Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž -1811/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, javna ustanova, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, koju zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., protiv tuženog SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pl-127/2026-6 od 25. svibnja 2026., dana 23. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pl-127/2026-6 od 25. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja na rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-127/2026-4 od 21. svibnja 2026.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25 dalje ZPP), predlažući ovom sudu da se utvrdi da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe sukladno čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/2018, 51/2023. – dalje: ZOSP), a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje pozivom na odredbu članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381., ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz stanja spisa je razvidno da je rješenjem poslovni broj Pl-127/2026-4 od 21. svibnja 2026. naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 6,64 eura i za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura, dakle u ukupnom iznosu 13,28 eura.
5.1. Protiv rješenja kojim je naloženo plaćanje sudske pristojbe tužitelj je podnio prigovor u kojem je naveo da sudsku pristojbu nije dužan platiti jer u konkretnom predmetu spora djeluje kao autoritet javne vlasti.
5.2. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor tužitelja te potvrdio rješenje o pristojbi kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 Eur.
6. Prvostupanjski sud tako u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Pl-127/2026-4 od 21. svibnja 2026. tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR-a, pa polazeći od utvrđenja da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti u kojem bi tužitelj bio temeljem čl. 11. st. 2. toč. 2. ZOSP-a oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, primjenom odredbe čl. 29. st.2. ZOSP-a odbio je prigovor tužitelja kao neosnovan.
7. Tužitelj u žalbi navodi da je on javna ustanova osnovana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'' broj 137/2010, 76/2012, 78/2016 i 46/2022, dalje: ZoHRT), koja obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i ostvaruje javne ovlasti temeljem zakona, a njegova djelatnost propisana je čl. 3. st. 1. ZOHRT-a, koji glasi: ''Djelatnost HRT-a je proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih uslugu, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga.'' Ističe da je tumačenje prvostupanjskog suda pogrešno i u suprotnosti s tumačenjem i praksom Visokog upravnog suda (odluka Usoz-322/2013) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-I-662/2011), a koje odluke naplatu RTV pristojbe jasno kvalificiraju kao obavljanje javne ovlasti, a HRT kao tijelo s javnim ovlastima u smislu ZOSP-a. Navodi da RTV pristojba nije naknada za uslugu u tržišnom smislu, niti je riječ o privatnopravnom prihodu HRT-a, već je riječ o sredstvima dodijeljenim za izvršavanje javne službe u okviru javnih ovlasti koje HRT ima temeljem ZOHRT-u, kojim je između ostalog ovlašten pokretati i ovršne i druge pravne postupke za naplatu pristojbe. Ukazuje da naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz bilo kakvog ugovora ili pružene usluge u tržišnom smislu već je zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HTR-a, pa u tom smislu obveznopravni odnos između HRT-a i obveznika pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja, nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju podnio prijedlog za izdavanje platnog naloga upravo kao nositelj javnih ovlasti temeljem zakonske dužnosti naplate pristojbe od korisnika, pa je stoga u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a oslobođen od plaćanja sudske pristojbe.
8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a, a kojom je propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, kada je odbio prigovor tužitelja kao neosnovan.
9. Tužitelj je pravna osoba koja ima status javne ustanove po čl. 6. Zakona o ustanovama (''Narodne novine'' broj 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019 i 151/2022, kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba), a čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ZoHRT-om i propisima donesenim na temelju njega. Svaka javna ustanova ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga.
10. Tužitelj, iako je pravna osoba koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se stoga na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a. Naime, protivno žalbenim navodima tužitelja, tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Plaćanje RTV pristojbe zakonska je obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika i prihod je HRT-a. Uostalom i iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni Zaključak odnosi i na žaliteljicu koja, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
11. Slijedom navedenoga, odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana te je temeljem odredbe članka 380. stavku 2. ZPP-a potvrđeno prvostupanjsko rješenje, čime je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 23. srpnja 2026.
SUDAC
Boris Mimica
