REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PN-2791/2020-134

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice HR, OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja SR, OIB [osobni identifikacijski broj], IV. tužiteljice FR, OIB [osobni identifikacijski broj], i V. tužitelja AR, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, Petrova 120, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB 94472454976, da I. tužitelju ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati:

- iznos 20.439,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 10.219,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2020. pa do isplate,

- iznos od 3.679,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. pa do isplate, te

- iznos od 1.049,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio zahtjeva I. tužitelja ČR u iznosu od 15.166,21 eur, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 10.219,66 eur od 22. kolovoza 2015. pa do 31. ožujka 2020.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB 94472454976, da II. tužiteljici HR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati:

- iznos 20.439,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 10.219,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2020. pa do isplate, te

- iznos od 120,78 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se ostali dio zahtjeva II. tužiteljice HR u iznosu od 13.191,31 eur kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 10.219,66 eur od 22. kolovoza 2015. pa do 31. ožujka 2020.

V. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB 94472454976, da III. tužitelju

SR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati:

- iznos 6.967,95 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos 3.483,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2020. pa do isplate te

- iznos od 120,78 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se ostali dio zahtjeva III. tužitelja SR u iznosu od 4.531,16 eur kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.483,97 eur od 22. kolovoza 2015. pa do 31. ožujka 2020.

VII. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB 94472454976, da IV. tužiteljici FR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati:

- iznos 20.439,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 10.219,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2020. pa do isplate, te

- iznos od 120,78 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se ostali dio zahtjeva IV. tužiteljice FR u iznosu od 13.191,31 eur kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 10.219,66 eur od 22. kolovoza 2015. pa do 31. ožujka 2020.

IX. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB 94472454976, da V. tužitelju AR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati:

- iznos 20.439,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 10.219,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2020. pa do isplate, te

- iznos od 27,87 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

X. Odbija se ostali dio zahtjeva V. tužitelja AR u iznosu od 13.151,50 eur, zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 10.219,66 eur od 22. kolovoza 2015. pa do 31. ožujka 2020 kao i zahtjev za isplatu rente po osnovi izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 66,36 eur mjesečno od 1. srpnja 2015. pa nadalje.

