REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-490/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i BF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve zastupa punomoćnica Emina Ridzak, odvjetnica u Hraste & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice maloljetne NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonski zastupnik otac KF, a oboje zastupa punomoćnica Marija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja ŠF i ĆF i punomoćnica stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 23. srpnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu pokojnog SF, sina ĐF, OIB [osobni identifikacijski broj], s posljednjim prebivalištem u [adresa], rođenog **.**.1951. i preminulog **.**.2024. ne ulazi 1/2 suvlasničkog dijela i to:
- nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 56, u naravi [adresa] ukupne površine 920 m od čega livada površine 346 m , dvorište površine 500 m i kuća, [adresa] površine 920 m - nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 56, u naravi Jelkovec, livada površine 692 m
- prava korištenja grobnog mjesta na groblju u Slavonskom Brodu, polje 32, red 110, broj 18
- prava korištenja grobnog mjesta na groblju u Slavonskom Brodu, polje 34, red 02, broj 38 i
- osobnog vozila marke Renault Captur, broj šasije [broj šasije] jer predstavlja bračnu stečevinu i vlasništvo tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
II. Utvrđuje se da je tužiteljica OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na temelju bračne stečevine stekla pravo vlasništva imovine iz točke I. izreke u 1/2 dijela što je tuženica maloljetna NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva nekretnina iz točke I. izreke u zemljišnim knjigama kao i upis prava korištenja grobnih mjesta iz točke I. izreke u nadležnom grobnom očevidniku te upis prava vlasništva osobnog motornog vozila iz točke I. izreke kod nadležne policijske uprave, sve u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela upisanog na ime i u korist pokojnog SF na ime i u korist tužiteljice ŠF.
III. Nalaže se tuženici maloljetnoj NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i BF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 23.038,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 13. studenog 2024. podnijeli tužbu u kojoj navode da je ovaj sud rješenjem poslovni broj O-95/2024 od 4. listopada 2024. prekinuo ostavinski postupak iza pokojnog ostavitelja SF i uputio ih da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnični postupak protiv tuženice radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi 1/2 dijela ostavinske imovine iz točke II. tog rješenja jer predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice ŠF i ostavitelja pa su zato podnijeli ovu tužbu. Dalje navode da su tužiteljica OF i ostavitelj CF sklopili brak 18. studenog 1977. u Derventi, BiH i da je taj brak prestao njegovom smrću 3. siječnja 2024. i u njemu je rođeno troje djece, sin ŽF, kći BF i sada pokojna kći RF, majka tuženice NF, koja je preminula prije svog oca. Prema navodima tužbe , zakonski zastupnik tuženice, njen otac KF i pokojna RF bili su u braku od 2010. do 2015. i u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet ovog spora nisu bili u vezi niti su se poznavali. Tužitelji tvrde da je imovina pobliže opisana u točki I. izreke presude bračna stečevina ŠF i ostavitelja koju su stekli svojim radom. Navode i da su OF i ostavitelj 1991. zbog rata doselili iz Dervente u Zagreb gdje su neko vrijeme stanovali kao podstanari, a potom su se preselili u [adresa] u stan koji je kupljen kupoprodajnim ugovorom između prodavatelja UF i kupca SF od 3. rujna 1994., a taj je stan prodan ugovorom o prodaji stana s pridržanim pravom vlasništva od 15. ožujka 1999. zaključenog između prodavatelja SF i kupca IF za cijenu od 78.000.00 DEM. Nekretnine koje čine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada u naravi građevinsko zemljište na kojem je bila sagrađena stara kuća , OF i ostavitelj su kupili kupoprodajnim ugovorom od 4. srpnja 1998. koji je zaključen između prodavatelja AF, DF i JF i kupca SF. Sredstava za tu kupnju potječu dijelom od kupoprodajne cijene za stan u [adresa], a dijelom od novčanih sredstava koje je OF stekla prodajom nekretnine u njenom vlasništvu koju je stekla ugovorom o prodaji nekretnine od 7. travnja 1997. Tužitelji pojašnjavaju da su ostavitelj i OF prvo kupili jedno građevinsko zemljište u [adresa] na ime tužiteljice ŠF, ali su se predomislili i prodali ga te kupili zemljište na kojem je sagrađena kuća koja je predmet ovog spora. Tužitelji u tužbi opisuju i da je prvo srušena stara kuća i da je gradnja nove kuće trajala do sredine 2002. kad su se tužiteljica i ostavitelj sa svojom obitelji uselili u tu kuću. U odnosu na prava korištenja dva grobna mjesta u [adresa] tužitelji navode sa su oni kupljeni 2000. i da je u jednom sahranjena ostaviteljeva majka, a u drugom majka ŠF i računi kojima je stečeno to pravo korištenja glase na HF i ona je financirala postavljanje nadgrobnih spomenika na tim grobnim mjestima. Polovni automobil Renault Captur su ostavitelj i OF također kupili za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, 27. rujna 2021. sredstvima iz nenamjenskog gotovinskog kredita koji je ostavitelju odobren u iznosu od 65.700,00 kn, a ta j je kredit dijelom otplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice dok je u preostalom dijelu naplata privremeno zaustavljena do okončanja ostavinskog postupka iza ostavitelja.
2. Tužitelji navode da je predmetna imovina samo formalnopravno upisana na ostavitelja i da predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja i tužiteljice ŠF i da su oni suvlasnici u jednakim dijelovima te da su jednako doprinijeli u stjecanju te imovine. U ostavinskom postupku OF je zatražila da se 1/2 dijela ostavinske imovine izdvoji iz ostavine jer je bračna stečevina što su joj tužitelji ŽF i BF priznali dok je zakonski zastupnik tuženice osporio njen zahtjev. Svojim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se utvrdi da u ostavinsku imovinu ne ulazi 1/2 suvlasničkog dijela te imovine jer predstavlja bračnu stečevinu i vlasništvo tužiteljice ŠF i da je tuženica dužna to priznati i trpjeti da OF upiše svoje pravo vlasništva i pravo korištenja u 1/2 dijela u odgovarajuće očevidnike. Potražuju i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
3. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije podnesena u roku iz rješenja ovog suda poslovni broj O-95/2024, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije jer smatra da ŽF i BF ne mogu biti tužitelji jer se u odnosu na njih ne utvrđuje postojanje bračne stečevine i nisu dio tužbenog zahtjeva. Dodaje da je predmet tužbe utvrđenje negativne činjenice da nešto ne ulazi u ostavinu i predlaže da sud odbaci tužbu. Podredno, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanima. Ističe da tužiteljica nije dokazala svoje navode jer sve isprave glase na pokojnog SF i tvrdi da se radi o njegovoj vlastitoj imovini što proizlazi i iz punomoći od 13. ožujka 1999. Tvrdi da je stan kupljen ugovorom od 3. rujna 1994. plaćen vlastitim sredstvima SF koja je stekao od svojih roditelja i da OF nije imala svoj novac i da nikad nije radila. Osporava i navod tužitelja da je OF kupnju nekretnine u [adresa] dijelom financirala sredstvima od prodaje nekretnine u njenom vlasništvu jer nikad nije bila vlasnica neke nekretnine i nije dokazala tu tvrdnju. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelji u podnesku od 17. veljače 2025. navode da je tužba podnesena u roku određenom rješenjem o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju u parnicu i da njihov pravni interes kao i procesna legitimacija proizlaze iz tog rješenja. Dodaju da tužbenim zahtjevom traže utvrđenje postojan ja bračne stečevine, a ne utvrđenje negativnih činjenica. Osporavaju navode odgovora na tužbu i navode da tuženica ničim ne dokazuje svoje navode o tome da bi sporna imovina bila vlastita imovina SF i da neosnovano osporava zaposlenje tužiteljice ŠF.
5. Sud je pročitao isprave u spisu i to: rješenje ovog suda poslovni broj O- 95/2024 od 4. listopada 2024. (str. 14-16), rješenja (str. 17, 18, 50, 57, 58, 92, 93, 141, 142), vjenčani list (str. 19), smrtni list (str. 20), izvatke iz BZP-a (str. 21-25), ugovor o najmu (str. 26-31), ugovor o podstanarskom odnosu (str. 32-35), kupoprodajne ugovore (str. 36-38, 41-43, 51-55), potvrdu o primitku novca (str. 39), punomoći (str. 40, 48, 49), potvrde o plaćanju (str. 44-46, 56), naloge za isplatu (str. 47), sanitarno-tehničke i higijenske uvjete (str. 59, 60), zapisnike (str. 61, 139, 140), uvjerenje (str. 62), lokacijsku dozvolu (str. 63-66), projekt rušenja prizemne obiteljske kuće (str. 67-84), građevnu dozvolu (str. 85-87), dozvolu za uklanjanje (str. 88, 89), uvjerenja o prebivalištu (str. 90, 91), troškovnik (sr. 94, 95), ugovore (str. 96-99, 126, 127, 143-146, 150, 151), račune i uplatnice (str. 100-122, 125, 128-131, 136, 137, 149, 166), priključnice (str. 123, 124), prometnu dozvolu (str. 132-134), potvrde (str. 138, 152, 153), suglasnost za izravno terećenje (str. 147), Opće uvjete promjena kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. (str. 154-159), ispis podataka o IBAN-u (str. 160, 161), obračune plaća (str. 162-163, 165), ispis podataka iz eKomunikacije (str. 184, 185). Saslušane su stranke, zakonski zastupnik tužiteljice i svjedoci PF, ĐF i FF. Izvršen je uvid u spis ovog suda O-95/2024.
6. Dokumentaciju na str. 164 i 167 sud nije uzimao u obzir jer nije dostavljena u spis na hrvatskom jeziku, nego na njemačkom. Nisu saslušani svjedoci MF, ŽF, GF, EF, ZF, ČF, TF i LF jer su tužitelji odustali od tih dokaza, a uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P Ob - 288/2015 nije izvršen jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.
7. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Među strankama su sporni pravovremenost tužbe, pravni interes i aktivna i pasivna legitimacija te osnovanost tužbenog zahtjeva.
9. Rješenjem ovog suda poslovni broj O-95/2024 od 4. listopada 2024. (str. 14- 16) u ostavinskom postupku iza pokojnog SF prekinut je taj ostavinski postupak (točka I. izreke), a OF, ŽF i BF su upućeni da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnični postupak protiv NF radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi 1/2 dijela imovine iz točke I. izreke ove presude jer predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja i ŠF. Kao što je vidljivo iz podataka eKomunikacije za taj predmet (str. 185) ovo rješenje je postalo pravomoćno 29. listopada 2024. pa je ova tužba podnesena u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja jer je podnesena 13. studenog 2024. Međutim, sve da su tužitelji i podnijeli ovu tužbu nakon proteka tog roka, tužba se ne bi mogla odbaciti jer ta mogućnost nije predviđena odredbama Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN), već je jedina sankcija za nepokretanje parnice u tom roku prema čl. 225 st. 4 ZN -a to da će ostavinski sud nastaviti prekinuti ostavinski postupak i dovršiti ga bez obzira na zahtjev zbog kojeg je stranka upućena na parnicu.
10. Također, ostavinski sud je pravomoćnim sudskim rješenjem, kojeg sud nije ovlašten ispitivati u ovom sporu uputio sve troje tužitelja da pokrenu ovaj spor protiv tuženice i oni su podnošenjem ove tužbe postupili prema traženju suda. Prema tome, u konkretnom slučaju podnošenje tužbe za utvrđenje je predviđeno posebnim propisima pa u skladu s čl. 187 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) tužitelji imaju pravni interes za ovakvu tužbu. Iz obrazloženja rješenja O-95/2024 proizlazi da su kao zakonski nasljednici pokojnog SF utvrđeni njegova supruga OF, sin ŽF, kći BF i unuka NF, a ovom tužbom su, neovisno o tome jesu li na tužiteljskoj ili tuženičkoj strani, obuhvaćene sve osobe na koje se mora odnositi odluka o sastavu ostavinske imovine pa je prigovor tuženice da tužiteljima nedostaje aktivna legitimacija i da je promašena pasivna legitimacija neosnovan.
11. Iz vjenčanog lista (str. 19) proizlazi da je brak ŠF i SF trajao od 18. studenog 1977. do njegove smrti 3. siječnja 2024.
12. Tužiteljica OF je iskazala da je za vrijeme braka imala malo radnog staža, bila je zaposlena 2 godine u Njemačkoj i godinu i par mjeseci u Zagrebu dok zadnjih 6 godina radi na pola radnog vremena kao čistačica. Navela je da je suprug za vrijeme braka bio stalno zaposlen kao elektrozavarivač, da je radio na terenu u Austriji za austrijskog poslodavca, da je vikendom gotovo uvijek dolazio doma i da je njihov dogovor bio da on brine o zaradi, a ona o kući i djeci. Za vrijeme rata doselili su se iz Bosne i Hercegovine 1991. prvo u Zagreb gdje su bili podstanari pa su godinu i pol živjeli u kući njene sestre u [adresa] gdje su 1994. kupili stan. Iskazala je i da je ona 1997. od novaca koje je dobila od svojih sestara jer je 4 godine brinula o svojoj majci kupila zemljište u [adresa] u [adresa] koje im nije odgovaralo pa su ga iste godine prodali i nakon toga su 1997. od ŠN kupili zemlju na kojoj je bila stara kuća u kojoj su živjeli dok nisu na istoj parceli napravili novu kuću i ta je zemlja plaćena dijelom iz kredita koji je ishodio njen suprug, a dijelom od prodaje stana u [adresa] i od prodaje zemljišta koje je prvo kupljeno u [adresa]. Zemlju u Pirinovoj, koja je glasila na nju, platili su 15.000,00 DEM i to je bila cijena za polovicu zemljišta jer je druga polovica bila od njenog nećaka FF.
13. OF je dodala da su 1998. kupili još jedno zemljište koje su suprug i ona platili na isti način kao i ovo na kojem je sad njihova kuća. Ova tužiteljica je iskazala da su grobno mjesto u kojem je pokopana suprugova majka koja je umrla 1997. platili suprug i ona, a da je u drugom grobnom mjestu pokopana njena majka koja je umrla 1999. i da su to platile njene sestre koje žive u inozemstvu, ali je ugovor sklapao njen suprug pa i to mjesto glasi na njega. Navela je i da su ona i suprug 2021. kupili automobil Renault Captur kreditom kojeg je ona u cijelosti otplatila nakon njegove smrti. Pojasnila je da se nije upisala u zemljišne knjige dok je suprug bio živ jer o tome uopće nisu razmišljali, da su živjeli u braku i da je bilo svejedno glasi li nešto na njega ili na nju. Dodala je da suprug nije imao vlastitu imovinu, da su kuću gradili zajedno i da im je pomagao sin koji je bio student. Navela je i da je suprug umirovljen s 58 godina, da su rušenje stare kuće i izgradnja nove uz pribavljanje svih dozvola trajali oko 3 godine i da je kuća dovršena oko 2000. te da se time uglavnom bavila ona jer je suprug bio na terenu u Austriji. Ova tužiteljica je navela i da je njena pokojna kći RF bila u braku s KF od 2010. do 2015. i da je preminula 2023.
14. Tužitelj ŽF je u svom iskazu potvrdio navode svo je majke i dodao je da su njegovi roditelji u braku sve zajedno stvarali, a da se u knjige upisivao onaj tko je to tada fizički mogao. Na izgradnji kuće u [adresa] su radili njegova majka, njegovi bratići i on sam. Dodao je da je bratić PF cijelo vrijeme radio na kući.
15. Tužiteljica BF je potvrdila navode iz iskaza svoje majke i brata i dodala je da što se tiče upisa u knjige, nakon smrti njene sestre sve je rješavao brat ŽF jer oni ostali to nisu bili u stanju pa sada grob u kojem je pokopana sestra, a kasnije i otac glasi na brata.
16. Tuženica NF je iskazala da ona nema nikakvih saznanja o tome kako se stjecala imovina u braku njene bake i djeda.
17. Njen zakonski zastupnik, otac KF je iskazao da je on kćer i sestru tužitelja RF upoznao 2000. i da su od tada bili u vezi, a u braku su bili od 2010. do 2015. I on je naveo da nema nikakvih saznanja o tome kako je stjecana imovina koja je predmet spora. Dodao je da je tužiteljica OF bila fiktivno prijavljena u Z profilu kod njegovog prijatelja i da su joj on i supruga plaćali doprinose kako bi na njeno ime mogli dići kredit i kupiti stan, a taj je kredit zatvoren i stan je prodan. Naveo je i da ne zna je li pokojni SF imao ikakvu imovinu koju je naslijedio.
18. Svjedoci koji su saslušani su rođaci tužitelja i to PF i FF su nećaci ŠF i bratići ĆF i BF, a ĐF je šogor ŠF i tetak ĆF i BF i svi su u dobrim odnosima s tužiteljima.
19. PF je iskazao da je pokojnom ujaku pomagao u izgradnji kuće u [adresa] koju su platili ujak i ujna, a platili su i grobna mjesta u [adresa] što mu je poznato iz obiteljskih priča. Ujak SF mu je rekao i da je kupio automobil Renault Captur, a prije toga je prodao Audi A4. Naveo je i da su ujak i ujna sve radili zajednički, da je ujna brinula o svojoj nepokretnoj majci i o kući, a ujak je radio u Austriji otkud je donosio novac kojim je plaćao radnike i materijal kad se gradila kuća. Dodao je i da se ujna ŠF brinula o djeci i obitelji i da je dok se gradila kuća ona nabavljala materijal, dogovarala radove, kuhala radnicima , a sudjelovala je u kopanju temelja.
20. ĐF je iskazao da mu je iz razgovora sa šogoricom ŠF i pokojnim šogorom BF, s kojima se družio u Hrvatskoj i još dok su živjeli u [adresa], poznato da su svu imovinu tj. kuću u [adresa], grobna mjesta u [adresa] i automobil Renault Captur kupili i platili njih dvoje. Naveo je da je šogor radio u Austriji, još od vremena kad su živjeli u [adresa], a šogorica je pazila na svoju majku za što su joj njene sestre plaćale i vodila je brigu o djeci i kućanstvu te je dok se gradila kuća nabavljala sve što je bilo potrebno i vodila je brigu o radovima. Dodao je da je pokojni Š iz [adresa] dolazio svaki vikend i da su šogor i šogorica prije rata živjeli u [adresa] u kući koju su napravili pored kuće šogorovih roditelja, a u ratu su obje te kuće stradale. Naveo je i da mu je poznato da su tužiteljica ŠF i njen suprug kupili stan u [adresa] kojeg su prodali pet godina kasnije i tada su kupili zemljište u Jelkovcu koje im nije odgovarali pa su kupili drugo zemljište sa starom kućom na kojem su sagradili svoju sadašnju kuću i da se ta kuća počela graditi 1998., a završena je 2002. i pojasnio je da mu je sve to poznato jer im je pomogao graditi tu kuću.
21. FF je iskazao da je radio s pokojnim ujakom Ć u [adresa] i da su se viđali svaki dan i iz razgovora s njim i ujnom mu je poznato da su njih dvoje sve zajedno stekli. Dok je ujak radio u Austriji, ujna ŠF je brinula o kući, djeci, svojoj i ujakovoj majci. Naveo je da su ujak i ujna 1991. kupili stan u [adresa] kojeg su prodali 1999. i zajedno s njim su kupili zemljište u [adresa]. On je ostao na tom zemljištu, a ujak i ujna su svoj dio prodali i kupili zemljište u [adresa] gdje je do 2002. izgrađena kuća u čijoj je izgradnji pomagala cijela njihova obitelj, a ujna je tada pomagala u radovima i kuhala je radnicima. Naveo je i da su u grobovima u [adresa] pokopane ujnina majka i ujakova majka koja je njegova baka. Iskazao je da je za kupnju automobila Renault Captur ujak digao jedan manji kredit. Ovaj svjedok je iskazao da ne zna detalje o tome kako su ujak i ujna kupili stan u [adresa], a prije dolaska u Hrvatsku živjeli su u [adresa] u kući koju su sami izgradili. Naveo je da mu nije poznato je li ujak stekao ikakvu imovinu nasljedstvom.
22. Iz iskaza tuženice i njenog zakonskog zastupnika proizlazi da oni nemaju nikakvih saznanja o tome kako je stečena sporna imovina, a s obzirom na to da je KF iskazao da ne zna je li pokojni SF imao ikakvu imovinu koju bi stekao nasljedstvom sud je utvrdio da tuženica nije dokazala svoju tvrdnju da bi stan u [adresa] platio sredstvima koja je stekao od svojih roditelja.
23. Sud je iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka prihvatio u cijelosti jer su iskazivali logično, životno i neposredno uvjerljivo, njihovi iskazi su u bitnom suglasni i u skladu s ispravama u spisu. Iz njihovih iskaza tako proizlazi da je imovina koja je predmet ovog spora, a to su dvije nekretnine u [adresa], dva grobna mjesta u [adresa] i automobil Renault Captur stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice ŠF i njenog pokojnog supruga. Iz iskaza također proizlazi da je za vrijeme trajanja braka SF bio zaposlen u Austriji dok je tužiteljica vodila brigu o djeci i kućanstvu te o svojoj majci i da je za vrijeme kad se gradila kuća u [adresa] vodila brigu o građevinskim radovima i za sve to vrijeme je samo kraće razdoblje bila u radnom odnosu.
24. Prema čl. 36 st. 1 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ), bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a ista odredba je bila u svim Obiteljskim zakonima koji su bili na snazi prije sadašnjeg. Imovina bračnih drugova stečena radom prema čl. 271 Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98 – dalje: ZBPO) koji je bio na snazi do 30. lipnja 1999., predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Bračni drugovi su prema čl. 36 st. 3 ObZ-a suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili, dok se prema čl. 281 ZBPO-a suvlasnički udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.
25. Iz isprava u spisu i iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da su nekretnine u [adresa] koje su predmet ovog spora stečene za vrijeme važenja ZBPO-a s tim da je kuća dovršena u vrijeme kad je na snazi bio Obiteljski zakon (NN 162/98) , dok su pravo korištenja grobnih mjesta i vlasništvo osobnog vozila stečeni u vrijeme kad su na snazi bile odredbe mjerodavnih Obiteljskih zakona. U odnosu na bračnu stečevinu kako je definiraju Obiteljski zakoni nije bitno koliko je pojedini bračni drug radio i zarađivao i je li uopće bio zaposlen jer je jedino odlučno da je imovina stečena radom jednog ili oba bračna druga pa se smatra da su oba bračna druga suvlasnici takve imovine u jednakim dijelovima. Kod imovine koja je stečena za vrijeme važenja odredbi ZBPO-a potrebno je ocijeniti doprinos svakog bračnog druga u stjecanju te imovine i pritom se ne uzima u obzir samo financijski doprinos odnosno tko je ostvarivao zaradu od posla, već i to tko je vodio brigu o kućanstvu, o djeci i o obiteljskom životu. Na temelju iskaza tužiteljice ŠF i saslušanih svjedoka sud je utvrdio da se doprinos pokojnog SF stjecanju imovine za vrijeme trajanja braka sastojao u tome što je on zarađivao za uzdržavanje svoje obitelji dok je tužiteljica OF svoj doprinos dala kroz brigu o zajedničkom kućanstvu i o djeci. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su pokojni SF i tužiteljica OF u odnosu na imovinu koja je stečena prije stupanja na snagu prvog Obiteljskog zakona podjednako sudjelovali u njenom stjecanju.
26. Okolnost da većina isprava koje se odnose na spornu imovinu glasi na SF ne utječe na utvrđenje suda da je ta imovina bračna stečevina ŠF i njenog pokojnog supruga jer je doista uobičajeno da osobe u braku, pogotovo ako se radi o normalnim odnosima bračnih drugova temeljenim na međusobnoj ljubavi i poštovanju, vrlo često kod uređivanja imovinskih odnosa ne vode računa o tome je li pojedina imovina bračna stečevina pa se ni ne deklariraju u ispravama i odgovarajućim očevidnicima kao suvlasnici te imovine, već ona često glasi samo na jednog bračnog druga, i to uglavnom na muža.
27. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je osnovana tvrdnja tužiteljice ŠF da su dvije nekretnine u [adresa], pravo korištenja dva grobna mjesta u [adresa] i automobil Renault Captur bračna stečevina nje i njenog pokojnog supruga SF, svakog u 1/2 dijela i da 1/2 suvlasničkog dijela te imovine ne ulazi u ostavinsku imovinu pokojnog SF pa je usvojio tužbeni zahtjev. Također je utvrđeno da je tužiteljica OF stekla vlasništvo 1/2 dijela te imovine na temelju bračne stečevine i da je tuženica dužna priznati i trpjeti da ova tužiteljica to svoje pravo upiše u odgovarajuće upisnike.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a trošak tužitelja je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 1. srpnja 2026. s obzirom na vrijednost predmeta spora od 200.000,00 eura i nagrada za pojedinu odvjetničku radnju uvećana je za 20 % prema Tbr. 40 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT) jer je jedna punomoćnica zastupala tri tužitelja. Trošak tužitelja se sastoji od nagrade za sastav tužbe zatraženih 3.609,00 eura prema Tbr. 7/1 OT, za sastav obrazloženog podneska od 17. veljače 2025. 3.609,00 eura prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na tri ročišta 22. listopada 2025., 19. veljače 2026. i 1. srpnja 2026. po 3.609,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT i za pristup na odgođeno ročište 27. siječnja 2026. 120,00 eura prema Tbr. 9/5 OT odnosno ukupno 18.165,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV -a u iznosu od 4.541,25 eura. Njihov trošak obuhvaća i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eura pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 23.038,06 eura pa je tuženici naloženo da tužiteljima namiri taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.
U Sesvetama 23. srpnja 2026.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnica Emina Ridzak
2. odvjetnica Marija Grbavac
