Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-499/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe BISTRICA d.o.o. i odgovorne osobe KD koje brani Natalija Jančevski, odvjetnica iz Virovitice, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1., 3. i 34. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 27. studenoga 2024., broj: Pp-863/2023, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu u pravnoj osnovi donošenja presude, te se izriče:
Na temelju članka 182. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici pravna osoba BISTRICA d.o.o. i odgovorna osoba KD
oslobađaju se optužbe
da:
1) I okr. pravna osoba kao poslodavac, a II okrivljenica kao odgovorna osoba u I okr. pravnoj osobi, ne bi za rad radnika TD vodili točnu i potpunu evidenciju o radnom vremenu za period od 22. rujna 2020. do 30. rujna 2022.,
pa da bi time počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.
II Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude, žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa u tom dijelu postala je bespredmetna.
r i j e š i o j e
Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, ukida se pobijana presuda zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci oslobađajućeg dijela pobijane presude pod točkom II. 2) i 3), te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje u tom dijelu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Virovitici od 27. studenoga 2024., broj: Pp-863/2023, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba BISTRICA d.o.o. i odgovorna osoba KD oslobođeni su optužbe da bi počinili prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 34. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu, jer nije dokazano da bi počinili prekršaje koja im se optuženjem stavljaju na teret.
2. Istom presudom na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika odbijena je optužba da bi počinili prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer je nastupila zastara vođenja prekršajnog postupka.
3. Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Tužitelj ističe kako je u inspekcijskom nadzoru pravilno utvrđeno činjenično stanje i to pravno, činjenično i materijalno u optužnom prijedlogu, a posebno u dijelu koji se odnosi na ispitivanje svjedoka TD na okolnosti rada kod poslodavca sa svim zakonom propisanim upozorenjima prilikom ispitivanja svjedoka. U pogledu utvrđivanja radnog vremena radnik je taj koji najbolje zna i sjeća se radnog vremena u kojem je radio, a u praksi su također česte korekcije i manipulacije u evidencijama radnog vremena koje vodi poslodavac. Da je radnik vjerodostojno opisao svoje radno vrijeme kod poslodavca govori i činjenica da je on vodio svoju vlastitu evidenciju o radnom vremenu tako da se ne može prihvatiti navod suda o proteku vremena, jer je radnik svoje radno vrijeme imao točno i uredno evidentirano. U svezi navoda suda da okrivljenica KD već duže vrijeme nije odgovorna osoba u pravnoj osobi, žalitelj ističe da u skladu sa člankom 61. Prekršajnog zakona ista odgovara i u slučaju ako nakon počinjenja prekršaja prestane raditi u pravnoj osobi, tako da u konkretnom slučaju to nema utjecaja na počinjenje prekršaja. Stoga žalitelj, predlaže ovom Sudu preinačiti oslobađajući dio pobijane presude i okrivljenike za te prekršaje proglasiti krivima i kazniti po zakonu.
4. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu činjenično opisan u točki II. 1) izreke pobijane presude, a osnovana u odnosu na prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu činjenično opisane u točki II. 2) i 3) izreke pobijane presude.
5. U povodu žalbe tužitelja, ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da su se u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu ostvarili zakonski uvjeti za oslobađanje okrivljenika od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak nije prekršaj.
6. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, zbog nedostatka dokaza da „I okr. pravna osoba kao poslodavac, a II okrivljenica kao odgovorna osoba u I okr. pravnoj osobi, ne bi za rad radnika TD vodili točnu i potpunu evidenciju o radnom vremenu za period od 22. rujna 2020. do 30. rujna 2022.“, a što je kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu.
7. Člankom 229. stavkom 1. točkom 1. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj poslodavac ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), a stavkom 2. cit. članka kazniti će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1.
8. Člankom 5. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni (stavak 1.), da evidencija iz stavka 1. tog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (stavak 2.), da je poslodavac dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. tog članka (stavak 3.), te da ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. tog članka (stavak 4.).
9. Iz navedenog slijedi da se nepropisno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu utvrđuje na temelju posebnog propisa, pa se, dakle, radi o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa predmeta, optužnog prijedloga i obrazloženja pobijane presude, vidljivo je da se u konkretnom slučaju radi o kršenju članka 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima, što je izostalo u činjeničnom opisu optužnog prijedloga koji je drugačije sročen, u kojem je valja napomenuti unatoč navedenom nedostatku radno vrijeme radnika konkretizirano, dok je u izreci pobijane presude to izostalo.
10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
11. Slijedom navedenog, a budući da djelo koje se okrivljenicima stavljalo na teret iz točke II. 1) izreke pobijane presude po propisu nije prekršaj, to je ovaj Sud, postupajući u povodu žalbe tužitelja po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu u skladu sa člankom 207. Prekršajnog zakona i oslobodio okrivljenike od optužbe, ali ne iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi, već iz razloga navedenog u ovoj presudi, uslijed čega je žalba tužitelja u tom dijelu postala bespredmetna.
12. Ispitujući nadalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda, ovaj Sud je ocijenio kako u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika optužbe za prekršaje iz točke II. 2) i 3), uz obrazloženje iz pobijane presude, a na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.
13. Naime, prvostupanjski sud oslobodio je okrivljenike optužbe da bi počinili prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu činjenično opisane pod točkom II. 2) i 3), uz obrazloženje „da se ne mogu radnikove evidencije bezrezervno prihvatiti kao vjerodostojne i točne i da je zbog proteka vremena i nemogućnosti vjerodostojnog preispitivanja svih relevantnih okolnosti, jednostavno nemoguće pouzdati se u točnost onoga što je radnik TD predočio inspektorici u inspekcijskom nadzoru. Obzirom na takvu ocjenu dokaza i obzirom da je prema iskazu samog radnika TD pokrenuta građanska parnica u kojoj će se utvrđivati osnovanost tvrdnji o dugovanju poslodavca zbog neuračunavanja radnog vremena u kome je radnik stvarno radio, Sud je zauzeo stav da bez pravomoćnog utvrđenja o tome koliko i u koje vrijeme je radnik TD stvarno radio za poslodavca "Bistrica" d.o.o., ne mogu se prekršaji iz točaka 4., 5. i 6. Optužnog prijedloga uzeti kao dovoljno dokazani. Pri takvoj ocjeni, od utjecaja je i znatan protek vremena od dana počinjenja navodnih prekršaja, a i okolnost da II okrivljenica KD već duže vrijeme nije odgovorna osoba u I okr. trgovačkom društvu. Sud napominje da na glavnoj raspravi predstavnik tužitelja nije bio nazočan, a da eventualno predloži dokaze kojima bi se optuženje dokazalo.“
14. Suprotno izloženom stavu, prvostupanjski sud bio je dužan utvrditi je li radnik radio u vremenu (po danima i satima) i poslove koje je naveo pa da bi okrivljena pravna osoba kao poslodavac i njena odgovorna osoba bili dužni radniku TD dostaviti obračune dugovanog i neisplaćenog dijela plaće za sve navedene mjesece (razlika bruto iznosa plaće s ostvarenim satima prekovremenog rada i bruto iznosa isplaćenih plaća), te utvrditi i je li radio po tjednima navedenima u optuženju prema rasporedu radnog vremena, a da radniku za svaki od navedenih tjedana nije omogućeno korištenje tjednog odmora, ili zamjenskog tjednog odmora. S obzirom na to da je tužitelj priložio uz optužni prijedlog zapisnik o inspekcijskom nadzoru, zapisnik o ispitivanju svjedoka, a koji dokazi su valjani dokazi u postupku, kao i evidenciju o radu koju je sastavio radnik TD, a okrivljenici su porekli počinjenje prekršaja, to je trebalo provesti detaljniji dokazni postupak u kojem sudac uvijek može izvesti i one dokaze koji nisu predloženi ukoliko smatra da će njima pravilno utvrditi činjenično stanje. U postupku je trebalo detaljnije ispitati svjedoka TD, provesti dokaze ispitivanjem radnika koji su radili u dane za koje je radnik TD naveo da je radio i koji su navedeni u optuženju, a koji su vidljivi iz evidencije okrivljene pravne osobe o pojedinim vrstama radova na poljoprivrednom imanju rađene ručno, te po potrebi provesti i druge dokaze kako bi se utvrdila činjenica je li radnik TD doista radio u navedene dane. Ovdje se napominje kako je prvostupanjski sud propustio rješenjem na glavnoj raspravi 14. ožujka 2024. odlučiti o dokaznom prijedlogu okrivljenika za ispitivanjem nekoliko svjedoka (članak 165. stavak 9. Prekršajnog zakona), a niti je u obrazloženju presude to učinio. Stoga je za sada preuranjena odluka prvostupanjskog suda kojima se okrivljenici za navedene prekršaje oslobađaju optužbe, a kako to osnovano ističe tužitelj.
15. Zbog navedenoga, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti osnovanom žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, s time da će sudac prvostupanjskog suda zakazati novu glavnu raspravu na koju će pozvati sve stranke u postupku (a ne samo tužitelja kao za glavnu raspravu 25. studenoga 2024.), utvrditi sve odlučne činjenice imajući u vidu razloge ovog rješenja, a nakon toga će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na navedene prekršaje.
Zagreb, 23. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
