Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-326/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Crveni križ – Gradsko društvo Crvenog križa Sisak (OIB: 49661065771), iz Siska, Kralja Tomislava 18, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoja Rupčića i Lane Kostanjšek iz Siska, protiv tužene FV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zvonimire Stiperski i Berislava Balenovića iz Siska, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pn- 122/2022-47 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj Pn-122/2022-47 od 30. siječnja 2025. u toč.I. izreke.
r i j e š i o j e
I/Žalba tužitelja se djelomično uvažava pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u toč.II. izreke presude Općinskog suda u Sisku broj Pn-122/2022-47 od 30. siječnja 2025. i odbija tužena sa zatraženim troškom u iznosu od 2.500,00 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima za tuženoj dosuđeni iznos od 11.437,50 Eur (jedanaest tisuća četiri stotine trideset i sedam eura i pedeset centi) sa pripadajućom zateznom kamatom.
II/Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate tužitelju s osnova naknade štete iznosa od 51.379,97 Eur sa zateznom kamatom od utuženja do isplate pa je toč.II. izreke naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 13.937,50 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1. toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) i kako navodi – "zbog odluke o troškovima postupka", s prijedlogom ovom sudu da je preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i troškove žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba tužitelja je osnovana tek u dijelu odluke o troškovima postupka.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio u vremenskom razdoblju od rujna mjeseca 2017. do kolovoza mjeseca 2021. zbog toga što je tužena, na radnom mjestu Voditelja Službe traženja i Stručni referent Odjela za financijsko - računovodstvene poslove s namjerom ili iz grube nepažnje sebi i zaposlenicima FVJ, zaposlenoj na radnom mjestu Voditelja odjela i Savjetovališta za djecu i mlade, ĆV, zaposlenoj na radnom mjestu Voditelja Službe za socijalne djelatnosti, OV, zaposlenoj na radnom mjestu Voditelja Odjela za starije i nemoćne i službenika za informiranje pogrešno obračunavala i isplaćivala plaću prema koeficijentu 3,43 iako je svim Pravilnicima o radu propisan koeficijent od 2,86, zatim što je radnici ĐV, koja je kod tužitelja zaposlena na radnom mjestu Spremačice - dostavljačice, u razdoblju od siječnja 2020. do kolovoza 2021. pogrešno obračunavala i isplaćivala plaću prema koeficijentu 1,59, iako je svim Pravilnicima o radu propisan koeficijent od 1,39 za njezino radno mjesto, radniku ŽV, zaposlenog na radnom mjestu Stručni referent Odjela za humanitarnu pomoć, pogrešno obračunavala i isplaćivala plaću prema koeficijentu 2,13, iako je svim tada važećim Pravilnicima o radu (od 13. lipnja 2017., 1. travnja 2019. i 30. srpnja 2021.) propisan koeficijent od 1,96 za njegovo radno mjesto, radnici RV (ranije FV), koja je kod tužitelja u razdoblju od 14. lipnja 2017. do 3. svibnja 2019. bila zaposlena na radnom mjestu Voditelj Odjela zdravstvenog programa s koeficijentom 2,44, a potom na radnom mjestu Voditelj Odjela za volontere s koeficijentom 2,86, pogrešno obračunavala i isplaćivala plaću prema koeficijentu 2,90, a za koju je štetu tužitelj saznao u rujnu 2021. kada je tužena otišla na dugotrajno bolovanje, a tužitelj za usluge obračuna i isplate plaće angažirao knjigovodstveni servis GL knjigovodstvo iz [adresa], koje je prilikom obračuna plaće utvrdilo da se plaće isplaćuju mimo propisanih koeficijenata bez ikakvog razloga i na isto upozorilo tužitelja.
5.1. Ocjenom rezultata opsežno provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je svoje materijalno-pravno stajalište utemeljio na slijedećim činjenicama:
- da je tužena bila zaposlena kod tužitelja od 1986., a da je osnovom ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 1996. radila na poslovima referenta u Službi traženja koji je naziv radnog mjesta promijenjen odlukom od 13. 6.2017. radila na radnom mjestu Voditelja službe traženja i Stručnog referenta Odjela za financijsko- računovodstvene poslove;
-da joj je Odlukom o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem od 31.3.2022. ugovor o radu otkazan;
-da je tužena od 2007. do otkaza radila kod tužitelja na poslovima obračuna plaća te na svim knjigovodstvenim poslovima, da je tijekom utuženog perioda od mjeseca rujna 2017. do mjeseca kolovoza 2021. vršila obračune plaća za sve radnike tužitelja, dakle, između ostalih i za FVJ, ĆV, OV, ĐV, DV, IV te za sebe, kao i da je ista sastavljala i potpisivala obračune plaća;
-da je financijski vještak Vedran Panjković utvrdio da je tuženici te radnicima FVJ, ĆV, OV, ĐV, DV i RV u utuženom razdoblju od mjeseca rujna 2017. do mjeseca kolovoza 2021. obračunata i isplaćena bruto plaća za sveukupno 51.379,97 Eur više od iznosa obračunatog prema koeficijentima propisanim Pravilnicima o radu, sistematizaciji i organizaciji rada tužitelja;
-da prema čl.20. Statuta tuženika od 22.9.2015. tuženik ima skupštinu, predsjednika i dopredsjednika, odbor, nadzorni odbor i ravnatelja, da je prema odredbama čl. 26. i 27. i čl.28. Statuta Odbor izvršno tijelo skupštine koji ima pet članova, da između ostalog nadzire korištenje i raspolaganje sredstvima u skladu s financijskim planom, razmatra i ocjenjuje plan rada i financijski plan za sljedeću kalendarsku godinu i izvješća o radu za prethodnu kalendarsku godinu i upućuje Skupštini na usvajanje godišnje financijsko izvješće;
-da je prema čl. 31. Statuta ravnatelj tuženika naredbodavac za ostvarenje financijskog plana, odgovara za zakonitost rada i financijskog plana, odgovoran je za provedbu zadataka koji su povjereni stručnim službama, priprema proračun i financijska izvješća, priprema plan rada i financijski plan i odgovoran je za podnošenje skupštini financijskih izvješća;
-da prema odredbi čl. 24. Statuta skupština, između ostalog, usvaja financijski plan za sljedeću kalendarsku godinu, usvaja izvješće o radu za prethodnu kalendarsku godinu i godišnja financijska izvješća;
-da prema odredbi čl. 29. Statuta nadzorni odbor nadzire financijsko -materijalno poslovanje društva i namjensko trošenje sredstava društva, a da se pri izboru članova skupštine sukladno navedenoj odredbi vodi računa da su u njegovu sastavu financijski stručnjaci,
iz čega prvostupanjski sud zaključuje da prema citiranim odredbama čl. 24., 28., 29. i 31. Statuta tuženika, ravnatelj tuženika priprema proračun i financijski plan i odgovoran je za podnošenje financijskih izvješća skupštini, da Odbor nadzire raspolaganje sredstvima u skladu s financijskim planom, razmatra financijski plan i za sljedeću i za prethodnu kalendarsku godinu, da Skupština usvaja godišnja financijska izvješća a da nadzorni odbor nadzire financijsko poslovanje društva slijedom čega da nisu ni logični niti uvjerljivi navodi tužitelja da je za odjednom povećanu ukupnu masu novčanih sredstava (obračun i isplatu povećanih bruto plaća za 7 od oko 20 radnika tužitelja) nije saznao već prilikom izrade prvog financijskog plana odnosno izvješća nego tek nakon što je knjigovodstveni servis GL knjigovodstvo u [adresa] preuzeo usluge obračuna plaća i izrade financijskih izvješća tužitelja. Navedeno prvostupanjski sud nalazi potvrđenim i iskazom svjedokinje LV (iz angažiranog knjigovodstvenog servisa GL knjigovodstvo) koja je iskazala da su razlike povećanja plaća vidljive u izvješćima, da se financijska izvješća šalju Gradu Sisku do 28. 2. za prethodnu godinu te do 31. 7. za prvu polovicu godine, da se godišnja i polugodišnja izvješća šalju prema državi (iz kojih su vidljiva i uvećanja plaća) te svjedokinje HV koja je iskazala da su joj kao predsjednici odbora dolazila financijska izvješća u kojima su se vidjela povećanja plaća, svjedoka TV i UV koji su obnašali dužnost članova Odbora tuženika i iskazali da ravnatelj podnosi izvješće Odboru na početku sjednice, a da je jedna od stavki izvješća - plaće djelatnika, te iz iskaza ravnatelja tužitelja NV koji je iskazao da upravo on prezentira (nakon što mu računovodstvo pripremi i pojasni) financijski plan i da su u istom vidljive stavke povećanja plaća. Osnovom prednjih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća prigovor zastare dijela utužene štete u vidu plaća isplaćenih za 2017. i 2018. te za period do mjeseca listopada 2019., uzimajući u obzir da je tužba radi naknade štete podnesena sudu 10.studenog 2022. primjenjujući trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koja propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.
5.2.Detaljno analizirajući Pravilnike o radu, sistematizaciji i organizaciji rada tužitelja (važeće u tužbom obuhvaćenom periodu) prvostupanjski sud polazi od Pravilnika od 13. 6. 2017. koji je očito donesen na sjednici Odbora tuženika od 13.6.2017. (no koji zapisnik tužitelj ne prilaže u spis) a koji je stupio na snagu 21.6.2017. te njegove odredbe čl. 75. kojom je propisana sistematizacija radnih mjesta kod tužitelja (12 radnih mjesta) kao i koeficijenti plaća za ta radna mjesta, te odredbe čl. 76. koja propisuje osnovnu plaću zaposlenika koju čini umnožak vrijednosti koeficijenta radnih mjesta, osnovice, dodatka i postotka minulog rada koji po godini iznosi 0,5 %, određuje da je osnovica za izračun plaće prilagođena osnovicama koje je propisao Grad Sisak za ustanove koje financira, a i da se voditeljima službi i odjela tužitelja koeficijent radnog mjesta se može uvećati do 20 % odlukom Odbora tužitelja dok odluku o mjesečnom dodatku, stimulaciji donosi ravnatelj – do 10 % za povećani obim posla, za osobito zalaganje u radu i za posebne rezultate rada, te nastavno donesenih Pravilnika od 9.4.2019., od 1.10.2020. i od 30.7.2021. koji sadrže identičnu regulativu kao čl. 75. Pravilnika od 13.6.2017., te od iskaza svjedokinje HV koja se nije sjećala određene sjednice Odbora tuženika od 13.6.2017., no sjećala se da je na jednoj sjednici bilo razgovora oko povećanja plaća i sjeća se da je odluka donesena su svi članovi odbora bili za to, iskaza svjedokinje EV (članice Odbora tuženika tijekom 2017.) koja je iskazala da se sjeća sjednice Odbora tuženika iz 2017. kada su predstavljena dva nova radnika - ŠV i ĆV i da je na toj sjednici ravnatelj NV predložio povećanje koeficijenata voditeljima odjela za 20%, iskaza svjedokinja FVJ i OV koja su iskazale da su nakon sjednice Odbora u 2017. saznale da je donesena oduka o povećanju plaća za voditelje odjela, pa prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je doista, kako to dosljedno tvrdi tužena, na sjednici Odbora održanoj dana 13.6.2017. donesena odluka o povećanjima koeficijenata za 20 %, to više što tužitelj tijekom trajanja postupka u spis nije dostavio i zapisnik s odnosne sjednice to više što okolnost da tužitelj očigledno neuredno vodi poslovnu dokumentaciju odnosno arhivu (a što da proizlazi iz iskaza svjedoka KV, SV, BV, OV, ĆV, FVJ i IV koji su iskazali da su nakon potresa tužitelj i njegova dokumentacija seljeni na druge lokacije, a da je svjedok SV iskazao i da su registratori sa sjednica Odbora tuženika i odluke Odbora do potresa bili u uredu ravnatelja te da navedena dokumentacija nije bila uredno složena) pa i uslijed više sile kao što je potres, ne može u postupku dokazivanja pred sudom ići na teret slabije strane, konkretno tužene kojoj takva dokumentacije više nije niti dostupna, obzirom da više nije u radnom odnosu s tužiteljem.
5.3. Iz iskaza svjedokinja HV, IV, EV, OV i FVJ, te temeljem jasno vidljivog povećanja ukupne mase novčanih sredstava za plaće radnika iz financijskih planova (predviđenih za budući vremenski period) i financijskih izvješća (prihvaćenih za protekli vremenski period) koje prihvaćaju sva tijela tužitelja (ravnatelj, odbor, skupština, nadzorni odbor) uz činjenicu da je Pravilnikom o radu, sistematizaciji i organizaciji rada tužitelja koji je donesen upravo 13.6.2017. uvedena mogućnost povećanja voditeljima službi i odjela tužitelja koeficijenta radnog mjesta do 20 % (ranijim Pravilnikom o radu od 22. 2. 2011. nisu bile propisane niti osnovica niti koeficijenti) i da je upravo odlukom Odbora tuženika na spornoj sjednici od 13.6. 2017. odlučeno o povećanjima plaća voditeljima odjela tuženika u smislu povećanja koeficijenata za 20 % prvostupanjski sud zaključuje o neuvjerljivosti navoda tužitelja da se radi o samoinicijativnom postupanju tuženice.
5.4. U odnosu na isplate učinjene radnici ĐV, prvostupanjski sud zaključuje da su i s obračunom i isplatom plaće toj radnici sva tijela tužitelja (ravnatelj ,odbor, skupština, nadzorni odbor) bila upoznata i suglasna, obzirom da je u konačnici istoj obračunata i isplaćena plaća sukladno Uredbama Vlade Republike Hrvatske o visini minimalne plaće ("Narodne novine" broj 122/17, 109/18, 106/19 i 119/20), obzirom da bi primjenom osnovice i koeficijenta propisane važećim pravilnicima tužitelja njezina plaća bila niža od propisane minimalne plaće što potvrđuje i ispis e - pošte tužene upućen članovima Odbora tužitelja od 23. 9. 2021., iskaz ravnatelja tužitelja NV i nalaz financijskog vještaka Vedrana Panjkovća koji je utvrdio da su navedenoj radnici isplaćene plaće u skladu s propisanom visinom minimalne plaće u RH te da bi pretpostavljena plaća izračunata temeljem koeficijenta radnog mjesta sukladnog pravilnicima o radu bila manja od zakonom definirane minimalne plaće.
5.5. Obračun i isplatu plaća za radnika VV potvrđuje sam iskaz ravnatelja tužitelja koji nije osporavao svoj potpis na izračunu (list 497 i 498 spisa) prema kojem je obračunata i isplaćena plaća tom radniku u utuženom periodu što upućuje na zaključak da je isplata izvršena uz znanje i po odobrenju ravnatelja tužitelja (i uz traženje dodatnih sredstava za isplatu njegove plaće od strane ravnatelja tužitel ja).
5.6. Uvjerljivost navoda tužene o elementima samovolje ravnatelja tužitelja NV prvostupanjski sud nalazi potvrđenim i utvrđenjem da je radnica ZV primila stimulaciju preko iznosa popisanog čl. 76. tužiteljevog Pravilnika o radu a što proizlazi iz Odluke ravnatelja od 26. 8. 2021., iskazom svjedoka BV da je upravo ravnatelj odlučio o povećanju njegove plaće za iznos od 500,00 kn, iskazom svjedokinje KV da je upravo po nalogu ravnatelja tužitelja sastavljala odluke o povećanju plaća djelatnika tužitelja, a on bi potom iste potpisivao te iskazom svjedokinje ĆV da je njezinu plaću prilikom zapošljavanja odredio ravnatelj jer u vrijeme njezina zapošljavanja ista nije bila određena niti ugovorom o radu niti pravilnikom, sve uzimajući u obzir da niti jednim tužiteljevim Pravilnikom o radu nije bilo prepušteno ravnatelju da odredi visinu plaće radnika . Iz izlista e-pošte koji prileži u spisu na listovima 744-750 prvostupanjski sud utvrđuje istinitost tvrdnje tužene da je upravo po nalogu ravnatelja tužitelja NV izrađivala izračune plaća za pojedine djelatnike i potom iste dostavljala ravnatelju na odobrenje.
6. Zaključno prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je tužena prema opisu poslova svog radnog mjesta zadužena za vođenje kompletne računovodstvene dokumentacije, da obavlja knjiženja, obradu plaća i primitaka vanjskih suradnika, plaćanje računa, izradu izlaznih računa te sva zakonom propisana financijska izvještavanja prema Gradu Sisku (Pravilnik o radu, sistematizaciji i organizaciji rada tužitelja od 13. 6. 2017., Pravilnik o radu, sistematizaciji i organizaciji rada u GDCK Sisak od 1. 4. 2019. i Pravilnik o radu, sistematizaciji i organizaciji rada u GDCK od 23. 9. 2020.) no da je upravo ravnatelj tužitelja prema opisu poslova svog radnog mjesta naredbodavac za ostvarivanje financijskog plana i odgovoran je za namjensko trošenje pa zauzima stajalište da tužitelj nije dokazao da bi obračunima i isplatama plaća radnicima FVJ, ĆV, OV, ĐV, DV, RV te samoj sebi tužena tužitelju prouzročila štetu s namjerom ili krajnjom nepažnjom pa je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovanog.
7.Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.
8. Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP tužitelj tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer izreka presude proturječi razlozima presude te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a i da je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. stav.1. ZPP-a u vezi sa čl.221.a. ZPP jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o teretu dokazivanja.
8.1. No razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tužitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8.2. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.1. u vezi sa čl.221.a.ZPP jer prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na pravilu o teretu dokazivanja, već na stajalištu da je tužena radnicima (i sebi) obračunavala plaće u skladu sa pravilnicima, pisanim odlukama odbora tužitelja te pisanim ili usmenim uputama ravnatelja tužitelja NV kao i da je ravnatelj tužitelja u cijelosti bio upoznat s plaćama koje se obračunavaju i isplaćuju navedenim radnicima, slijedom čega da u postupanju tužene nema protupravnosti niti je tužitelju takvim isplatama prouzročena šteta.
9. Tužitelj nastavno u žalbi, nakon iznošenja činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, u bitnome osporava da bi saznanje o predmetnim isplatama stekao putem financijskih izvješća za 2017., 2018 i 2019. (u odnosu na koje godine prvostupanjski sud zauzima stajalište da je nastupila zastara potraživanja spornih isplata) navodeći s jedne strane da takva izvješća ne prileže spisu pa da prvostupanjski sud nije mogao ni zaključiti o njihovom sadržaju, a s druge strane da je sve financijske planove i izvješća izrađivala i na odobrenje ravnatelju tužitelja podnosila upravo sama tužena, koja je uz to i obračunavala plaće pa postavlja pitanje da li su ravnatelj, Odbor i druga tijela tužitelja morala provjeravati svaki pojedini obračun plaće i koeficijente na temelju kojih je plaća obračunavana? U odnosu na stajalište prvostupanjskog suda da je na sjednici od 13.6.2017. donesena odluka o povećanju plaće voditelja službi za 20% tužitelj fragmentarno iznosi iskaze pojedinih svjedoka (HV i EV) za koje tvrdi da je njihove iskaze prvostupanjski sud proizvoljno i protivno njihovom sadržaju pripisao u prilog teze da je na spornoj sjednici takva odluka uopće donesena. Iskaze svjedokinja IV (kćeri tužene), OV i FVJ, koje su i same primale uvećanu plaću pa imaju jasni interes da tužena uspije u sporu i da joj pomognu ocjenjuje pristranima i zainteresiranima za ishod predmetnog postupka. Ističe da se ne može smatrati da tužitelj neuredno vodi poslovnu dokumentaciju zato što ne može u spis dostaviti jedan zapisnik sa sjednice Odbora, a sporna činjenica da li je donesena neka odluka se može dokazati i na više načina, dakle i ispitivanjem svjedoka. Smatra i da bi – ukoliko je odluka o povećanju koeficijenata doista i bila donesena, sama tužena istu trebala priložiti u osobne dosjee svakog radnika kojem je tako obračunavala i isplaćivala plaću. Okolnost da su od tužene ponekad traženi izračuni plaće tužitelj u žalbi obrazlaže tvrdnjom da pri provedbi raznih (i međunarodno financiranih) projekta sudjeluju zaposlenici tužitelja koji cijelo svoje radno vrijeme ili dio radnog vremena provode na provedbi ovih projekata, a njihove plaće u tom dijelu financira nositelj projekta, a ne tužitelj i to u visini koja je određena projektom ili programom, a ne Pravilnikom o radu tužitelja, a što se ostvaruje na način da tužitelj isplaćuje radnicima plaću sukladno uvjetima projekta ili programa, a potom mu se isplaćena sredstva refundiraju od strane nositelja projekta. Smatra i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu zastare tražbine a i u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tužena nije tužitelju prouzročila štetu namjerno ili iz krajnje nepažnje.
9.1. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja navesti da se žalba tužitelja svodi na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no način na koji tužitelj, bez ikakvih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne može se prihvatiti pravilnim, jer se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tužitelja u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka na koje se pri tom sam tužitelj poziva, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.
9.2. Prvostupanjski sud je na osnovu opširnog sadržaja dokaznog postupka, detaljnom i sveobuhvatnom ocjenom svih provedenih dokaza zaključio o postojanju sporne odluke o povećanju koeficijenta od 20% voditeljima službi tužitelja, a koje stajalište ima uporište u sadržaju dokazne građe na koje se pri tom poziva. Tužitelj fragmentarnim iznošenjem iskaza pojedinih svjedoka zanemaruje načelo ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i zaključivanje o dokazanosti neke činjenica i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, čemu je u okolnostima konkretnog slučaja u potpunosti udovoljeno. Pri tom otklanjanje odgovornosti ravnatelja tužitelja za provođenje financijskog nadzora u odnosu na povećane isplate plaća sedmero (od ukupno cca 20) zaposlenika za 20% tijekom četiri godine, negiranje ikakovog saznanja za takve isplate i pripisivanje isključive inicijative i odgovornost za navedeno upravo tuženoj, po ocjeni ovog suda nema uporišta ni u sadržaju radno-pravnih akata tužitelja, niti u činjenici što je tužitelj kao ustrojstveni oblik Hrvatskog crvenog križa neprofitna pravna osoba koja na temelju javnih ovlasti obavlja djelatnosti sukladno potrebama lokalne zajednice na području za koje je osnovana i u tu svrhu osiguranim sredstvima te prema Statutu ima svoj upravna – i izvršna tijela kojima je stavljeno u zadatak donošenje financijskog plana (skupština), nadzor financijsko-materijalnog poslovanja i namjenskog trošenja sredstava (nadzorni odbor), nadzor nad korištenjem i raspolaganjem sredstvima u skladu s financijskim planom, razmatra i ocjenjuje financijski plan za slijedeću kalendarsku godinu i upućuje ga na usvajanje skupštini (odbor), dok je ravnatelj naredbodavac za ostvarenje financijskog plana, odgovoran je za zakonitost rada, priprema plan rada i financijski plan, provodi od luke tijela društva, odgovoran je za provedbu zadataka povjerenih stručnim službama, priprema proračun i financijska izvješća te plan rada i financijski plan te je odgovoran skupštini za podnošenje godišnjeg financijskog izvješća (sve prema Statutu tužitelja).
9.3. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u postupanju tužene nema protupravnosti, da je sporne isplate plaće sedmero zaposlenika obavljala na osnovu materijalno-pravne podloge donesene po izvršnim tijelima tužitelja o čemu da je saznanje imao ravnatelj tužitelja te da utvrđenim isplatama za tužitelja nije nastala nikakva šteta osnovano je i pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovanog, a što iznesenim žalbenim navodima tužitelja ni na koji način nije dovedeno u dvojbu pa je u odnosu na meritum predmetne pravne stvari žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi toč.I. izreke pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP.
10. Žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima je neosnovana u dijelu dosuđenja tuženoj nagrade za zastupanje na pripremnom ročištu održanom dana 25.4.2023. jer se na istome sadržajno raspravljalo pa je zatraženi trošak sukladan i odredbi čl.155.stav.1. ZPP, a i Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23). No žalba tužitelja osnovana u odnosu na tuženoj honorirane podneske predane na ročištima održanim dana 25.4.2023. i 1.9.2023. imajući u vidu da joj je u odnosu na zastupanje na navedenim ročištima priznata nagrada.
10.1.Obzirom na izneseno, valjalo je odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.II. izreke pobijane presude pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP djelomično preinačiti i odbiti tuženu sa zatraženim troškom u iznosu od 2.500,00 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluka o troškovima za tuženoj dosuđeni iznos od 11.437,50 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom, pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP.
11. Konačno, tužitelju zbog minornog žalbenog uspjeha (i to tek u odnosu na manji dio sporednog zahtjeva - odluke o troškovima postupka) nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka.
U Varaždinu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