XI. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB 94472454976, da I. tužitelju ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljici HR, OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužitelju SR, OIB [osobni identifikacijski broj], IV. tužiteljici FR, OIB [osobni identifikacijski broj], i V. tužitelju AR, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 58.320,31 eur sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su članovi uže obitelji pokojnog RR koji je smrtno stradao 11. lipnja 2015. u prometnoj nezgodi u kojoj je bio putnik na motociklu registarske oznake [registarska oznaka] na način da je TR, koji je upravljao motociklom, izgubio nadzor nad motociklom i sletio u desno preko zemljane bankine, nizbrdice prema travnatoj površini, pri čemu je putnik RR odbačen sa motocikla gdje je tijelom udario u prometni znak koji se nalazio na zemljanoj bankini uz kolnik državne ceste uslijed čega je zadobio ozljede od kojih je na mjestu nezgode preminuo. Motocikl registarske oznake [registarska oznaka] koji je izazvao prometnu nezgodu bio je osiguran kod tuženika policom broj [broj police]. Obzirom da su nakon tragičnog događaja trpjeli izuzetno jake duševne boli zbog gubitka člana obitelji to I. tužitelj, otac pok. RR traži naknadu štete u iznosu od 29.199,02 eur po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, naknadu troškova izrade nadgrobnog spomenika u iznosu od 5.255,82 eur, pravičnu novčanu naknadu po osnovi crnine u iznosu od 132,72 eur, po osnovi pogrebnih troškova i usluga u iznosu od 663,61 eur i karmina u iznosu od 663,61 eur te po osnovi troškova kupnje vijenca u iznosu od 39,82 eur. Tužiteljica HR, majka pok. RR traži naknadu štete u iznosu od 29.199,02 eur po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, pravičnu novčanu naknadu po osnovi crnine u iznosu od 132,72 eur i vijenca u iznosu od 39,82 eur. Tužitelj SR, brat pok. RR traži naknadu štete u iznosu od 9.954,21 eur po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, pravičnu novčanu naknadu po osnovi crnine u iznosu od 132,72 eur i vijenca u iznosu od 39,82 eur. Tužiteljica FR, supruga pok. RR, traži naknadu štete u iznosu od 29.199,02 eur po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, pravičnu novčanu naknadu po osnovi crnine u iznosu od 132,72 eur i vijenca u iznosu od 39,82 eur, dok V. tužitelj AR, sin pok. RR, traži naknadu štete u iznosu od 29.199,02 eur po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika i vijenca u iznosu od 39,82 eur, a po osnovi izgubljenog uzdržavanja iznos od 66,36 eur mjesečno za razdoblje od 1. srpnja 2015. pa nadalje. Slijedom navedenog predlažu da sud presudom naloži tuženiku da im isplati navedene iznose time da zatezne kamate na neimovinsku štetu traže od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 22. kolovoza 2015. dok zatezne kamate na zatraženu naknadu imovinske štete traže od presuđenja pa do isplate. Podneskom od 1. travnja 2020. I. tužitelj, II. tužiteljica, IV. tužiteljica i V. tužitelj prema konačno postavljenom zahtjevu traže po osnovi naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 43.798,53 eur, a III. tužitelj isplatu iznosa od 14.931,32 eur. Također traže i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik osporava zahtjev te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik o očevidu, zapisnik o obdukciji, situacijski plan, smrtni list, vjenčane listove, rodne listove, uvjerenje o prebivalištu, ponudu, rješenje HZMO, izračune plaća, prijavu štete, dopise, zapisnike o vještačenju alkohola u krvi, rješenje ODO u Sisku poslovni broj K-DO-384/15 od 17. lipnja 2015., nalaz i mišljenje dipl. ing. LR, zapisnik sa sjednice optužnog vijeća, fotodokumentaciju, nalaz stalnog sudskog vještaka dr. Valtera Stermberga, izvještaj o provedenom vještačenju dipl. ing. UR, spis Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-47/17, presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj K.11/2019, potvrdu Komunalca Petrinja d.o.o. i potvrdu Kamen Centra d.o.o. Saslušani su svjedoci TR, ĐR, PR, MR, GR, NR, VR, ŽR i OR, a proveden je i dokaz saslušanjem I. tužitelja, II. tužiteljice, III. tužitelja i IV. tužiteljice. Također je provedeno kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Zvonku Ivašiću i dr. Vedrani Petrovečki koji su vještaci i saslušani, te kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Robertu Spudiću i dr. IR koji su također saslušani.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP)) utvrđen je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 11. lipnja 2015. u kojem je smrtno stradao RR.

6. Valja istaći da su tužitelji podneskom od 1. travnja 2020. preinačili zahtjev u dijelu kojim traže naknadu neimovinske štete a koju je preinaku sud dopustio. Naime, prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a u konkretnoj situaciji promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske svakako se ne mogu pripisati krivnji tužitelja.

7. Nisu sporni nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija tuženika, dok se odgovornost ima prosuđivati prema odredbi čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

8. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj K-11/2019 od 22. veljače 2022. optuženik TR proglašen je krivim što je 11. lipnja 2015. u vremenu od 2,30 do 6,00 sati na državnoj cesti D-37 u nenaseljenom mjestu između mjesta Graberje i Gora, iako je bio mladi vozač protivno čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama motociklom marke Aprila Pegaso 650, registarskih oznaka [registarska oznaka] u smjeru [adresa] upravljao pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od najamanje1,21g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u prometu, pri čemu je suprotno čl. 113. st. 1. i čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, krećući se brzinom od 73 km/h, upravo zbog alkoholiziranosti, izgubio nadzor nad motociklom te istim sletio izvan kolnika na zemljanu bankinu gdje je poduzeo intenzivno kočenje prednjom kočnicom, uslijed čega je došlo do prevrtanja motocikla na travnatoj nizbrdici, pri čemu je suvozač RR odbačen sa motocikla te je pri padu, uz više ozljeda, zadobio ozljede glave sa posljedičnim razdorom produžene moždine, od kojeg je na mjestu preminuo.

8.1. Dakle, sukladno odredbi čl. 12. ZPP, utvrđeno je da je za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran vozač motocikla osiguranog kod tuženika.

8.2. Stoga su tužitelji zahtjev za naknadu štete koju su pretrpjeli zbog smrti sina odnosno brata, supruga i oca, koji se ima smatrati trećom osobom, osnovano usmjerili prema osiguratelju motocikla na kojem je RR bio putnik.

8.3. U tom smislu sud prilikom donošenja odluke kao irelevantne nije cijenio nalaze i mišljenja vještaka dr Vedrane Petrovečki i dipl.ing. Zvonka Ivašića odnosno dr. IR i dipl. ing. Roberta Spudića u dijelu kojim su utvrđivali dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja uključujući i to tko je u vrijeme nezgode upravljao motociklom, a sve obzirom na postojanje pravomoćne kaznene odluke kojom je ovaj sud vezan. Isto tako nisu odlučni iskazi svjedoka PR i ĐR, policajaca koji su došli na mjesto događaja nakon nezgode, niti iskaz svjedoka MR, pa niti nisu posebno cijenjeni prilikom donošenja odluke.

9. Prigovor tuženika u pravcu postojanja doprinosa RR zbog nenošenja zaštitne kacige ocijenjen je neosnovanim obzirom da je provedenim sudskomedicinskim vještačenjima po vještacima dr. Vedrani Petrovečki i dr. IR, koje u tom dijelu sud u cijelosti prihvaća, jasno utvrđeno kako je traumatski razdor leđne moždine, ozljede koja je dovela do njegove smrti, mogao nastati i usprkos nošenju zaštitne kacige.

9.1. Obzirom na navedeno te činjenicu postojanja pravomoćne kaznene presude irelevantan je stupanj mogućnosti preživljenja u slučaju nošenja kacige pa je prijedlog tuženika da se u tom pravcu očituju vještaci ocijenjen irelevantnim i nepotrebnim.

10. U odnosu na prigovor tuženika u pravcu postojanja doprinosa prednika tužitelja nastanku štetnog događaja zbog pristanka na vožnju sa alkoholiziranim vozačem, a po provedenim dokazima, utvrđen je doprinos pok. prednika tužitelja u omjeru od 30%.

10.1. Naime, temeljem iskaza saslušanih svjedoka TR, GR i NR utvrđeno je da su tijekom večeri, prije predmetne nezgode, bili zajedno sa RR u kafiću Miljenko te da su pili točeno Laško pivo otprilike u jednakim količinama- dvije do četiri pive od ½ litre po osobi pri čemu su svjedoci ustvrdili da su uslijed toga bili pripiti no svakako ne pijani da ne bi mogli hodati. Isto tako je utvrđeno kako pok. predniku tužitelja nije u takvoj situaciji moglo ostati nepoznato da je TR, s kojim je kasnije sjeo na motocikl, bio pod utjecajem alkohola, sve jer su on i rečeni svjedoci sjedili zajedno za stolom, kako su to iskazali rečeni svjedoci.

10.2. Da je TR te večeri konzumirao alkohol u društvu sa RR u iskazu je potvrdio i svjedok ŽR, vlasnik kafića Miljenko, koji je i sam popio piće sa navedenima prije nego što je lokal te večeri zatvorio.

10.3. Svjedok KR također je u iskazu potvrdio da je sa TR, RR i ŽR popio pivo neposredno prije zatvaranja kafića, dok nema saznanja da li je i koju količinu alkohola TR prethodno konzumirao.

10.4. Valja reći kako prema stajalištu ovog suda nije odlučno je li pok. prednik tužitelja točno mogao procijeniti stupanj alkoholiziranosti TR. Taj se stupanj utvrđuje posebnom znanstvenom metodom, a ne pukom procjenom izgleda i ponašanja osobe koja je konzumirala alkohol. Ono što je odlučno jest, a utvrđeno je iskazima rečenih svjedoka, da je prednik tužitelja, zajedno sa TR, konzumirao alkohol te nedvojbeno imao saznanja da sjeda na motocikl sa vozačem koji je prethodno konzumirao alkohol.

10.5. Stoga nije odlučan iskaz svjedoka VR o subjektivnoj procjeni stupnja alkoholiziranosti sudionika predmetne nezgode.

10.6. Također iz rečenih razloga nije ocijenjeno potrebnim provesti toksikološko vještačenje obzirom na postojanje pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno da je do nezgode došlo uslijed alkoholiziranosti vozača motocikla.

10.7. Dakle, odlučno jest to da je predniku tužitelja bilo poznato da sjeda na motocikl sa vozačem koji je prethodno konzumirao alkohol čime je i pristao na vožnju sa vozačem pod utjecajem alkohola.

10.8. Slijedom toga, tuženik je u obvezi naknaditi štetu tužiteljima uz odbitak utvrđenog omjera suodgovornosti njihovog prednika od 30%.

10.9. Naposljetku valja reći i to da je prijedlog tuženika za provođenje vještačenja kojim bi se utvrdio utjecaj alkoholiziranosti suvozača na stabilnost i upravljivost motocikla odbijen kao nepotreban i neodlučan jer tuženik nije ukazao na konkretne radnje prednika tužitelja kao suvozača a koje bi utjecale na nastanak štetnog događaja pri čemu se ponavlja da je sud vezan pravomoćnom sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je nezgodu prouzročio vozač motocikla pod utjecajem alkohola krećući se brzinom od 73 km/ i upravo zbog alkoholiziranosti izgubio nadzor nad motociklom i sletio izvan kolnika.

U odnosu na zahtjeve I. tužitelja i II. tužiteljice

12. Odlučujući o osnovi zahtjeva za pretrpljene duševne boli zbog smrti sina sud je notornom cijenio činjenicu da je smrću RR njegovim roditeljima ČR i HR povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO u vezi sa čl. 1046. ZOO), da su time pretrpjeli nemjerljiv gubitak koji je kod njih morao izazvati izrazitu duševnu bol posebice zbog svih okolnosti predmetnog štetnog događaja što svakako opravdava da se svakom od njih utvrdi osnovanom pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 43.798,53 eur, a po odbitku utvrđenog omjera doprinosa od 30% da se svakom od njih dosudi iznos od 30.658,98 eur.

13. Odlučujući o zahtjevu za naknadu imovinske štete s osnova izrade nadgrobnog spomenika sud je polazio od toga da se prema iskazu I. tužitelja, kojeg sud u cijelosti prihvaća, radi o uobičajenom spomeniku za jedno grobno mjesto na groblju u [adresa] gdje je RR pokopan i gdje namjerava podići takav nadgrobni spomenik te da prema predračunu od 11. kolovoza 2015. trošak izrade istog iznosi 6.569,78 eur (list 30 spisa), a prema potvrdi Kamen Centra d.o.o od 2. travnja 2026. (list 483 spisa) prosječna cijena nadgrobnog spomenika za jedno grobno mjesto vrste i kvalitete kakav je uobičajen na mjesnom groblju u [adresa] iznosi 6.500,00 eur.

13.1. Stoga je I. tužitelju temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO valjalo utvrditi osnovanim zatraženi iznos od 5.255,82 eur, a po odbitku utvrđenog omjera doprinosa njegovog prednika, dosuditi mu iznos od 3.679,08 euri to sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate budući da se radi o imovinskoj nerepariranoj šteti.

14. Što se tiče troškova pogreba, u smislu odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO i čl. 223. ZPP, ocijenjen je primjerenim zatraženi iznos od 663,61 eur jer se po ocjeni suda svakako radi o iznosu koji odgovara prosječnim cijenama tih troškova koje u tu svrhu izdvajaju građani prosječnih imovinskih prilika u mjestu pogreba. Stoga je po odbitku omjera suodgovornosti dosuđen iznos od 464,53 eur sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

15. Također je utvrđen osnovanim trošak vijenaca u zatraženom iznosu od 39,82 eur kao i trošak karmina u iznosu od 663,61 eur, sve uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP i ocjenjujući običaje mjesta gdje su ti izdaci učinjeni te cijeneći okolnosno uvjerljive iskaze I. tužitelja i II. tužiteljice u tom pravcu. Po odbitku utvrđenog omjera suodgovornosti I. tužitelju je dosuđen iznos od 27,87 eur te iznos od 464,53 eur a II. tužiteljici iznos od 27,87 eur sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate..

16. Pri dosudi naknade troška za žalobnu odjeću (crninu) sud je imao na umu godišnje doba kada se nesreća dogodila te je primjenom odredbe čl. 223. ZPP utvrdio osnovanom naknadu u iznosu od 132,72 eur i za ČR i za HR, dok je po odbitku utvrđenog omjera suodgovornosti svakome dosuđen iznos od 92,91 eur sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

U odnosu na zahtjev III. tužitelja

17. Prema odredbi čl. 1101. st. 2. ZOO u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

17.1. Tuženik u postupku osporava da bi između III. tužitelja i njegovog pok. brata postojala trajnija zajednica života.

17.2. Iz uvjerljivih i životno logičnih iskaza I. tužitelja, II. tužiteljice, III. tužitelja i IV. tužiteljice proizlazi da su u vrijeme predmetnog štetnog događaja u istoj kući i zajedničkom kućanstvu živjeli ČR i HR, SR, RR i njegova supruga FR te njihovo dijete AR. Stanovanje je bilo koncipirano na način da su svoju sobu u prizemlju imali ČR i HR, sobu na katu SR te također svoju sobu na katu RR i FR te njihovo dijete AR, a svi su zajednički koristili kuhinju i dnevni boravak u prizemlju kuće. Također da su svi sudjelovali u snošenju troškova kućanstva, a za sve je kuhala HR. Za vrijeme studiranja u Karlovcu (od 2011.) III. tužitelj je dolazio kući u [adresa] svaka dva tjedna, a tijekom 2014. povremeno je boravio u [adresa] kod djevojke no i tada je dolazio kući svakih 10-15 dana. Valja dodati i to da iz iskaza III. tužitelja proizlazi i to da su si on i brat RR međusobno znali davati novac kada bi nekome od njih dvojice bio potreban. Isto tako iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je III. tužitelja imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], odnosno na adresi prebivališta tužitelja i pok. RR.

17.3. Nadalje, iz iskaza stranaka proizlazi i to da su III. tužitelj i njegov sada pok. brat bili u vrlo dobrim i prisnim odnosima pri čemu se posebno upućuje na iskaz III. tužitelja koji je životno uvjerljivo naveo kako su on i brat uvijek bili jedan uz drugog.

17.4. Tako je utvrđeno postojanje trajnije zajednice života III. tužitelja i brata SR koje se odražavalo ne samo u činjenici života u zajedničkom kućanstvu već i u postojanju snažne emocionalne povezanosti koja se izražavala i kroz zajedničke interese i hobije te posjete za vrijeme studija, a koja povezanost proizlazi iz zajedničkog odrastanja te razvijene uzajamne ljubavi i prisnosti.

17.5. Obzirom na rečena utvrđenja sud smatra da bi zajednica III. tužitelja i pok. RR predstavljala takvu trajniju zajednicu života koja bi opravdavala dosuđivanje novčane naknade neimovinske štete III. tužitelju kojem je njegovom smrću povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO u vezi sa čl. 1046. ZOO), a duševne boli koje time trpi cijeneći pritom tragične okolnosti predmetne nesreće opravdavaju da mu se temeljem odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO utvrdi osnovanom naknada štete u iznosu od 14.931,32 eur a po odbitku utvrđenog omjera suodgovornosti dosudi iznos od 10.451,92 eur.

18. Temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO utvrđen mu je osnovanim iznos od 39,82 eur za vijence budući da je ocijenjeno da visina tih troškova odgovara prosječnim cijenama troškova takve vrste, a utvrđen mu je osnovanim i trošak žalobne odjeće u iznosu od 132,72 eur uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP pri čemu je uzeto u obzir godišnje doba kada se nesreća dogodila. Po odbitku utvrđenog omjera suodgovornosti, III. tužitelju je dosuđen iznos od 27,87 eur te iznos od 92,91 eur sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

U odnosu na zahtjeve IV. tužiteljice i V. tužitelja

19. Odlučujući o osnovi zahtjeva za pretrpljene duševne boli zbog smrti supruga odnosno oca sud je notornom cijenio činjenicu da je smrću RR njegovoj supruzi FR i sinu AR povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO u vezi sa čl. 1046. ZOO), da su time pretrpjeli nemjerljiv gubitak koji je kod njih morao izazvati izrazitu duševnu bol posebice zbog svih okolnosti predmetnog štetnog događaja što svakako opravdava da se svakom od njih utvrdi osnovanom pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 43.798,53 eur, a po odbitku utvrđenog omjera doprinosa od 30% da se svakom od njih dosudi iznos od 30.658,98 eur.

20. Temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO utvrđen je osnovanim iznos od 39,82 eur za vijence budući da je ocijenjeno da visina tih troškova odgovara prosječnim cijenama troškova takve vrste, a utvrđen je osnovanim i trošak žalobne odjeće za IV. tužiteljicu u iznosu od 132,72 eur uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP pri čemu je uzeto u obzir godišnje doba kada se nesreća dogodila. Po odbitku utvrđenog omjera suodgovornosti, IV. tužiteljici je dosuđen iznos od 27,87 eur te iznos od 92,91 eur, a V. tužitelju iznos od 27,87 eur, sve sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

21. Tužitelj AR, sin pok. AR, postavio je i zahtjev po osnovi izgubljenog uzdržavanja u smislu odredbe čl. 1094. ZOO pri čemu je takav zahtjev utemeljio na tvrdnji da su ga roditelji uzdržavali, da sada prima obiteljsku mirovinu u iznosu od 1.228,24 kn/ 163,02 eur slijedom čega traži da mu tuženik isplaćuje daljnji iznos od 66,36 eur mjesečno od 1. srpnja 2015. pa nadalje.

21.1. Prilikom odlučivanja o ovom dijelu zahtjeva sud je polazio od toga da se u iznos izgubljenog uzdržavanja uračunava iznos obiteljske mirovine koju V. tužitelj prima te da se, kako to osnovano u postupku tvrdi tuženik, valja uvažiti i to da je i IV. tužiteljica kao majka također dužna doprinositi za uzdržavanje V. tužitelja. Također da iz iskaza tužiteljice FR, na ročištu održanom 1. veljače 2017., proizlazi da su potrebe djeteta u to vrijeme iznosile 265,45 eur.

21.2 Slijedom navedenog, a tužitelj drugih relevantnih dokaza o tome da je pok. RR doprinosio ili mogao doprinositi veći iznos za njegovo uzdržavanje od onog utvrđenog rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu, nije predložio, valjalo je utvrditi neosnovanost ovog dijela zahtjeva obzirom na iznos koji se V. tužitelju isplaćuje po osnovi obiteljske mirovine te uvažavajući da je za njegovo uzdržavanje dužna doprinositi i IV. tužiteljica.

22. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09 i 75/09, dalje u tekstu: ZOOP) propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22.1. Imajući u vidu da su tužitelji 21. kolovoza 2015. podnijeli odštetni zahtjev tuženiku (list 36-39 spisa) kojim su po osnovi neimovinske štete I. tužitelj, II. tužiteljica, IV. tužiteljica i V. tužitelja zatražili isplatu svaki u iznosu od 220.000,00 kn tj 29.199,02 eur, a III. tužitelj u iznosu od 75.000,00 kn tj. 9.954,21 eur to zatezne kamate na te iznose odnosno iznose od 20.439,32 eur i 6.967,95 eur (po odbitku omjera suodgovornosti) teku od 22. kolovoza 2026. U odnosu na preinačeni dio zahtjeva podneskom od 1. travnja 2020. kojim su I. tužitelj, II. tužiteljica, IV. tužiteljica i V. tužitelja zatražili svaki daljnji iznos od 14.599,51 eur a III. tužitelj iznos od 4.977,11 eur, odnosno na dosuđene iznose od 10.219,66 eur i 3.483,97 eur (po odbitku utvrđenog omjera suodgovornosti) tuženik u smislu rečene zakonske odredbe nikako nije mogao pasti u zakašnjenje 22. kolovoza 2015. iz razloga što su tužitelji tek navedenim podneskom zatražili isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi. Stoga su na taj dio dosuđene glavnice dosuđene zatezne kamate od 1. travnja 2020. kada je takav zahtjev postavljen.

23. Glede preinake tužbe, kao činjenice da su tužitelji tužbom potraživali naknadu neimovinske štete, to akt povišenja zahtjeva tijekom postupka nema tijeka na utjecaj zastare jer je ona prekinuta podnošenjem tužbe (tako i ŽS u Splitu, Gž-1590/19 od 19. kolovoza 2019.).

24. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat im je trošak za sastav odštetnog zahtjeva – 3.030,00 eur, za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav podneska od 15. veljače 2016. prema Tbr. 8. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav podneska od 29. ožujka 2016. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 13. svibnja 2016. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za zastupanje na ročištu 18. studenog 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav podneska od 19. prosinca 2016. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 1. veljače 2017. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za zastupanje na ročištu 15. ožujka 2017. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav podneska od 21. travnja 2017. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 21. rujna 2017. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 14. studenog 2018. prema Tbr. 8. toč. 1.

– 3.030,00 eur, za zastupanje na ročištu 13. svibnja 2019. prema Tbr.9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav podneska od 30. svibnja 2019. prema Tbr. 8. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav žalbe od 6. kolovoza 2019. prema Tbr. 10. toč. 4. – 1.515,00 eur, za sastav podneska od 4. listopada 2019. prema Tbr. 8. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav podneska od 31. ožujka 2020. prema Tbr. 8. toč. 3. – 1.515,00 eur, za sastav podneska od 3. ožujka 2020. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 4. siječnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 3. – 1.515,00 eur, za sastav podneska od 26. ožujka 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 17. svibnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 5. – 757,50 eur, za sastav podneska od 26. srpnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 23. srpnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 3. – 1.515,00 eur, za sastav podneska od 10. rujna 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu15. rujna 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav žalbe od 2. studenog 2021. prema Tbr. 10. toč. 1. – 3.787,50 eur, za sastav podneska od 11. ožujka 2025. prema Tbr. 8. toč. 3. – 1.515,00 eur, za zastupanje na ročištu 23. svibnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za sastav podneska od 6. lipnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 3. – 1.515,00 eur, za zastupanje na ročištu 19. rujna 2025. prema Tbr. 9. toč. 5. – 757,50 eur, za zastupanje na ročištu 14. siječnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za zastupanje na ročištu 23. veljače 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, za zastupanje na ročištu 25. svibnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 5.

– 757,50 eur, za sastav podneska od 26. svibnja 2026. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur te za zastupanje na ročištu 3. srpnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 3.030,00 eur, sve uz 25% PDV u iznosu od 15.830,62 eur što ukupno iznosi 79.153,12 eur. Tom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur i 165,90 eur te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eur, na žalbu u iznosu od 1.500,00 eur te na presudu u iznosu od 1.500,00 eur tako da je utvrđen osnovanim trošak u iznosu od 83.314,74 eur. Kako su tužitelji uspjeli u sporu u osnovi a u visini sa 70% traženja to im je, kada se od njihovog uspjeha (85%) oduzme uspjeh tuženika od 15% dosuđen trošak u iznosu od 58.320,31 eur (70%).

25.1. Valja istaći kako se kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja time da u tom slučaju nema mjesta pridodati povećanje prema Tbr. 40. Tarife (tako i VSRH Rev-791/2023 od 2. srpnja 2025., Rev-1206/2021 od 15. studenoga 2023. i Rev- 486/2021 od 3. siječnja 2023.). Tužiteljima nije priznat trošak za sastav podnesaka od 2. listopada 2018., 19. prosinca 2019., 30. siječnja 2020., 3. rujna 2020., 3. studenog 2023. i od 6. prosinca 2023. budući da ti podnesci nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Nije priznat niti trošak podneska od 27. siječnja 2026. kojim tužitelji obavještavaju sud o plaćenoj pristojbi te podneska od 18. travnja 2016. kojim dostavljaju dokumentaciju koju su ranije omaškom propustili dostaviti jer se ne radi o troškovima koji imaju pasti na teret protivne strane.

26. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika