REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-268/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnice odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Adrijana Jovanović i Snježana Jovanović Pucek u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA "MARČANA" MARČANA, Marčana 161, Marčana, OIB 56741807859, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu presude održanom 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA "MARČANA" Marčana, Marčana 161, OIB 56741807859, da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, u roku od 15 dana isplati iznos od 3.029,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. studenog 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.542,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 170,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. listopada 2024. podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi da se 14. listopada 2021., oko 6,15 sati, na cesti DC66 na relaciji Marčana-Loborika dogodila prometna nezgoda uslijed izlijetanja divljači iz lovišta kojim gospodari tuženik i to na način da je divljač pretrčavajući kolnik udarila u vozilo marke Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LF. Navedeno vozilo bilo je na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti - sudar sa životinjom br. 011612300600. Vlasnik oštećenoga vozila podnio je temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti zahtjev za naknadu štete na oštećenom vozilu, a tužitelj je za popravak vozila isplatio naknadu štete u iznosu od 22.826,80 kuna, odnosno sada 3.029,64 eura po računu ovlaštenog servisnog partnera tužitelja Porsche Inter auto d.o.o.

2. U tužbi tužitelj dalje obrazlaže da je tuženik imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. S obzirom na to da je divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik drži da je tuženik pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku. Nadalje, u kontekstu odredbi Zakona o obveznim odnosima – Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, uvažavajući sudsku praksu i pravna shvaćanja viših sudova, ističe da se divljač na prometnici smatra opasnom stvari pa da za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu. Tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje regresnoga duga mirnim putem, no, isti je odbio izvršiti plaćanje pa tužbom predlaže da se tuženiku naloži plaćanje utuženog iznosa uvećanog za zatezne kamate i troškove postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 19. prosinca 2024. osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da bi utuženi iznos bio isplaćen njegovu osiguraniku. Uz to, prigovor nedostatka aktivne legitimacije se ističe i iz razloga što bilo kakva uginula ili ozlijeđena divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem nije pronađena Istaknut je i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj ničime nije dokazao da bi se predmetni štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač jer iz priložene potvrde MUP-a da je razvidno da bilo kakva uginula ili ozlijeđena divljač na mjestu nastanka predmetnog štetnog događaja nije pronađena, a niti su članovi tuženika naknadno pronašli bilo kakvu uginulu ili ozlijeđenu divljač, a koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem. Obzirom na izneseno, tuženik osporava da bi se štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač te osporava da bi prikazana oštećenja bila posljedica naleta vozila na divljač.

4. Tuženik napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač uređeno odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu i s tim u vezi ističe kako u vrijeme predmetnog štetnog događaja u njegovom lovištu nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično da nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Stav je tuženika da je Zakon o lovstvu lex specialis pa da stoga njegove odredbe derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Osim navedenog, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Da divljač nije i ne može biti opasna stvar, a sve i kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, odnosno o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja u kojem slučaju se, primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Tuženik pored iznesenog upućuje da je u najrecentnijoj sudskoj praksi napušten pogrešan stav o divljači kao opasnoj stvari.

5. U odnosu na radnje koje tuženik provodi, u odgovoru na tužbu se obrazlaže da je tuženik provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako da isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Tuženik, opreza radi, ističe i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ tuženik ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj.

6. Prigovoreno je i visini tužbenog zahtjeva budući da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi.

7. Predloženo je da se o otpočetoj parnici obavijesti trgovačko društvo Euroherc osiguranje d.d. radi ostvarenja „intervencijskog efekta“, a obzirom da odluka o sporu može zavisno od rezultata postupka imati posredno pravni učinak i na navedeno trgovačko društvo.

8. Predloženo je tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

9. Nakon što je po prijedlogu tuženika EUROHERC osiguranje d.d. zaprimilo obavijest o otpočetoj parnici, isto društvo je 8. prosinca 2025. podnijelo podnesak kojim se očitovalo da je na dan štetnog događaja u povodu kojeg se vodi predmetni postupak na snazi bila polica osiguranja broj [broj police osiguranja] slijedom čega da EUROHERC osiguranje d.d. ima pravni interes za stupiti u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Umješač se pridružio navodima i prigovorima tuženika te istaknuo da iz dokumentacije priložene uz tužbu ne proizlazi da se mjesto nezgode nalazi u lovištu tuženika, a niti da je šteta nastala od divljači. Dodatno je ukazao da administrativne granice lovišta ne znače da je cijelo područje lovišta lovna površina. Osim navedenog, iznosi stav da je tužbeni zahtjev neosnovan jer da je do štetnog događaja došlo na cesti kojom upravljaju Hrvatske ceste d.o.o., a koja da nije dio lovišta. Kako se u vrijeme nezgode nije provodio lov da nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Osporena je visina štete i zatraženi tijek zateznih kamata.

10. Rješenjem poslovni broj P-268/2024-27 od 12. prosinca 2025. prihvaćeno je sudjelovanje umješača EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik, kao lovoovlaštenik na području Republike Hrvatske, bio osiguranik toga društva po polici čiji je predmet osiguranja bila građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo.

11. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije priložene spisu, zapisnika sa uviđaja i provedenim vještačenjem po vještaku prometne struke sa iskazom svjedoka LF (list 238-240 spisa), spis MUP-a, PU Istarska, PP Pula sa priloženom fotodokumentacijom (list 150-194 spisa), nalaz i mišljenje po provedenom biološkom vještačenju po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (list 195-199 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Željka Petkovića stalnog sudskog vještaka prometne struke (list 246-253 spisa), pročitani su pisani iskazi BF, MF, FF, GF i RF (list 272-280 spisa), te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja po vještaku prometne struke (list 288 i 289 spisa).

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 3.029,64 eura za koji iznos tvrdi da ga je prethodno isplatio na ime popravka vozila osiguranika tužitelja oštećenog 14. listopada 2021. uslijed naleta na divljač na cesti DC66, na relaciji Marčana- Loborika. Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači na vozilo i to divljači koja da je istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik.

14. Među strankama je nesporno da je vozilo Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom br. [broj police], da je na vozilu nastala šteta, da je tužitelj proveo postupak obrade štete, da je tuženik lovoovlaštenik zajedničkog otvorenog lovišta broj XVIII/127 - "Marčana" te da se na dan štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti. Nakon očitovanja tuženika podneskom od 10. lipnja 2026. sud smatra nespornim i da se predmetni štetni događaj dogodio na području, odnosno unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik.

15. Među strankama je sporno je li do oštećenja vozila došlo upravo naletom na divljač, odnosno divlju svinju, jesu li time ispunjene pretpostavke aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženika, je li tuženik odgovoran po pravilima o objektivnoj odgovornosti, postoji li doprinos vozača nastanku štete, te je li tužitelj dokazao visinu isplaćene štete i dospijeće zateznih kamata.

16. Iz police osiguranja, prijave štete, prometne dozvole i dokumentacije tužitelja sud je utvrdio da je osobno vozilo Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo LF, na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja. Iz računa Porsche Inter Auto d.o.o. broj 7509/11495/33, obavijesti o obračunu osigurnine, naloga za doznaku i potvrda o isplati sud je utvrdio da je popravak vozila izvršen u ovlaštenom servisu i da je tužitelj po osnovi osiguranja isplatio iznos od 22.826,80 kuna, odnosno 3.029,64 eura. Time je otklonjen prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju.

17. Iz potvrde Postaje prometne policije Pula i spisa MUP-a sud je utvrdio da se 14. listopada 2021. oko 6,15 sati dogodio štetni događaj na cesti D66 Pula - Labin, na dionici Pula - Most Raša, na području Općine Marčana, odnosno na prometnici Marčana - Loborika. U potvrdi je navedeno da je vozač LF upravljao vozilom Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka], da nije bio pod utjecajem alkohola te da nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela. Iz iste dokumentacije utvrđeno je da na mjestu događaja nije pronađena ozlijeđena ili uginula divljač, ali su na prednjem braniku i desnoj prednjoj strani vozila uočeni biološki tragovi, odnosno dlake smeđe boje.

18. Iz fotodokumentacije tužitelja i MUP-a sud je utvrdio da su oštećenja vozila koncentrirana na prednjem desnom dijelu vozila, osobito na braniku, svjetlu i pripadajućim plastičnim dijelovima, što je u skladu s iskazom vozača o naletu životinje koja je istrčala s lijeve strane i udarila u prednji desni dio vozila. Iako sama fotodokumentacija ne može dokazati vrstu životinje, ista čini važan materijalni dokaz jer potvrđuje mjesto i karakter oštećenja, a njezin sadržaj odgovara i naknadnom nalazu prometnog vještaka.

19. Iz ugovora o produljenju ugovora o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj XVIII/127 - "Marčana" i pregledne karte lovišta sud je utvrdio da tuženik gospodari navedenim lovištem te da područje na kojem je došlo do štetnog događaja pripada području toga lovišta. Pregledna karta lovišta, priložena u spisu, grafički prikazuje granice lovišta i prometnicu na području Marčane. Ova činjenica dodatno nije ostala sporna nakon što je tuženik izričito naveo da ne osporava da se štetni događaj zbio unutar granica lovišta kojim gospodari.

20. Svjedok LF iskazao je da se u ranim jutarnjim satima kretao iz Marčane prema Loboriki, da je trebao biti na poslu u 7,00 sati, da je na mjestu uviđaja na prometnicu izletjela životinja koja je trčala, da je bila riječ o divljoj svinji i da je na prometnicu izašla s njegove lijeve strane. Iskazao je da se vozilo kretalo brzinom od oko 60 do 70 km/h, da su ispred njega bila još dva vozila, da je to vrijeme kada se ide na posao i da nisu brzo vozili. Naveo je da je počeo kočiti, ali da se radilo o sekundi, da nije želio napraviti veći manevar, te da je do udara došlo u prednji desni dio vozila. Iskazao je da je policija fiksirala mjesto događaja, da su svjetla na vozilu bila upaljena, da na mjestu događaja nema javne rasvjete, da policija nije utvrdila njegovu prekršajnu odgovornost i da je alkotest bio negativan. Na upit tuženika iskazao je da je životinju vidio vrlo kratko, da se udaljila u šumicu, da nije vidio znak opasnosti "Divljač na cesti", da tom prometnicom prolazi svakodnevno, da je siguran da je vozilo naletjelo na divlju svinju te da su oštećeni branik, blatobran i desno svjetlo.

21. Sud je iskaz svjedoka LF prihvatio kao istinit, vjerodostojan i uvjerljiv. Svjedok je iskazivao neposredno o događaju u kojem je sam sudjelovao, njegov iskaz je životan i logičan, a u bitnim dijelovima podudaran je s materijalnom dokumentacijom u spisu, osobito s fotodokumentacijom oštećenja vozila, policijskom potvrdom o zatečenim biološkim tragovima i nalazom prometnog vještaka. Neposrednim saslušanjem svjedoka sud je ocijenio da je svjedok istinito i sa sigurnošću iskazao da je vozilo naletjelo na divljač, divlju svinju, a ne koju drugu životinju.

22. Iz pisanih iskaza MF, ZF, FF, GF i UF sud je utvrdio da članovi i predstavnik tuženika nisu imali neposredna saznanja o samom trenutku naleta, da u vrijeme štetnog događaja nisu provođene lovne aktivnosti te da nakon obavijesti o događaju nije pronađena uginula ili ozlijeđena divljač koja bi bila preuzeta od strane tuženika. Iz tih iskaza sud je također utvrdio da tuženik tvrdi kako provodi mjere gospodarenja lovištem, da uz prometnicu nema hranilišta ili pojilišta kojima bi privlačio divljač te da se brojno stanje divljači prati prema lovnogospodarskoj osnovi.

23. Sud navedene pisane iskaze prihvaća u dijelu u kojem se odnose na činjenice o kojima su osobe koje su ih dale mogle imati neposredna saznanja, i to osobito da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov te da oni nisu pronašli uginulu ili ozlijeđenu divljač. Međutim, sud ih ne prihvaća kao dokaz koji bi isključio nalet vozila na divlju svinju, jer navedene osobe nisu bile očevici samog događaja. Okolnost da divljač nije pronađena nije dostatna da bi se isključili iskaz neposrednog sudionika događaja, biološki tragovi na vozilu i nalaz prometnog vještaka.

24. Biološkim vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" utvrđeno je da je dostavljeno više tragova nalik na dlake, duljine od oko 1,5 cm do oko 6 cm, koji su podvrgnuti mikroskopskom pregledu. Vještak je dao mišljenje da biološki materijal, odnosno dlake, pripada porodici svinja (Suidae). U nalazu je obrazloženo da zbog velike sličnosti u histološkoj građi nije moguće razlikovati dlaku divlje svinje od dlake domaće svinje.

25. Sud prihvaća nalaz i mišljenje Centra "Ivan Vučetić" jer je dano od za to ovlaštene stručne ustanove, u okviru zadanog predmeta vještačenja i na temelju dostavljenih bioloških tragova. Prigovor tuženika da nije provedena DNA analiza ne dovodi do neprihvaćanja nalaza, jer sud iz tog nalaza ne izvodi zaključak da je sama mikroskopska analiza dokazala da se radi baš o divljoj svinji, već zaključak da biološki tragovi na vozilu pripadaju porodici svinja. U vezi s iskazom neposrednog sudionika, okolnostima mjesta događaja, područjem lovišta i prometnim vještačenjem, taj nalaz predstavlja važnu potvrdu da je došlo do kontakta vozila sa životinjom iz porodice svinja, što je sukladno tužiteljevoj tvrdnji o divljoj svinji. S tim u vezi sud nije zahtijevao dopunu nalaz i mišljenja na okolnost akreditiranja korištene metode.

26. Prometni vještak Željko Petković u pisanom nalazu i mišljenju od 18. veljače 2026. utvrdio je da je do prometne nesreće došlo na dijelu kolnika D66, na relaciji Marčana - Loborika, na oko 10 km + 200 m, izvan naselja, na dionici na kojoj je brzina kretanja bila ograničena na 90 km/h. Vještak je zaključio da je do štetnog događaja došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač, da je kontakt ostvaren prednjim desnim dijelom vozila te da obim i položaj oštećenja odgovaraju iskazu vozača o brzini kretanja od oko 60 do 70 km/h. Vještak je zaključio da nalet na divljač u konkretnoj prometnoj situaciji nije bilo moguće izbjeći kočenjem ili izmicanjem, odnosno da bi nalet bilo moguće izbjeći samo trenutnim snažnim kočenjem pri brzini bitno nižoj od stvarne i nižoj od brzine koju su konkretni uvjeti prometa nalagali.

27. Na ročištu održanom 21. travnja 2026. vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Objasnio je da se samo iz oštećenja vozila brzina može utvrditi okvirno, ali da je brzinu procijenio uzimajući u obzir iskaz vozača i fotodokumentirana oštećenja, uz moguće odstupanje od 5 do 10 km/h. Naveo je da policija nije evidentirala tragove kočenja, da je moguće da se vozilo kretalo neznatno brže od iskazane brzine, ali ne više od toga, te da mu je neuvjerljivo da bi vozilo bilo oštećeno na drugom mjestu ili u drugo vrijeme. Istaknuo je da u iskazu svjedoka nije našao ništa nelogično i da se takvi događaji u praksi upravo tako odvijaju. Na upit tuženika naveo je da iz fotodokumentacije proizlazi da uslijed sraza vozila i životinje nije došlo do otpadanja dijelova s vozila.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je nalaz dan stručno, jasno, potpuno i u skladu s pravilima struke. Vještak je razmotrio dokumentaciju u spisu, fotodokumentaciju, iskaz vozača i stanje na mjestu događaja, a na ročištu je uvjerljivo odgovorio na prigovore tuženika.

29. Na temelju svih provedenih dokaza, ocijenjenih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je 14. listopada 2021. oko 6,15 sati na cesti D66 na relaciji Marčana - Loborika došlo do naleta vozila Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao LF, na divlju svinju koja je istrčala na kolnik iz područja lovišta kojim gospodari tuženik. Uslijed toga nastala su oštećenja prednjeg desnog dijela vozila, a tužitelj je po polici osiguranja isplatio osigurninu u iznosu od 3.029,64 eura. Vozaču nije utvrđena prekršajna odgovornost niti je dokazano da je vozač svojim postupanjem pridonio nastanku štete.

30. Prema članku 963. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima; „Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu – ZOO), isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj dokazao da je na temelju ugovora o osiguranju isplatio naknadu za popravak vozila svome osiguraniku, tužitelj je aktivno legitimiran zahtijevati od osobe odgovorne za štetu isplatu onoga što je isplatio, do visine isplaćene naknade.

31. Prema članku 1045. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Prema članku 1063. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara se prema pravilima objektivne odgovornosti, a prema članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj, odnosno osoba koja njome upravlja, koristi je ili je nadzire u vlastitom interesu. Prema članku 1067. ZOO-a imatelj se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od uzroka izvan stvari koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju imatelj nije mogao predvidjeti niti izbjeći ili otkloniti.

32. Sud prihvaća pravno shvaćanje prema kojem divljač koja se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, u okolnostima cestovnog prometa, predstavlja opasnu stvar. Njezino naglo istrčavanje na kolnik stvara povećanu opasnost za sudionike u prometu i za imovinu, osobito zato što vozač takvu pojavu u pravilu ne može predvidjeti niti izbjeći u trenutku kada se životinja iznenada pojavi neposredno pred vozilom. U konkretnom slučaju ta opasnost se ostvarila naletom vozila na divlju svinju, a za štetu odgovara lovoovlaštenik koji gospodari lovištem iz kojega je divljač potekla, osim ako dokaže razloge za oslobođenje odgovornosti.

33. Tuženik nije dokazao nijedan od razloga za oslobođenje od odgovornosti. Nije dokazano da je šteta nastala isključivo radnjom vozača, niti je provedeno prometno vještačenje utvrdilo bilo kakav propust vozača. Naprotiv, vještak je zaključio da se vozilo kretalo ispod dopuštene brzine, da uvjeti na prometnici nisu nalagali brzinu od oko 35 km/h pri kojoj bi se nalet mogao izbjeći te da vozač u konkretnim okolnostima nije imao realnu mogućnost izbjeći nalet. Sama činjenica da na cesti postoji znak opasnosti "Divljač na cesti" ne znači da je vozač dužan voziti brzinom koja bi omogućila zaustavljanje pred svakom iznenadnom pojavom divljači neposredno pred vozilom, osobito kada je brzina vožnje bila osjetno ispod dopuštene brzine od 90 km/h. Nije dokazano ni da bi štetu prouzročila treća osoba ili uzrok koji bi isključio odgovornost tuženika.

34. Sud je imao u vidu prigovor tuženika i umješača da je članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu lex specialis koji isključuje primjenu ZOO-a. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu; „Narodne novine“ broj 99/18., 32/19., 32/20.).

Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

35. Kako je već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da je oštećenik pridonio nastanku štete. Naime, iako prometnice nisu područja na kojima se provodi, niti se smije provoditi lov, tuženik gospodari lovištem iz kojega je logično prispjela divljač unatoč svim radnjama koje tuženik poduzima da bi divljač obitavala izvan naseljenih područja i prometnica. Tuženik je stoga po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu (članak 1063. i 1064. ZOO-a).

36. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik, kao lovoovlaštenik koji gospodari lovištem iz kojega je divljač potekla na prometnicu, pasivno legitimiran i odgovoran tužitelju za isplaćenu štetu po pravilima objektivne odgovornosti.

37. Provedbom vještačenja utvrđeno je da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala djelomična šteta koju je vještak cijenio u iznosu od 4.236,16 eura, dok tužitelj potražuje iznos od 3.029,64 eura. Spisu su priloženi nalog za isplatu i izvadak po transakcijskom računu (list 22. i 24. spisa) iz kojih proizlazi da je društvu koje je izvršilo popravak vozila tužiteljeva osiguranika isplaćen utuženi iznos 5. studenog 2021. Sva osiguranikova prava su stoga isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO-a). Tužitelj od dana isplate naknade ostvaruje pravo na zatezne kamate i to po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3321/2022- 4 od 5. rujna 2024.). U izreci presude tuženiku je stoga naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.029,64 eura sa zateznom kamatom koja teče od 6. studenog 2021. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

38. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi troškove potrebne za vođenje postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 23. siječnja 2025., 17. prosinca 2025. i 6. ožujka 2026. u iznosu od po 250,00 eura, u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanim 3. srpnja 2025. u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. Tbr. 7 t. 1. Odvjetničke tarife, trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanom 10. veljače 2026., 21. travnja 2026. i 29. lipnja 2026. u iznosu od po 250,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 1. Tbr. 7 t. 1. Odvjetničke tarife, iznos od 800,00 eura na ime troškova uviđaja i vještačenja, te je priznat iznos od 38,38 eura na ime sudske pristojbe na tužbu, iznos od 76,75 eura na ime sudske pristojbe na presudu i iznos od 2,72 eura na ime troškova svjedoka. Ukupno su tužitelju priznati potrebni troškovi u iznosu od 2.542,85 eura. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki II. izreke presude tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

39. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu, više zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu (zatraženo 76,75 eura, a plaćeno 38,38) i više zatraženi trošak za svjedoka (zatraženo 10,00 eura, a plaćeno 2,72 eura). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Pazinu, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku,

- Umješaču po punomoćniku.

.