Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-326/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr. sc. Tihomiru Kovačeviću, u pravnoj stvari tužitelja LINEA FABBRICA srl, Manzano (Udine) Italija, OIB: 78850009746, zastupani po KU, svi zastupani po punomoćniku Štorga Davoru, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika ANCONA GRUPA d.o.o., OIB: 65507156455, Makarska ulica 29, 31400 Đakovo, zastupana po Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o., radi isplate, vps.: 63.049,40 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 24. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ANCONA GRUPA d.o.o. OIB:65507156455 , Makarska ulica 29, 31400 Đakovo, zastupano po UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati tužitelju LINEA FABBRICA srl Manzano (Udine) Italija, zastupani po ZU iznos od 63.049,40 EUR (slovima : šezdeset tri tisuće četrdeset devet eura i četrdeset centi), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.460,31 EUR (slovima: dvanaest tisuća četiristo šezdeset eura i trideset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (osam) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.853,50 EUR (slovima: tri tisuće osamsto pedeset tri eura i pedeset centi), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21.10.2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je tužitelj isporučio naručenu robu tuženiku nakon što je s tuženikom ugovorio isporuku robe u prosincu 2024. godine i nakon isporuke naručene robe ispostavio račune pod brojevima računa 101180 od 10.12.2025., br. 101181 od 10.12.2024. i br. 101184 od 11.12.2024., a za koju nije podmirena obveza plaćanja u cijelosti, a sve vidljivo po računima u iznosima kako slijedi:

1. Račun br. 101180 od 10.12.2024. na 32.751,44 EUR, preostalo za plaćanje 17.397,60 EUR

2. Račun br. 101181 od 10.12.2024. 35.607,60 EUR, preostalo za plaćanje 15.354,06 EUR

3. Račun br. 101184 od 11.12.2024. 30.297,74 EUR cjelokupni iznos je nepodmiren.

2. Dalje je tužitelj naveo da završna narudžba po računima (1., 2. i 3.) iznosi 103. 976,94 EUR, a koja je umanjena za uplaćeni predujam od 20.03.2024. za iznos od 5.320,16 EUR, dakle ukupni dug iznosi 63.049,40 EUR.

3. Tužitelj je dalje naveo da se obratio tuženiku dana 25.07.2025. s pisanom opomenom pred pokretanje sudskih postupaka, te da je tuženik navedenu opomenu zaprimio 30.07.2025., međutim oglušio se i odbio očitovati, a nije ni izvršio uplatu dugovanog iznosa, te je tužitelj predložio da sud sukladno čl. 9. i čl. 166., u vezi s čl. 499. i čl. 500. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) donese presudu kao u izreci.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom, kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu. Navodi da tužitelj ni na koji način nije dokazao da bi bilo kakva roba uopće bila isporučena tuženiku, odnosno tužitelj nije dokazao da bi tuženiku bila dostavljena roba u onoj količini i kvaliteti kako je to (navodno) bilo ugovoreno u prosincu 2024. godine.

5. Dalje je tuženik naveo da tužitelj u ovoj pravnoj stvari prvenstveno nije dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu glede ugovora o isporuci robe od 2024., zatim nije dokazao da bi tuženiku bilo kakva roba bila isporučena u skladu s ugovorom (niti je tužitelj specificirao o kakvoj bi se to robi radilo, u kojim količinama i slično), a konačno tužitelj nije dokazao niti da bi mu tuženik izvršio bilo kakva djelomična plaćanja utuženih računa u ukupnom iznosu od čak 40.927,54 EUR.

6. Tužitelj je u podnesku od 10.12.2025. naveo da su tužitelji surađivali s tuženicima u više navrata, te s obzirom na to da se radi o ponudi od strane tužitelja i prihvatu ponude od strane tuženika, ima se smatrati da je ugovor sklopljen, jer je ponuda sadržavala sve bitne sastojke ugovora, te imajući u vidu da je postignuta suglasnost o tim bitnim sastojcima ima se smatrati da je ugovor sklopljen temeljem čl. 247. i 250. ZOO-a kao i trgovačkim običajima.

7. Dalje je tužitelj pojasnio da su službenu narudžbu tužitelji dobili tek 28.05.2024., a i nakon toga je tuženik još nekoliko puta mijenjao ponude (količine, modele i cijene). Nakon toga su tužitelji potvrdili mogućnost isporuke dijela robe u srpnju 2024., a ostatka u rujnu 2024. Krajem rujna 2024. godine tužitelji su poslali podsjetnik za neplaćene iznose. Nakon sastanka na sajmu Orgatec u listopadu 2024., tuženici su pristali platiti iznos kako bi tužitelji mogli isporučiti preostalu robu. Unatoč dogovoru i prethodnim djelomičnim plaćanjima, tuženici su odbili izvršiti ugovornu obvezu u cijelosti i odbili su platiti preostali iznos od ukupno 63.049,40 EUR za isporučenu robu.

8. Tužitelj je također naveo da su netočni navodi tuženika da tužitelj navodno nije dokazao isporuku robe niti djelomična plaćanja, budući je tužitelj dostavio potvrde o utovaru, opsežnu korespondenciju o rokovima i načinu isporuke, dokumentaciju o reviziji narudžbi, te sama činjenica da su izvršena djelomična plaćanja od strane tuženika, uključujući predujam od 20.03.2024. u iznosu od 5.320,16 EUR te djelomična podmirenja dvaju računa, što je vidljivo iz dostavljenih potvrda o uplati i knjigovodstvene dokumentacije.

9. U podnesku od 16.01.2026. tužitelj je naveo da je tuženik tražio mirno rješenje spora u kojem je naveo da su spremni odmah isplatiti iznos od 38.071,60 EUR, a u daljnjem roku od 90 dana ostatak iznosa koji tužitelj potražuje, a na koje se tužitelj očitovao i time tužitelj smatra da je tuženik priznao tužbeni zahtjev.

10. Na pripremnom ročištu održanom 20.01.2026. tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga, a tuženik je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu. Također je potvrdio kako stranke jesu u procesu mirnog rješenja spora te pokušavaju dogovoriti model i visinu potraživanja tužitelja budući da je tuženiku visina sporna.

11. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Ispostava Đakova u dopisu od 28.01.2026. je navela da predmetni računi (br. 101180 od 10.12.2024., br. 101181 od 10.12.2024. i br. 101184 od 11.12.2024.) tuženika nisu evidentirani u knjizi ulaznih računa za 12. mjesec 2024. i po istima nije korišten pretporez.

12. Tužitelj je uz podnesak od 4.02.2026. dostavio prevedenu dokumentaciju dostavljenu 10.12.2025. po stalnom sudskom tumaču za engleski jezik.

13. U podnesku od 23.02.2026. tuženik je naveo kako sama činjenica prijedloga mirnog rješenja spora od strane tuženika s predloženim planom otplate (a koji plan se nesporno ni na koji način nije realizirao) sama po sebi ne predstavlja tuženikovo priznanje tužbenog zahtjeva te su takvi navodi tužitelja potpuno činjenično i pravno promašeni.

14. Dalje je tuženik naveo da se ispis otvorenih stavaka koje je dostavio tužitelj uz svoj podnesak od 19.01.2026. evidentno ne podudara s postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja što detaljno obrazlaže.

15. Tužitelj u je podnesku od 23.03.2026. naveo da činjenica da predmetni računi nisu evidentirani u knjizi ulaznih računa tuženika ne predstavlja dokaz da predmetna tražbina ne postoji, niti da ista nije dokazana. Osim toga sukladno odredbama ZOO-a, tražbina nastaje iz valjanog obvezno pravnog odnosa, odnosno izvršene isporuke robe ili usluge, a ne iz njihove naknadne knjigovodstvene evidencije kod dužnika.

16. Tužitelj je također naveo da i dalje smatra da činjenica da je tuženik dostavio prijedlog mirnog rješenja spora s konkretnim planom otplate duga nedvojbeno predstavlja priznanje postojanja predmetne tražbine, budući da se takav prijedlog može odnositi isključivo na postojeću obvezu.

17. Također tužitelj je naveo da je u svrhu dokazivanja visine tužbenog zahtjeva dostavljen ispis otvorenih stavaka koji iznosi 63.049,10 EUR, dakle isti iznos koji je naznačen u tužbi i tužbenom zahtjevom, a iz dostavljene dokumentacije je evidentno da je djelomično podmirena tražbina od strane tuženika u iznosu od 35.607,38 EUR kako je to navedeno u tužbi i po navodima tuženika, samo što je tuženik zatvorio stavku račun br. 101181 od 10.12.2024 u iznosu 35.607,60 €. Iz dostavljene dokumentacije uz podnesak jasno proizlazi kako se uplata tuženika u iznosu od 60.239,68 EUR od dana 3.12.2024. nije odnosila na utužene račune, već na više ranijih računa tužitelja, i to navedeni računi br. 100791 od 30.07. u iznosu od 23.623,12 EUR te račun 100792 od 30. srpnja od 21.316,72 EUR koji nisu predmet ove tužbe, što tužitelj detaljno obrazlaže u podnesku od 23.03.2024.

18. Na ročištu održanom 31.03.2026. tužitelje je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga koji su priloženi uz tužbu i tijekom postupka, pa tako i kod financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a tuženik je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka, smatra da tužitelj u dosadašnjem tijeku postupka nije dokazao pravnu osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, te se ne protivi provođenju vještačenja.

19. Sud je rješenjem od 14.04.2026. odredio provođenje vještačenje po stalno sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Gordani Ratković, dipl.oec. OIB: [osobni identifikacijski broj], Osijek, Vodenička 22, iz trgovačkog društva FAVOR d.o.o. za reviziju i računovodstvo, [adresa], MBS 030039204, OIB: 44164298069, na okolnost utvrđivanja nespornog iznosa koji je tuženik platio te točan iznos koji nije platio po slijedećim računima tužitelja: Račun br. 101180 od 10.12.2024. na iznos 32.751,44 eura, Račun br. 101181 od 10.12.2024. na iznos 35.607,60 €, Račun br. 101184 od 11.12.2024. na iznos 30.297,74 €, a sve na osnovu uvida u predmetne račune, uplate, poslovnu dokumentaciju tuženika, te svu korespondenciju između tužitelja i tuženika.

20. Vještak je dana 25.05.2026. dostavila Izvješće o provedenom financijsko - knjigovodstvenom vještačenju u kome je u zaključku navela da provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem poslovne dokumentacije kod tužitelja i tuženika izvršen je uvid u utužene račune, te je utvrđena ukupna vrijednosti utuženih računa tužitelja u visini od 103.976,94 eura. Također je utvrđen nesporni iznos koji je tuženik platio po utuženim računima u visini od ukupno 40.927,44 EUR, i to uplatom iznosa od 5.320,16 EUR dana 4.03.2024, uplatom iznosa od 15.353,84 EUR dana 4.12.2024 i uplatom iznosa od 20.253,44 EUR dana 06.06.2025. Preostali iznos potraživanja tužitelja po utuženim računima iznosi 63.049,40 EUR (slovima: šezdesettritisućečetrdesetdeveteuraičetrdesetcenti), specificirano kako slijedi:

Preostalo

Redni broj Broj fakture Datum isporuke Datum dospijeća

potraživanje

tužitelja

6 (4-5)

1.

10.12.2024

10.03.2025

17.397,60

2.

10.12.2024

10.03.2025

15.354,06

3.

11.12.2024

11.03.2025

30.297,74

UKUPNO:  63.049,40

21. U podnesku od 12.06.2026. tužitelj se očitovao na predmetni Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te naveo da se u potpunosti slaže sa zaključkom vještaka navedenim u predmetnom nalazu i mišljenju.

22. Na ročištu održanom 24.06.2026. stranke nisu imali primjedbe na provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje a ni dodatnih pitanja vještaku.

23. Tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga koji su priloženi uz tužbu i tijekom postupka, kao i kod podneska od 12.06.2026., te je predložio zaključenje današnje rasprave i usvajanje tužbenog zahtjeva.

24. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, ostao je u cijelosti kod odgovora na tužbu, svih navoda tijekom postupka, te izjavio da nema primjedbi na nalaz vještaka.

25. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je zaključio glavnu raspravu i zakazao ročište za objavu i uručenje presude.

26. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: opomena pred tužbu i pokretanje adekvatnih sudskih postupka (str. 4 spisa), preslik HP potvrde o primitku (str. 5-6 spisa), tablica na engleskom jeziku (str. 7-9 spisa), tabela na talijanskom jeziku (str. 10 spisa), računi i prilozi na talijanskom i engleskom jeziku (str. 11-31 spisa), e-mailovi s prilozima (str. 42-82 spisa), ispis otvorenih stavaka od 25.11.2025. (str. 85 spisa), e-mail poruke (str. 86 spisa), ovjereni prijevod dokumentacije po stalnom sudskom tumaču (str. 96 -141 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 22.05.2026. s dokumentacijom (str. 159 -171 spisa), a osim toga provedeno je i vještačenje po stalno sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Gordani Ratković, dipl.oec. OIB: [osobni identifikacijski broj], Osijek, Vodenička 22 na okolnost utvrđivanja nespornog iznosa koji je tuženik platio te točan iznos koji nije platio po slijedećim računima tužitelja: Račun br. 101180 od 10.12.2024. na iznos 32.751,44 EUR, Račun br. 101181 od 10.12.2024. na iznos 35.607,60 EUR i Račun br. 101184 od 11.12.2024. na iznos 30.297,74 EUR.

27. Sud smatra da je ugovor o isporuci robe među strankama sklopljen stavljanjem ponude i njezinim prihvatom, te se smatra da je ugovor sklopljen (čl. 247. i 250. ZOO-a) jer je ponuda sadržavala sve bitne sastojke ugovora o kojima je postignuta suglasnost, a i među strankama do zaključenja glavne rasprave nije bilo sporno da su bile u poslovnom odnosu, ali je tuženiku sporna visina tužbenog zahtjeva.

28. Tužitelj je u spis dostavio potvrde o utovaru, međunarodni teretni list, opsežnu korespondenciju među strankama o rokovima i načinu isporuke, dokumentaciju o reviziji narudžbi, te potvrde o uplati predujam od 20.03.2024. u iznosu od 5.320,16 EUR i djelomičnih podmirenja dvaju računa, što je vidljivo iz dostavljenih potvrda o uplati i knjigovodstveno-financijske dokumentacije, a koja je dostavljena u izvorniku na engleskom jeziku (str. 42-82 spisa) kao i ista prevedena na hrvatski jezik po stalnom sudskom vještaku za engleski jezik (str. 96-141 spisa). Iz navedenoga je nedvojbeno da je tuženik od tužitelja i zaprimio robu koju je naručio i za koju su izdana tri predmetna računi.

29. Iz predmetne dokumentacije sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku u prosincu 2024. godine isporučio naručeno robu te ispostavio račune pod brojem 101180 od 10.12.2025., br. 101181, od 10.12.2024. i br. 101184 od 11.12.2024., a koji nisu podmirenu u cijelosti ili djelomično kako slijedi: račun br. 101180 od 10.12.2024. na iznos od 32.751,44 EUR, preostao za plaćanje iznos od 17.397,60 EUR, račun br. 101181 od 10.12.2024. na iznos od 35.607,60 EUR, preostao za plaćanje iznos od 15.354,06 EUR i račun br. 101184 od 11.12.2024. na iznos od 30.297,74 EUR cjelokupni iznos je nepodmiren, odnosno tuženik po predmetnim računima tužitelju duguje iznos od 63.049,40 EUR.

30. Ukupan iznos obveze tuženika po sva tri predmetna računa iznosi 103.976,94 EUR umanjena za uplaćeni avans u iznosu od 5.320,16 EUR, tako da su predmetna tri računa izdana na ukupni iznos od 98.656,78 EUR. Kako je to prethodno navedeno po predmetna dva računa su izvršene djelomične uplate u iznosu od 35.607.38 EUR, tako da neplaćene obveze po predmetna tri računa iznose 63.049,40 EUR.

31. Iako se tužitelj obratio tuženiku 25.07.2025. pisanom opomenom pred pokretanje sudskog postupka, a tuženik navedenu opomenu zaprimio 30.07.2025., međutim tuženik se oglušio na istu.

32. Iz dokumentacije u spisu (str. 84-86 spisa) razvidno je da je među strankama postojao i pokušaj mirnog rješenja spora za tražbinu u iznosu od 63.049,40 EUR, a što je potvrdio i punomoćnik tuženika na ročištu održanom 20.01.2026. (str. 87 spisa), ali koji pokušaj mirnog rješenja spora nije realiziran.

33. U provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju vještak financijsko-knjigovodstvene struke u svom nalazu i mišljenju od 22.05.2026. utvrdila je ukupnu vrijednosti utuženih računa tužitelja u visini od 103.976,94 EUR. Također je utvrdila nesporni iznos koji je tuženik platio po utuženim računima u visini od ukupno 40.927,44 EUR, i to uplatom avansa u iznosu od 5.320,16 EUR dana 4.03.2024, te uplatom iznosa od 15.353,84 EUR dana 4.12.2024 i uplatom iznosa od 20.253,44 EUR dana 6.06.2025., tako da preostali iznos potraživanja tužitelja po utuženim računima iznosi 63.049,40 EUR.

34. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka financijsko - knjigovodstvene struke smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke i ostalim dokazima u spisu, a na isti stranke nisu imale ni primjedbe niti prigovora.

35. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravili, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava temeljem odredbe čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP).

36. Sukladno odredbi čl. 221.a u vezi s čl. 219. ZPP-a, nakon savjesne, brižljive, detaljne i cjelovite analize i ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaze zajedno koje je stranka na kojoj je teret dokazivanja predložila na pravno odlučne činjenice za predmetnu pravnu stvar, sud je u postupku došao do uvjerenja da je tužitelj dokazao postojanje odlučnih činjenica na temelju kojih se može zaključiti da je tužbeni zahtjeva u cijelosti osnovan.

37. Slijedom navedenoga odlučeno je kao izreci temeljem odredbe čl. 9., čl. 29. st. 1 i 2., čl. 166. st. 1. , čl. 247., čl. 250. i čl. 500. st. 2. ZOO -a.

38. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu s čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP -a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.; dalje: TSP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014,, 197/2015., 37/22. i 126/2022.; dalje: OT).

39. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) u iznosu od 1.000,00 EUR + PDV = 1.250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu (Tbr. 9. t. 1. OT) od 20.01.2026., od 31.03.2026. i od 24.06.2026. u iznosu od 1.000,00 EUR + PDV = 1.250,00 EUR x 3 = 3.750,00 EUR, trošak obrazloženog podneska (Tbr. 8. t. 1. OT) od 10.12.2025., 16.01.2026., od 23.03.2026. i 12.06.2026. u iznosu od u iznosu od 1.000,00 EUR + PDV = 1.250,00 EUR x 4 = 5.000,00 EUR, trošak podneska od 4.02.2026. (Tbr. 8. t. 4. OT) u iznosu od 50,00 EUR + PDV = 62,50 EUR, sudska pristojba na tužbu (Tar. br. 1. st. 1. TSP i čl. 7. st. 1. ZSP) u iznosu od 311,60 EUR, sudska pristojba na presudu (Tar. br. 2. st. 1. TSP) u iznosu od 663,61 EUR, trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR i trošak prijevoda po stalnom sudskom tumaču za talijanski jezik u iznosu od 922,60 EUR. Prema tome tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 12.460,31 EUR.

40. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 4.02.2026. u iznosu od 1.187,50 EUR jer se ne radi o obrazloženom podnesku nego o ostalom podnesku, isto tako sud nije tužitelju priznao trošak izostanka iz pisarnice (Tbr. 39. OT) 31.03.2026. i 24.06.2026. 50,00 EUR + PDV = 62,50 EUR x 7 = 437,50 EUR x 2 = 875,00 EUR, putne troškove, korištenje privatnog automobila u službene svrhe na relaciji Pula – Osijek – Pula dana 31.03.2026. i 24.06.2024. 1090 km x 0,636 EUR (30% cijene bezolovnog benzina) = 693,24 EUR x 2 = 1.386,48 EUR + cestarina 68,76 EUR x 2 = 137,52 EUR = 1.524,00 EUR, kao i troškove hotelskog smještaja 30.03.2026. i 23.06.2026. 133,60 EUR x 2 = 267,00 EUR, jer predmetni troškove nisu bili potrebni za vođenje postupka. Naime, prema stajalištu sudske prakse sud će kao opravdan trošak potreban za vođenje parnice priznati predmetne troškove samo ako u sjedištu suda nema odvjetnika koji bi stranku mogao zastupati pred tim sudom. Prema tome tužitelju ukupno nisu priznati troškovi u iznosu od 3.853,50 EUR.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 23. srpnja 2026.

Zapisničar:

Sudac:

Elizabeta Đeke

mr. sc. Tihomir Kovačević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može

nezadovoljna stranka izjaviti žalbu

Visokom Trgovačkom sudu RH u

Zagrebu u roku od 15 dana

pismeno putem ovog suda.