a tuženik stan nije vratio u posjed tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodi da nije sporno da je tužitelj vlasnik stana u [adresa], stan broj 41, u zemljišnim knjigama upisan kao 41. Suvlasnički dio: 169/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41) stan br. 41 [adresa], na 6. katu, naprijed, dvosoban stan s lođom površine 57,08 m2, te sporedni prostor spremište br. 41 u prizemlju površine 1,23 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA, [adresa], 38A, ukupne površine 955 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao ni da nije sporno da je predmetni stan u posjedu tuženika i to temeljem Ugovora o najmu stana broj: Klasa: 019-06/06-01/51, Ur. broj: 538-06-01-10-6637 od 23. ožujka 2010. g., i Aneksa ugovora o najmu od 23. listopada 2010. godine. Tuženik navodi da nije točno da tuženik ne koristi predmetni stan za stanovanje niti boravi u njemu na način kako se obvezao Ugovorom o najmu već da drži stan s nepoznatom namjerom i svrhom, te zadržava prijavljeno prebivalište na adresi stana u [adresa] od 15. lipnja 2015. godine.

2.1. Iz historijata tužbe proizlazi kako je Središnji državni ured za obnovu i stambenu zbrinjavanje dana 18. siječnja 2021. godine i 21. srpnja 2021. godine proveo terensku provjeru i kontrolu te da tuženik nije zatečen u predmetnom stanu. Tuženik smatra kako predmetne terenske provjere ne mogu biti relevantan dokaz da tuženik ne koristi stan tj. da u njemu ne stanuje i da ga je napustio. Uobičajeno je da stanari izbivaju iz stana zbog posla ili drugih obaveza. U konkretnom slučaju, tuženik je u navedenom periodu bio odsutan zbog poslovnih obveza izvan Republike Hrvatske. Stoga se bilješke o izvršenim terenskim kontrolama ne mogu smatrati dokazom da tuženik trajno ne koristi stan.

2.2. Nadalje, tužitelj ističe kako u razdoblju od siječnja 2020. do veljače 2022. godine nije bilo potrošnje vode, što tuženik pojašnjava na način da je u razdoblju od 2020. do 2022. bio na privremenom radu u [adresa], što potvrđuje dopis tadašnjeg poslodavca. U tom razdoblju, zbog epidemioloških mjera i ograničenja kretanja povezanih s COVID 19 krizom, tuženik je bio spriječen vratiti se u Hrvatsku, što je opće poznata činjenica. Navedeno jasno objašnjava zašto u tom razdoblju nije bilo evidentirane potrošnje vode u stanu te zašto tuženik nije zatečen u stanu u vrijeme terenskih pregleda. Dakle, tuženik nije nikada prestao koristiti stan za stanovanje, već je u pitanju bilo privremeno izbivanje uzrokovano okolnostima globalne zdravstvene krize i posljedičnim epidemiološkim mjerama. Po povratku u Hrvatsku, tuženik je nastavio stanovati i koristiti stan sukladno ugovornim obvezama, obzirom da mu isti predstavlja jedini dom u kojem živi i za koji i dalje redovito plaća režijske troškove.

2.3. Tuženik je dana 15. prosinca 2022. godine registrirao obrt [obrt], obrt za lasersko čišćenje u [adresa], odnosno na adresi predmetnog stana. Predmetna djelatnost obuhvaća lasersko čišćenje, obradu i prevlačenje metala te strojnu obradu metala. Radi se o specifičnoj djelatnosti koja se po svojoj prirodi, ne može obavljati u sjedištu obrta, već isključivo kod naručitelja usluge. Zbog ugovorenih poslova, tuženik zna povremeno izbivati izvan mjesta prebivališta, ovisno o potrebama klijenata i naravi ugovorenih poslova. Međutim, takva povremena odsutnost svejedno ne znači da je tuženik prestao koristiti stan niti da ga ne koristi za stanovanje, Naprotiv, stan u [adresa] je i dalje njegovo prebivalište i njegov dom u koji se vraća nakon izvršenih poslovnih obveza. Sukladno navedenom, evidentno je da tuženik predmetni stan koristi od 2015. godine pa sve do danas. Činjenica da je prijavljen na toj adresi, da je nakon povratka iz inozemstva registrirao obrt upravo na adresi stana, da redovito podmiruje režijske troškove te da postoje svjedoci koji mogu potvrditi njegovo stanovanje, nedvojbeno upućuje na to da se stan koristi u skladu s ugovorom o najmu.

2.4. Privremena izbivanja zbog rada u inozemstvu i prirode obrtničke djelatnosti predstavljaju opravdane i razumljive okolnosti, a ne povredu ugovornih obveza, kako to pogrešno tumači tužitelj. Naprotiv, dokazi koje dostavlja tuženik potvrđuju kontinuitet korištenja stana i opovrgavaju navode iz tužbe tužitelja. Imajući u vidu izneseno, predlažemo sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška.

3. U podnesku od 27. studenoga 2025. tužitelj navodi da osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu navodeći da osporava činjenicu da je u razdoblju od siječnja 2020. do veljače 2022., odnosno razdoblju kada u stanu nije bilo potrošnje vode, a tuženik navodno bio na radu u [adresa], tuženik bio spriječen vratiti se u Hrvatsku zbog epidemioloških mjera povezanih s epidemijom COVID 19. Naime, sama činjenica da je tuženik dana 8. rujna 2021. osobno pri Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje (pravnom predniku tužitelja) potpisao Aneks ugovora o najmu stana od 17. ožujka 2021., (znači 6 mjeseci nakon sastavljanja aneksa), kao i činjenica da je isti slijedećeg dana, 9. rujna 2021., osobno preuzeo Opomenu pri Središnjem državnom uredu za stambeno zbrinjavanje Područni ured Vukovar, da bi zatim u istom područnom uredu 20. rujna 2021. predao požurnicu za otkup predmetnog stana. Iz navedenoga je razvidno da je imenovani, unatoč tvrdnji da je zbog epidemioloških mjera i ograničenja kretanja povezanih s COVID 19 krizom bio spriječen vratiti se u Republiku Hrvatsku, ipak bio u Republici Hrvatskoj nekoliko puta tijekom 2021. godine te niti jednom nije niti pokušao osporiti ili opovrgnuti činjenicu da ne boravi u navedenom stanu odnosno opravdati činjenicu odsustva. Iz Izvoda otvorenih stavki Vodovoda grada Vukovara d.o.o. od 25. veljače 2022. vidljivo je da u predmetnom stanu nije bilo potrošnje vode u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 31. siječnja 2022., a niti u gore navedene dane kada je osobno nazočio u Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Nadalje, iz financijske kartice Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 3. srpnja 2025. i kartice partnera od 8. travnja 2025. vidljivo je da tuženik u razdoblju od veljače 2020. do 31. ožujka 2025. nije u cijelosti i redovito plaćao ugovorenu najamninu iz kojeg razloga je ovo državno odvjetništvo 24. srpnja 2025. uputilo tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate iznosa od 552,42 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3.1. Tužitelj osporava navode tuženika kako nikada nije prestao koristiti stan za stanovanje već je u pitanju bilo privremeno izbivanje uzrokovano okolnostima globalne zdravstvene krize i posljedičnim epidemiološkim mjerama te da je po povratku u Hrvatsku nastavio stanovati i koristiti stan sukladno ugovornim obvezama te je za navedeno kao dokaz priložio preslik 16 potvrdi o uplati koje se odnose na različite režijske troškove, no iz priloženih potvrdi o uplati je vidljivo da tuženik svoje ugovorne obveze ne ispunjava redovno i na vrijeme budući je za gotovo sve priložene račune datum dospijeća prošao a sve uplate izvršene su naknadno sa zakašnjenjem i to na isti dan 28. kolovoza 2025. a dio potvrdi o uplati i dalje glasi na ime GŠ, tuženikove majke, koja je preminula **.**.2020.

3.2. Nadalje, činjenica kako je tuženik registrirao obrt na navedenoj adresi stana 15. prosinca 2022. predstavlja dodatnu činjenicu koja opravdava tužbeni zahtjev budući je ugovor o najmu stana sklopljen isključivo u svrhu stambenog zbrinjavanja a ne radi obavljanja registriranog obrta. Ova činjenica, koju tuženik sam potvrđuje, predstavlja grubo kršenje odredbi ugovora o najmu budući isti koristi stan suprotno ugovorenoj namjeni a to je isključivo stanovanje u istome, te je obrt prijavio bez suglasnosti i znanja tužitelja kao vlasnika stana. Uostalom, činjenica da je obrt registriran s danom 15. prosinca 2022. ne dokazuje činjenicu tuženikova stanovanja u stambenom objektu u razdoblju od 2020. do 2022. godine. Iz naprijed navedenoga nesporno proizlazi da tuženik niti je boravio u predmetnom stanu niti je isti koristio u svrhu stanovanja a niti je podmirivao ugovorene obveze iz članka 8. i 9. Ugovora o najmu što predstavlja osnovu za raskid ugovora o najmu stana. Također, o svome dužem izbivanju iz stana tuženik nije obavijestio najmodavca što je bio u obvezi sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju.

3.3. Naime, odredba članka 22. stavka 4. podstavka 1. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine" broj: 106/18. i 98/19.) propisuje da korisnik iz članka 7. točke 1. ovoga Zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam i kada Središnji državni ured utvrdi da: - on i članovi obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci ili je koriste u drugu namjenu, osim ako stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja ili drugih osobito opravdanih okolnosti. Odredba članka 12. stavka 4. podstavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine", broj: 82/23.) propisuje da korisnik iz članka 7. točka 1. i 2. ovoga Zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam i ako Ministarstvo utvrdi da: - korisnik i članovi obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci, osim ako stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada, uz uvjet da je o tome obavijestio nadležnu Područnu službu Ministarstva i o tome priložio odgovarajuću dokumentaciju. Okolnosti iz ovog podstavka mogu opravdano trajati najduže pet godina.

3.4. Nadalje, člankom 19. stavkom 1., točka 1. i 5. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) propisano je da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana a osobito: ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem te ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene. Tužitelj je upravo zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu sukladno navedenom Ugovoru o najmu stana tuženiku obrazloženim dopisom Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 371-01/23- 01/128, URBROJ: 510-07-02/02-23-02 od 20. veljače 2023., a sukladno čl. 19. st. 1. toč. 1. i 5. u vezi čl. 22. st. 1. Zakona o najmu stanova, otkazao Ugovor o najmu stana od 23. ožujka 2010. izmijenjenog Aneksom ugovora o najmu stana od 17. ožujka 2021.

3.5. Tužitelj se protivi predloženim dokazima saslušanjem svjedoka budući isti nemaju neposredna saznanja o predmetu spora te smatra kako bi njihovo saslušanje dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka. Tužitelj osporava tuženikov izjavljeni prigovor prava na dom kao i sve navode iz odgovora na tužbu, u cijelosti, kao neosnovane i neargumentirane dokaznim prijedlozima. Naime, nesporna je obveza poštivanja odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i Ustava Republike Hrvatske kojim je zajamčeno pravo na nepovredivost doma, kao jedno od temeljnih ljudskih prava. Međutim, tužitelj prije svega ponovno navodi da je prije otkazivanja ugovora o najmu stana, dopisima (opomenama) od 5. svibnja 2021. i 29. srpnja 2021. tuženi obaviješten o utvrđenim nepravilnostima te je pozvan da u ostavljenom roku otkloni iste nepravilnosti, po kojim pozivima tuženi nije postupio. Kako je tužitelj kroz duži vremenski period utvrdio da tuženik nije otklonio navedene nepravilnosti ni nakon proteka ostavljenih rokova to je ugovor o najmu stana otkazan na zakonom propisani način. Osim toga, tužitelju je kao vlasniku stana i jamcu po zakonu, na ime dugovanja za korištenje stana u [adresa] u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. ožujka 2025., koje tuženik nije namirio po dospijeću, a koji tuženik sada drži bez pravne osnove jer mu je ugovor o najmu raskinut, nanesena imovinska šteta.

3.6. Slijedom navedenoga, tužitelj smatra da korištenje stana protivno ugovoru o najmu odnosno nekorištenje stana u svrhu stambenog zbrinjavanja kao i neplaćanje dužne najamnine i režijskih troškova, opravdava miješanje u pravo na dom kao i da dokazuju postojanje dovoljnog stupnja razmjernosti između mjere iseljenja i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Tužitelj kao vlasnik stana ima zakonsko pravo posjedovanja, upravljanja, korištenja i raspolaganja sa stvari u svom vlasništvu pa time i pravo zahtijevati predaju u posjed stvari od osobe koja ga bez pravne osnove drži u posjedu.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka ĆŠ, ČŠ, MŠ, PŠ te čitanjem i uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj: 41 (list 4 spisa), Ugovor o najmu stana broj: Klasa:

019-06/06-01/51, Ur.broj: 538-06-01-10-6637 od 23. ožujka 2010. (list 5-8 spisa), smrtni list za GŠ (list 9 spisa), izjavu UŠ (list 10 spisa), izjavu ŠŠ (list 11 spisa),Aneks ugovora o najmu stana broj: Klasa: 371-01/18-04/2028, Ur.broj: 510-06-01-01/04-21-04 od 17. ožujka 2021. (list 12-13 spisa), Bilješka o izvršenoj kontroli stambene jedinice, Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 18. siječnja 2021. (list 14-15 spisa), Bilješka o izvršenoj kontroli stambene jedinice, Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 28. srpnja 2021. (list 16-17 spisa), I. Opomena zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu od 5. svibnja 2021. (list 18-19 spisa), II. Opomena zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu od 29. srpnja 2021. (list 20 spisa), izvod iz evidencije Vodovoda grada Vukovara d.o.o. za predmetni stan, utrošak vode-MBV: 150894 za razdoblje od 01.01.2000. -25.02.2022. (list 21 spisa),Obavijest Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 20. veljače 2023. o otkazu ugovora o najmu, neuručena, s povratnicom, (list 22-25 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora broj: N-DO-65/2025-2 od 24. ožujka 2025. s povratnicom (list 26-30 spisa), ovjereni prijevod dopisa poslodavca od 12.09.2025. g. po ovlaštenom stalnom sudskom tumaču za engleski jezik Slavku Mirniću (list 39-41 spisa), režijski troškovi za 2025. godinu (list 42-44 spisa), obrtnica (list 45 spisa), financijska kartica za UON Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje br. 31253 od 3. srpnja 2025. (list 52-55 spisa), kartica partnera Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva I državne imovine, br. 15907 od 8. travnja 2025. (list 56 spisa).

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za predajom u posjed stana u [adresa], stan broj 41, u zemljišnim knjigama upisan kao kao 41. Suvlasnički dio: 169/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-41), stan br. 41, [adresa] na 6. katu, naprijed, dvosoban stan sa lođom površine 57,08 m2, te sporedni prostor spremište br. 41 u prizemlju površine 1,23 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa], 38A, ukupne površine 955 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. Nesporno je da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, a da je tuženik u posjedu stana.

8. Sporno je između stranaka je li tuženik dužan predati posjed predmetne nekretnine tužitelju. Sporna je osnovanost tuženikovog prigovora prava na dom.

9. Iz iskaza tuženika saslušanog u svojstvu parnične stranke slijedi da se u predmetni stan na adresi [adresa] uselio 24. prosinca 1979. godine te je otada na toj adresi i nije mijenjao prebivalište. Kada je bila korona otišao je raditi u [adresa], kao i u Poreč, a kada dođe u [adresa] plati sve račune i opet negdje ode na teren. Jedno vrijeme je vozio i kamion, te je cijeli tjedan ili mjesec bio na terenu a onda dođe kući na dan-dva. Sad se bavi laserskim čišćenjem te je zbog tog posla često na terenu, a također ga zovu i u [adresa] jer tamo održava dva hotela odnosno radi održavanje kao električar te treba ići tamo sada u 7 mj. Naveo je da kada ide u [adresa] ostane po mjesec do dva, u [adresa] se zadrži nekoliko dana do dva tjedan pa ode na teren ili u [adresa] ili u Hrvatsku bilo gdje dobije posao laserskog čišćenja, odnosno gdje mu MŠ nađe posao. Kada je na terenu nađu mu smještaj, sve zavisi od terena, snalaze se da uvijek bude smještaj povoljniji. Tuženik je naveo da u vlasništvu nema ni jednu nekretninu, samo stanuje u predmetnom stanu. te da se u tom stanu nalaze sve njegove stvari i taj stan smatra svojim jedinim domom. Tuženik je naveo da bi otkupio taj stan i onda ga uredio jer u njemu nema parketa te nema klime a ne bi uređivao dok ne bude njegov. Naveo je da je za vrijeme rada u [adresa] kako je naveo u odgovoru na tužbu od 2020. do početka 2022. povremeno dolazio u Hrvatsku i to u Poreč radi obuke na laserskim strojevima te u [adresa] baš nije dolazio ali su svi računi plaćeni. Pojašnjava da nije bio tako strog lockdown te je mogao dolaziti radi obuke a ta obuka ne znači da je išao u neku školu nego bi došao na nekoliko dana vidjeti kako se radi sa strojem kada bi taj stroj bio u funkciji na nekom terenu pa je zato obuka dugotrajna jer taj stroj ne radi cijelo vrijeme. Nekada ne radi po dva mjeseca. Naveo je da je razveden od prve supruge 2001. godine ali da nije nikada živio s njom i kćerkom u [adresa], sada često posjećuje kćer u [adresa]. Najamnina za predmetni stan nije bila plaćena od rujna 2022. do kraja 2023. jer nije dobio račune jer poštar nije to dostavljao u sandučić nego se trebalo potpisati, ali kada je dobio tužbu sve je odmah otišao i podmirio te navodi da sada poštar dostavlja u sandučić. Navodi da sve režije redovito podmiruje.

10. Iz iskaza svjedoka ĆŠ slijedi da poznaje tuženika već 40 godina te su dobri prijatelji i međusobno se često posjećuju, tuženik dolazi kod njega a i on kod tuženika na adresu u [adresa]. Dolazi kod njega otprilike jednom u dva mjeseca, a ako je tu onda i češće. Tuženik bude u [adresa] i na moru jer radi. Naveo je da je tuženikov posao terenski te da ga ne može obavljati u [adresa].

11. Iz iskaza svjedoka ČŠ tuženika proizlazi da poznaje tuženika dvadesetak godina, da je tuženik iz [adresa], da se druže kada se vide i da popiju kavu, daje bio kod tuženika nekoliko puta, živi u zgradama u [adresa] ali ne zna točnu adresu. Zna da ima firmu prijavljenu tu kod nas te da zbog posla odlazi u [adresa], tamo radi kao električar i zadrži se oko mjesec dana. Misli da tuženik nema prijavljeno prebivalište nigdje dalje a to pretpostavlja jer ga je jednom zamolio da preveze njegov automobil s engleskim reg. pločicama preko granice i rekao mu je da to ne može učiniti jer bi mu oduzeli vozilo te bi počinio carinski prekršaj.

12. Svjedok MŠ u svom iskazu je naveo da poznaje tuženika od srednje škole, te su od tada u dobrim odnosima, zna da živi u zgradi u [adresa] te u zadnjih pet godina surađuju jer je otvorio dvije firme, jednu u [adresa], a drugu u Poreču te je i njemu predložio da se time počne baviti tako da i on ima svoj obrt te surađuju. Bave se laserskim uređajima odnosno čišćenjem spomenika kulturne baštine te njihov posao ovisi o tome gdje dobiju teren. Naveo je da svaki teren ne traje jednako, ovisi o tome što se radi a može biti otprilike od nekoliko dana pa sve do nekoliko mjeseci. Iskazao je da je tuženik bio u [adresa] kada je bila korona, pred koronu je bio zadnji puta kod njega u stanu i tada mu je majka umrla i onda je on otišao u [adresa], ali ne zna točno kada. Tuženik je njegov kooperant otprilike 4 godine te je tuženik bio kod njega na obuci radi rukovanja strojem za lasersko čišćenje a ta obuka je bila prije nego je tuženik kupio svoj stroj u 2022., te obuka inače traje od 9 mjeseci do godinu dana. Tuženik je obuku prolazio kod njega u Poreču tijekom 2021. godine ali ne zna točno kada. Naveo je da često surađuje s tuženikom odnosno kad god dobije neki posao gleda koga će od kooperanata angažirati, a konkretno za tuženika ne može znati točno, morao bi pogledati u knjige, no surađuju često. Pojasnio je da kada primjerice teren traje 6 mjeseci da to ne mora značiti da je tuženik svih 6 mjeseci cijelo vrijeme na tom terenu, nekad ode i kući, sve ovisi o tome kako se snađu za smještaj, a uvijek gledaju da to bude povoljnije.

13. Svjedok PŠ u svom je iskazu naveo da poznaje tuženika od kraja 1979. godine kada su se svi zajedno uselili u zgradu u [adresa]. Tuženik je živio na toj adresi dok su mu roditelji bili živi, prvo je umro otac i dok je majka još bila živa tuženik je često navraćao i zadržavao se po nekoliko dana, ali nije siguran da je tu baš živio. Majka mu je umrla prije 4-5 godina i od tada tuženik dolazi povremeno u zgradu. Koliko mu je poznato govorilo se da je inače u [adresa]. Naveo je da je tuženika rijetko viđao u predmetnoj zgradi, ali da nije s njim toliko blizak da bi znao njegov status odnosno gdje točno živi. Poznato mu je da ima kćer u [adresa] kod koje povremeno odlazi.

14. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj: 41 (list 4 spisa), utvrđeno je da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, što između stranaka nije niti sporno.

15. Uvidom i čitanjem Ugovora o najmu stana broj: Klasa: 019-06/06-01/51, Ur.broj: 538-06-01-10-6637 od 23. ožujka 2010. (list 5-8 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 23. ožujka 2010. između Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao najmodavca i GŠ kao najmoprimca, da je predmet toga ugovora stan u vlasništvu Republike Hrvatske, na adresi [adresa] kat 6, br stana 41 izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] upisan u [broj poduloška] u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je ugovoreno da se najmoprimac obvezuje taj stan koristiti isključivo za stanovanje te je kao korisnik toga stana odnosno član obiteljskog domaćinstva najmoprimca između ostalih naveden i ovdje tuženik, sin GŠ.

16. Uvidom u smrtni list za GŠ (list 9 spisa) utvrđeno je da je ista preminula **.**.2020.

17. Uvidom u izjavu UŠ (list 10 spisa) i izjavu ŠŠ (list 11 spisa), utvrđeno je da su te izjave sačinjene 21. lipnja 2020. te da su imenovane izjavile kako traže brisanje Suglasnosti za stambeno zbrinjavanje /ugovora o najmu stana na adresi [adresa] jer su se trajno odselile i ne žive na toj adresi.

18. Uvidom u Aneks ugovora o najmu stana broj: Klasa: 371-01/18-04/2028, Ur.broj: 510-06-01-01/04-21-04 od 17. ožujka 2021. (list 12-13 spisa), utvrđeno je da je isti potpisan s tuženikom i da se tim Aneksom tuženik obvezao stan koristiti isključivo za stanovanje i boraviti u najmu.

19. Uvidom u bilješku o izvršenoj kontroli stambene jedinice, Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 18. siječnja 2021. (list 14-15 spisa) i Bilješku o izvršenoj kontroli stambene jedinice, Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 28. srpnja 2021. (list 16-17 spisa), utvrđeno je da je terenskim provjerama i kontrolama izvršenim po djelatnicima Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (pravni prednik Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) od 18. siječnja 2021. i 28. srpnja 2021. utvrđeno da tuženik ne koristi predmetni stan za stanovanje, na način kako se obvezao ugovorom o najmu, ne boravi u stanu ali drži stan s tužitelju nepoznatom namjenom, odnosno svrhom te zadržava prijavljeno prebivalište na adresi stana u [adresa] od 15. lipnja 2015.

20. Uvidom u I. Opomenu zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu od 5. svibnja 2021. (list 18-19 spisa) vidljivo je da je tužitelj tuženiku uputio opomenu zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu, ali navedena opomena nije uredno dostavljena tuženiku.

21. Uvidom u II. Opomenu zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu od 29. srpnja 2021. (list 20 spisa) utvrđeno je da je tužitelj uredno dostavio tuženiku opomenu zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu odnosno da je tuženik neposredno primio tu opomenu 9. rujna 2021. Tom opomenom tuženik je upućen da u roku iz čl. 19. st. 2. Zakona o najmu stanova (NN broj: 91/96 I 68/18) otkloni uočene razloge za otkaz ugovora o najmu, pod prijetnjom raskida ugovora o najmu i iseljenja.

22. Uvidom u izvod iz evidencije Vodovoda grada Vukovara d.o.o. za predmetni stan, utrošak vode-MBV: 150894 za razdoblje od 01.01.2000. -25.02.2022. (list 21 spisa) utvrđeno je da u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 25. veljače 2022. u predmetnom stanu nije bilo potrošnje vode.

23. Uvidom u Obavijest Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 20. veljače 2023. o otkazu ugovora o najmu, s povratnicom, (list 22-25 spisa) utvrđeno je da je tuženiku upućena obavijest o otkazivanju ugovora o najmu stana, a u kojoj je pojašnjeno kako su se zbog nekorištenja stambene jedinice stekli razlozi za otkazivanje ugovora o najmu iz čl. 19. st. 1. toč. 5. Zakona o najmu stanova kao i zbog neplaćanja najamnine i drugih ugovorenih troškova u vezi sa stanovanjem iz čl. 19. st. 1. toč. 1. istog Zakona.

24. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora broj: N-DO-65/2025-2 od 24. ožujka 2025. s povratnicom (list 26-30 spisa) utvrđeno je da je tužitelj uredno dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, prije pokretanja ovog parničnog postupka te ga u tom zahtjevu pozvao da iseli iz predmetnog stana jer je u pojedu istog bez pravne osnove.

25. Uvidom u ovjereni prijevod dopisa poslodavca od 12.09.2025. g. po ovlaštenom stalnom sudskom tumaču za engleski jezik Slavku Mirniću (list 39-41 spisa), utvrđeno je da je poslodavac tuženika u [adresa], Shamrock pansion, Milton Road 118, Gravesend, Kent DA12 2PF potvrdio da je tuženik radio na privremenim poslovima održavanja hotela između 2020. i 2022. te da je to bilo razdoblje kada su na snazi bila privremena ograničenja kretanja preko granice zemlje zbog mjera vezanih uz COVID 19 te se stoga više posla obavljalo na licu mjesta.

26. Uvidom u potvrde o uplati (režijski troškovi za 2025. godinu) (list 42-44 spisa), utvrđeno je da se isti odnose na troškove odvoza komunalnog otpada, komunalnu naknadu, potrošnju vode toplinsku energiju za predmetni stan za 2025. te da su svi računi podmireni 28. kolovoza 2025.

27. Uvidom u obrtnicu (list 45 spisa) utvrđeno je da je tuženik na adresi predmetnog stana registrirao obrt [obrt], obrt za lasersko čišćenje vl. LŠ, [adresa] Ate je kao dan početka obavljanja obrat naveden 15. prosinca 2022.

28. Uvidom u financijsku karticu za UON Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje br. 31253 od 3. srpnja 2025. (list 52-55 spisa) i karticu partnera Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva I državne imovine, br. 15907 od 8. travnja 2025. (list 56 spisa) utvrđeno je da tuženik u razdoblju od veljače 2020. do 31. ožujka 2025. nije u cijelosti i redovito plaćao ugovorenu najamninu.

29. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da u granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

30. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari dok su odredbom čl. 162. st. 1. određene pretpostavke koje tužitelj kao vlasnik stvari mora dokazati da bi se udovoljilo njegovom zahtjevu.

30.1. Tako prema čl. 162. st. 1. ZVDSP vlasnik prije svega mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

31. Nadalje, prema čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

32. Odredbom čl. 19. st. 1., toč. 1. i 5. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) propisano je da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana a osobito: ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem te ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene.

32.1. Odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o najmu stanova propisano je da najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz.

33. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o najmu stanova propisano je da najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da je otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. ovoga Zakona tri mjeseca.

34. Ocjenjujući izvedene dokaze svaki pojedinačno te u njihovoj ukupnosti, odnosno dovodeći ih u vezu s drugim dokazima sukladno čl. 8. ZPP-a, te odredbama zakona, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

35. Naime, kako je već ranije navedeno u postupku je nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana i da je tuženik posjednik istoga stana.

36. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi da je tuženik koristio predmetni stan na temelju Ugovora o najmu stana broj: Klasa: 019-06/06-01/51, Ur.broj: 538-06-01- 10-6637 od 23. ožujka 2010. (list 5-8 spisa) koji je sklopljen s njegovom majkom GŠ, te na temelju Aneksa Ugovora o najmu stana broj: Klasa: 371-01/18- 04/2028, Ur.broj: 510-06-01-01/04-21-04 od 17. ožujka 2021. (list 12-13 spisa) koji je nakon smrti GŠ sklopljen s tuženikom. Člankom 8. Ugovora o najmu stana ugovoreno je da se najmoprimac obvezuje uplaćivati najamninu mjesečno, a člankom 9. tog Ugovora najmoprimac se obvezao redovno i u roku plaćati sve režijske troškove vezane uz redovito korištenje stambene jedinice.

36.1. Nadalje, u članku 10. Ugovora o najmu stana ugovoreno je, između ostaloga, da u slučajevima iz čl. 19. Zakona o najmu stanova najmodavac može otkazati ugovor uz prethodnu pisanu opomenu najmoprimac da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o najmu stanova.

37. S obzirom da je terenskim provjerama izvršenim po djelatnicima Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (pravni prednik Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) od 18. siječnja 2021. i 28. srpnja 2021. (kako to slijedi iz pročitanih bilješki o izvršenoj kontroli stambene jedinice Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 18. siječnja 2021. (list 14-15 spisa) i 28. srpnja 2021. (list 16-17 spisa), utvrđeno da tuženik ne koristi predmetni stan za stanovanje, na način kako se obvezao ugovorom o najmu, odnosno ne boravi u stanu, to su tuženiku upućene opomene zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu od 5. svibnja 2021. (list 18-19 spisa) i od 29. srpnja 2021. (list 20 spisa) koju opomenu je tuženik neposredno primio 9. rujna 2021. Navedenim opomenama tuženik je upućen da u roku iz čl. 19. st. 2. Zakona o najmu stanova (NN broj: 91/96 I 68/18) otkloni uočene razloge za otkaz ugovora o najmu, pod prijetnjom raskida ugovora o najmu i iseljenja.

38. Iz prethodno navedenoga slijedi kako je tuženik postupao protivno odredbama Ugovora o najmu stana i sklopljenog Aneksa Ugovora o najmu stana, odnosno u vremenu provjeravanja nije koristio stambenu jedinicu za stanovanje, te je u bilješci o izvršenoj kontroli stambene jedinice od 18. siječnja 2021. navedeno da tuženik živi u [adresa] i boravi u [adresa]. Dodatno, uvidom u izvod iz evidencije Vodovoda grada Vukovara d.o.o. za predmetni stan, utrošak vode-MBV: 150894 za razdoblje od 01.01.2000.-25.02.2022. (list 21 spisa) utvrđeno je da u navedenom periodu u predmetnom stanu nije bilo potrošnje vode iz čega je dodano potvrđena činjenica tuženikovog nekorištenja predmetnog stana radi stanovanja. Također, činjenica da tuženik nije preuzeo obavijesti o otkazu Ugovora o najmu stana kao ni I. opomenu zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu dodatno govori u prilog tome da tuženik ne koristi predmetni stan sukladno Ugovoru.

38.1. Pored toga, iz financijske kartice Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 3. srpnja 2025. i kartice partnera od 8. travnja 2025. vidljivo je da tuženik u razdoblju od veljače 2020. do 31. ožujka 2025. nije u cijelosti i redovito plaćao ugovorenu najamninu, što je dodatni razlog za raskid Ugovora o najmu stana propisan čl. 19. st. 1. Zakona o najmu stanova.

39. S druge strane, tužitelj je nakon izvršenih terenskih provjera uputio dvije opomene tuženiku da otkloni razloge za raskid ugovora o najmu stana, koje postupanje je sukladno čl. 19. st. 2. Zakonu u najmu stanova i odredbama sklopljenog Ugovora o najmu stana, nakon čega je tuženiku uputio Obavijest o otkazu Ugovora o najmu stana, u kojoj je detaljno obrazložio razloge za raskid te ga uputio da mu se ugovor otkazuje iz razloga nekorištenja stambene jedinice za potrebe stambenog zbrinjavanja, te zbog neplaćanja najamnine, te da je u otkaznom roku od 30 dana dužan isprazniti predmetni stan od osoba i stvari.

40. Navedena obavijest upućena je tuženiku poštom preporučeno, sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o najmu stanova. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom utvrđeno je da tuženik uredno zaprimio taj zahtjev, a uz koji je između ostaloga, priložena i navedena obavijest o otkazu Ugovora o najmu stana, iz čega slijedi da je tuženik upoznat s činjenicom da mu je ugovor o najmu stana raskinut.

41. Dakle, prije otkazivanja ugovora o najmu stana tuženik je opomenama od 5. svibnja 2021. i 29. srpnja 2021. obaviješten o utvrđenim nepravilnostima te je pozvan da u ostavljenom roku otkloni iste nepravilnosti, po kojim pozivima nije postupio. Kako je tužitelj kroz duži vremenski period utvrdio da tuženik nije otklonio navedene nepravilnosti ni nakon proteka ostavljenih rokova to je ugovor o najmu stana otkazan na zakonom propisani način.

41.1. Iz navedenoga slijedi da je Ugovor o najmu predmetnoga stana valjano otkazan i da tuženik više nema pravnu osnovu posjedovanja predmetnoga stana, čime su ispunjeni uvjeti propisani čl. 161. i 162. ZVDSP.

42. Tuženik tijekom postupka u nijednom trenutku nije osporio činjenicu otkazivanja Ugovora o najmu stana, nego je navodio kako koristi predmetni stan i da mu je to jedini dom te u svrhu dokazivanja korištenja stana predložio je izvođenje dokaza saslušavanjem svjedoka te čitanjem dokumentacije u vidu potvrde poslodavca, potvrda o uplatama za režijske troškove te obrtnice.

43. Tako je sud iz iskaza saslušanih svjedoka PŠ, RŠ, ČŠ i MŠ, iskaza tuženika te čitanjem ovjerenog prijevoda dopisa poslodavca od 12.09.2025. g. po ovlaštenom stalnom sudskom tumaču za engleski jezik Slavku Mirniću (list 39-41 spisa) i obrtnice (list 45 spisa), utvrdio da je tuženik obavljao poslove održavanja hotela u [adresa] između 2020. i 2022., a da od kraja 2022. ima registriran obrt za čišćenje te da je navedeni posao terenski i da zbog istoga često izbiva iz predmetnoga stana.

43.1. Svjedok KŠ, koji jedini živi u zgradi gdje se nalazi predmetni stan, naveo je da je tuženik živio u predmetnom stanu dok mu je otac bio živ, kada je majka još bila živa da je često navraćao, a da od majčine smrti (posljednjih 4-5 godina) tuženik povremeno dolazi u zgradu. Prema iskazu svjedoka ĆŠ slijedi da se viđa s tuženikom kada isti dođe u [adresa] jednom u dva mjeseca, dok svjedok MŠ potvrđuje da je za vrijeme korone tuženik bio u [adresa] odnosno da je nakon majčine smrti tuženik otišao u [adresa] a da u zadnje 4 godine surađuju jer i on ima dvije firme za čišćenje te po potrebi za određene poslove angažira tuženika koji tada odlazi na teren obavljati te poslove. I sam tuženik je u svom iskazu naveo da je za vrijeme korone bio u [adresa] te u [adresa], da kada dođe u [adresa] plati račune bude dan dva pa opet negdje ode, da u [adresa] radi na održavanju dva hotela te kada tamo ode ostane mjesec do dva, a da također odlazi na teren po Hrvatskoj kada obavlja poslove laserskog čišćenja.

43.2. Iz svega navedenoga proizlazi da tuženik i dalje drži posjed predmetnoga stana, no da isti ne koristi za stambeno zbrinjavanje budući da u istome provodi najmanje vremena te da i iz toga razloga na tu adresu ne prima poštu redovito stoga ni ne podmiruje režijske troškove na vrijeme, što je dodatno potvrđeno uvidom u potvrde o uplatu za režije za 2025. godinu iz kojih slijedi da je za gotovo sve priložene račune datum dospijeća prošao, da su sve uplate izvršene naknadno sa zakašnjenjem i to na isti dan 28. kolovoza 2025. a dio potvrdi o uplati i dalje glasi na ime GŠ, tuženikove majke, koja je preminula **.**.2020.

43.3. Pored toga, tuženik je sam u svom iskazu naveo kako najamninu za predmetni stan nije platio od rujna 2022. do kraja 2023. jer nije dobio račune s obzirom da poštar nije to ostavljao u sandučiću nego se trebalo potpisati, ali da je sve platio kada je dobio tužbu. Navedeno dodatno potvrđuje činjenicu da tuženik ne koristi predmetni stan sukladno Ugovoru o najmu stana, Aneksu ugovora o najmu stana i odredbama Zakona o najmu stanova.

44. Dodatno, činjenica kako je tuženik registrirao obrt na navedenoj adresi stana 15. prosinca 2022. također potvrđuje kako tuženik ne postupa sukladno obvezama preuzetim o Ugovorom o najmu stana i Aneksom ugovora o najmu stana budući da je ugovor o najmu stana sklopljen isključivo u svrhu stambenog zbrinjavanja, a ne radi obavljanja registriranog obrta. Navedeno predstavlja grubo kršenje odredbi ugovora o najmu budući da tuženik koristi stan suprotno ugovorenoj namjeni, a to je isključivo stanovanje u istome, te je obrt prijavio bez suglasnosti i znanja tužitelja kao vlasnika stana. Pored toga, činjenica da je obrt registriran s danom 15. prosinca 2022. ne dokazuje činjenicu tuženikova stanovanja u stambenom objektu u razdoblju od 2020. do 2022. godine. Iz naprijed navedenoga nesporno proizlazi da tuženik nije boravio u predmetnom stanu niti ga koristio u svrhu stanovanja te nije podmirivao ugovorene obveze iz članka 8. i 9. Ugovora o najmu što predstavlja osnovu za raskid ugovora o najmu stana. Također, o svome dužem izbivanju iz stana tuženik nije obavijestio najmodavca što je bio u obvezi sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju.

45. Odredba članka 22. stavka 4. podstavka 1. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine" broj: 106/18. i 98/19.) propisuje da korisnik iz članka 7. točke 1. ovoga Zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam i kada Središnji državni ured utvrdi da: - on i članovi obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci ili je koriste u drugu namjenu, osim ako stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja ili drugih osobito opravdanih okolnosti. Odredba članka 12. stavka 4. podstavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine", broj: 82/23.) propisuje da korisnik iz članka 7. točka 1. i 2. ovoga Zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam i ako Ministarstvo utvrdi da: - korisnik i članovi obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci, osim ako stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada, uz uvjet da je o tome obavijestio nadležnu Područnu službu Ministarstva i o tome priložio odgovarajuću dokumentaciju. Okolnosti iz ovog podstavka mogu opravdano trajati najduže pet godina.

46. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da je tuženik koristio stan protivno ugovoru o najmu odnosno nije ga koristio u svrhu stambenog zbrinjavanja te nije plaćao najamninu i režijske troškove, te mu je ugovor o najmu valjano otkazan. Pravo je tužitelja da kao vlasnik stana zahtijeva predaju u posjed stvari od osobe koja ga bez pravne osnove drži u posjedu, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene te radi čega se tužbeni zahtjev ukazuje kao osnovan.

47. Glede tuženikovih navoda da je predmetna nekretnina njegov jedini dom valjalo je utvrditi je li prigovor prava na dom osnovan, odnosno ima li tuženik pravo odbiti predaju stana u posjed tužitelju. Prije svega valja reći da dom uživa pravo na zaštitu u smislu odredbe članka 8. Europska Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("MU" 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija). Dom u smislu članka 8. Konvencije predstavlja prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (presuda Europskog suda za ljudska prava Bjedov protiv Hrvatske) pri čemu je dom činjenični, a ne pravni pojam i ne ovisi o definicijama danim u domaćem pravu pa stoga ni ograničen na prostorije koje se u smislu zakona mogu smatrati stanom (presuda Europskog suda za ljudska prava Paulić protiv Hrvatske).

48. Gubitak doma predstavlja najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma, pa svaka osoba izložena riziku miješanja takve važnosti treba u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od strane neovisnog suda, u svijetlu mjerodavnih načela iz čl. 8. Konvencije (presuda Europskog suda za ljudska prava od 15. siječnja 2009. godine u predmetu Ćosić protiv Hrvatske zahtjev br. 28261/06).

49. Odredba članka 161. stavak 1. ZVDSP-a propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nasuprot tome, odredba članka 8. Konvencije propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

50. Dakle, kad je istaknut prigovor prava na dom sud bi u svakom pojedinom slučaju trebao odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom iseljenja. Taj postupak zove se test razmjernosti i provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja. Negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

51. Test razmjernosti sastoji se od utvrđenja mogu li se sporne prostorije smatrati domom i je li došlo do miješanja u pravo na dom. Ovisno o tom utvrđenju, ocjenjuje se je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

52. Iz iskaza tuženika razvidno je kako predmetnu nekretninu smatra svojim jedinim domom te da u vlasništvu a niti u posjedu nema nijednu drugu nekretninu. Za ocjenu može li se predmetni stan smatrati domom tuženika valja istaknuti da ta ocjena ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom. Sud je povjerovao tuženiku da u vlasništvu ni posjedu nema drugu nekretninu, te da je predmetni stan koristio od kraja 1979., no da ga u zadnjih 5-6 godina koristi samo povremeno, slijedom čega se sporne prostorije mogu smatrati domom jer tuženik i danas održava vezu s predmetnim prostorom budući da drži predmetni stan u posjedu te navraća na dan dva nekoliko puta godišnje.

53. S jedne strane postoji legitimno pravo tužitelja da traži iseljenje tuženika, a s druge strane konvencijsko pravo na zaštitu doma. Pravo na dom štiti stanara, posjednika "doma" od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela. Na javnopravnu zaštitu prema tome ima i svaki posjednik stana i prostora izjednačenog sa stanom, neovisno o tome ima li ili nema građanskopravnu osnovu za njegovo korištenje. Pojam doma u konvencijskom smislu je širi od pojma nekretnine koji ona ima u našem pravu, te konvencijska praksa pruža zaštitu i domu bez pravne osnove.

54. No, zaštita prava na poštivanje doma nije apsolutna te postoje okolnosti kada država može ograničiti to pravo. Da bi takvo ograničenje bilo zakonito i u skladu s Konvencijom, ono mora zadovoljiti točno određene kriterije koje je razvio Europski sud za ljudska prava svojom praksom.

55. Kako je u konkretnom slučaju predmet zahtjeva vlasnika stana – tužitelja Republike Hrvatske za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana vlasniku taj nalog predstavlja mjeru miješanja (zadiranja) u pravo tuženika za poštovanja njegovog doma pri čemu je ovo pravo vlasnika regulirano odredbom članka 161. stavak 1. ZVDSP-a pa se radi o zahtjevu utemeljenom na zakonu koje ima legitimni cilj-zaštitu prava vlasništva tužitelja.

56. U odnosu na ocjenu nužnosti mjere iseljenja u demokratskom društvu valja naglasiti da je ovdje riječ o suprotstavljenim interesima dvaju privatno pravnih osoba, jedne osobe kao vlasnika nekretnine koji želi ostvariti svoje pravo na mirno uživanje vlasništva, a druge osobe kao posjednika nekretnine koji štiti pravo na dom. Sud je stava da je takvo miješanje nužno u demokratskom društvu, i da bi bilo razmjerno u odnosu na zahtjev za poštovanje doma,

57. Naime, iz rezultata dokaznog postupka slijedi da tuženik u vrijeme izvršenih terenskih provjera i otkazivanja ugovora o najmu stana (2020. -2022.), nije koristio predmetni stan za stanovanje sukladno Ugovoru o najmu stana, niti ga dan danas kontinuirano koristi te ne podmiruje redovito svoje obveze plaćanja najamnine i režijskih troškova za predmetni stan. Također, o svom dužem izbivanju iz predmetnoga stana radi prirode svoga posla, koji je terenski, niti jednom nije obavijestio vlasnika stana, ovdje tužitelja, što je također protivno ranije citiranim odredbama Zakona o stambenom zbrinjavanju. Valjda dodati da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego uključuje i obveze koje se sastoje u obvezi plaćanja ugovorene najamnine i to mjesečno, te redovitog podmirivanja režijskih troškova. Također, tuženik je nakon otkazivanja predmetnog ugovora o najmu stana na adresi predmetnoga stana registrirao obrt za lasersko čišćenje, bez znanja i odobrenja vlasnika stana, ovdje tužitelja, čime je također postupio suprotno preuzetim obvezama. Stoga sud smatra da da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u tuženikovo pravo na dom jer tuženik mora prije svega taj dom posjedovati zakonito, te ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi tuženik trebao biti povlašten u odnosu na duge osobe koje svoja stambena pitanja rješavaju na zakonom propisane načine, te savjesno i odgovorno podmiruju svoje obveze, a što tuženik nije činio.

58. Slijedom svega navedenoga, s obzirom na to da je utvrđeno kako je tuženik bespravni korisnik predmetnoga stana i kako je njegov prigovor prava na dom neosnovan, to je tuženiku valjalo naložiti predaju u posjed stana tužitelju, slobodnog od osoba i stvari, sve sukladno čl. 162. ZVSP.

59. O troškovima tužitelja odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: OT), kao i to da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, te su zbog toga tužitelju zastupanom po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru priznati kao potrebni i nužni i to trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7. t. 2. OT sa 250 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 500,00 eura.

60. S obzirom na to da tuženik nije uspio u sporu, to je valjalo njegov zahtjev za naknadu troška postupka odbiti kao neosnovan u cijelosti.

U Vukovaru 23. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem zakonskog zastupnika ODO u Vukovaru

2. Tuženiku putem punomoćnika Martine Alagić, odvjetnice u Vukovaru