Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-221/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja Segment d.o.o. Osijek, Zagrebačka 20, OIB: 35728366547, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Darku Šuperu i dr. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ema Petrović iz Osijeka, protiv tuženice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-109/2023-11 od 7. siječnja 2025., dana 23. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-109/2023-11 od 7. siječnja 2025. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

'' I. Odbacuje se tužba kao nedopuštena sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„ I/ Nalaže se tuženici ZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju SEGMENT d.o.o., Osijek, Zagrebačka 20, OIB: 35728366547 na ime naknade štete isplati novčani iznos od 46.704,30 EUR/351.893,55 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II/ Nalaže se tuženici ZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju SEGMENT d.o.o., Osijek, Zagrebačka 20, OIB: 35728366547 naknaditi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju Segment d.o.o. Osijek, Zagrebačka 20, OIB:35728366547, da tuženici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri troškove parničnog postupka od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana. '' 2. Navedeno rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuž itelj u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na meritorno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete u iznosu od 46.704,30 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je trećim osobama oštećenicima – svojim klijentima nadoknadio cjelokupnu imovinsku štetu koju je tuženica (njegova bivša zaposlenica) počinila kaznenim djelom prijevare, a za što je pravomoćno osuđena kaznenom presudom istog suda poslovni broj K- 296/2018 od 17. siječnja 2019.

6. Prvostupanjski sud, a obzirom da je tuženica istaknula prigovor presuđene stvari, izvršio je uvid u spise istog suda poslovni broj Pr-310/2015 i K-296/2018, te utvrdio sljedeće činjenice:

- da je nesporno tuženica radila kod tužitelja na poslovima knjigovodstva i financija

(referent) od 1999. do 2014.,

- da je tužitelj kao knjigovodstveni servis obavljao poslovne usluge različitim komitentima temeljem zaključenih Ugovora o obavljanju usluga poreznog savjetovanja, računovodstva i informatike,

- da je protiv tuženice vođen i pravomoćno okončan kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-296/2018 u kojem je tuženica presudom poslovni broj K-296/2018-11 od 17. siječnja 2019., pravomoćnom 29. travnja 2019., proglašena krivom za kazneno djelo prijevare jer je u razdoblju od 10. srpnja 2007. do 06. studenoga 2014. prisvojila novčani iznos (protupravnu imovinsku korist) od 754.227,98 kn, čime je namjerno uzrokovala štetu tužitelju kao poslodavcu u tom iznosu,

- da su između roditelja tuženice i tužitelja sklopljeni Ugovori o naknadi štete dana 17. studenog 2014. i 10. studenog 2014. na temelju kojih su roditelji tuženice isplatili tužitelju iznos od ukupno 375.000,00 kuna na ime dijela od strane tuženice počinjenje imovinske štete,

- da se pred istim sudom vodila parnica pod poslovnim brojem Pr-310/2015 u kojoj je je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice radi naknade materijalne štete u iznosu od 397.334,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama, da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-310/2015-18 od 07. lipnja 2016. naloženo tuženici na ime materijalne štete isplatiti tužitelju utuženi iznos od 397.334,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama te da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-683/2021-3 od 01. rujna 2022. preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-310/2015-18 od 07. lipnja 2016. na način da je tužitelju dosuđen iznos od 27.334,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je s preostalim zahtjevom (a koji obuhvaća i ovdje utuženi iznos) odbijen kao neosnovan, jer nije dokazao da je platio klijentima iznad dosuđenog iznosa,

- da je predmet spora u parnici poslovni broj Pr-310/2015 bilo regresno potraživanje tužitelja kao poslodavca prema tuženici kao radnici za isplatu iznosa od 397.334,43 kn, koji je iznos tužitelj na temelju čl. 109. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZoR), kao štetu koju je prouzročila tuženica klijentima tužitelja isplatio oštećenim klijentima, te da je u tom iznosu sadržan i iznos od 40.704,30 EUR (351.893,55 kn) utužen u ovoj parnici,

iz kojih zaključuje da između ove parnice i parnice vođene pod poslovnih brojem Pr- 310/2015 postoji i subjektivni identitet spora (jer se radi o istim strankama s istim stranačkim ulogama, iznos utužen u ovoj parnici bio je utužen i u parnici Pr -310/2015 te je tužitelj u parnici Pr-310/2015 djelomično odbijen sa dijelom zahtjeva za isplatu, a koji odbijeni dio zahtjeva je predmet ove parnice) i objektivni identitet spora (jer se radi o sadržajno identičnom zahtjevu tužitelja o kojem je već pravomoćno odlučeno u parnici Pr-310/2015 odnosno u obje parnice radi se o regresnoj odgovornosti radnika propisanoj čl. 109. ZoR-u prema kojoj radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi), pri čemu smatra da činjenica što iznos utužen u ovom postupku nije bio plaćen u vrijeme vođenja ranije parnice Pr-310/2015 nije odlučna za prigovor presuđene stvari, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 333. st. 2. u vezi čl. 301. st. 1. i čl. 288. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP) odbacio tužbu kao nedopuštenu.

7. Tužitelj u žalbi navodi da se nesporno između parničnih stranaka prethodno vodio parnični postupak pred istim sudom pod poslovnim brojem Pr-310/2015, te da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-826/2016 od 1. rujna 2022. preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 310/2015-19 od 7. lipnja 2016. na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.704,30 EUR-a iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave u predmetu Pr-310/2015 obveza tuženice da naknadi tužitelju navedeni iznos nije dospjela jer tužitelj u tom trenutku još nije bio naknadio svojim klijentima, koje je kaznenim djelom prijevare oštetila tuženica, iznos štete koji je predmet tužbenog zahtjeva postavljenog u ovoj konkretnoj parnici. Ukazuje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da ranija presuda ima tzv. vremensku granicu odnosno da se pravomoćna presuda odnosi na činjenice koje su utvrđene u ranijem prvostupanjskom postupku zaključno s 11. travnja 2016. kao danom zaključenja glavne rasprave u predmetu poslovni broj Pr-310/2015, dok s druge strane, tužitelj je u trenutku podnošenja ove tužbe svojim oštećenim klijentima u cijelosti podmirio štetu koju im je u svom radu počinila tuženica. Tužitelj navodi da ovim tužbenim zahtjevom potražuje iznos koji je platio nakon donošenja presude u predmetu Pr-310/2015, pa stoga činjenični supstrat u ovoj parnici i parnici poslovni broj Pr-310/2015 nije isti jer ovom tužbom potražuje razliku do punog iznosa podmirene štete obzirom da u trenutku podnošenja ranije tužbe (Pr-310/2015) nije egzistirala činjenica potpunog podmirenja štete od strane tužitelja. Zaključno navodi da je stav sudova u prethodno vođenom postupku Pr - 310/2015 bio da se ne mogu zahtijevati buduća plaćanja već se može potraživati samo iznos koji je vraćen klijentima, to u ovom postupku potražuje razliku koju je u trenutku podnošenja nove tužbe u potpunosti uplatio.

8. Osnovani su navodi žalbe kojima tužitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da postoji objektivni identitet spora u ovoj parnici i parnici poslovni broj Pr-310/2015 te da se radi o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno u parnici Pr-310/2015. Naime, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda u parnici Pr-310/2015 bio je postavljen regresni zahtjev u skladu s čl. 109. ZoR-a, dok u ovom konkretnom sporu tužitelj svoj zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je, a nakon što je donesena ranija presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-310/2015 od 7. lipnja 2016. preinačena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-683/2021-3 od 1. rujna 2022. na način da je djelomično odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 370.000,00 kn jer do zaključenja glavne rasprave u toj parnici nije dokazao da je oštećenim klijentima isplatio štetu u čitavom iznosu od 754.227,00 kn, već samo u iznosu od 397.334,43 kn, svojim oštećenim klijentima isplatio i preostali iznos štete tako da je sada istima šteta podmirena u cijelosti. Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadno isplaćeni iznos štete, ima pravo regresno potraživati od tuženice kao bivše zaposlenice naknadu te isplate jer prema stanju spisa ista nije obuhvaćena ranijom presudom obzirom da tada nije bilo dokaza o isplati. To iz razloga što činjenice koje nastanu nakon momenta na koji se pravomoćnost odnosi nisu njome obuhvaćene, pa pravomoćna presuda kojom je odbijen zahtjev za isplatu zbog nedospjelosti tražbine nije zapreka da se ponovno istakne isti zahtjev nakon što ta tražbina dospije. Stoga, zahtjev za isplatu u ovoj parnici nije presuđena stvar jer se temelji na novoj činjenici (naknadnoj isplati), te tužitelj prema odredbama čl. 109. ZoR-a i čl. 1045. i 1049. ZOO- a ima pravo regresno potraživati od tuženice naknadu štete koju je isplatio trećim osobama.

9. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, u kojem će u skladu s odredbama ZPP -a sa strankama raspraviti predmet spora, omogućiti im da iznesu sve činjenice koje smatraju odlučnim i predlože dokaze radi utvrđivanja tih činjenica, te će nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novu odluku, kojom će ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović