Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ovr-244/2026-3

51000 Rijeka

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, kao sucu pojedincu u ovršnom postupku ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Ani Valjalo, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, pod poslovnim brojem Ovr-987/2023 od 15. svibnja 2024., 23. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, pod poslovnim brojem Ovr - 987/2023 od 15. svibnja 2024., osim iz žalbenih razloga iz odredbe čl. 51. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim je rješenjem radi naplate tražbine ovrhovoditelja od 66.361,40 eur sa zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2023. i troškova ovršnog postupka a na temelju Ugovora o založnom pravu od 27. travnja 2018. kao javnobilježničkog akta određena ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Grad sagrađenu na zk.č.br. 1048, što u naravi predstavlja KUĆU i DVOR, ukupne površine 247 m2.

2. Ovršenica se u žalbi poziva na žalbene razloge propisane odredbom čl. 51. st. 1. toč. 7., 8., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ), te se poziva na razloge iz odredbe čl. 80. b OZ koja odredba propisuje posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini. Zatim tvrdi kako nije bilo uvjeta za izdavanje klauzule ovršnosti i da ona kao založna dužnica nije dala suglasnost radi neposrednog provođenja ovrhe. U konačnici navodi da se radi o potrošačkom ugovoru, te da je sud prvog stupnja o tome izvukao nepravilne zaključke. Predlaže uvažiti žalbu i odgoditi ovrhu ili je obustaviti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz spisa predmeta i razloga pobijane odluke proizlazi da su ovrhovoditelj kao založni vjerovnik i ovršenica kao založna dužnica sklopili Ugovor o založnom pravu od 28. travnja 2018. u formi javnobilježničkog akta i kojim se osiguravala tražbina mjeničnog dužnika BIKE POINT d.o.o. u iznosu od 500.000,00 kn s pripadajućom kamatom. Prema čl. 1. Ugovora mjenica dospijeva njezinim podnošenjem na naplatu, a najkasnije 31. srpnja 2023. Hipoteka je upisana u zemljišnoj knjizi sukladno čl. 2. Ugovora o zalogu na nekretnini u vlasništvu ovršenice označene kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća s dvorištem. U čl. 4. Ugovora ovršenica je dala izričito dopuštenje radi neposrednog provođenja ovrhe na nekretnini na temelju toga Ugovora za slučaj nepodmirenja tražbine.

5. Nakon ukidne odluke ovoga suda pod posl. br. Gž Ovr-451/2023 kojom je ukazano na potrebu ispitivanja sadrži li Ugovor o zalogu kao ovršna isprava koja nije prošla sudsku kontrolu nepoštene ugovorne odredbe , sud je prvog stupnja zakazao ročište na kojem je saslušao ovršenicu, njezin je iskaz reproducirao u obrazloženju pobijanog rješenja o ovrsi, te zaključio kako se ne radi o potrošačkom ugovoru jer ovršenica kao založna dužnica nema svojstvo potrošača. Utoliko je ponovo usvojio prijedlog za ovrhu na nekretnini.

6. Prije svega je za reći kako je ovršenica u pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio kako nema svojstvo potrošača. Naprotiv i ovaj sud smatra da se radi o potrošačkom ugovoru jer s jedne strane ovršenica nastupa kao fizička osoba za koju je utvrđeno da nije u nikakvoj poslovnoj vezi s mjeničnim dužnikom, već u osobnoj budući joj je zz mjeničnog dužnika sin, što pak znači da je garantirajući svojom imovinom ugovor sklopila u osobne svrhe s ovršenikom koji se kao pravna osoba profesionalno bavi poslovima platnog prometa. Međutim, to ne dovodi do odbića prijedloga za ovrhu, već se radi o žalbenom razlogu iz odredbe čl. 51. st. 1. toč. 7. OZ o kojem odlučuje sud prvog stupnja, jednako kao i o žalbenim razlozima iz čl. 51. st. 1. toč. 9. i 10. OZ, sve u smislu odredbe čl. 52. OZ.

7. O ispunjenju uvjeta za izdavanje potvrde ovršnosti odlučio je ovaj sud odlukom od 21. srpnja 2026. pod istim poslovnim brojem na način da je takav prijedlog ovršenice pravomoćno odbijen. Jednako tako, ovršenica je Ugovorom o zalogu dala izričitu suglasnost za neposredno provođenje ovrhe na nekretnini u njezinu vlasništvu (čl. 4. Ugovora o zalogu). Stoga ovi žalbeni navodi kojima se nastoji otkloniti postojanje uvjeta za provođenje ovrhe tvrdeći da postoje nedostataci ovršne isprave u smislu odredbe čl. 51. st. 1. toč. 1. i 2. OZ nisu osnovani. Naprotiv ovrha je određena na temelju valjane ovršne isprave.

8. Nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi upućivale na ostvarenje žalbenog razloga iz odredbe čl. 51. st. 1. toč. 8. OZ, dok je pozivanje na odredbu čl. 80. b OZ uz tvrdnju da bi prodajom nekretnine bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka jednako tako neosnovano. Ovršenica je s ovrhovoditeljem sklopila Ugovor osnovom kojeg je zasnovano dobrovoljno založno pravo na njezinoj nekretnini na kojoj se provodi ova ovrha i stoga se ne može protiviti ovrsi pozivanjem na čl. 80. b OZ u svezi s odredbom čl. 77. st. 1. OZ.

9. Iz svih je tih razloga žalbu ovršenice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23).

10. O prijedlog za odgodu ovrhe koji je izjavljen u žalbi odlučuje sud prvog stupnja.

U Rijeci, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Tajana Polić