REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-1303/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Općine Vrsar – Orsera, OIB: 03592077573, Trg Degrassi 1, Vrsar, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb uz sudjelovanje 1. zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, OIB: 93993757343, Rovinjska 2a, i 2. zainteresirane osobe Maistra d.d., OIB: 25190869349, Rovinj, Obala Vladimira Nazora 6, radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi radi oglašivanja ništavim i poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za procijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište KLASA: UP/I-940- 01/21-03/21, URBROJ: 531-15-2-1-25-25 od 27. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za procijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište KLASA: UP/I-940-01/21-03/21, URBROJ: 531-15-2-1-25-25 od 27. svibnja 2025. toč. I. izreke utvrđeno je Maistra d.d. vlasnik nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], Petalon, ZGRADA ZA POVREMENI BORAVAK, Vrsar, Petalon 1A, površine 712 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Toč. II. utvrđeno je da je Republika Hrvatska, vlasnik nekretnina označenih kao: k. č. br. [katastarska čestica], PETALON, DVORIŠTE, površine 86 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], PETALON, DVORIŠTE, površine 99 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Toč. III. naloženo je Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, provedba tog rješenja u zemljišnoj knjizi te uknjižba prava vlasništva na način kako je to utvrđeno u toč. I. i Il. izreke ovog Rješenja, a sve po njegovoj izvršnosti. Toč. IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Tužitelj je ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi ističe kako smatra da Maistra d.d. odnosno njezin pravni prednik, kao i Republika Hrvatska nisu imali niti izvanknjižno niti knjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], na kojima je tužitelj vlasnik već 23 godine, a putem svog pravnog prednika Općine Poreč i više. Kao prvo osporava se da bi Maistra d.d. Rovinj bila u cijelosti pravni slijednik DP Anita Vrsar kao i da bi DP "Anita" Vrsar bila u cijelosti pravni prednik Anita Vrsar d.d. Sporna činjenica pravnog predništva se ističe posebice u odnosu na stjecanje vlasništva nekretnina budući Anita d.d. nije stekla pravnim sljedništvom vlasništvo svih nekretnina kojih je bilo korisnik DP "Anita" Vrsar. Stekla je u vlasništvo samo one nekretnine koje su bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, odnosno sažeto rečeno one koje je stekla naplatnim putem (dionice) sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća. Tuženik se u pobijanom rješenju poziva na čl. 1. toč. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 50/20) kojim je propisano da se tim zakonom uređuju imovinskopravni odnosi na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu. Tužitelj ističe da se predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu u društvenom vlasništvu već su u vlasništvu ovdje tužitelja te da je tužitelj stekao vlasništvo temeljem Rješenja zemljišnoknjižnog suda u Poreču, poslovni broj: Z-4732/02, te da je Općina Vrsar- Orsera stekla pravo vlasništva temeljem Sporazuma o razgraničenju kao pravni sljednik Općine Poreč. Tužitelj izričito ističe da iz nijedne isprave u spisu ne proizlazi da su predmetne nekretnine ni stare katastarske izmjere k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao ni k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake nove katastarske izmjere, bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja DP "Anita" Vrsar, niti društveno vlasništvo s pravom korištenja Anita Vrsar d.d. Stoga je tuženik pogrešno utvrdio da je Maistra d.d. vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a Republika Hrvatska k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz rješenja o pretvorbi društvenog poduzeća "Anita" KLASA:UP/I- 943-01/98-02/36 od 17. ožujka 1999. nije jasno je li nekretnina personalnog doma ušla temeljni kapital. U točki 12. rješenja stoji samo: "objekt personalni dom II. izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]" kao i "zemljište nije procijenjeno". Nedvojbeno je da personalni dom II. nije obuhvaćao zemljišta oko objekta, stoga tuženik nije ni mogao odlučivati o pravu vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao ni donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je ponajmanje Republika Hrvatska vlasnica nekretnina na kojima je Općina Vrsar-Orsera (tužitelj) bona fide upisana kao vlasnica. Tužitelj ističe najbitniju činjenicu, a to je da se o ovoj upravnoj stvari radi o res iudicata odnosno presuđenoj pravnoj stvari. U pravomoćno završenom parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Labinu pod poslovnim brojem P-312/06 i Županijskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem Gž-1930/07 odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tada tužitelja Maistre d.d. (ovdje podnositelja zahtjeva), slijedom čega ne može tuženik ponovno odlučivati u upravnom postupku o pravnoj stvari koja je već presuđena u parničnom postupku. U presudi Županijskog suda u Puli-Pola sud navodi da u odnosu na nekretnine (k.č.br. stare oznake između kojih je bila i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na kojima se nalaze objekti tužitelja, koji su ušli u njegov temeljni kapital, kako tužitelj nije ispunio zakonom predviđene pretpostavke ni po jednom osnovu temeljem kojeg traži utvrđenje prava vlasništva, obzirom da nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava korištenja dosjelošću, jer do stupanja na snagu Ustava iz 1974. godine i ZUR-a, Maistra d.d. nije dokazala kao tužitelj da je predmetne nekretnine posjedovala u vremenu od 20 godina, a da se ne može pozivati na odredbu čl. 268. ZUR-a, obzirom da se navedenom odredbom reguliraju odnosi između društvenopravnih osoba, u konkretnom slučaju prijašnja Općina Poreč, a kasnije Vrsar, tretirale su se kao društveno političke zajednice". Također, sud je istaknuo da prijelazne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sadrže odredbe o pretvorbi prava upravljanja, korištenja, raspolaganja (čl. 360. i 361) i predmnijeva tko se smatra vlasnikom ako je nekretnina upisana kao društveno vlasništvo (čl. 362) te da je Općina Vrsar-Orsera upisana kao korisnik, pa se predmnijeva da je i vlasnik. Tužitelj se poziva na čl. 10. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24), načelo obvezatnosti sudskih odluka kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike, slijedom čega valja poštivati citirane presude Općinskog suda u Labinu pod poslovnim brojem P-312/06 i Županijskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem Gž-1930/07 da je ova upravna stvar već presuđena stvar samo su je rješavali citirani sudovi.

3. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će usvojiti tužbeni zahtjev te oglasiti ništavim pobijano rješenje, odnosno isto poništiti. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu izrazio u cijelosti protivljenje navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu smatrajući iste u cijelosti neosnovanima. Istaknuo je kako je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nesporno utvrđeno da su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu s izvanknjižnim pravom korištenja društvenog poduzeća, prednika podnositelja zahtjeva, da iste predstavljaju neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je izgrađena procijenjena građevina, slijedom čega je katastarska čestica koju čini procijenjena građevina sa zemljištem tlocrtne površine ispod nje k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], utvrđena vlasništvom društva MAISTRA d.d., sukladno čl. 28. st. 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 50/20), dok su katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenom građevinskom zemljištu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], utvrđene vlasništvom Republike Hrvatske, sukladno čl. 28. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. U odnosu na navode tužitelja da na predmetnim nekretninama MAISTRA d.d. odnosno njezin pravni prednik, društveno poduzeće "ANITA" Vrsar, kao i Republika Hrvatska, nisu imale niti knjižno niti izvanknjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, tuženik ističe kako je po provedenom postupku i temeljem isprava u spisu nedvojbeno utvrđeno da su predmetne nekretnine bile društveno vlasništvo na kojima je društveno poduzeće "ANITA" Vrsar, pravni prednik trgovačkog društva MAISTRA d.d., imalo izvanknjižno pravo korištenja, sve kako je to detaljno obrazloženo u toč. 10. obrazloženja pobijanog rješenja. Naime, upravo je prednik tužitelja, Općina Poreč, dodijelila na korištenje predmetne nekretnine društvenom poduzeću "ANITA" Vrsar, "radi izgradnje personalnog doma", a kako to proizlazi iz rješenja Skupštine Općine Poreč broj: S-52/1-1982 od 16. ožujka 1982. i Ugovora od 23. kolovoza 1982. sklopljenog između Općine Poreč i ROUT "Anita" Vrsar. Činjenica je da pojedini prijavni listovi koji su bili temelj za formiranje čestica za izgradnju predmetnog Personalnog doma II nisu bili provedeni u katastru i zemljišnim knjigama, slijedom čega je to pravo korištenja ostalo neupisano. Tuženik ne spori da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo Općine Vrsar na temelju Sporazuma o preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza dosadašnje Općine Poreč od 1. listopada 1993., Ugovora o načinu preuzimanja nekretnina bivše Općine Poreč od 25. veljače 2000. te Potvrde o statusu nekretnina od 5. rujna 2000. Međutim, navedene isprave ne predstavljaju valjani pravni temelj za upis prava vlasništva Općine Vrsar na predmetnim nekretninama. Predmetne nekretnine nisu bile imovina Općine Poreč s obzirom da su iste kao tadašnje društveno vlasništvo još 1982. godine dodijeljene na korištenje društvenom poduzeću "ANITA" Vrsar. Naime, čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80; dalje: ZGZ) bilo je određeno da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, ako tim zemljištem na temelju ustava i zakona ne upravlja druga društveno-politička zajednica, mjesna zajednica ili druga društvena pravna osoba. Dakle, općine su bile te kojima je bilo povjereno upravljanje nekretninama u društvenom vlasništvu. U ostvarivanju prava da upravlja neizgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu općina je mogla to zemljište uzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i dati ga na korištenje društvenim pravnim osobama, građanima, udruženjima građana i drugim građanskim pravnim osobama, na način i po postupku propisanim ZGZ-om i na temelju njega donesenim propisima općine, u svrhu da se to zemljište privede namjeni određenoj provedbenim planom (čl. 25. ZGZ-a). Dakle, navedeno pravo koje su imale općine na tada neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu u skladu s odredbom čl. 9. ZGZ-a nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja) nego je to bilo pravo na gospodarenje tim zemljištem do dodjele na korištenje društvenim pravnim osobama, građanima, udruženjima građana i drugim građanskim pravnim osobama. S obzirom na navedeno, nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina od strane tužitelja iz čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj: 90/92, 94/93 i 117/97) jer tom odredbom nije propisana pretvorba nekadašnjih prava društvenog vlasništva u pravo vlasništva preuzimatelja, u konkretnom slučaju tužitelja, već su novoosnovane jedinice lokalne tj. regionalne samouprave samo preuzele od svog prednika prava na nekretninama u onom obliku i opsegu kakva su bila kod prednika. Nesporno je da MAISTRA d.d. nije pravnim sljedništvom stekla vlasništvo svih nekretnina kojih je korisnik bilo društveno poduzeće "ANITA" Vrsar, nego samo onih nekretnina koje su bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nesporno je utvrđeno da je MAISTRA d.d. procijen ila predmetni objekt (građevinu) Personalnog doma II. Naime, Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: UP/I-943-01/98-02/36, URBROJ: 563-04-403/99-6 od 17. ožujka 1999., utvrđeno je da je u postupku pretvorbe poduzeća "ANITA", Vrsar, na 12. lokaciji: VRSAR, PERSONALNI DOM II, procijenjen objekt Personalni dom II izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (stare izmjere), a da zemljište nije procijenjeno. Nadalje je Centar za restrukturiranje svojom Potvrdom o usklađenosti geodetskog elaborata KLASA: 943-01/20-02/281, URBROJ: 360-04-03/07-2021-5 od 12. veljače 2021., potvrdio da je predmetni Geodetski elaborat broj: 2020-075 od 27. listopada 2020., izrađen po GEODETSKI ZAVOD RIJEKA d.o.o. za nekretnine na lokaciji 12. Vrsar, Personalni dom II, u k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica] u dijelu formiranom od procijenjenog objekta, usklađen s točkom 12. dispozitiva predmetnog Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju. Dakle, CERP, kao tijelo nadležno za utvrđivanje procijenjenosti ili neprocijenjenosti neke nekretnine u postupku pretvorbe, potvrdio je da je upravo predmetna k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] formirana od procijenjenog objekta. Budući da predmetne k. č. br. [katastarska čestica] nesporno nisu procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, iste predstavljaju vlasništvo Republike Hrvatske, sukladno čl. 28. st. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Netočno tužitelj navodi da bi se u ovoj upravnoj stvari radilo o res iudicata, odnosno presuđenoj pravnoj stvari s obzirom na presudu Općinskog suda u Labinu, poslovni broj: P-312/06 od 19. prosinca 2006., kojom je odbijen tužbeni zahtjev MAISTRA d.d. radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (stare izmjere). Naime, ne postoji činjenični i pravni identitet navedenog i predmetnog spora, tužbeni zahtjev i zahtjev postavljen u predmetnom upravnom postupku nisu sadržajno isti i ne temelje se niti na istoj činjeničnoj niti pravnoj osnovi. Tužbeni zahtjev MAISTRE d.d . u predmetnom parničnom postupku temeljio se na dosjelosti, predmetni zahtjev temelji se na Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 50/20). U parničnom postupku Republika Hrvatska nije sudjelovala niti kao stranka niti kao umješač, slijedom čega navedena presuda nema učinka prema Republici Hrvatskoj. Nadalje, predmet spora u parničnom postupku bila je čestica stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara današnjima k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Dakle, predmetna čestica stare izmjere obuhvaćala je i procijenjene i neprocijenjene nekretnine, pa niti iz tog razloga predmetna presuda nije relevantna u predmetnom postupku.

5. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Županijsko državno odvjetništvo u Puli 1. zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporila je tužbene navode u cijelosti, pri čemu se pozvala na razloge iz obrazloženja pobijanog rješenja, odnosno navode iz odgovora na tužbu tuženika.

Predložila je sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Podneskom od 8. listopada 2025. tužitelj je djelomično povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u korist tvrtke Maistra d.d. iz Rovinja. U odnosu na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom se djelomično poništava pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno isto djelomično oglašava ništavim u dijelu koji se odnosi na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te nalaže Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, provedba ovog Rješenja u zemljišnoj knjizi te uknjižba prava vlasništva na način da se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižba prava vlasništva u korist Općine Vrsar-Orsera, a sve po njegovoj izvršnosti.

8. 2. zainteresirana osoba podneskom od 24. studenog 2025. izrazila je suglasnost s podneskom tužitelja u odnosu na povlačenje.

9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, na koju su uredno pozvane sve stranke u postupku, čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS).

10. Ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja valja reći kako se radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

13. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

14. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu tužitelj u sporu izričito niti ne navodi neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuje na ništavost.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim pobijanog rješenja tuženika.

16. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja reći kako primjenom ranije u odgovoru na tužbu tuženika citiranih propisa na ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu, ocjena je suda da se pobijano rješenje tuženika temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju. Valja pri tome istaknuti da su prigovori koje je tužitelj isticao u ovom sporu istovjetni prigovorima koje je isticao i u tijeku upravnog postupka i na koje (prigovore) se tuženik očitovao u obrazloženju svoje odluke, odnosno odgovoru na tužbu, davši pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih je iste ocijenio neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS -a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako je tužitelj izgubio ovaj spor, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Općini Vrsar – Orsera, Trg Degrassi 1, Vrsar

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb

- Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Rovinjska 2a

- Maistra d.d., Rovinj, Obala Vladimira Nazora 6