Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-511/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz ZOU Zustović- Matanović-Sloković, odvjetnicima u Pazinu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-276/2024-30 od 13. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-276/2024-30 od 13. travnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno da je djelomično ništetna odredba kojom se određena obveza plaćanja naknade za obradu kredita, te naknade za osiguranje kredita, zatim u dijelu pod točkom II. u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos od 149,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama, te iznos od 251,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se u Ugovoru o kreditu broj [broj] od dana **.**.2006., a koji je solemniziran dana **.**.2006. pod brojem OU-338/06 kod javnog bilježnika Davora Dušića, u Rovinju:

- ništetnom odredba iz točke 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF),

- ništetnom odredba iz točke 4.2. u dijelu u kojem je propisano da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom),

- ništetnom u cijelosti odredba iz točke 5. stavak 2. kojom je propisano da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate,

- ništetnom odredba iz točke 6.2. u dijelu u kojem je propisano da se mjesečni anuiteti plaćaju u CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja,

- djelomično ništetnom odredba u točki 11. i to točka 11.3. u cijelosti kojom je propisano: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10% (slovima: dva cijelih deset posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužitelju TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 2.005,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine novčane iznose kao u prvostupanjskoj presudi a koje kamate do dana 31. prosinca 2007. godine teku po stopi od 15% godišnje, a od dana 01. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine teku po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%, a od dana 01. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužitelju TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.216,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku u dijelu pod točkom I. u kojem je odlučeno da je djelomično ništetna odredba kojom se određena obveza plaćanja naknade za obradu kredita, te naknade za osiguranje kredita, zatim u dijelu pod točkom II. u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos od 149,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te iznos od 251,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da proturječi razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti sa ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. Sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na način da odlučne činjenice nije utvrdio, odnosno pogrešno ih je utvrdio i na tome bazirao svoju odluku. Također, sud prilikom odlučivanja nije primijenio odredbe materi jalnog prava koje je trebao primijeniti, dok neke odredbe nije pravilno primijenio. Tuženik je izjavio žalbu i protiv odluke o troškovima postupka. Predlaže se da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak ove žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 300,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,55 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje djelomično ništetnom odredba u točki 11. i to točka 11.3. u cijelosti kojom je propisano: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10% (slovima: dva cijelih deset posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“, kao i restitucijski zahtjev po osnovi tih ništetnih odredbi.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužena jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor **.**.2006. sklopili Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila, broj Ugovora: [broj] na iznos od 16.146,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita, te da je člankom 11. i točka 11.3. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10% (slovima: dva cijelih deset posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila .

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je utvrdio djelomično ništetnom odredbu u točki 11. i to točka 11.3. u kojom je propisano: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10% (slovima: dva cijelih deset posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, te naložio isplatu iznosa od 149,60 eura i 251,33 eura koliko je banka naplatila od tužitelja na ime tih naknada.

10. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocjenom iskaza tužitelja, koji je prihvaćen kao logičan, životan i uvjerljiv, utvrdio da je ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje automobila za osobne potrebe i da je tužitelj na potpis dobio tipski unaprijed pripremljen ugovor o kojem se nije moglo pregovarati. Tužitelj je znao za te obveze, ali mu nije pojasnjeno što se naplaćuje, kako se utvrđuje visina, niti što obrada i osiguranje kredita znače, o tome se nije pregovarala ali to je bio uvjet za realizaciju kredita. Zaključivši da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, jer su navedene odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega je predmetna odredba Ugovora o kreditu iz članka 11.3. nepoštena i slijedom toga ništetna.

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud , te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

12. Pravilno je prvostupanjski sud na pravni odnos stranaka primijenio članak 81. stavak 1. ZZP/03 koji propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema članku 87. toga Zakona takva odredba ništava.

13. Neosnovano u žalbi navodi tuženik da prvostupanjski sud nije dao odlučne razloge o postojanju značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, tuženik ne osporava da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog (tipskog) ugovora trgovca, zbog čega u smislu članka 81. stavka 2. ZZP/03 postoji zakonska presumpcija da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Iako je sporna ugovorna odredba iz članka 11.3. Ugovora o kreditu jasno i razumljivo sastavljena budući omogućuje tužitelju da odredi visinu troškova naknade za obradu kreditnog zahtjeva (1,50% od iznosa kredita) i troškova naknade za osiguranje kredita (2.10%), a time i ekonomske učinke ugovaranja, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači da je ujedno ta odredba poštena budući ne sadržava nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, pa se ne može zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima,

14. Odredbom članka 59. točka 3. ZZP/03 propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, a budući predmetni ugovor ne sadržava konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a ti troškovi i usluge nisu samorazumljivi. Zbog toga se može zaključiti da su (nepoznati) troškovi koji su na ovaj način prebačeni na tužitelja nerazmjerni kako u odnosu na postojanje troškova tako i u odnosu na visinu u kojoj su eventualno stvarno nastali. Stoga se žalbeni navodi tuženika da je riječ o naknadama koje su naplaćene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ne mogu prihvatiti.

15. Tome treba dodati, da kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

16. Člankom 87. stavka 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava pa je pravilno prvostupanjski sud tu odredbu utvrdio ništavom i na temelju članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) naložio tuženiku vraćanje iznosa plaćenog na ime ispunjenja obveze iz ništavog članka 11.3. Ugovora o kreditu u iznosu 149,60 eura i 251,33 eura koji iznosi proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića. Imajući u vidu da je tuženik sastavljač Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana kada su troškovi obrade naplaćeni, te je pravilno u granica postavljenog zahtjeva prvostupanjski sud zatezne kamate dosudio tekuće od 20. travnja 2006.

17. Također je pravilno prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu obje naknade, a koji stav je podudaran pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu da se u ovom postupku odlučivalo o ništetnosti odredbe o naknadi, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

18. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio uz primjenu članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava opravdanost troškova zastupanja tužitelja na ročištima i troškova sastava obrazloženih podnesaka, jer, suprotno žalbenim navodima, ove radnje tužitelja bile su potrebe za raspravljanje i odlučivanje u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

19. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu budući je njegova žalba odbijena.

U Gospiću, 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš