REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4831/2025-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc.Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vidović&Vidović, iz Varaždina, Kratka ulica 2/1, protiv tuženika TĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Tafra, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 08. lipnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zorana Vidovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika NĆ, odvjetničke vježbenice, dana 23. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HĆ iz [adresa] da tužitelju RĆ iz [adresa] isplati iznos u visini od 72.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.12.2009.g. pa sve do isplate po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5% poena i to na iznos najamnine:

- za mjesec 12.2009. u visini od 1.200 kn od dana 16.12.2009. do isplate,

- za mjesec 01.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.01.2010. do isplate,

- za mjesec 02.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.02.2010. do isplate,

- za mjesec 03.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.03.2010. do isplate,

- za mjesec 04.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.04.2010. do isplate,

- za mjesec 05.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.05.2010. do isplate,

- za mjesec 06.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.06.2010. do isplate,

- za mjesec 07.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.07.2010. do isplate,

- za mjesec 08.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.08.2010. do isplate,

- za mjesec 09.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.09.2010. do isplate,

- za mjesec 10.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.10.2010. do isplate,

- za mjesec 11.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.11.2010. do isplate,

- za mjesec 12.2010. u visini od 1.200 kn od dana 16.12.2010. do isplate,

- za mjesec 01.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.01.2011. do isplate,

- za mjesec 02.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.02.2011. do isplate,

- za mjesec 03.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.03.2011. do isplate,

- za mjesec 04.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.04.2011. do isplate,

- za mjesec 05.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.05.2011. do isplate,

- za mjesec 06.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.06.2011. do isplate,

- za mjesec 07.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.07.2011. do isplate,

- za mjesec 08.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.08.2011. do isplate,

- za mjesec 09.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.09.2011. do isplate,

- za mjesec 10.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.10.2011. do isplate,

- za mjesec 11.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.11.2011. do isplate,

- za mjesec 12.2011. u visini od 1.200 kn od dana 16.12.2011. do isplate,

- za mjesec 01.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.01.2012. do isplate,

- za mjesec 02.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.02.2012. do isplate,

- za mjesec 03.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.03.2012. do isplate,

- za mjesec 04.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.04.2012. do isplate,

- za mjesec 05.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.05.2012. do isplate,

- za mjesec 06.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.06.2012. do isplate,

- za mjesec 07.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.07.2012. do isplate,

- za mjesec 08.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.08.2012. do isplate,

- za mjesec 09.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.09.2012. do isplate,

- za mjesec 10.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.10.2012. do isplate,

- za mjesec 11.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.11.2012. do isplate,

- za mjesec 12.2012. u visini od 1.200 kn od dana 16.12.2012. do isplate,

- za mjesec 01.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.01.2013. do isplate,

- za mjesec 02.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.02.2013. do isplate,

- za mjesec 03.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.03.2013. do isplate,

- za mjesec 04.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.04.2013. do isplate,

- za mjesec 05.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.05.2013. do isplate,

- za mjesec 06.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.06.2013. do isplate,

- za mjesec 07.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.07.2013. do isplate,

- za mjesec 08.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.08.2013. do isplate,

- za mjesec 09.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.09.2013. do isplate,

- za mjesec 10.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.10.2013. do isplate,

- za mjesec 11.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.11.2013. do isplate,

- za mjesec 12.2013. u visini od 1.200 kn od dana 16.12.2013. do isplate,

- za mjesec 01.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.01.2014. do isplate,

- za mjesec 02.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.02.2014. do isplate,

- za mjesec 03.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.03.2014. do isplate,

- za mjesec 04.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.04.2014. do isplate,

- za mjesec 05.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.05.2014. do isplate,

- za mjesec 06.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.06.2014. do isplate,

- za mjesec 07.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.07.2014. do isplate,

- za mjesec 08.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.08.2014. do isplate,

- za mjesec 09.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.09.2014. do isplate,

- za mjesec 10.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.10.2014. do isplate,

- za mjesec 11.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.11.2014. do isplate,

- za mjesec 12.2014. u visini od 1.200 kn od dana 16.12.2014. do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju RĆ, iz [adresa], naknaditi tuženiku HĆ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.933,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio preko petnaest godina u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnom ĆĆ, da su zajedno živjeli u njezinom stanu na adresi u [adresa], bili su suposjednici istoga, a nakon njezine smrti tužitelj je prisilno istjeran iz stana. Ističe da je protiv njegove volje i njegova znanja promijenjena brava na stanu u kojem su on i njegova pokojna supruga ĆĆ živjeli. Tužitelj nadalje navodi da je u više navrata pozivao tuženika da mu preda ključeve stana obzirom da je i on nasljednik iza pokojne ĆĆ i da ima pravo na suvlasnički dio stana, ali se tuženik na sve pozive tužitelja oglušio i onemogućio mu ulaz u stan čak i da uzme svoje osobne stvari iz stana. Navodi da je protiv tuženika pokrenuo spor radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između njega i pokojne ĆĆ, te je odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6351/13 od 27. svibnja 2014. godine utvrđeno da je tužitelj bio izvanbračni suprug pokojne ĆĆ iz kojeg razloga ulazi u krug zakonskih nasljednika i nasljeđuje ostaviteljicu kao zakonski nasljednik prvog reda sa sinom ostaviteljice, ovdje tuženikom Tužitelj ističe da je tuženik od dana oduzimanja tužitelju mogućnosti korištenja stana i to samovoljnom promjenom brave predmetni stan sam koristio pri čemu ga je i iznajmljivao pa je na takav način tuženik stekao novčana sredstva koja mu ne pripadaju u cijelosti jer je i tužitelj suvlasnik u polovici stana. Kako je tuženik sam koristio stan koji je predmet ovog spora kroz vrijeme od dana promjene brave pa sve do dana podnošenja tužbe odnosno za trajanja parničnog postupka u kojem je tužitelj ostvarivao pravo na utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice sa ĆĆ te samim time i utvrđivanja statusa zakonskog nasljednika na opisani stan to je tuženik kroz cijelo vrijeme od dana 25.08.2005. godine pa do dana podnošenja tužbe tj. 17.12.2014. godine upotrebljavao tuđu stvar u svoju korist. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 72.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to za vremensko razdoblje od mjeseca prosinca 2009. godine pa do mjeseca prosinca 2014. godine. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupaka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe da je tužba preuranjena jer je tuženik protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6351/13 podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Nadalje navodi da tužitelj po pravomoćnom okončanju postupka poslovni broj P-1665/06 (Gž-6351/13) nije tražio nastavak prekinutog ostavinskog postupka poslovni broj O-5920/05 u kojem ostavinskom postupku bi se trebao utvrditi zakonskim nasljednikom iza pokojne ĆĆ u 1/2 dijela zajedno s njezinim sinom ovdje tuženikom. Osporava navode tužitelja da bi bio prisilno istjeran iz stana i da je mimo njegovog znanja promijenjena brava, ističe da se između tužitelja i tuženika vodi postupak radi smetanja posjeda pod poslovnim brojem Pp-341/05 u kojem je dana 18.12.2013. godine doneseno rješenje kojim je tužitelj VĆ odbijen s tužbenim zahtjevom, a protiv navedenog rješenja ovdje tužitelj je uložio žalbu. Ističe kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik iznajmljivao stan kako to navodi u tužbi i to za iznos najamnine od 2.400,00 kn mjesečno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P- 7931/2021 od dana 29. travnja 2024. godine odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-457/2024-3 od dana 10. lipnja 2025. godine ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-7931/2021 od dana 29. travnja 2024. godine iz razloga jer da sud nije utvrdio kada je tuženik postao nepošteni posjednik.

4. U ponovljenom suđenju sud je u dokaznom postupku pročitao presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6351/13 od 27.05.2014.g., presudu ovog suda poslovni broj P-1665/06 od 05.07.2013.g., izvadak iz zemljišnih knjiga za PU 28 k. o. [katastarska općina] (list 5-19 spisa), reviziju od 01.10.2014.g. (list 27-32 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Pp-341/05 od 18.12.2013.g. i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-983/14 od 19.05.2015.g. (list 33-38, list 64-65 spisa), podnesak od 11.12.2014.g. (list 51 spisa), Potvrdu PU Zagrebačke od 30.08.2005.g. (list 52 spisa), uplatnice za otplatu stana (otkup stana) (list 66-79 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3094/15 od 09.06.2015g. (list 84-85 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 12.07.2016.g. i od 08.11.2022.g. (list 118, list 159-160 spisa), rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O- 1928/17 od 03.03.2017.g. (list 137-138 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje i dopunsko očitovanje vještaka Žarka Željka, pročitani su iskazi saslušanih svjedoka LĆ, IĆ, DĆ, MĆ, GĆ, te su pročitani iskazi tužitelja i tuženika koji su saslušani kao stranke u postupku.

Sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj O-1928/17 i poslovni broj Pp- 341/05.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 72.000,00 kn s pripadajućim zakonskim kamatama koji se temelji na tvrdnji tužitelja da je tuženik bio u nepoštenom posjedu stana u [adresa], u vremenskom razdoblju od mjeseca prosinca 2009. godine do zaključno mjeseca prosinca 2014. godine.

6. Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, zastara tražbine tužitelja.

Tužitelj u tijeku postupka protivi se navodima iz odgovora na tužbu, osporava navode tuženika da nije zahtijevao nastavak postupka u ostavinskom spisu koji se vodi pod poslovnim broj O-5920/2005. Sud je uvidom u podnesak od 11.12.2014. godine utvrdio da je tužitelj predložio nastavak ostavinskog postupka.

7. U tijeku postupka tužitelji ističe kako je prijavio smetanje posjeda tj. promjenu brave na vratima stana koji je predmet ovog spora. Sud je uvidom u Potvrdu PU Zagrebačke utvrdio da je tužitelj podnio prijavio kako je dana 25.08.2005. godine promijenjena brava na vratima stana u [adresa], te da je tužitelj za promjenu brave doznao dana 25.08.2005.g. kada je došao do stana, a da je sve do smrti pokojne ĆĆ tj. 18.08.2005.g. dolazio joj u posjete i imao ključeve stana. Nadalje je utvrđeno da je TĆ izjavio kako je promijenio bravu jer su neki poznanici njegove pokojne majke imali ključeve stana (list 52 spisa).

8. Sud je na okolnost utvrđivanja spornih činjenica saslušao svjedoke, tužitelja i tuženika.

Iz iskaza svjedokinje BĆ, srodna sa tuženikom-stric, sud je utvrdio da je upoznala pokojnu ĆĆ u ranijoj dobi djetinjstva s kojom se družila kada je dolazila s tužiteljem, da je tužitelj živio u [adresa] u stanu s pokojnom ĆĆ, a nakon njezine smrti vratio se u svoj stan jer mu je bio onemogućen pristup u stan u kojemu je živio sa gospođom ĆĆ, promijenjena je bila brava. Svjedokinja ŽĆ navodi da je njezina teta ĆĆ živjela u navedenom stanu sa svojim pokojnim suprugom i nakon njegove smrti je bila u vezi sa ĐĆ koji je nakon toga živio s njom kao i tuženik, TĆ, a to joj je poznato jer im je dolazila. Iz iskaza svjedokinje OĆ, sestrična tuženika, utvrđeno je da ista ima saznanja o dugotrajnoj zajednici između tužitelja i ĆĆ. Svjedok DĆ, iskazuje da ima saznanja vezano za predmetni stan na način da zadnjih 7-8 godina ima ključ od stana te preuzima poštu i ostale obavijesti na navedenoj adresi i da u tom stanu nitko ne boravi, povremeno dođu djeca tuženika i njegove supruge. Iskazuje da nakon smrti gospođe ĆĆ ključ je imao sin i njegova supruga te su mu oni i dali ključ da bi na taj način preuzimao poštu za stan i obilazio ga. Svjedokinja EĆ, supruga tuženika, u svom iskazu navodi da je bio prijateljski odnos tužitelja i ĆĆ, da nakon smrti ĆĆ u stanu nitko nije živio osim podstanara 2005. i nešto u 2007. godini od kada u stanu ne boravi nitko time da nisu imali namjeru ona i tuženik iznajmljivati stan. Ne osporava da je tuženik promijenio bravu nakon smrti pokojne ĆĆ i da je po mijenjanju brave tužitelj pozvao policiju da ne može pristupiti u navedeni stan.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je 1985. godine upoznao se s pokojnom ĆĆ i bio je s njom u vezi sve do njene smrti 2005. godine, a zajedno su počeli živjeti 1990. godine te je s njom bio u životnoj zajednici sve do 2005. godine tj. sve do njene smrti. Navodi da nakon smrti pokojne, odnosno neposredno prije smrti ĆĆ dao je ključ sinu i snahi da dovedu iz [adresa] ĆĆ doma kako je bila njena želja, a nakon toga tuženik i njegova supruga zadržali su ključ koji mu nisu nikada vratili. Navodi da se dogovorio s tuženikom da će izaći iz tog stana jer mu isti ne treba ali da želi uzeti neke svoje stvari koje je platio vlastitim novcem. Ističe kako se nije razišao u miru s tuženikom jer je po dolasku u stan zatekao novu bravu te nije bio u mogućnosti ući i da je zvao policiju koja je uzela iskaz od tuženika i njegove supruge. Iskazuje kako nema saznanja što se događalo sa stanom nakon 2005. godine ali da je čuo da je stan iznajmljen. U dopunskom iskazu tužitelj navodi da je stan bio iznajmljen od 2005. godine pa sve do 2014. godine, a o čemu nema neposrednih saznanja jer nije nikada osobno vidio osobe koje su se nalazile u stanu, no o podstanarima ga je obavijestila susjeda pok. KĆ. Navodi da je visinu najma nekretnine odredio sukladno njegovim pretpostavkama o tržišnoj vrijednosti u trenutku kada je stan bio u najmu. Navodi da nije imao namjeru prepustiti na korištenje predmetni stan tuženiku dok se isto ne riješi na sudu. Ističe kako mu je pokojna ĆĆ prije smrti rekla da bi htjela da taj stan ostane njemu s čime se on nije složio te je predložio da stan naslijede u jednakom dijelu po pola tuženik i on.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja osim u dijelu da je stan bio iznajmljen od 2005. pa sve do 2014. godine i da je pokojna ĆĆ prije smrti izrazila želju da njemu pripadne stan u cijelosti.

Tuženik u svom iskazu navodi da poznaje tužitelja i da je tužitelj imao neku vrstu odnosa s njegovom majkom u smislu da su se međusobno pomagali, da tužitelj nikada nije živio s njegovom majkom. Navodi da je nakon smrti ĆĆ odlučio zamijeniti bravu na vratima jer se bojao da bi netko mogao ući u stan, da je stan bio iznajmljen u vrlo kratkom periodu prije nekoliko godina o čemu postoji dokumentacija na poreznoj upravi. Napominje da tužitelj ga nije kontaktirao nakon smrti njegove majke i da je sada stan prazan te da ga povremeno koriste njegova djeca da bi ugostili svoje prijatelje i slično. U dopunskom iskazu tuženik u odnosu na najam stana navodi da je stan bio u najmu u trajanju od godinu dana od 2005. do 2006., stan je bio iznajmljen njegovim prijateljima pa je visina najma bila niža 600,00 - 800,00 kn te su navedeni iznos isti plaćali na ime režija za predmetni stan, a ne najma stana, a potom je odustao od najma stana. Navodi da ključeve od stana je imao i prije smrti majke te mu nitko iste nije trebao dati niti mu je ključeve od stana predao tužitelj. Nadalje pojašnjava kako je bravu odlučio promijeniti jer im tužitelj ključeve stana nakon smrti majke nije dao i nisu htjeli da se useli u predmetni stan. Iskazuje kako ga tužitelj nakon smrti majke i nakon promijenjene brave nije tražio nove ključeve ili posjed stana. Tuženik navodi da je stan koji je predmet ovog spora prodan nakon pokretanja tužbe u ovom predmetu, dakle nakon 17. prosinca 2014. godine time da je stan prodan po pola od strane tužitelja i tuženika.

Sud je prihvatio iskaz tuženika osim u dijelu da tužitelj nije bio izvanbračni drug pokojne ĆĆ.

9. Tuženik ističe prigovor zastare tražbine tužitelja. Sud je ocijenio prigovor zastare kao neosnovan. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje se zastarni rok od 5 godina (čl.225. ZOO-a). Tužitelj je podnio tužbu dana 17. prosinca 2014. godine uz koju je priložio presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6351/13 od dana 27. svibnja 2014. godine, a koju je punomoćnik tužitelja istu zaprimio dana 29. kolovoza 2014. godine te je tijekom postupka priložio presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3094/15-2 od 09. lipnja 2015. godine, to tužitelj nije mogao prije pravomoćnosti citiranih presuda Županijskog suda u Zagrebu tražiti naknadu s osnova stjecanja bez osnove. Kako zastara tražbina tužitelja nastupa s danom 16. prosinca 2014. godine za najstarije potraživanje, a za zadnje potraživanje dana 16. prosinca 2019. godine to je ocijenjen prigovor zastare kao neosnovan budući je tužitelj podnio tužbu dana 17.12.2014. godine (čl. 215. ZOO-a).

10. Tijekom provođenja dokaznog postupka sud je pribavio podatak o visini najamnine za stanove na lokaciji [adresa], te je utvrđeno da je Porezna uprava Područni ured Zagreb, Ispostava Novi Zagrebe za razdoblje od 2009. godine do zaključno 2016. godine evidentirala ugovorenu visinu najamnine za stambene prostore približno površine kao što je stan koji je predmet ovog spora i to za dvosobni/trosobni stan u visini od 1.800,00 kn do 2.800,00 kn, za jednosobni/jednoipolsobni stan u visini od 1.000,00 kn do 1.800,00 kn i za garsonijeru od 500,00 kn do 800,00 kn (list 118 spisa).

11. Sud je na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz građevinskim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 10.05.2023. godine (list 176-198 spisa) utvrđeno je da za utuženo vremensko razdoblje od travnja 2009. godine pa do mjeseca prosinca 2014. godine ukupna visine najamnine iznosi 19.000,00 EUR.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ističe primjedba na nalaz i mišljenje vještaka sadržajno kao u podnesku od 13.06.2023. godine (list 207-208 spisa).

12. Vještak u dopunskom očitovanju navodi da je nalaz i mišljenje izradio prema zadatku suda, odnosno procijenio je visinu najamnine od prosinca 2009. godine do prosinca 2014. godine za stan u [adresa], da je procjenu najamnine za tuženo razdoblje sačinio u skladu s Pravilnikom o procjeni vrijednosti nekretnina NN 105/2015 i da je ukupno utvrđeni iznos od 18.934,34 eura zaokružio u skladu s Pravilnikom na 19.000,00 eura. Nadalje navodi da je utvrdio indeks kojim je revalorizirao vrijednost najma na način da je isti utvrdio uvidom u podatke Državnog zavoda za statistiku koji izdaje kvartalne, godišnje indekse cijena nekretnina, a koji podaci su javni podaci. Ističe kako se najamnina povećala za 30 % od 2014. do 2023. godine.

Dopunskim očitovanjem vještaka prema mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka.

13. U tijeku postupka sud je u bitnom utvrdio:

- da je rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-1928/17-7 od 03. ožujka 2017. godine utvrđeno da ostavinu iza pokojne ĆĆ sačinjava stan koji je predmet ovog spora, te su proglašeni nasljednicima TĆ, iz [adresa], ovdje tuženik u 1/2 suvlasničkog dijela i VĆ, iz [adresa] u 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine (list 137-138 spisa),

- da je tužitelj upućen pokrenuti parnični postupak protiv TĆ, iz [adresa], ovdje tuženika u roku od 30 dana nakon pravomoćnosti rješenja poslovni broj O-5920/05 od 03. siječnja 2005. godine (rješenje suda poslovni orj O-5920/05 od 03. siječnja 2005. godine - list 20-21 spisa), a koje rješenje je pravomoćno s danom 26. siječnja 2006. godine (list 23 spisa poslovni broj O- 5920/05).

14. Tužitelj tvrdi da je tuženik bio nepošteni posjednik od trenutka promjene brave na vratima stan koji je predmet ovog spora u razdoblju od 18. -25. kolovoza 2005. godine, jer je tuženik znao da je tužitelj kao izvanbračni suprug njegove majke ĆĆ, sada pokojne, zakonski nasljednik. Tvrdi da je tužitelj kao izvanbračni drug univerzalni pravni slijednik tj. postao je nasljednikom već u trenutku smrti ĆĆ tj. 18. kolovoza 2005. godine, a što je tuženik osporava pa je tužitelj bio prisiljen voditi parnični postupak radi dokazivanja statusa izvanbračnog druga što je i utvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3095/15-2 od 09. lipnja 2015. godine. Ističe kako je tuženik postao nepošteni posjednik u trenutku primitka tužbe radi smetanja posjeda.

15. Prema uputi Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-457/2024-3 u ponovljenom suđenju potrebno je utvrditi kada je tuženik postao nepošteni posjednik, jer je tuženik imao saznanje o postojanju prava tužitelja na nasljeđivanje po ocjeni suda još u trenutku pokretanja ostavinske parnice.

Kako je utvrđeno da je tuženik postao nepošteni posjednik kad je upućen pokrenuti parnični postupak protiv TĆ, iz [adresa], ovdje tuženika u roku od 30 dana nakon pravomoćnosti rješenja poslovni broj O-5920/05 od 03. siječnja 2005. godine (rješenje suda poslovni broj O-5920/05 od 03. siječnja 2005. godine - list 20-21 spisa), te kako je tužitelj podnio tužbu u roku od 30 dana nakon pravomoćnosti (rješenje pravomoćno s danom 26. siječnja 2006. godine) to je tuženik postao nepošten posjednik danom pokretanja ostavinskom postupka a koje stajalište je zauzeo Županijski sud u Šibeniku u svojoj odluci poslovni broj Gž-457/2024-3 od 10. lipnja 2025. godine. Pri tome ovaj sud ističe da je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pp-341/05 pravomoćno je utvrđeno da ovdje tuženik nij počinio čin smetanja promjenom brave na vratima stana te je utvrđeno da tuženik nije smetao tužitelja u suposjedu stana promjenom brave na vratima stana.

16. Prema stajalištu Županijskog suda u Šibeniku tuženik je postao nepošten posjednik danom upućivanja pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja činjenice da je bio izvanbračni drug to je sud utvrdio da tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu s osnova bez stjecanja u utuženom vremenskom razdoblju.

17. Odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15,28/18, 126/21, 156/22, 155/23, 146/25, dalje: ZOO) propisuje kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

18. Tužitelj tvrdi u tužbi da je tuženik sam koristio stan kroz utuženo vremensko razdoblje od promjene brave do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, te je upotrebljavao tuđu stvar u svoju korist te je bez pravne osnove stekao imovinsku korist čime je protupravno umanjena imovina na strani tužitelja.

19. Sud je u bitnom utvrdio u odnosu na osnov tužbenog zahtjev tj. nastanak izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove:

- da je tužitelj zatražio intervenciju policijskih djelatnika dana 25.08.2005. godine iz razloga jer da do 18.05.005.g. je posjećivao pokojnu ĆĆ koja je preminula dana **.**.2005.g. nakon čega je on zaključao stan na adresi u [adresa], a kada je dana 25.08.2005.g. došao do stana isti nije mogao otključati, pa kada je VĆ (ovdje tužitelj) došao s policijom do stana vrata je otvorio TĆ koji navodi da je promijenio bravu na ulaznim vratima jer su poznanici njegove majke pokojne ĆĆ imali ključeve stana, a da VĆ nije htio otvoriti vrata jer je govorio da on polaže prava na stan (Potvrda PU Zagrebačke od 30.08.2005.g. - list 52 spisa),

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6351/13-2 od dana 27. svibnja 2014. godine utvrđeno da je tužitelj bio izvanbračni drug ostaviteljice ĆĆ (list 5-8 spisa),

- da je tužitelj podnio tužbu radi smetanja posjeda 2005. godine protiv ovdje tuženika (I-tuženik) i EĆ, iz [adresa] (II-tuženice) te je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja radi smetanja posjeda rješenjem ovog suda poslovni broj Pp-341/05 od 18. prosinca 2013. godine (list 33-38 spisa), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-0983/14-3 od 19. svibnja 2015. godine (list 64-65 spisa). Iz sadržaja navedenog rješenja ovog suda poslovni broj Pp-341/05 od 18. prosinca 2013. godine utvrđeno je da ne proizlazi iz provedenih dokaza tijekom postupka da bi tužitelj bio u suposjedu stana,

- da je stan iza smrti pokojne ĆĆ bio iznajmljen godinu dana tj. od 2005. do 2006.g., najmoprimci su plaćali samo režije ali ne i najamninu, te je stan tuženik prodao da nakon pokretanje spora u ovoj pravnoj stvari tj. nakon 17. prosinca 2014. godine tako da su i tužitelj i tuženik prodali svoje suvlasničke dijelove nekretnine tj. stana koji je predmet ovog spora (iskaz tuženika na ročištu dan 03. lipnja 2022. godine - list 146-148 spisa),

20. Tužitelj u tijeku postupka navodi da nije relevantna činjenica da je odbijen s tužbenim zahtjevom radi smetanja posjeda u sporu koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj P-341/05 budući da od mjeseca prosinca 2009. godine protivno svojoj volji nije bio u posjedu stana. Navodi da nasljeđuje ostaviteljicu kao zakonski nasljednik prvog reda zajedno s tuženikom TĆ, pa činjenica da je utvrđeno odlukom ovog suda PP- 341/05 da nije bilo smetanja posjeda nije relevantna činjenica za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga jer stan isključivo koristio tuženik. Ističe da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3094/15 od 09. lipnja 2015. godine utvrđeno da je bio izvanbračni drug pokojne ĆĆ, iz kojih razloga ulazi u krug zakonskih nasljednika i da je tužitelju onemogućeno ostvarivanje davanja stana u najam i na taj način ostvarivanje prihoda.

21. U odnosu na činjenicu posjeda stana iz iskaza tužitelja jasno i nedvosmisleno proizlazi da tužitelj prije smrti ĆĆ predao je ključ stana ovdje tuženiku i njegovoj supruzi EĆ, jer je bila želja sada pokojne ĆĆ da se vrati iz bolnice u [adresa] u stan, te da je nakon smrti ĆĆ tuženik zadržao ključ od stana koji je predmet ovog spora. Nadalje tužitelj navodi da je rekao ovdje tuženiku nakon smrti ĆĆ da će izaći iz stana, jer mu stan ne treba, ali da želi uzeti neke svoje stvari koje je platio vlastitim novcem, da je došao do stana i zatekao je novu bravu na vratima stana, nije mogao ući u stan, zvao je policiju, nije mu više dopušten ulaz u stan. U odnosu na stan koji ima u vlasništvu navodi da ĆĆ, sada pokojna, nije živjela u njegovom stanu, već je on svoj stan iznajmljivao (iskaz tužitelja - list 114-116 spisa). Iz iskaz tužitelja na ročištu održanom dan 03. lipnja 2022. godine proizlazi da on nije želio prepustiti stan na korištenje tuženiku dok traje sudski postupak (iskaz tužitelja na ročištu dana 03. lipnja 2022. godine - list 146-148 spisa).

Imajući u vidu iskaz tužitelja da je on izvijestio tuženika da će izaći iz stan, jer njemu stan ne treba, da on nije želio prepustiti stan tuženiku na korištenje dok traje sudski postupak, te imajući u vidu iskaz tuženika iz kojeg jasno nedvosmisleno proizlazi da je stan iza smrti pokojne ĆĆ bio iznajmljen godinu dana tj. od 2005. do 2006.g., najmoprimci su plaćali samo režije ali ne i najamninu, to sud ne nalazi da bi tuženik stekao nepripadnu imovinsku korist.

22. Iz sadržaja odredbe čl. 1111. ZOO-a proizlazi da u ovoj konkretnoj pravnoj stvari tužitelj mora dokazati postojanje pretpostavki za nastanak odnosa stjecanja bez osnove, a to su: 1) povećanje imovine na jednoj strani, 2) smanjenje imovine na drugoj strani 3) postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine 4) nepostojanje pravne osnove - bilo da ona uopće ne postoji, bilo da se nije ostvarila ili je poslije otpala te 5) činidba ne smije biti štetna radnja jer bi u tom slučaju bila riječ o odgovornosti za štetu. Nakon što se utvrde navedene pretpostavke, tj. ako je nastao izvanugovorni odnos stjecanje bez osnove, osnovno je pravilo da će stjecatelj, ovdje tuženik, biti dužan vratiti ono što je stekao bez osnove ili po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Ako stjecatelj u ovom sporu tuženik ne može vratiti stečeno, dužan je naknaditi vrijednost stečene koristi. Prema tome, institut stjecanja bez osnove prije svega teži uspostavi prijašnjeg stanja, a ako to nije moguće, stjecatelj je dužan vratiti postignutu korist. Pod pretpostavkom da se utvrdi stjecanje bez osnove, treba jasno utvrditi jesu li ili ne ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se traži vraćanje.

23. Tužitelj na kojem je teret dokaza ne dostavlja dokaz niti predlaže provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja da bi tuženik davao u najam stan i na temelju ugovora o najmu s trećim osobama ostvario imovinsku korist (primjerice pribava podataka od Porezne uprave o plaćanju poreza na najam stana, saslušanje svjedoka i slično). Tuženik tvrdi da je iznajmio stan godinu dana tj. od 2005. do 2006.g., najmoprimci su plaćali samo režije ali ne i najamninu.

Iz iskaza saslušanog svjedoka DĆ jasno i nedvosmisleno proizlazi da zadnjih 7-8 godina ima ključ od stana te preuzima poštu i ostale obavijesti na navedenoj adresi i da u tom stanu nitko ne boravi, povremeno dođu djeca tuženika i njegove supruge, a iz iskaza svjedokinje PĆ utvrđeno je da nakon smrti ĆĆ u stanu nitko nije živio osim podstanara 2005. i nešto u 2007. godini od kada u stanu ne boravi nitko time da nisu imali namjeru ona i tuženik iznajmljivati stan.

Iz iskaz tužitelja proizlazi da on osobno nema saznanja što se događalo sa stanom nakon 2005. godine ali da je čuo da je stan iznajmljen, da je stan bio iznajmljen od 2005. godine pa sve do 2014. godine, a o čemu nema neposrednih saznanja jer nije nikada osobno vidio osobe koje su se nalazile u stanu, no o podstanarima ga je obavijestila susjeda pok. KĆ. Tužitelj na kojem je teret dokaza ne predlaže provođenje dokaza saslušanjem svjedoka da bi stan bio iznajmljen od 2005. godine pa sve do 2014. godine a o čemu nema neposrednih saznanja (primjerice pribava podataka o plaćanju poreza na najam stana od nadležne porezne uprave, saslušanje svjedoka i drugo).

Iz iskaza tuženika jasno i nedvosmisleno proizlazi da je stan bio iznajmljen u vrlo kratkom periodu o čemu postoji dokumentacija na poreznoj upravi, da je stan bio u najmu u trajanju od godinu dana i to od 2005. do 2006., stan je bio iznajmljen njegovim prijateljima pa je visina najma bila niža 600,00 - 800,00 kn te su navedeni iznos isti plaćali na ime režija za predmetni stan, a ne najma stana, a potom je odustao od najma stana te da je sada stan prazan te da ga povremeno koriste njegova djeca da bi ugostili svoje prijatelje i slično, a u konačni tužitelj i tuženik su prodali stan koji je predmet ovog spora.

24. Kako tužitelj nije dostavio dokaze niti predlaže povođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja ispunjenja pretpostavki iz čl. 1111. ZOO-a tj. da je došlo do povećanje imovine na strani tuženika, smanjenje imovine na strani tužitelja, te nije dokazao postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine to tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova stjecanja bez osnove.

Pri tome za istaknuti je kako tužitelj u tijeku ovog postupka pa niti u svom iskazu ne tvrdi da bi iznajmljivao stan, samo navodi da je htio uzeti svoje osobne stvari iz stana, a potom da nije želio prepustiti korištenje stana tuženiku dok traje sudski postupak. Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je dokazao nepostojanje pravne osnove da je došlo do povećanja imovine na strani tuženika niti da pravna osnova uopće ne postoji bilo u smislu da se nije ostvarila ili je poslije otpala, time da niti ne tvrdi u svom iskazu niti je sud takvu činjenicu mogao utvrditi iz provedenih dokaza da bi tuženik iznajmljivao stan u utuženom vremenskom razdoblju i time da je došlo do povećanja imovine na strani tuženika, a umanjenja imovine na strani tužitelja, niti je dokazao pravni osnov a ni uzročno posljedičnu vezu između povećanja i umanjenja imovine na strani tužitelja.

Pri tome se ističe da je tužitelj iskazivao da je želio samo iznijeti iz stana svoje stvari, a kada je čuo da je tuženik iznajmljivao stan to je podnio tužbu jer je tuženik zadržao korist od najma u cijelosti iako je on suvlasnik.

Kako dakle tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva to je sud ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je istu utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka Žarka Željka. Tužitelj nakon provedenog vještačenja ne usklađuje tužbeni zahtjev sukladno utvrđenjima vještaka. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

25. Sud je odlučivao o troškovima postupka sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbe od 23.03.2015.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.04.2015.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 01.07.2015.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 06.10.2015.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.01.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 23.02.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 09.05.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 21.09.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 15.02.2022. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.06.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 30.01.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 07.03.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 13.06.2023. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.11.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR( Tbr.9. točka 1.OT-a), pristup na ročište dana 19.03.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.01.2026. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 08.06.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), ukupno 3.400,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 400,00 EUR za nastali trošak po zastupanja odvjetnika za troškove u visini od 1.600,00 EUR, priznat daljnji trošak PDV-a u iznosu od 100,00 EUR, te je priznat trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, ukupno 3.933,18 EUR.

Sud je dosudio tuženiku zateznu kamatu na trošak parničnog postupka sukladno čl.151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR jer isti nije bio nužan. Tuženiku je priznat trošak PDV-a na trošak u iznosu 400,00 EUR tj. na radnje oduzete u ponovljenom suđenju budući da tuženik nije bio u sustavu PDV-a od veljače 2022. godine do kraja 2024. godine te nije tražio trošak PDV-a.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026. godine

Sudac:

dr.sc.Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Šibeniku.

Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku