Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: Pn-93/2022-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po Ivani Jurčević odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po punomoćnicima Željku Eroru i PL, odvjetnicima u [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tužene PL, po objavi 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, isplatiti tužiteljici KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],
- na ime naknade neimovinske štete iznos od 161,82 eura (slovima: stotinu šezdeset jedan euro osamdeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,
- na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 540,00 eura (slovima: petsto četrdeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,
- za oštećene stvari i trošak prijevoza iznos od 134,14 eura (slovima: stotinu trideset četiri eura četrnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,
- na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 3.514,10 eura (slovima: tri tisuće petsto četrnaest eura deset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kako slijedi:
• na iznos od 444,86 eura počevši od 16.10.2019. do isplate,
• na iznos od 511,54 eura počevši od 16.11.2019. do isplate,
• na iznos od 511,54 eura počevši od 16.12.2019. do isplate,
• na iznos od 511,54 eura počevši od 16.1.2020. do isplate,
• na iznos od 511,54 eura počevši od 16.2.2020. do isplate,
• na iznos od 511,54 eura počevši od 16.3.2020. do isplate,
• na iznos od 511,54 eura počevši od 16.4.2020. do isplate,
sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, naknaditi tužiteljici KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], K [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.413,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva:
- za iznos od 649,44 eura na ime neimovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2020. pa do isplate,
- za iznos od 519,92 eura na ime imovinske štete (oštećene stvari i trošak prijevoza) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2026. pa do isplate,
- na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 1.831,62 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
- za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 26. svibnja 2022. navodi da je nastradala u prometnoj nesreći **.**.2019. u [adresa], KLC na nerazvrstanoj [adresa] u svojstvu vozača osobnog automobila marke ''VW Polo'' reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Predmetnu prometnu nesreću prouzročio je štetnik FL iz [adresa], kao vozač osobnog automobila marke „VW Caddy“ reg. oznake i broja UL M 7416 (D). Tuženik je sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran i odgovoran naknaditi tužiteljici imovinsku i neimovinsku štetu iz razloga što je predmetnu prometnu nesreću prouzročio vozač osobnog automobila marke „VW Caddy“ inozemnih reg. oznaka i broja UL M 7416(D) za koje je „R+V Allgemeine verscherung AG osiguranje" izdalo važeću policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj D/5438/250/30/ 348595032. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica ĆL je zadobila teške tjelesne ozljede: fractura diaphyseos radi I.sin (prijelom palčane kosti), contusio thoracis I.sin et sterni (natučenje prsnog koša i predjela prsne kosti), contusio teg. abdominis, dystensio mm verteb.cervicalis (istegnuče mišića vrata), cervikokranijalni sindrom, pojačana reakcija na stres F43., depresija, anksioznost, poremećaj koncentracije, vrtoglavica, omaglica. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta neposredno i poslije predmetne prometne nesreće, pa do zbrinjavanja u bolnicu. Sekundarni strah je u obliku jačeg psihičkog stresa potrajao oko šest mjeseci. Dodatni šok za tužiteljicu je bio zbog činjenice da je u predmetnoj prometnoj nezgodi nastradala njezina mlt. kći. Kod tužiteljice je strah prisutan i danas, obzirom je i dalje aktivni sudionik u prometu. Tužiteljica ima depresiju, anksioznost i poremećaj koncentracije. Tužiteljica je jake bolove osjećala 8 dana, bolove srednjeg intenziteta 30 dana, dok su laki trajali 60 dana (bolnost lijeve podlaktice, šake i ručnog zgloba, bolovi u lumbalnoj i vratnoj kralježnici, bolovi u lijevoj šaci, svakodnevne glavobolje). Nepune tri godine tužiteljica trpi svakodnevne bolove. Zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica je kontinuirano liječena u KBC Osijek po specijalisti kirurgu, ortopedu, neurolog, fizijatru i psihijatru, te je prošla nekoliko ciklusa fizikalne terapije. Tužiteljica će posljedice ozljeđivanja osjećati cijeli život i zbog svih tjelesnih i psihičkih tegoba i zaostalih ograničenja lijevog zgloba mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu i trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih boli, ali i druge okolnosti slučaja poput nelagodnosti u tijeku liječenja za vrijeme kliničkih pregleda, hospitalizacije, terapija i imobilizacije kojima je tužiteljica bila podvrgnuta, imobilizacije ruke. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpi i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (bolovi i ukočenost lijevog zgloba, podlaktice, pojačani bolovi uslijed promjene vremena, ograničenost u obavljanju svakodnevnih životnih funkcija i bavljenja fizičkom aktivnosti, osjetno narušenog duševnog zdravlja) u iznosu od 20%. Tuđu pomoć i njegu tužiteljica je trebala kroz 4 mjeseca svakodnevno po 4 sata zbog teškoća u obavljanju dnevnih životnih funkcija. Obzirom je samohrana morala je angažirati ženu za pomoć i njegu u njihovom domu. Pretrpjela je i imovinsku štetu u vidu oštećenih/uništenih stvari (majica, hlače, cipele, sunčane naočale, mobitel) u iznosu od 3.500,00 kn, te troška prijevoza na liječničke kontrole i svakodnevnu fizikalnu terapiju (na relaciji [adresa]) u iznosu od 4.928,00 kn. Tužiteljica je pretrpjela i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade za vrijeme bolovanja (razlika manje isplaćene plaće) za razdoblje 27. svibnja 2019. - 31. ožujka 2020. Naime, tužiteljica je zaposlena u KBC Osijek i radi bolovanja joj je manje isplaćena plaća u ukupnom iznosu od 43.281,00 kn (05/19-345,00 kn, 06/1-2.177,00 kn, 07/19-6.848,00 kn, 08/19-4.257,00 kn, 09/19-4.257,00 kn, 10/19.- 4.257,00 kn, 11/19-4.257,00 kn, 12/19-4.257,52 kn, 01/20-4.257,00 kn, 02/20- 4.257,00 kn, 03/20-4.257,00 kn). Tužiteljica je 30. listopada 2020. sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu podnijela odštetni zahtjev tuženiku temeljem kojeg je isti isplatio nesporni iznos od 29.000,00 kn na ime neimovinske štete, te 9.228,35 kn na ime imovinske štete sa osnova izgubljene zarade. Tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje stoga predlaže sudu, imajući na umu težinu povreda i okolnosti slučaja, utvrditi prema navedenim činjenicama, pravičnu novčanu naknadu za: za strah 8.000,00 kn, za fizičke bolove 10.000,00 kn, umanjenje životne aktivnosti 20% 15.000,00 kn, tuđa pomoć i njega 5.000,00 kn, imovinska šteta (trošak prijevoza, stvari) 8.428,00 kn, imovinska šteta (izgubljena zarada) 43.281,00 kn, ukupno: 89.709,00 kn. Obzirom je tuženik do danas isplatio nesporni iznos nastale štete u iznosu 29.000,00 kn na ime neimovinske štete tužiteljica za isti iznos umanjuje tužbeni zahtjev po osnovi naknade neimovinske štete i sada tužbom potražuje iznos 4.000,00 kn. Na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade tuženik je isplatio iznos 9.228,35 kn, tako da tužiteljica za isti iznos umanjuje tužbeni zahtjev po istom osnovu i sada tužbom potražuje iznos 24.052,65 kn. Tužiteljica zadržava pravo nakon provedenog medicinskog i knjigovodstvenog vještačenja korigirati tužbeni zahtjev. Temeljem navedenog sukladno članku 1100. stavku 1. i 2. u vezi s člankom 19., 1046.,1071., 1085.,1086., 1103. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica predlaže Općinskom sudu u Osijeku, kao stvarno i mjesno nadležnom sud, nakon provedenog postupka donijeti presudu: "Nalaže se tuženiku isplatiti:
- na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 kn / 530,89 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj.
2. studenoga 2020 do isplate,
- na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, troška prijevoza, te oštećenih osobnih stvari iznos od 8.428,00 kn / 1.118,59 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate,
- na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade (razlika između plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja) iznos od 24.052,65 kn / 3.192,33 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 2. studenoga 2020. do isplate, te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."
1.1. U podnesku od 1. travnja 2025. tužiteljica je, a obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Muževića postavila tužbeni zahtjev i tužbom potražuje, i to za: pretrpljene fizičke boli 2.222,00 eura; pretrpljeni strah 1.481,33 eura; tuđa pomoć i njega 400,00 eura; umanjenje životne aktivnosti 746,56 eura. Obzirom je tuženik isplatio nesporni iznos nastale štete u iznosu 3.848,96 eura (29.000,00 kn) na ime neimovinske štete tužiteljica za isti iznos umanjuje tužbeni zahtjev po osnovi naknade neimovinske štete i sada tužbom potražuje iznos 600,00 eura, te tuđe pomoći i njege 400,00 eura. Sukladno galopirajućoj stopi inflacije, prelasku na euro i činjenicu da je tužiteljica u zrelim godinama uvećava potraživanje u odnosu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu sa osnova tuđe pomoći i njege za 20%, tako da tužiteljica po tim osnovama potražuje iznos od 1.200,00 eura. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici:
- na ime naknade neimovinske štete iznos od 720,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 2. studenoga 2020. do isplate
- na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 480,00 eura, te za oštećene stvari i trošak prijevoza iznos od 654,06 eura odnosno ukupno 1.134,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
1.2. U podnesku od 10. lipnja 2026. tužiteljica je navela da obzirom joj je tuženik isplatio nesporni iznos 3.848,96 eura (29.000,00 kn) po osnovi neimovinske štete za isti iznos umanjuje tužbeni zahtjev po tom osnovu naknade i sada tužbom potražuje iznos od 811,26 eura, a po osnovi naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 540,00 eura. Ističe da su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu, između ostalog, korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Stoga smatra da je i prilikom donošenja odluke u predmetnom postupku potrebno uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., te tako uvažiti realan gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije i rast potrošačkih cijena čime se doprinosi ujednačenijoj i pravednijoj sudskoj praksi. Stopa inflacije od lipnja 2020. do ožujka 2026. prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iznosi 35,3%. Sukladno navedenom na ime neimovinske štete i imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege, oštećenih stvari i troškova prijevoza potražuje iznos od 2.005,32 eura. U odnosu na naknadu imovinske štete po osnovu izgubljene zarade, a sukladno očitovanju financijsko- knjigovodstvenog vještaka od 2. ožujka 2026. potražuje iznos 5.345,72 eura.
Temeljem navedenog predlaže donijeti presudu:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici:
- na ime naknade neimovinske štete iznos od 811,26 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 2. studenoga 2020. do isplate,
- na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 540,00 eura, te za oštećene stvari i trošak prijevoza iznos od 654,06 eura odnosno ukupno 1.194,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana,
- na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 5.345,72 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2019. do isplate, u roku od 15 dana kako slijedi:
• na iznos od 366,24 eura počevši od 16.9.2019. do isplate,
• na iznos od 639,42 eura počevši od 16.10.2019. do isplate,
• na iznos od 639,42 eura počevši od 16.11.2019. do isplate,
• na iznos od 639,42 eura počevši od 16.12.2019. do isplate,
• na iznos od 639,42 eura počevši od 16.1.2020. do isplate,
• na iznos od 639,42 eura počevši od 16.2.2020. do isplate,
• na iznos od 891,19 eura počevši od 16.3.2020. do isplate,
• na iznos od 891,19 eura počevši od 16.4.2020. do isplate,
kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koju propisuje članak 1. stavak 1. točka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 155/23.) za ostale odnose, u roku 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju te odgovornost. Osporava uzročno posljedičnu vezu između prometne nezgode te ozljeda tužiteljice kao i opseg i visinu štete te tijek kamata. Ističe prigovor ispunjenja cjelokupno nastale štete. Nije sporno da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen nesporan iznos od 29.000,00 kn na ime pravične novčane naknade neimovinske štete te 9.228,35 kn na ime imovinske štete radi izgubljene zarade. Tuženik osporava tužiteljici da je ozljeda vratne kralježnice u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te je samim time neosnovano potraživanje naknade izgubljene zarade, troškova prijevoza i tuđe pomoći i njege kao i utuženog iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete. Nema dokaza da je tužiteljica trpjela štetu u vidu troškova prijevoza kao i tuđe pomoći i njege te da su isti bili opravdani i nužni. U mirnom postupku je uvidom u zdravstveni karton tužiteljice utvrđeno da se tegobe tužiteljice s vratnom kralježnicom vode pod šifrom M51- bolest vratne kralježnice, a ne kao ozljeda vratne kralježnice, te da su kao ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi evidentirane udarac u prsni koš i prijelom palčane kosti. Obzirom na navedeno, dokumentacija vezana uz liječenje bolova u vratu, glavobolje i vrtoglavice, kao niti bolovanje nakon 12. rujna 2019. se ne mogu dovesti u uzročno – posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem. Tuženik se ne protivi provedbi medicinskog vještačenja, predlaže da će vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja morati razdvojiti utjecaj ranijih tegoba i zdravstvenog stanja tužiteljice od samih ozljeda koje je pretrpjela u prometnoj nezgodi. Tuženik ističe kako se protivi postavljenom tijeku kamata tužiteljice na naknadu imovinske štete radi izgubljene zarade obzirom naknada imovinske štete ne dospijeva danom slanja odštetnog zahtjeva, već danom presuđenja. Slijedom navedenoga, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom te predlaže isti odbiti u cijelosti te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od presuđenja, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao medicinsku dokumentaciju (stranica 6-27, 65-88 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 26. svibnja 2019. (stranica 28 spisa), Potvrdu Policijske uprave Osječko-baranjske od 18. lipnja 2019. (stranica 29-30 spisa), odštetni zahtjev (stranica 31-32 spisa), dopis UNIQA osiguranja d.d. od 5. ožujka 2021. (stranica 33-34 spisa), potvrdu Kliničkog bolničkog centra Osijek od 29. lipnja 2020. (stranica 35 spisa), isplatne liste (stranica 36-53 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (stranica 54-64 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 117-119 spisa), podatke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. srpnja 2024. o isplaćenoj naknadi plaće (stranica 124 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Muževića iz Osijeka od 14. ožujka 2025. (stranica 135-138 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darija Dumančića iz Osijeka od 14. travnja 2025. (stranica 154-162 spisa), očitovanje vještaka Darija Dumančića od 2. ožujka 2026. (stranica 186-191 spisa), iskaz vještaka Darija Dumančića (stranica 199 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (tjelesno i duševno zdravlje, smanjenje životne aktivnosti) te imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi prijevoza, izgubljena zarada za vrijeme liječenja), a koju je tužiteljica pretrpjela povodom štetnog događaja – prometne nezgode od 26. svibnja 2019.
5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja od 26. svibnja 2019., zatim aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost. Nije sporno niti da je tuženik tužiteljici u postupku mirnog rješenja spora, prije pokretanja ovog postupka, uplatio nesporni iznos od 3.848,96 eura (29.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete, odnosno da joj je isplatio nesporni iznos od 1.224,81 euro (9.228,35 kn) na ime imovinske štete radi izgubljene zarade.
6. Spornim se ukazuje uzročno posljedična veza između predmetne prometne nezgode te ozljeda tužiteljice odnosno je li ozljeda vratne kralježnice tužiteljice u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, slijedom čega je sporan opseg i visine štete. Sporan je i tijek kamata na naknadu imovinske štete radi izgubljene zarade, odnosno je li tuženik isplatom nespornog djela podmirio tužiteljici nastalu štetu.
7. Radi utvrđenja spornih okolnosti saslušana je tužiteljica, provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku Dariu Muževiću iz Osijeka i financijsko
– knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dariju Dumančiću iz Osijek.
7.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se sjeća da je tog dana vozila kćerku na izlet, kretale su se iz smjera [adresa] prema Osijeku. Kretale su se glavnom cestom, propisanom brzinom i na jednom dijelu ceste, ne sjeća se točno više gdje osim da se radilo o zavoju, s lijeve sporedne ceste se uključivao u promet vozač čijeg vozila se više niti ne sjeća, osim da se radilo o bijelom vozilu. U promet se uključivao na način da je skrenuo u lijevo i uključivao se na cestu u pravcu prema [adresa]. Primijetila je da nije izvršio sve provjere, već je pogledao samo u desno, iz smjera grada Osijeka, a ne prema smjeru iz kojeg se ona kretala prema Osijeku. Misli da ju je cijelim svojim prednjim dijelom udario u desni branik i vrata. Nakon udara njezino vozilo se nekoliko puta okrenulo na cesti da bi se potom zabilo u bankinu. Ne zna da li je nakon udara izgubila svijest, zna da je njezina kćerka izišla van iz vozila na prometnicu, dok je ona ostala u vozilu, nije se mogla osloboditi sigurnosnog pojasa. Nakon događaja došla je hitna pomoć, nju i kćer su odvezli u bolnicu, a nakon toga je došla i policija. Koliko ima saznanja od supruge vozača koji ju je udario, a koji je u međuvremenu umro, protiv istog je vođen postupak u kojemu je određena zabrana upravljanja vozilima na dvije godine. 10 mjeseci se liječila zbog ozljeda zadobivenih u nesreći. Nije mjesecima mogla okretati glavu u lijevo, imala je glavobolje, palčana kost joj je napukla, nosila je longetu. Mjesecima se bojala sjesti u auto a pogotovo ju je bilo strah uključivanja auta sa sporednih cesta. Liječila se kod neurologa, fizijatra, u bolnici, ambulanta za bol, traumatologija.
Koristila je tuđu pomoć i njegu i to u trajanju od tri mjeseca, i to na način da joj je dolazila susjeda svaki dan prijepodne i to po 4 sata, kuhati, spremati, pomagala joj je kod ulaska u kadu jer se nije mogla uspraviti. Za pruženu pomoć i njegu susjedi je plaćala po satu 150,00 kn, naime ista je rekla da ima i svojih obaveza i da ne može za manje.
Na ime oštećenih stvari, potražuje naknadu štete zbog mobitela koji joj je razbijen, radilo se o mobitelu marke Samsung koji je kupila godinu prije i platila 3.000,00 kn, zatim razbijene su joj sunčane naočale marke Guess vrijednosti između 1.000,00 – 2.000,00 kn. Na sebi je imala trenerku i majicu koje su poderane a ukupna vrijednost istih je bila oko 200,00 kn. Oštećen joj je i laptop, pukao je ekran, nije ga popravljala jer nije bilo moguće popraviti, bio je stariji par godina, ne sjeća se kolika mu je bila vrijednost prilikom oštećenja.
Što se tiče troškova prijevoza potražuje troškove u visini karte za vlak na relaciji Osijek – Bizovac i karte za autobus na relaciji [adresa] – [adresa], a u svrhu liječenja u bolnici u Osijeku, odnosno odrađivanja fizikalnih terapija u Bizovcu. Sjeća se da je imala nekih 150 odlazaka na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], i nazad, te da ju je dnevno i karta za vlak i karta za autobus koštala oko 150,00 kn. Dodatno je odlazila u osječku bolnicu u ambulantu za bol, na kontrole u bolnicu i na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] je plaćala kartu u visini 27,00 kn u oba smjera. Radi oporavka zbog nesreće bila je na bolovanju 10 mjeseci. Prva tri mjeseca bolnica joj je isplaćivala iznos plaće umanjen za 1.000,00 do 1.500,00 kn, a ostalih mjeseci joj je HZZO isplaćivao 4.000,00 kn. Prije ozljeđivanja njezina prosječna plaća je iznosila oko 7.500,00 i 7.600,00 kn.
Na upit svog punom. odgovorila je da je prema njezinom izračunu za vrijeme bolovanja ukupno isplaćena manja plaća, odnosno naknada plaće između 22.000,00 do 29.000,00 kn.
Na upit punom. tuženika odgovorila je da susjeda koja joj je pružala tuđu njegu i pomoć ima osnovnu stručnu spremu, ista joj nije pružala usluge fizijatra jer za to nije niti obučena, već joj je kuhala i obavljala kućanske poslove, a za što je prema njezinom mišljenju bila stručna jer je imala četvoro djece. Prije ove prometne nesreće nikada nije imala problema sa vratnom kralježnicom.
7.2. Radi utvrđenja osnove i visine nematerijalne i materijalne štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Dariu Muževiću iz Osijeka iz čijeg nalaza i mišljenja od 14. ožujka 2025. proizlazi da je temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, osobni zdravstveni karton tužiteljice kod izabranog liječnika obiteljske medicine te pregleda tužiteljice utvrdio da je ozljeđenica u predmetnoj nezgodi zadobila nagnječenje lijeve podlaktice i ručnoga zgloba, te istegnuće ligamenata i mišićja vezanoga uz kralješnicu te nagnječenje prsnoga koša i prsne kosti. Ove se ozljede ukupno kvalificiraju kao tjelesna ozljeda (“laka”), izravna su posljedica predmetne traume te nisu u svezi s ranijim zdravstvenim stanjem ozljeđenice. Aktivno je liječenje završeno 23. prosinca 2019., uz mogućnost naknadnih ambulantnih kontrolnih pregleda i dijagnostički postupaka. Provedeno je po pravilima medicinske struke, a ozljeđenica se u potpunosti pridržavao liječničkih uputa. Privremena nesposobnost za rad trajala je u ozljeđenice od ozljeđivanja 26. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020., kako je dokumentirano u osobnom zdravstvenom kartonu ozljeđenice. Ozljeđenica je kao posljedicu ozljede pretrpjela bolove. Bolovi jakoga intenziteta trajali su ukupno 5 dana, u ozlijeđenim tjelesnim regijama, posljedično ozljedi lijeve podlaktice i istegnuću mišićja i ligametana kralješnice. Ovi bolovi zahtijevali su kontinuiranu primjenu analgetika. Bolovi srednjega intenziteta opstojali su kod ozljeđenice tijekom 28 dana, u vidu kasnijih bolova u ozljeđenim tjelesnim regijama. Bolovi slaboga intenziteta u kontinuiranom trajanju u ozljeđenice su postojali tijekom 45 dana, u daljnjem tijeku sanacije ozljeda i za fizikalnoga liječenja, za što je također bila potrebna primjena terapije protiv bolova. Povremene bolove ozljeđenica može imati trajno, što je uključeno u ocjenu umanjenja životne i radne aktivnosti. Ozljeđenica je kao posljedicu ozljede pretrpjela strah. Sekundarni strah srednjega intenziteta trajao je u ozljeđenice 7 dana, a glede neizvjesnosti oko prirode ozljede lijeve podlaktice, u vidu zabrinutosti za zdravlje i konačnu uspješnost i funkcionalni rezultat liječenja. Sekundarni strah slaboga intenziteta trajao je u ozljeđenice narednih 15 dana, u vidu zabrinutosti za konačnu uspješnost liječenja. Kao posljedica predmetne ozljede, ozljeđenici je bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 25 dana i prosječnom dnevnom trajanju od 4 sata, obzirom na postavljenu imobilizaciju - nadlaktičnu longetu lijevo, a u svakodnevnim aktivnostima osobne njege, odijevanja, higijene, pripreme obroka i slično. Naruženja nema. Umanjenje životne i radne aktivnosti u svezi s pretrpljenom ozljedom u ozljeđenice je nastupilo je u opsegu od 5% trajno, posljedično stanju nakon trzajne ozljede vratne kralješnice sa značajnim i dugotrajnim bolnim sindromom vratne kralješnice, ramena i gornjih udova, uz mogućnost povremenih bolova u vratnoj kralješnici.
7.2.1. U podnesku od 1. travnja 2025. tužiteljica je iznijela da na nalaz i mišljenje stalnog medicinskog vještaka Daria Muževića nema primjedbi i isti prihvaća kao objektivnog i izrađenog prema pravilima struke. Prihvaća tvrdnju vještaka u djelu koji se odnosi na ocjenjivanje trajanja nesposobnost za rad kao posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi.
7.2.2. U podnesku od 23. travnja 2025. tuženik je iznio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke Daria Muževića.
7.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Muževića, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Isti je naveo da je u predmetnoj prometnoj nesreći tužiteljica zadobila i ozljedu istegnuća ligamenata i mišićja vezanoga uz kralješnicu te je time utvrđena uzročno posljedična veza između ozljeda vratne kralježnice sa štetnim događajem, a što je tuženik izrijekom sporio. Utvrđenja iz mišljenja vještaka nisu dovedena u pitanje te je stoga visina naknade štete utvrđena sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Pri tom je ovaj sud kod određivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naime na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pri tome ovaj sud napominje da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.
8. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
8.1. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo odnosno fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, budući su isti, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
8.2. Uzevši u obzir intenzitet fizičkih bolova, njihovo trajanje i jačinu (bolovi jakoga intenziteta trajali su ukupno 5 dana, bolovi srednjega intenziteta opstojali su kod ozljeđenice tijekom 28 dana, bolovi slaboga intenziteta u kontinuiranom trajanju u ozljeđenice su postojali tijekom 45 dana, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u traženom iznosu od 2.222,00 eura.
8.3. Uzevši u obzir intenzitet straha njegovo trajanje i jačinu, kao i okolnost da je sekundarni strah srednjega intenziteta trajao 7 dana, a glede neizvjesnosti oko prirode ozljede lijeve podlaktice, u vidu zabrinutosti za zdravlje i konačnu uspješnost i funkcionalni rezultat liječenja, da je sekundarni strah slaboga intenziteta trajao narednih 15 dana, u vidu zabrinutosti za konačnu uspješnost liječenja, kao i činjenicu da je tužiteljica tijekom liječenja trpila nelagodnosti u vidu obrade u bolnici nakon ozljede, nošenja nadlaktične longete, RTG snimanja, MR mozga, ultrazvučnih snimanja, fizikalnih terapija, dijagnostičke pretrage te razne specijalističke i kontrolne preglede, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu 1.000,00 eura.
8.4. Štetni događaj je rezultirao trajnim umanjenjem životne i radne aktivnosti tužiteljice za 5%, tužiteljica je u dobi od 45 godina, da je ozlijeđena u predjelu lijeve podlaktice i ručnog zgloba, da je ista medicinska sestra koja obavlja poslove za koje joj je potrebna aktivnost ruku, pa ovaj sud ocjenjuje da joj na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada u traženom iznosu 746,56 eura.
8.5.
Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u ukupnom iznosu 3.968,56 eura. Kako je tuženik tužiteljici po toj osnovi isplatio iznos od 3.848,96 eura, to je ostao nepodmiren iznos od 119,60 eura. Obzirom su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. godine kada su povišeni za 50% uz obrazloženje da su za izmjenu korišteni podatci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerene indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godine, ovaj sud je prilikom odlučivanja o visini satisfakcije uzeo u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. godine i prethodila donošenju odluke. Prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016.) uzeta je stopa inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja ove odluke, dakle od 1. siječnja 2021. do zaključno lipnja 2026. godine iznosila je preko 36,8%, dok je tužiteljica tražila uvećanje za 35,3%, pa uvećanjem iznosa od 119,60 eura za stopu inflacije od 35,3%, dobijemo iznos od iznosi 161,82 eura, koliko je tuženik još dužan isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete, pa je za taj iznos valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude, dok je s ostatkom zahtjeva na ime neimovinske štete u iznosu od 649,44 eura (811,26 - 161,82) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 2. studenoga 2020. pa do isplate tužiteljicu valjalo odbiti.
9. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za naknadom tuđe pomoći i njege ovaj sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da joj je bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 25 dana i prosječnom dnevnom trajanju od 4 sata, obzirom na postavljenu imobilizaciju - nadlaktičnu longetu lijevo, a u svakodnevnim aktivnostima osobne njege, odijevanja, higijene, pripreme obroka i slično. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da je koristila tuđu pomoć i njegu i to u trajanju od tri mjeseca, i to na način da joj je dolazila susjeda svaki dan prijepodne i to po 4 sata, kuhati, spremati, pomagala joj je kod ulaska u kadu jer se nije mogla uspraviti. Za pruženu pomoć i njegu susjedi je plaćala po satu 150,00 kn, naime ista je rekla da ima i svojih obaveza i da ne može za manje.
9.1. Dakle, tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u ukupnom opsegu od 100 sati i to za obavljanje osobne higijene, oblačenja, kuhanja, pospremanja. Obzirom na opseg utvrđene potrebe za tuđom pomoći i njegom sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na imovinsku štetu, sve sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Pri tome valja napomenuti da je tužiteljica na ime tuđe pomoći i njege, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, potraživala ukupan iznos od 400,00 eura, odnosno iznos od 540,00 eura uvećan za stopu inflacije, što bi značilo 5,40 eura po satu, a koji iznos prema ustaljenoj sudskoj praksi predstavlja prosječnu cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene od nestručne osobe. Stoga je sud tužiteljici dosudio traženi iznos od 540,00 eura na ime tuđe pomoći i njege.
10. Tužiteljica potražuje i troškove odlaska na liječenje kao dio imovinske štete. Tužiteljica je iskazala da potražuje troškove u visini karte za vlak na relaciji Osijek – Bizovac i karte za autobus na relaciji [adresa] – [adresa], a u svrhu liječenja u bolnici u Osijeku, odnosno odrađivanja fizikalnih terapija u Bizovcu. Sjeća se da je imala nekih 150 odlazaka na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], i nazad, te da ju je dnevno i karta za vlak i karta za autobus koštala oko 150,00 kn. Dodatno je odlazila u osječku bolnicu u ambulantu za bol, na kontrole u bolnicu i na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] je plaćala kartu u visini 27,00 kn u oba smjera.
10.1. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka te iz medicinske dokumentacije priležeće spisu proizlazi da je tužiteljica do završetka liječenja 23. prosinca 2019. bila na pregledima i kontrolama u Kliničkom bolničkom centru Osijek, Osijek, Josipa Huttlera 4, 3. lipnja 2019., 10. lipnja 2019., 12. lipnja 2019., 28. lipnja 2019., 23. kolovoza 2019., 1. rujna 2019., 6. rujna 2019., 12. rujna 2019., 24. listopada 2019., 31. listopada 2019., 2. prosinca 2019., 4. prosinca 2019., 17. prosinca 2019., 23. prosinca 2019., dakle ukupno 14 puta.
10.2. Jednako tako iz medicinske dokumentacije (nalaz od 10. lipnja 2019., od 23. kolovoza 2019., od 24. listopada 2019., od 2. prosinca 2019.) proizlazi da je tužiteljica upućena na dva ciklusa fizikalne terapije, te da ih je odradila, time da nije vidljivo trajanje svakog od tih ciklusa.
10.2.1. Iako je tužiteljica iznijela da je na ime fizikalne terapije imala 150 odlazaka na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], gdje je provodila fizikalnu terapiju, i nazad, ovaj sud je, uvažavajući činjenicu da je tužiteljica stvarno odlazila na fizikalnu terapiju, time da iz medicinske dokumentacije nije vidljivo koliko je stvarno puta išla na fizikalnoj terapiji, ocijenio da trajanje oba ciklusa fizikalne terapije nije moglo biti kraće od deset dana, te je tužiteljici priznao trošak prijevoza za odlazak na fizikalnu terapiju na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], za deset dana. Pri tome ovaj sud napominje, da prema dostupnim podacima s internetskih stranica ne postoji izravna linija prijevoza na relaciji [adresa].
10.3. Prema stavu ovoga suda tužiteljici pripadaju izdaci za troškove prijevoza koje je imala za odlazak na terapije, kontrole, u svezi s nastalom ozljedom, a ovo također u smislu odredbe članka 1095. ZOO-a, jer da nije bilo predmetne ozljede posljedično tužitelj ne bi morao odlaziti na liječenje i ne bi imao te troškove. Utvrđeno je da je tužiteljica stvarno putovala na liječenje, kontrole, na relaciji mjesta svog prebivališta – [adresa] u Klinički bolnički centar u Osijeku, Josipa Hutlera 4, da je na toj relaciji putovala autobusom i to 14 puta, odnosno da je putovala na fizikalnu terapiju u Bizovac i to na relaciji [adresa] – [adresa] autobusom, a na relaciji Osijek - Bizovac vlakom, ukupno 10 puta.
10.4. Radi utvrđivanja visine troškova prijevoza sud je postupio u smislu odredbe članka 223. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje u tekstu: ZPP). Prema javno dostupnim podacima prijevoznika cijena autobusne karte za autobus na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] iznosi 3,20 eura u oba smjera, dok cijena karte za vlak na relaciji Osijek – Bizovac iznosi 3,08 eura u oba smjera.
10.5. Stoga je tužiteljici na ime troškova prijevoza na liječenje na relaciji [adresa] priznat ukupan iznos od 44,80 eura (14 x 3,20 eura), dok joj je za odlazak na fizikalnu terapiju ma relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], i natrag priznat ukupan trošak od 62,80 eura (10 x 3,20 = 32,00 te 10 x 3,08 = 30,80), dakle sveukupno iznos od 107,60 eura.
11. Nadalje tužiteljica potražuje imovinsku štetu s osnova uništene odjeće i osobnih stvari (mobitel, naočale i dr.).
11.1. U odnosu na uništene stvari tužiteljica je iskazala da na ime oštećenih stvari potražuje naknadu štete zbog mobitela koji joj je razbijen, radilo se o mobitelu marke Samsung koji je kupila godinu prije i platila 3.000,00 kn, zatim razbijene su joj sunčane naočale marke Guess vrijednosti između 1.000,00 – 2.000,00 kn. Na sebi je imala trenerku i majicu koje su poderane, a ukupna vrijednost istih je bila oko 200,00kn. Oštećen joj je i laptop, pukao je ekran, nije ga popravljala jer nije bilo moguće popraviti, bio je stariji par godina, ne sjeća se kolika mu je bila vrijednost prilikom oštećenja.
11.1.1. Cijeneći iskaz tužiteljice, ovaj sud nije našao dokazanim da bi u predmetnoj prometnoj nesreći tužiteljici bile uništene naočale, mobitel odnosno laptop. Naime, tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da je uistinu imala predmetne stvari, da ih je kupila, da ih je imala u vrijeme nesreće, odnosno da su iste oštećene u predmetnoj prometnoj nesreći, pa ovaj sud ne utvrđuje da je tužiteljica imala štetu nastalu uništenjem tih stvari.
11.2. Obzirom na činjenicu da je tužiteljica u prometnoj nezgodi tjelesno stradala, zadobila ozljede ruke i prsnog koša, da je odvezena na hitni bolnički prijam, ovaj sud zaključuje da joj je prilikom same nesreće odnosno obrade na hitnom prijamu morala biti uklonjena odjeća s tijela, čime je sud utvrdio da je tužiteljičina odjeća u štetnom događaju uništena. Tužiteljica je iznijela da je imala majicu i trenerku, vrijednosti 200,00 kn / 26,54 eura, pa je ovaj sud, temeljem odredbe članka 223. stavak 1. ZPP- a, ocijenio da bi za uništenu odjeću tužiteljici bio primjeren pravičan iznos novčane naknade u traženoj visini od 26,54 eura.
11.3. Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete na ime oštećenih stvari i troškova prijevoza ukupan iznos od 134,14 eura, dok je sa zahtjevom za naknadu troškova oštećenih stvari i troškova prijevoza povrh dosuđenog tužiteljica odbijena.
12. Prema odredbi članka 12. stavka 6. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev 2. studenoga 2020., što je među strankama nesporno, to joj je na dosuđeni iznos na ime neimovinske štete dosuđena i zakonska zatezna kamata počevši od 2. studenoga 2020., dok joj je na dosuđeni iznos na ime imovinske štete dosuđena i zakonska zatezna kamata počevši od 23. srpnja 2026., kao dana presuđenja.
13. Na okolnost izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020., za koje vrijeme je bila privremeno nesposobna za rad, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariju Dumančiću iz Osijeka iz čijeg nalaza i mišljenja od 14. travnja 2025. proizlazi:
- da razlika neto isplaćene plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 6.130,41 euro,
- da ukoliko se u obračun uzme i isplata koju je tuženik izvršio na ime imovinske štete po osnovi izgubljene zarade razlika između neto plaće koji bi tužiteljica ostvarivala da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 4.905,60 eura,
- da izgubljena zarada koja predstavlja razliku između bruto plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 8.918,97 eura bruto,
- da kada se u obračun uzme i isplata koju je tuženik izvršio na ime imovinske štete po osnovi izgubljene zarade razlika između bruto plaće koji bi tužiteljica ostvarivala da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 6.818,24 eura.
13.1. U podnesku od 14. listopada 2025. tuženik ukazuje da je vještak pogrešno odredio referentnu prosječnu neto plaću – prema potvrdi poslodavca od 29. lipnja 2020. prosječna neto plaća tužiteljice za razdoblje od travnja 2019. godine iznosi 8.111,46 kn / 1.076,58 €, a ne 1.203,08 €, kako to utvrđuje vještak - pa slijedom toga i obračun izgubljene zarade u neto iznosu nije točan. Nadalje, vještak za 2020. godinu nije uzeo u obzir osobne odbitke tužiteljice za razdoblje siječanj – ožujak pa niti obračun izgubljene zarade u bruto iznosu nije ispravan. Kada se od razlike neisplaćene neto plaće oduzme iznos koji je tuženik isplatio po osnovi izgubljene zarade, vidljiva je slijedeća razlika:
Razlika neisplaćene neto plaće 4.738,87 €
Isplaćeno po osnovi izgubljene zarade 1.224,81 €
Razlika neisplaćene neto plaće nakon obračuna 3.514,06 €
Navedeni iznos u visini 3.514,06 € predstavlja izgubljenu zaradu u neto iznosu. Tuženik ustraje na pravnom stajalištu da tužiteljica nema pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu jer su porezi, prirezi i doprinosi koji se plaćaju po osnovi rada prihod državnog proračuna, stoga se isti ne mogu smatrati izgubljenom zaradom tužiteljice, odnosno ti se iznosi ne mogu uračunati u izgubljenu zaradu. Ukoliko se u obzir uzme ispravna neto plaća, dobiva se izračun izgubljene zarade (razlike bruto plaća) u visini od 6.745,11 €, odnosno 4.644,38 € kada se uzme u obzir već isplaćeni nesporni iznos dijela izgubljene zarade. Tuženik ukazuje da vještak za 2020. godinu nije uzeo u obzir da bi tužiteljica za razdoblje od siječnja do ožujka iskoristila svoje osobne odbitke, ali bez uvida u stvarno stanje isplatnih lista za svih 12 mjeseci i obračuna poreza, nije moguće utvrditi da li su isti iskorišteni na godišnjoj razini. Ukoliko i jesu iskorišteni, navedeno ne znači da tužiteljica ne bi koristila iste u navedenim mjesecima, jer se isti koriste na mjesečnoj razini, dok se na godišnjoj razini vrši obračun istih za cijelu godinu. Nastavno, ukoliko su isti i iskorišteni, navedeno samo znači da je tužiteljica dobila povrat poreza za mjesece travanj – prosinac 2020. godine, a koje ne bi dobila da je radila u razdoblju siječanj – ožujak 2020. godine. Radi istoga, tuženik je stava da bi za iste mjesece trebalo uzeti u obzir da bi tužiteljica iskoristila osobne odbitke u navedenim mjesecima pa bi izračun izgubljene zarade (razlike bruto plaća) iznosio 6.031,29, odnosno 3.930,56 € kada se uzme u obzir i već isplaćeni nesporni dio izgubljene zarade.
13.2. U očitovanju od 2. ožujka 2026. sudski vještak Dario Dumančič je iznio:
- da razlika neto isplaćene plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 4.738,91 euro,
- da ukoliko se u obračun uzme i isplata koju je tuženik izvršio na ime imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, razlika između neto plaće koji bi tužiteljica ostvarivala da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 3.514,10 eura,
- da izgubljena zarada koja predstavlja razliku između bruto plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 6.570,53 eura,
- da kada se u obračun uzme i isplata koju je tuženik izvršio na ime imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, razlika između bruto plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020. i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 4.469,80 eura bruto,
- da izgubljena zarada kao razlika između bruto plaće (sa osobnim odbicima kako je zatražio tuženik) koju bi tužiteljica ostvarila da je radila od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020., i naknade plaće koja je tužiteljici u tom razdoblju isplaćivana iznosi 5.923,60 eura bruto, odnosno 3.822,87 eura kada se uzme u obzir i isplaćeni dio izgubljene zarade.
13.3. U podnesku od 30. ožujka 2026. tuženik je iznio da nema primjedbi na dopunu nalaza financijskog vještaka.
13.4. Na ročištu 11. lipnja 2026. sudski vještak Darijo Dumančić je iskazao da ucijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 14. travnja 2025. odnosno dopune istoga od 2. ožujka 2026.
Na upit punom. tužiteljice koji bruto iznos predstavlja razliku između bruto plaće koju bi tužiteljica ostvarivala i naknade plaće, odgovorio je da isti iznosi 6.570,53 EUR kako je vidljivo u drugoj koloni tabelarnog pregleda na stranici 3, te isto navedeno u trećem odlomku zaključka na stranici 6. Kada se navedeni iznos umanji za izvršenu uplatu u neto iznosu od 1.224,81 EUR koji pretvoren u bruto iznos iznosi 2.100,73 EUR, preostaje bruto razlika od 4.469,80 EUR. No ukoliko se od utvrđenog bruto iznosa oduzme samo isplata koja se ne pretvara u bruto iznos, preostaje iznos od 5.345,72 EUR (6.570,53-1.224,81). Navodi da poslodavac, tužiteljica za vrijeme dok je tužiteljici za vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplaćivana naknada plaće od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, nije obračunavao a samim time ni uplaćivao odgovarajuće poreze i doprinose na plaću.
13.5. U ovom stadiju spora ukazuje se spornim ima li tužiteljica pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu ili u neto iznosu.
13.5.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 491/2022 od 11. listopada 2022. naveo da plaća na koju radnik ima pravo i koju je legitimiran zahtijevati, čini bruto plaća. No, u konkretnom slučaju tužitelj ne ostvaruje i ne zahtjeva isplatu plaće (ili naknadu plaće) već zahtjeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće). Stoga i naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) valja promatrati u svjetlu odredbe članka 155. ZOO, tj. u svjetlu izmakle koristi. Tužitelj i da nije bilo predmetnog štetnog događaja ne bi ostvarivao korist u visini bruto plaće već u visini neto plaće (razlika - porezi, prirez i doprinosi su prihod države, jedinice lokalne samouprave i fondova). Stoga tužitelj niti nema pravo na razliku između potencijalne neto i bruto plaće. (tako i Rev-976/2023-2 od 26. studenoga 2024.)
13.6. Odredbom članka 1095. stavka 2. ZOO-a je propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.
13.7. Tužiteljica kao oštećena se mora dovesti u situaciju kao da štetnog događaja nije bilo odnosno, u situaciju realne zarade koju bi ostvario. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu štete u visini u kojoj je istu zaista pretrpila, a to su neto iznosi razlike plaće koje bi ostvarila da je radila i naknade plaće.
13.8. Vještak je u tablici na stranici 2. očitovanja od 2. ožujka 2026. izračunao razliku pripadajuće prosječne neto plaće i isplaćene neto plaće i naknade za bolovanje, te je tu razliku za razdoblje od 27. svibnja 2019. do 31. ožujka 2020., utvrdio u iznosu od 4.738,90 eura, a kako je po osnovi izgubljene zarade isplaćen iznos od 1.224,81 euro, to razlika iznosi 3.514,10 eura. Stoga je tužiteljici na ime izgubljene zarade priznat iznos od 3.514,10 eura, koji iznos joj je dosuđen zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu 1.831,62 eura odbijena.
14. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).
15. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, naime tužiteljica je glede osnove u cijelosti uspjela u sporu, a glede visine je konačno uspjela sa 59,18%, to njezin uspjeh iznosi 79,59%. Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:
- sastav odštetnog zahtjeva u iznosu 200,00 eura, budući je isti bio potreban u smislu odredbe članka 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.),
- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),
- sastav podneska od 13. veljače 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 13. ožujka 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 13. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- sastav podneska od 1. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),
- sastav podneska od 2. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 11. lipnja 2026. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu za objavu 23. srpnja 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),
ukupno 1.700,00 eura, kojem iznosu valja pridodati PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 2.125,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu 47,44 eura i trošak pristojbe za presudu u iznosu 193,51 euro, što ukupno iznosi 2.365,95 eura, od čega 79,59% iznosi 1.883,06 eura. Tužiteljici je u cijelosti priznat trošak predujma za vještačenje u ukupnom iznosu 530,90 eura. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu 2.413,96 eura, na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a od dana presuđenja pa do isplate.
15.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 10. lipnja 2026., budući se radi o podnesku koji je ista predala u spis dan prije održavanja ročišta zakazanog 11. lipnja 2026., pa je navode iz istog mogla iznijeti na ročištu održanom 11. lipnja 2026., a za pristup na koje joj je priznat trošak zastupanja.
16. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.
U Osijeku 23. srpnja 2026.
Sutkinja: Ljiljana Jakša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).
Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.
O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavljeno:
1. Ivana Jurčević, odvjetnica u Vinkovcima
2. Željko Eror i Nikola Eror, odvjetnici u Osijeku