24 P-498/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 113. šibenske brigade HV-a 80, 22000 Bilice, zastupana po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 10. lipnja 2026. godine, u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i u odsutnosti tuženika, po objavi odluke dana 23. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, da u roku od 15 dana tužitelju ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.237,32 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana izvršene uplate i to kako slijedi:

- na iznos od 2,96 Eura od dana 12. rujna 2005. godine

- na iznos od 0,28 Eura od dana 18. listopada 2005. godine

- na iznos od 1,21 Eura od dana 24. studenog 2005. godine

- na iznos od 0,15 Eura od dana 3. siječnja 2006. godine

- na iznos od 0,81 Eura od dana 23. siječnja 2006. godine

- na iznos od 5,47 Eura od dana 29. siječnja 2009. godine

- na iznos od 7,91 Eura od dana 6. veljače 2009. godine

- na iznos od 9,00 Eura od dana 4. ožujka 2009. godine

- na iznos od 4,62 Eura od dana 10. travnja 2009. godine

- na iznos od 6,11 Eura od dana 7. svibnja.2009. godine

- na iznos od 3,07 Eura od dana 13. lipnja 2009. godine

- na iznos od 3,25 Eura od dana 16. srpnja 2009. godine

- na iznos od 2,81 Eura od dana 4. kolovoza 2009. godine

- na iznos od 2,81 Eura od dana 24. rujna 2009. godine

- na iznos od 1,56 Eura od dana 22. listopada 2009. godine

- na iznos od 3,44 Eura od dana 17. studenog 2009. godine

- na iznos od 3,63 Eura od dana 18. prosinca 2009. godine

- na iznos od 7,69 Eura od dana 22. siječnja 2010. godine

- na iznos od 8,42 Eura od dana 20. veljače 2010. godine

- na iznos od 11,58 Eura od dana 22. ožujka 2010. godine

- na iznos od 11,47 Eura od dana 21. travnja 2010. godine

- na iznos od 15,74 Eura od dana 20. svibnja 2010. godine

- na iznos od 20,01 Eura od dana 26. lipnja 2010. godine

- na iznos od 19,79 Eura od dana 21. srpnja 2010. godine

- na iznos od 20,88 Eura od dana 13. kolovoza 2010. godine

- na iznos od 27,03 Eura od dana 23. rujna 2010. godine

- na iznos od 26,34 Eura od dana 15. listopada 2010. godine

- na iznos od 27,83 Eura od dana 17. studenog 2010. godine

- na iznos od 39,34 Eura od dana 22. prosinca 2010. godine

- na iznos od 32,98 Eura od dana 22. siječnja 2011. godine

- na iznos od 37,45 Eura od dana 26. veljače 2011. godine

- na iznos od 35,29 Eura od dana 11. ožujka 2011. godine

- na iznos od 32,79 Eura od dana 14. travnja 2011. godine

- na iznos od 40,92 Eura od dana 17. svibnja 2011. godine

- na iznos od 48,84 Eura od dana 15. lipnja 2011. godine

- na iznos od 56,83 Eura od dana 14. srpnja 2011. godine

- na iznos od 75,63 Eura od dana 9. kolovoza 2011. godine

- na iznos od 52,95 Eura od dana 14. rujna 2011. godine

- na iznos od 50,19 Eura od dana 3. listopada 2011. godine

- na iznos od 49,98 Eura od dana 2. studenog 2011. godine

- na iznos od 49,10 Eura od dana 1. prosinca 2011. godine

- na iznos od 52,01 Eura od dana 2. siječnja 2012. godine

- na iznos od 55,22 Eura od dana 1. veljače 2012. godine

- na iznos od 55,31 Eura od dana 1. ožujka 2012. godine

- na iznos od 53,15 Eura od dana 4. travnja 2012. godine

- na iznos od 54,12 Eura od dana 2. svibnja 2012. godine

- na iznos od 55,32 Eura od dana 1. lipnja 2012. godine

- na iznos od 54,02 Eura od dana 2. srpnja 2012. godine

pa do isplate, i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.103,12 Eura Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 23. srpnja 2026. pa do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica dana 20. lipnja 2005. godine sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 727823, kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.725,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita.

1.1.Predmetnim Ugovorom o kreditu da je ugovorena za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF.

1.2.Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) da su ništetne, a što da ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu.

1.3. Tužiteljica navodi kako u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž 6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P 1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na po punoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 9 7., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.4. U navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta da su potvrđeni i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019. godine. Navedenim sudskim odlukama utvrđ eno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a da nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće.

1.5. Stoga da su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

1.6. Tužiteljica navodi kako sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, .a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013)133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude da su obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

1.7.Imajući u vidu sve navedeno tužiteicalj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule.

1.8. To da nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita.

1.9. Tuženik da je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužiteljici primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana konačne otplate kredita.

1.10. Stoga da je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku, tužiteljica preplatila svaki mjesec do dana konačne otplate kredita iznose anuiteta koji su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike u kunskom iznosu povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita, ukupno iznos od 9.322,50 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.11. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje 1.237,32 Eura sa zateznim kamatama koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos do isplate.

2. Tuženik smatra kako je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti.

2.1. U bitnome, tužba i tužbeni zahtjev da su neosnovani su zbog sljedećih razloga: potraživanje tužitelja je u zastari; utvrđenja iz parnice Potrošač da nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi utvrđenja iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a; ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost da nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Tuženik navodi kako tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, te naveo da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP/03), te dodao da prigovora načinu postavljanja tužbenog zahtjeva.

2.2. Tuženik ističe prigovor zastare.

2.3. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu br. 727823, početnog otplatnog plana, prometa po kreditu, nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan od 27. ožujka 2025., čitanjem iskaza tužiteljice.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka .

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelice da joj tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, uslijed primjene valutne klauzule u CHF za razdoblje od rujna 2005. godine do srpnja 2012. godine.

7. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 10. lipnja 2026. tužiteljica navodi da je kupovala auto za osobe potrebe u auto kući Gašperov, a kako joj je trebao kredit za kupnju automobila, u auto kući da su je uputili u banku tada Volksbank, poslovnica u Šibeniku, na Trgu Dražena Petrovića. U banci su joj preporučili da uzme kredit u CHF kao najpovoljniji sa najmanjom kamatnom stopom, a u banci nisu uopće spominjali povećanje kamatne stope niti o promjeni tečaja CHF već isticali da je to najbolji kredit, pripremili su obrazac ugovora o kreditu, nije bila nikakva mogućnost da utječe na sadržaj ugovora, već je to bio tipizirani obrazac ugovora koji je banka pripremila za potpis, ugovor da jeste pročitala, ali ona da nije stručnjak da razumije sve navedeno u ugovoru, već da je vjerovala službenicima banke kada su takav ugovor isticali kao najpovoljniji .

7.1. Kredit da je sklopila s rokom otplate na 7 godina, prvih nekoliko godina da je mjesečna rata bila oko 1.200 kuna da bi nakon cca 4 godine mjesečna rata se znatno uvećala i iznosila cca 1.800,00 kuna, i bez obzira na ta povećanja ona da je svaku mjesečnu ratu uredno platila sve do konačne otplate kredita.

7.2. U vrijeme uzimanja kredita i cijelo vrijeme otplate istoga da nije imala nikakav obrt, niti udio u nekom trgovačkom društvu, već bila zaposlenica Croatia osiguranja d.d., Poslovnica u Šibeniku, kao službenik.

7.3. Predmetno vozilo da je koristila isključivo za osobne potrebe.

8. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba i za vlastite potrebe, za kupnju motornog vozila. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.

9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, odnosno presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine u kojoj je zauzeto stajalište da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara, te da zastarni rok počinje ispočetka danom donošenja pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi, konkretno donošenjem pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi od dana 14. lipnja 2018. godine u odnosu na preplatu po osnovi valutne klauzule.). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23. srpnja 2021. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 14 lipnja 2018. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

10. U ovom postupku je utvrđeno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu za kupnju vozila broj: 727823 od 20. lipnja 2005.g ., kojim je tuženica odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.725,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, važeće na dan isplate kredita .

11. Ugovorena kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 5,50 % godišnje.

12. Korisnik kredita otplaćuje kredit u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 269,08 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB, na dan dospijeća.

13. Kredit je isplaćen dana 29. lipnja 2005. godine. Primijenjeni tečaj na dan isplate kredita 29.06.2005.g iznosio je 1 CHF = 4,738454 kn.

14. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

15. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

16. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Važno je za istaći kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

18. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je ovom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

19. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

20. U ovom postupku je utvrđeno da je od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice.

21. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

22. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom predmetu.

23. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

24. Radi utvrđivanja i izračuna razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Majdi Korljan dipl. oec.

25. U pisanom nalazu i mišljenju od 27. ožujka 2025. godine vještak Majda Korljan u Tablici br. 1 daje izračun razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope u odnosu na početnu, te izračun razlike anuiteta uslijed promjene tečaja u odnosu na početni isplaćeni tečaj, te navodi kako iz izračuna prikazanog u tablici br. 1 proizlazi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 5,50 % više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 346,79 Eur/ 2.612,91 kn , te više obračunala iznose anuiteta uslijed promjene tečaja u ukupnom iznosu od 1.237,32 Eur/ 9.322,56 kn, dakle uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja više su obračunati anuiteti u ukupnom iznosu od 1.584,11 Eur/ 11.935,47 kn .

26. Tužiteljica je bila suglasna s Nalazom i mišljenjem vještaka Majde Korljan, te s istim uskladila tužbeni zahtjev.

27. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Majde Korljan.

28. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Majde Korljan, sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja. Vještak je temeljito i stručno prikazao razlike i omogućio precizno i nedvojbeno razlikovanje pretplate koja je nastala uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od one koja je nastala uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je iste iznose zasebno, potpuno pregledno prikazao 29. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.

30. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci pod I.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), imajući u vidu da je sud vodio računa o tome da se prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka uzima u obzir i uspjeh u pogledu dokazivanja u vezi osnove tužbenog zahtjeva, pa stoga budući da je tužiteljica uspjela u cijelosti u vezi tužbenog zahtjeva, tužiteljici da pripadaju parnični troškovi u cijelosti.

36. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 23. studenog 2011., 15. travnja 2024., 28. travnja 2026. i 9. lipnja 2026. godine u iznosu od 150,00 Eura za svako prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na ročištu dana 26. svibnja 2026. u iznosu od 37,50 Eura prema Tbr. 9.t.5., za zastupanje na ročištu objave dana 23. svibnja 2026. u iznosu od 75,00 Eura prema Tbr. 9.t.3., za sastav podneska od 19. studenog 2021. i 23. siječnja 2026. godine u iznosu od 150,00 Eura za svako prema Tbr. 8.t.1.,Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, tako da trošak tužiteljice iznosi 1.453,12 Eura, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 650,00 Eura jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.103,12 Eura, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za sastav podneska od 21. ožujka 2024. godine jer isti nije bio nužan za raspravljanje.

Šibenik, 23. srpnja 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku