Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-3019/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice LC, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: ZZNO) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, I. policijske postaje Rijeka klasa: 211-07/25-5/19109, urbroj: 511-09-23-25- 1 od 07. kolovoza 2025. godine, nakon nejavne i glavne rasprave održane 23. srpnja 2026., u prisutnosti okrivljenice i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, istoga dana, javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenica LC, kći L, rođ. **.**.1982. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], frizer, SSS, bez zaposlenja, uzdržavana od izvanbračnog supruga, živi u izvanbračnoj zajednici, majka 4 djece – od toga 3 mlt., prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana – prema vlastitoj izjavi, trenutačno se protiv nje ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

kriva je

što je

dana 21. srpnja 2025. godine oko 12:30 sati u Rijeci na adresi [adresa] počinila fizičko i psihičko nasilje u obitelji prema izvanbračnom partneru SC na način da kada je došao iz radione u stan gdje ju je zatekao u kuhinji i pokušao razgovarati s njom da vidi mogu li riješiti probleme, ista počela vikati na njega obrativši mu se riječima „idiote retardirani defektni, ti si retardiran“ nakon čega je u ruku uzela tjesteninu koja se nalazila na kuhinjskoj površini i istom udarila Ivana po glavi kojom prilikom SC nije zadobio tjelesne ozljede. LC je nastavila s vikom i galamom zbog čega je SC napustio zajednički stan, te se spustio u radionu odakle je pozvao policiju. Navedeni događaj je kod SC izazvao strah, uznemirenost i povredu dostojanstva.

dakle, počinila fizičko nasilje u obitelji primijenivši fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda te psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

čime je počinila prekršaj iz članka 22. st. 1. u svezi članka 10. točke 1. i 3. ZZNO-a,

pa se okrivljenici LC, na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a, uz primjenu čl. 37. st. 2. i st. 3. PZ-a

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura i nula centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenica se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. PZ okrivljenica se oslobađa obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. PZ.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom Policijske uprave Primorsko-goranske, Prve policijske postaje Rijeka, okrivljenicu se tereti za prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 1. i 3. ZZNO-a.

2. Dana 23. srpnja 2026. godine održana je glavna rasprava na kojoj se okrivljenica izjasnila krivom za počinjeni prekršaj.

2.1. U svoju obranu navela je sudu je navela kako se sa izvanbračnim suprugom u međuvremenu pomirila i da je prošlo skoro godinu dana od ovoga događaja, a desilo se zbog toga što je iza njih bio jedan težak period pa je i reakcija bila kriva. Ne sjeća se točnih riječi koje mu je uputila ali zna da ga je uvrijedila i udarila sa suhom tjesteninom po glavi. Navela je sudu kako se zna porazgovarati sa suprugom, ali da se ne obračunavaju fizički. U odnosu na imovinske i osobne prilike, okrivljenica je navela sudu da stanuje u kući od svojeg supruga, trenutačno je nezaposlena te ju uzdržava suprug, nema ništa od vlastite imovine poput nekretnina ili pokretnina, nema ušteđevine, nema kredita ni dugova.

2.2. U dokaznom postupku je saslušana i žrtva nasilja u obitelji, izvanbračni suprug okrivljenice SC koji je sudu iskazao kako je dosta dugo proučavao psihologiju zajedno sa svojim prijateljem S te da smatra da bi žene trebalo osvijestiti kada im dijete navrši 18 godina jer je i tada njegova žena "okinula". On ide na theta healing sa prijateljem, a išao je i kod psihologa i psihijatra sa suprugom međutim njoj se nakon jednog dolaska više ne ide. Oboje su imali loše majke, a smatra da se radi o staničnoj memoriji kod supruge. Ne sjeća se točno riječi koje mu je izgovorila supruga, ali zna da je bio uvrijeđen i da je pozvao policiju zato što je ona prijetila da će ona njemu pozvati policiju mjesec dana prije toga. Sjeća se da je u trenutku kada je lomila špagete na pola da ih stavi u lonac istima njega udarila po glavi. Do svađe je došlo iz ljubomore jer je on komentirao ponašanje nje i jednog njihovog prijatelja. Naveo je sudu kako pokušava iz ljubavi popraviti odnos sa suprugom, a više se ne osjeća kao voljeni partner nego kao bankomat i domar.

2.3. Zatim su u dokaznom postupku pročitani sljedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 6-7 spisa), službena zabilješka drugi odlomak (list 15 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 17-19 spisa), uvjerenje iz kaznene evidencije (list 21-22 spisa), te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenu od 22. srpnja 2026. (list 23-24 spisa).

2.4. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika LC (list 6-7 spisa) proizlazi kako je na policiji navela kako ju je muž uspio isprovocirati te je bacila paštu na njega i izvrijeđala ga.

2.5. Iz službene zabilješke drugi odlomak (list 15 spisa) proizlazi kako je nasilje u obitelji prijavio izvanbračni suprug okrivljenice, a stan je bio uredan. Isto proizlazi i iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 17-19 spisa).

2.6. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije (list 21-22 spisa) i izvoda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenu od 22. srpnja 2026. (list 23-24 spisa) proizlazi kako okrivljenica nije ni kazneno ni prekršajno kažnjavana.

3. Iz članka 10. točke 1. ZZNO-a slijedi kako je fizičko nasilje primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a iz istog članka točke 3. proizlazi da je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

3.1. Iz članka 22. stavka 1. ZZNO slijedi da tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

4. Na temelju priznanja okrivljenice koje je u skladu s provedenim dokazima, posebno sa iskazom žrtve nasilja u obitelji, sud smatra utvrđenim da je okrivljenica inkriminiranog dana počinila fizičko i psihičko nasilje prema izvanbračnom partneru SC.

4.1. Naime, riječi „idiote retardirani defektni, ti si retardiran" su ponovljene višekratno, glasno te se radi o diskriminirajućem nazivanju partnera pogrdnim imenima uz korištenje termina koji izravno napadaju njegovu intelektualnu i osobnu vrijednost. Takvo se ponašanje nedvosmisleno kvalificira kao verbalno zlostavljanje. U odnosu na ispunjenje bića prekršajnog djela, i okrivljenica i žrtva nasilja su suglasni u tome da je izvanbračni partner bio uvrijeđen, točnije povreda dostojanstva je dokazana i neosporna. Oba sudionika događaja, i okrivljena i žrtva to potvrđuju.

4.2. U odnosu na fizičko nasilje, sam udarac suhom tjesteninom po glavi predstavlja primjenu fizičke sile bez nastale tjelesne ozljede, što je zakonska definicija iz čl. 10. toč. 1. ZZNO-a. Formalni prekršaj je dovršen samim činom udarca, bez obzira na nepostojanje ozljede, a apsolutno je pravno irelevantno što udarac tjesteninom zvuči kao trivijalan predmet jer zakon ne pravi razliku prema vrsti predmeta kojim se primjenjuje sila. Dovoljno je da je sila primijenjena. U odnosu na ovaj prekršaj, i okrivljena i žrtva nasilja su suglasni da je do istoga došlo na način opisan u optužnom prijedlogu.

5. Okrivljenica je stoga kriva za prekršaj fizičkog i psihičkog nasilja jer je kao i svaka prosječna osoba bila dužna i mogla biti svjesna da je njezino postupanje zabranjeno.

6. Sukladno čl. 171. a st. 3. PZ-a, ako sud okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku dokaznog postupka izvest će samo dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama.

6.1. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

6.2. Također je u smislu članka 11. stavka 2. ZZNO-a imao u vidu da je svrha prekršajnopravnih sankcija predviđenih tim zakonom zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

6.3. Razmatrajući mogućnost ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud je utvrdio postojanje naročitih olakotnih okolnosti na strani okrivljenice koje u svojoj ukupnosti opravdavaju primjenu toga instituta.

6.3.1. Kao olakotne okolnosti u smislu članka 36. stavka 2. PZ-a, sud je uzeo u obzir: izjavu žaljenja i kajanja zbog počinjenog prekršaja iskazanu na glavnoj raspravi, okolnost da okrivljenica nije prekršajno kažnjavana niti se protiv nje vodi drugi prekršajni ili kazneni postupak, njezino iskreno i sustavno suradljivo ponašanje u postupku te pomirenje s izvanbračnim suprugom, žrtvom nasilja, koje je nastupilo ubrzo nakon inkriminiranog događaja.

6.3.2. Kao naročito olakotnu okolnost koja opravdava primjenu instituta sudskog ublažavanja, sud je cijenio iznimno loše imovinske prilike okrivljenice: okrivljenica je nezaposlena i bez ikakvih vlastitih prihoda, nema nekretnina, pokretnina ni ušteđevine, nema dugova, a uzdržava je izvanbračni suprug. Ova okolnost sama po sebi predstavlja otegotnost pri procjeni razmjernosti novčane kazne jer bi izricanje kazne u visini zakonskog minimuma (300,00 EUR) za osobu bez ikakvih prihoda imalo nerazmjerno teži učinak na njezino svakodnevno uzdržavanje i funkcioniranje kućanstva u kojemu žive troje maloljetne djece nego što bi to bio slučaj s osobom s redovitim prihodima. Sud stoga drži da je u konkretnom slučaju imovinsko stanje okrivljenice dostiglo razinu posebne izražajnosti koja opravdava sudsko ublažavanje u smislu odredbe članka 37. stavka 2. PZ-a.

6.4. Imajući u vidu vrstu i narav počinjenog prekršaja, navedene olakotne i naročito olakotne okolnosti te ukupnost osobnih i društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju, sud smatra primjerenim okrivljenici izreći novčanu kaznu u iznosu od 90,00 eura, dakle ispod zakonom propisanog posebnog minimuma od 300,00 eura, uz primjenu članka 37. stavaka 2. i 3. točke 1. PZ-a.

6.4.1. Sud je pri utvrđivanju konkretnog iznosa uzeo u obzir stupanj krivnje okrivljenice, koji je ocijenio umjerenim: djelo je počinjeno u situaciji izrazito napete međusobne komunikacije i u kontekstu dugotrajnih obiteljskih poteškoća koje je okrivljenica sama opisala, bez unaprijed planiranog nasilnog nauma, uz nepostojanje prijašnjih nasilnih obrazaca ponašanja u obitelji. Stupanj ugrožavanja žrtve bio je razmjerno nizak, fizička sila primijenjena je tjesteninom, bez nastale tjelesne ozljede, a psihičko nasilje nije imalo karakter trajnog ili sustavnog ponižavanja. Žrtva nasilja nije iskazala trajnu uznemirenost niti strah od okrivljenice, a njezin iskaz na raspravi upućuje na to da doživljava incident u širem kontekstu zajednički proživljenog stresnog obiteljskog razdoblja.

6.4.2. Glede svrhe kažnjavanja propisane odredbom članka 11. stavka 2. ZZNO-a, sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom od 90,00 eura ostvariti specijalna svrha kažnjavanja, odvraćanje okrivljenice od daljnjeg nasilnog ponašanja i to sljedećim razlozima: okrivljenica je na glavnoj raspravi iskazala autentično razumijevanje protupravnosti svog ponašanja i iskazala čvrstu namjeru da ga ne ponovi, stranke su se pomirile što upućuje na stabilizaciju međusobnog odnosa; okrivljenica je majka troje maloljetne djece te svjesna posljedica koje bi eventualni daljnji prekršaji imali na integritet obitelji i skrb o djeci. Ti čimbenici zajedno sugeriraju visoku specijalnopreventivnu učinkovitost i manjih financijskih sankcija za okrivljenicu.

6.4.3. Glede opće svrhe kažnjavanja (generalna prevencija), sud ima u vidu da nasilje u obitelji spada u teže oblike prekršajnog ponašanja s posebno izraženim zahtjevima generalno preventivnog djelovanja, što je vidljivo i iz toga što je za takav prekršaj propisana, kao teža alternativa, kazna zatvora. Sud je stoga pažljivo odmjerio granicu između razmjernog kažnjavanja prema konkretnim imovinskim prilikama i minimalne razine koja osigurava kredibilitet prekršajnopravnog sustava u očima javnosti. Iznos od 90,00 eura premašuje desetostruko opći zakonski minimum novčane kazne za fizičku osobu propisan člankom 33. i 37. PZ-a te stoga nije simboličan, nego nosi jasnu poruku zabrane nasilnog ponašanja. Ujedno, okrivljenica je svjesna da je pravosudni sustav reagirao na njezino postupanje osuđujućom presudom, što samo po sebi ima preventivni učinak.

6.4.4. Sud stoga zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti iz članka 37. stavka 2. PZ-a, tj. postoje naročite olakotne okolnosti (iznimno loše imovinsko stanje) i svrha kažnjavanja može se postići i ovako izrečenom blažom kaznom.

6.5. Razmatrajući prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanjem zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji iz članka 13. točke 2. i članka 16. ZZNO-a, sud istu nije izrekao. Naime, na temelju iskaza žrtve nasilja u obitelji SC na glavnoj raspravi, isti je izrijekom naveo kako se ne boji okrivljenice i da mu nisu potrebne mjere zaštite, a okrivljenica je izrazila žaljenje i pomirila se s oštećenikom. Sud ocjenjuje da u konkretnim okolnostima ne postoji opasnost od ponavljanja nasilja u smislu članka 16. stavka 1. ZZNO-a koja bi opravdala izricanje predložene zaštitne mjere, osobito imajući u vidu da je i izrečena novčana kazna, uz specijalno preventivno djelovanje, dostatna za odvraćanje okrivljenice od daljnjeg nasilnog ponašanja.

7. Imajući u vidu imovinske prilike okrivljenice odnosno da se radi o osobi koja je nezaposlena i bez prihoda, sud ju je odlučio u cijelosti osloboditi obveze da naknadi troškove postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. PZ smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

.

U Rijeci 23. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. okrivljenica LC, uz uplatnicu

3. žrtva SC – po pravomoćnosti

4. Hrvatski zavod za socijalni rad – po pravomoćnosti