REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-211/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na prijedlog sudskog savjetnika Luka Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupana po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 29. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice ĆČO, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića poslovni broj Ovrv-1674/2026 od 16. ožujka 2026. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 95,58 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 10,62 eura od 1. ožujka 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. travnja 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. svibnja 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. lipnja 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. srpnja 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. kolovoza 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. rujna 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. listopada 2025. do isplate;

- na iznos 10,62 eura od 1. studenoga 2025. do isplate;

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 200,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 95,58 eura sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Boro Bubnjić je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1674/2026 od 16. ožujka 2026., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik u bitnom navodi da pobija predmetno rješenje o ovrsi iz razloga što s ovrhovoditeljem nikada nije sklopio nikakav ugovor, nikada nije prijavio prijamnik, nikada nije plaćao RTV pristojbu, nikada ga nije posjetio kontrolor niti je sastavljen zapisnik o utvrđivanju posjedovanja prijamnika i iz razloga što je ovrhovoditelj proizvoljno započeo slati račune i obavijesti.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-211/2026 od 2. travnja 2026., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz upozorenja na odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

5. Tužitelj je u podnesku od 17. travnja 2026., podnesenim u roku 15 dana od dana primitka navedenog rješenja, naveo da je tuženik obveznik plaćanja mjesečne RTV pristojbe prema čl. 34. i 35. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Tvrdi da HRT vodi evidenciju korisnika prijamnika te da je 16. siječnja 2025. ovlašteni kontrolor sastavio zapisnik za pokretanje prekršajnog postupka. Prema navodima tužitelja, tim je zapisnikom utvrđeno da tuženik posjeduje TV prijamnik koji podliježe plaćanju mjesečne pristojbe. Tužitelj tvrdi da tuženik nije podmirio pristojbu za razdoblje od veljače do listopada 2025., pri čemu mjesečna pristojba iznosi 10,62 eura. Ističe da je prigovor tuženika u cijelosti neosnovan i usmjeren na odugovlačenje postupka. Poziva se na napomenu kontrolora prema kojoj je kontrolor vidio i čuo TV prijamnik u sobi te razgovarao sa strankom koja nije htjela potpisati prijavu. Iz toga tužitelj zaključuje da tuženik posjeduje prijamnik i izbjegava zakonsku obvezu plaćanja pristojbe. Također navodi da je tuženik prijavljen u evidenciju obveznika plaćanja pristojbe na temelju zapisnika kontrolora. Tužitelj osporava tvrdnju tuženika da ga kontrolor nikada nije posjetio i da nije sastavljen zapisnik. Navodi da je tuženik zaprimio dokumentaciju HRT-a, što prema tužitelju proizlazi iz potpisane povratnice od 18. veljače 2025. Tvrdnje tuženika o proizvoljnoj pretpostavci obveze i nedostatku dokazne snage dokumenata tužitelj smatra paušalnima i irelevantnima. Smatra da je bitno to što tuženik nije prijavio TV prijamnik, nije htio potpisati prijavu i nije plaćao pristojbu nakon što je kontrolor utvrdio obvezu. Tužitelj predlaže da sud bez održavanja ročišta donese presudu kojom se održava na snazi platni nalog, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik je u podnesku od 23. travnja 2026. naveo da u cijelosti ostaje kod prigovora od 19. ožujka 2026. Osporava osnovu i visinu tražbine za razdoblje od veljače do listopada 2025. Tvrdi da nikada nije sklopio ugovor s ovrhovoditeljem, nije prijavio prijamnik i nije plaćao RTV pristojbu. Navodi i da kod njega nikada nije zakonito utvrđeno posjedovanje prijamnika niti postoji zapisnik ili druga vjerodostojna isprava koja bi dokazivala obvezu. Smatra da interne evidencije, računi, obavijesti i jednostrano sastavljene isprave HRT-a nisu dovoljan dokaz nastanka obveznog odnosa. Ističe da slanje računa ili evidentiranje osobe u internoj bazi ne znači da je zakonita obveza plaćanja pristojbe nastala. Prema njegovu stajalištu, ovrhovoditelj nije dokazao kada je točno obvezni odnos nastao, na temelju kojih činjenica, kako je utvrđeno posjedovanje prijamnika i zašto se tražbina odnosi baš na navedeno razdoblje. Naglašava da je teret dokazivanja na ovrhovoditelju, a ne na njemu kao ovršeniku. Posebno tvrdi da on ne mora dokazivati negativne činjenice, poput toga da nije prijavio prijamnik ili da kod njega prijamnik nije postojao. Osporava navode ovrhovoditelja osim onih koji bi bili izričito priznati. Ako se ovrhovoditelj poziva na Zakon o HRT-u, ovršenik smatra da samo postojanje zakonskog okvira ne znači automatski nastanak obveze plaćanja. Navodi da sud mora prethodno utvrditi konkretne zakonske pretpostavke za nastanak takve obveze. Ne traži usmenu raspravu i suglasan je da sud odluči na temelju spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen. Zaključno predlaže da sud odbije zahtjev ovrhovoditelja u cijelosti, ukine platni nalog iz rješenja o ovrsi i obveže ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka ako ih bude.

7. Sud je tijekom postupka pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 46 spisa), zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe (list 64), saldokonti pristojbe (list 65-66), povratnicu od 18. veljače 2025. (list 67), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 68) obavijest o prijavi u evidenciju obveznika plaćanja mjesečne pristojbe (list 69) te je saslušao svjedoka PČ (list 98).

8. Sud nije saslušao tuženika kao stranku jer tuženik bez opravdanja nije pristupio na ročište od 29. lipnja 2026., iako je uredno pozvan i u pozivu upozoren da će sud na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 95,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove neplaćenih mjesečnih radiotelevizijskih pristojbi za razdoblje od veljače do listopada 2025.

11. Prema čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj: 37/2010, 76/2012, 78/2016, 46/2017, 73/2017, 94/2018, 114/2022, 20/23 i 18/24), svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Prema čl. 36. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi.

12. Čitanjem izvatka iz evidencije pretplatnika tužitelja, sud je utvrdio da je tuženik od 16. siječnja 2025. evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe za prijamnik na adresi [adresa].

13. Iz zapisnika o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe proizlazi da je kontrolor tuženika vidio i čuo tv prijamnik koji se nalazio u sobi kod zida, a da tuženik nije htio potpisati prijavu, nakon čega je kontrolor preuzeo podatke sa stranice www.katastar.hr.

14. Kako je tuženik osporio vjerodostojnost navedenog zapisnika, sud je saslušao svjedoka PČ. Svjedok je u svom iskazu naveo da naveo da je od kontrole tuženika prošlo više od godinu dana i da se više ne sjeća točno što se dogodilo. Koliko se može sjetiti, kontrola je bila u urbanoj vili u [adresa]. Rekao je da je pozvonio na vrata, a otvorila mu je muška osoba, za koju misli da je bila srednjih godina. Naveo je da se predstavio, nakon čega mu je ta osoba zalupila vrata. Istaknuo je da mu osoba nije ništa rekla. Dok su vrata bila otvorena, čuo je neki prijamnik, ali se ne može sjetiti da ga je vidio. Na pitanje kako zna da je čuo prijamnik, odgovorio je da je čuo sadržaj televizijske emisije. Naveo je da stan nije vidio, nego mu se učinilo da se prijamnik nalazi kod zida. Nakon što mu je pročitan zapisnik iz spisa, rekao je da je možda prijamnik i vidio, ali da se zbog proteka vremena toga ne može sjetiti. Objasnio je da podatak „preuzeo sa www.katastar.hr“ znači da je koristio javno dostupnu internetsku stranicu. Naveo je da je stan tuženika pronašao prema prezimenu koje je pisalo na vratima. Na pitanje je li uočio nekakav bljesak, rekao je da mu se čini da je vidio neku refleksiju, ali da se zbog proteka vremena ne može sjetiti.

15. Sud je iskaz svjedoka ocijenio vjerodostojnim jer je taj iskaz životan i u bitnom sukladan sadržaju zapisnika u spisu. Sud posebno prihvaća njegov iskaz u dijelu u kojem potvrđuje da je kontrola obavljena, da mu je vrata otvorila muška osoba srednjih godina (što odgovara osobi tuženika koji na predmetnoj adresi ima i prebivalište), da se svjedok predstavio, da mu je nakon toga osoba zalupila vrata, da je za vrijeme dok su vrata bila otvorena čuo sadržaj televizijske emisije iz prostora stan, da je na vratima bilo prezime tuženika i da je podatke o tuženiku preuzeo s javno dostupne evidencije o nekretninama. Napominje se da, iako se svjedok na raspravi nije mogao sa sigurnošću prisjetiti je li prijamnik i vidio, njegov iskaz u tom dijelu nije proturječan zapisniku, budući da je nakon čitanja zapisnika objasnio kako se ne može isključiti da ga je tada i vidio, ali se zbog proteka vremena toga više ne sjeća.

16. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tuženik posjednik televizijskog prijamnika i da je stoga na temelju čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, obvezan platiti utuženu RTV pristojbu, pri čemu se ističe da tuženik niti ne navodi niti dokazuje da bi odjavio predmetni televizijski prijamnik.

17. Visina pristojbe je općepoznata te je određena kao u dostavljenim ispravama tužitelja u iznosu 10,62 eura mjesečno.

18. Tužitelj, na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ima pravo i na zatezne kamate za svaki mjesečni iznos do isplate, sukladno dostavljenom izvatku iz poslovnih knjiga. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

20. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tužitelju je priznat zatraženi trošak jednokratne nagrade s PDV-om u iznosu 125,00 eura, trošak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu 25,00 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 30,00 eura te putni trošak svjedoka PČ u iznosu 20,00 eura. Trošak sastava prijedloga za ovrhu nije dosuđen jer je prema stabilnoj sudskoj praksi taj trošak uključen u jednokratnu nagradu koja je već priznata.

22. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja ove odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku