REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-11331/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice FJF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Komorskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OPĆE BOLNICE ZADAR, Zadar, Ulica Bože Peričića 5, OIB: 11854878552, koju zastupa punomoćnik Andrej Korljan, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika 1. do 3. tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice za isplatu iznosa od 30.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2019. do isplate.

II Odbija se tužbeni zahtjev 2. tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2019. do isplate.

III Odbija se tužbeni zahtjev 3. tužiteljice za isplatu iznosa od 44.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2019. do isplate.

IV Nalaže se 1. do 3. tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.045,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelji u tužbi podnesenoj 23. kolovoza 2019. ističu da je 9. travnja 2019. u 14,06 Hitna pomoć dovezla sada pokojnog ZJ zbog slabosti, umora, glavobolje, nagona za povraćanje s time da je 3. tužiteljica, njegova supruga koja je bila u pratnji, napomenula dežurno liječniku da se pogubio na jednu minutu i nije bio kontaktibilan. Ističu da je liječnik tuženika bio upoznat s bolestima zbog kojih se ZJ liječio unatrag nekoliko godina. Nadalje ističu da je liječnik tuženika uputio ZJ kući s dijagnozom „Diarrhaea i St. Post op. ppt disectio aortae asc. a. a. I. Navode da je istog dana u 21,06 sati Hitna pomoć opet dovezla ZJ bez svijesti i otežanog disanja te da ga je pregledao specijalist interne medicine te specijalist neurokirurgije kada su utvrđene dijagnoze Comma Cerebri, Haematoma intercerebralle reg. TP 1. dex, Haemorrhagia intaventrisularis i Aneurisma ACM 1. dex. Rupturata kao i da je umro u bolnici 14. travnja 2019. Nadalje navode da je tuženik odgovoran za smrt ZJ zbog propusta da prilikom prvog prijema bude uključen specijalist neurolog ili neurokirurg, što je učinjeno tek kod drugog dolaska u bolnicu. Ističu da je krvarenje kod od prsnuća aneurizme arterijle obilno i brzo i da je bilo potrebno odmah hitno reagirati jer u protivnom nastaju teške i trajne posljedice najčešće sa smrtnim ishodom kao što je bilo u konkretnom slučaju. Ističu da je ZJ umro zbog posljedica neodgovarajućeg i nestručnog liječenja. Nadalje navode da su 1. i 2. tužitelji djeca pokojnog ZJ koji s njim nisu živjeli u zajedničkom kućanstvu, dok je 3. tužiteljica njegova supruga koja je s njim živjela u skladnom braku. Stoga tužitelji traže pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smrti oca i supruga, i to 1. i 2. tužitelji svaki po 19.908,42 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a 3. tužiteljica 29.199,02 eura. Traže i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

1.2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 7. ožujka 2025. (list 98- 101 spisa) 1. i 2. tužitelji traže isplatu svaki po 30.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2019. do isplate, a 3. tužiteljica isplatu iznosa od 44.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2019. do isplate.

2. U dogovoru na tužbu tuženik prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Osporava da bi tuženik na bilo koji način postupao suprotno pravilima struke i da je došlo do propusta u liječenju ZJ. Ističe da klinička slika nije ukazivala na elemente akutne neurološke bolesti, a da je glavobolja pacijenta koja je nakon infuzije značajno regradirala ukazivala na sliku općeg algičkog sindroma i febriliteta. Ističe da je liječnik tuženika PJ u više navrata obilazio pacijenta, razgovarao s njim te ponavljao fizikalni pregled koji je osim opće slabosti bio uredan. Nadalje navodi da su laboratorijski nalazi ukazivali na blago povišene vrijednosti ureje i kreatinina što odgovara stanju blaže dehidracije organizma te blago povišene upalne parametre. Ističe da je liječnik tuženika s obzirom na anamnezu, kliničku sliku tijekom opservacije i značajnu regresiju tegoba nakon terapije zaključio da je uzrok kolapsa bilo stanje iscrpljenosti organizma i dehidracije potencirane proljevima i febrilitetom. Ističe i da ponavljanim kliničkim pregledima nisu nađeni elementi za akutnu neurološku bolest pacijenta zbog čega nisu poduzeti hitni pregledi neurologa te MSCT mozga. Osporava da bi smrt prednika 1. do 3. tužitelja bila posljedica neodgovarajućeg i nestručnog liječenja od strane djelatnika tuženika. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem svjedoka PJ te 1. do 3. tužitelja kao i dokaz medicinskim vještačenjem.

4. Tužbeni zahtjevi 1. do 3. tužitelja nisu osnovani.

5. Svjedok dr. PJ (list 34-35 spisa) u svom je iskazu naveo da je pravni prednik tužitelja već bio zaprimljen u bolnicu kad je on preuzeo dežurstvo kao jedan od tri liječnika. Ističe da je o njegovom zdravstvenom stanju stekao saznanja od ranije smjene liječnika te je saznao da se radi o pacijentu koji je unutar zadnjih godinu dana imao nekoliko operativnih zahvata vezano za aortu i komplikacije vezano s tim, a neposredni razlozi za zaprimanje u bolnicu je to što je imao mekanu stolicu, odnosno proljev, što je dan ranije dobio temperaturu te što je nakratko izgubio svijest nakon ručka, sve praćeno glavoboljom nakon što je došao svijesti. Također je iskazao da je pacijent tog dana ostao u bolnici negdje do 18,30 sati i da ga je kolega negdje oko 21,30 sati obavijestio da su istog tog pacijenta tog dana vratili kolima Hitne pomoći nazad u bolnicu i to bez svijesti. Svjedok je iskazao da je kratkotrajni gubitak svijesti objasnio prethodnim stanjem pacijenta, manjkom volumena tekućine uslijed proljeva i posljedičnom hipotenzijom. Također je iskazao da pacijent do trenutka otpusta iz bolnice u 18,30 sati nije imao nikakvih neuroloških deficita koji u pravilu prate krvarenje u mozgu. Također je iskazao da je preuzimanja pacijenta o njegovom zdravstvenom stanju više puta razgovarao s njegovom suprugom te da se vezano uz stanje pacijenta nije konzultirao još s nekim liječnikom te da je kliničku sliku pacijenta mogao jasno utvrditi temeljem podataka dobivenih obradi pacijenta. Iskazao je da je on postavio dijagnozu prigodnog gubitka svijesti zbog dehidracije uslijed proljeva i provokacijom nakon jela.

6. 3. tužiteljica je iskazala (list 36-37 spisa) da su 9. travnja 2019. njezin suprug, jedan prijatelj i ona ručali, da je suprug prvi bio gotov, ustao od stola i otišao do kauča 3 m dalje, sjeo na kauč, uhvatio se rukom za glavu i zajaukao te da je potom svijest. Pozvali su hitnu pomoć, a njezin suprug je došao k svijesti za otprilike minutu ili dvije. Kod tuženika je smješten u boks, a njoj su rekli da čeka u čekaonici. Iskazala je da je s dr. PJ razgovarala oko 17,30 sati prvi put, pitala ga je je li napravljen CT mozga na što joj je odgovorio da nije i da ga neće napraviti jer da nema neuroloških ispada, a na pitanje da li će doći neurolog on je rekao da ga neće zvati jer da nema potrebe i da je njezin suprug izgubio svijest od proljeva i dehidracije. Iskazala je i da je njezin suprug za vrijeme dobivanja infuzije s njom razgovarao, da je imao temperaturu 37,3 stupnjeva, a inače je imao oko 35,5 stupnjeva nakon operacije te da je iz bolnice otišao negdje između 18,30 – 19,00 sati. Iskazala je i da je sa suprugom bila u skladnom braku 42 godine te da je u crnini od trenutka smrti supruga.

7. Iz iskaza 2. tužitelja (list 37 spisa) proizlazi da on nema neposrednih saznanja o događanjima od prvog prijema njegovog oca kod tuženika do njegovog otpuštanja iz bolnice istog dana. Iskazao je da s ocem nije živio u istom kućanstvu, da su bili jako bliski i u svakodnevnom kontaktu.

8. Iz iskaza 1. tužiteljice (list 38 spisa) također proizlazi da nema neposrednih saznanja o događanjima od prvog prijema njezinog oca kod tuženika do njegovog otpuštanja iz bolnice istog dana, da je ona pitala dr. PJ zašto nije napravio CT na što joj je odgovorio da nije htio njezinog oca zračiti. Iskazala je da nije živjela s ocem u istom kućanstvu, ali da ga je često posjećivala, da je bila jako povezana s njim i da u se svakodnevno čuli telefonom.

9.1. Sud je prihvatio iskaze 1. do 3. tužitelja kao istinite jer su po ocjeni ovog suda životni i uvjerljivi.

9.2. Iskaz svjedoka dr. PJ u dijelu u kojem je činjenično iskazivao o tijeku liječenja pacijenta i primijenjenoj terapiji prihvaća kao istinit jer je suglasan s medicinskom dokumentacijom. Međutim, u dijelu u kojem je taj svjedok iskazivao o svom mišljenju kao liječnika da je on pravilno procijenio zdravstveno stanje medicinsko stanje pacijenta i da je donio pravilnu odluku o tijeku liječenja pravnog prednika 1. do 3. tužitelja, sud mišljenje tog svjedoka prije svega smatra neodlučnim (jer nije na njemu da procjenjuje je pravilno ili pogrešno liječio pravnog prednika 1. do tužitelja). U konačnici, njegovo mišljenje je i pogrešno, kako to proizlazi iz medicinskog vještačenja.

10. Radi utvrđivanja činjenice je li u liječenju pokojnog ZJ nakon prvog prijema pacijenta kod tuženika 9. travnja 2019. u 14,06 pa do otpuštanja tog pacijenta s bolničkog liječenja tog istog dana bilo propusta u liječenju odnosno propusta prilikom dijagnostike i utvrđivanja stanja akutnog zbivanja u glavi pacijenta odnosno je li krvarenje u mozgu nepravovremeno prepoznato; je li dežurni liječnik, a uzimajući u obzir cjelokupno zdravstveno stanje pacijenta, s obzirom na okolnost da se pacijent prije prijema u bolnicu pogubio na minutu i nije bio kontaktibilan odnosno kratkotrajno je izgubio svijest nakon ručka, trebao posumnjati na krvarenje u mozgu i uključiti neurologa/neurokirurga u dijagnostiku i liječenje pacijenta te je li eventualni propust prilikom liječenja pacijenta u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovom smrću, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

11.1. Na temelju nalaza i mišljenja Povjerenstva za medicinska vještačenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 20. lipnja 2024. (list 73-84 spisa), mišljenja neurologa, sud nalazi utvrđenim:

-da su, sagledavajući sveukupnost medicinske dokumentacije, tijek bolesti i smrtni ishod, nedvojbeno učinjeni propusti u pravodobnom prepoznavanju i sukladno tomu dijagnostici subarahnoidalnog krvarenja (u daljem tekstu SAH) i početku aktivnog neurokiruškog liječenja kod pacijenta ZJ.

- da je 9. travnja 2019. pozvana je hitna medicinska pomoć zbog jake boli u stražnjem dijelu glave, nagona na povraćanje i jake slabosti

- da je pacijent kolima hitne medicinske pomoći dovezen u bolnicu tuženika gdje ga je pregledala trijažna sestra i upisala podatke da se radi o mučnini, proljevu i povraćanju

- da je u prijemnom listu tuženika u anamnezi navedeno da je supruga rekla kako je kroz 1 minutu bio nekontaktibilan, da je mjerena temperatura 37,8 stupnjeva, da je imao proljev dva dana te da ima glavobolju okcipitalno (zatiljno) kao i da su navedeni njegovi komorbiditeti i lijekovi, od kojih vještak neurolog ističe uzimanje antikoagulantne terapije Xarelto

- da se radi o bolesniku koji je godinu dana ranije operirao disekciju ascendentne aneurizme aorte po metodi Stanford, kada je učinjena i zamjena aortalnog zaliska u veljači 2018.; da je u ožujku 2018. operiran radi intraabdominalnog apscesa, splenektomiran te je odstranjen dio repa gušterače; od ranije dijabetičar, hipertoničar.

- da je kod tuženika obrađivan i liječen, da je primio 1000 ml fiziološke otopine uz nadoknadu kalija, bez antipiretika, od 14:06 sati do 18:31 sati i otpušten uz preporuke da napravi koprokulturu na Clostridium difficile te ukoliko je nalaz negativan, a perzistira povišena temperatura da može uzimati Sumamed 1 tbl kroz 3 dana (moguć respiratorni infekt).

- da je hitna medicinska pomoć pozvana na adresu ZJ ponovno istu večer 21:16 sati radi poremećaja svijesti; da kod dolaska reagira na poziv, smeten je i navodi nagon na povraćanje i glavobolja

- da je kod tuženika ponovno zaprimljen 9. travnja 2019. u 22:00 sati poremećenog stanja svijesti i otežanog disanja; da je odmah upućen na CT mozga gdje prestaje disati; radi osiguranja dišnog puta intubiran je od strane anesteziologa; učinjen je CT mozga te je potom smješten u jedinicu intenzivnog liječenja

-da je hitni CT mozga pokazao veliko moždano krvarenje, veličine 60x50 mm, uz opsežan perifokalni edem uz pomak centralnih struktura za 8 mm te prodor krvi u subarahnoidalni prostor desno te u lateralne, treću i četvrtu komoru uz posljedičnu dilataciju istih

-da anesteziolog navodi u nalazu da je Glasgow comma scala (GCS) 3. bolesnik širokih, nereaktibilnih zjenica, bez reakcija na grube podražaje te po F & G ljestvici kliničkog stupnjevanja SAH-a iznosi 5 što nosi prema sadašnjim znanstvenim spoznajama i do 90% smrtnosti već po inicijalnoj prezentaciji takvog bolesnika

- da se istu večer pristupilo operativnom zahvatu

- da neurokirurg u opisu operacije navodi da se napravila evakuacija hematoma prilikom čega se iz područja Sylvijeve fisure dobilo obilno arterijsko krvarenje iz tada verificirane rupturirane aneurizme desne arterije cerebri medije koja se jednim klipom isključila iz cirkulacije, a potom se evakuira i ostatni intracerebralni hematom; da je vidio mozak koji je izrazito edematozan te se zbog toga postavila sugalealna drenaža koja se izvodi poseban otvor

-da je kontrolni CT mozga postoperativno učinjen slijedeće jutro (10. travnja 2019. u 8:37 sati) koji pokazuje dalje pogoršanje stanja mozga, prisutnost globalnog edema mozga s brisanim sulkusima konveksiteta i cisternama baze te slabom diferencijacijom sive i bijele tvari; pomak medijalnih struktura u desno/subfalcina hernijacija za 14mm, te hernijaciju mozgovine u otvor kraniotomije desno TP; silazna hernijacija u foramenu magnum; kompresija ventrikularnog sustava koji je ispunjen hemoragičnim sadržajem

- da se pacijent sukladno svim pravilima struke intenzivno monitorira i liječi u jedinici intenzivnog liječenja, priključen na respirator jer samostalno ne diše, bez analgosedacije, što znači da se radi o dubokoj komi

- da su 12. travnja 2019. u toku jutra učinjena 2 klinička pregleda

- za dokazivanje smrti cijelog mozga učinjena je CT angiografija no prema neuroradiologu nisu zadovoljeni kriteriji za smrt cijelog mozga te je nastavljeno aktivno liječenje do smrti koja je nastupila 14. travnja 2019. u 11:40

- da je subarahnoidalno krvarenje hitno stanje u neurologiji, da je najčešći uzrok krvarenja puknuće aneurizme zbog čega je iznimno važno da se kod pacijenata s naglo nastalom jakom glavoboljom prvo posumnja na subarahnoidalno krvarenje i naprave potrebne kliničke i radiološke pretrage kako bi tu dijagnozu mogli isključiti

- da je za dijagnozu SAH-a neophodna kompjutorizirana tomografija glave CT mozga

- u slučaju da pacijenti imaju simptome koji upućuju na SAH te negativni nalaz CT-a radi se lumbalna punkcija

- da osjetljivost CT-a ovisi o vremenu proteklom od pojave simptoma - ako se CT glave napravi unutar prvih šest sati od nastupa jake glavobolje, njegova je osjetljivost 98.7%

- da nakon što se učini CT mozga i potvrdi SAH, u daljem slijedu neophodno je učiniti CT angiografiju mozga (pretraga koja koristi naglo iniciranje jodnog kontrasta u svrhu boljeg prikaza moždanog krvotoka i čija osjetljivost je također vrlo visoka - 97%

- da je lumbalna punkcija visoko osjetljiva metoda koja se radi samo ukoliko se pacijent prezentira sa simptomima karakterističnim za SAH, a inicijalni nalaz CT-a je negativan, što ovdje nije bio slučaj

- da ranoj dijagnostici SAH-a koji je posljedica rupture aneurizme slijedi i pravodoban početak aktivnog liječenja same aneurizme jer je najdjelotvornija prevencija ponovnog krvarenja zbrinjavanje rupturirane aneurizme

-da liječenje rupturirane aneurizme može biti kirurško "clipping" ili endovaskularno "coiling"

- da neurokirurška tehnika "clipping" isključuje aneurizmu iz cerebralne cirkulacije postavljanjem metalnog klipa na vrat aneurizme ili koristi različite materijale kako bi se učvrstila stijenka aneurizme što je i učinjeno kod prednika 1. do 3. tužitelja

- da endovaskularno liječenje aneurizme nije dolazilo u obzir jer isto nije dostupno kod tuženika već se bolesnici transportiraju u KBC Zagreb intervencijskom neuroradiologu koji izvodi zahvat

-da kod mladih pacijenata, pacijenata s većim hematomima ili aneurizmama srednje cerebralne arterije, metoda izbora je kirurško zbrinjavanje aneurizme zbog dugotrajnosti metode, odnosno mogućnosti evakuacije hematoma.

- da je ZJ bio i na trajnoj antikoagulantnoj terapiji koja dodatno svako krvarenje, a posebice ono u mozgu čini potencijalno smrtonosnim

- da se antikoagulantni lijek primjenjuje s ciljem sprječavanja trombotskih incidenata i produžava vrijeme zgrušavanja krvi

- da iz dostupne medicinske dokumentacije nema podataka da je bolesnik imao fibrilaciju atrija već je terapija vjerojatno uvedena nakon operacije disekcije ascendentne aorte i zamjene aortalnog zaliska, sukladno smjernicama

- da je, osim simptomatologije koja je govorila u prilog zbivanja na razini mozga (kratkotrajni gubitak svijesti i potom jaka glavobolja s mučninom i povraćanje), dodatni razlog za žurnu neuroradiološku obradu bilo i uzimanje antikoagulantne terapije koja je također, neovisno o aneurizmi, mogla biti razlog spontanog moždanog neaneurizmatskog krvarenja

- da rano postavljanje dijagnoze i adekvatno liječenje uvelike utječe na prognozu i oporavak pacijenata sa SAH-om, a da terapija podrazumijeva što ranije zbrinjavanje aneurizme, endovaskularno pomoću zavojnice ili kirurški pomoću klipse, kako bi se prevenirao razvoj smrtonosnih komplikacija

- da se kod ZJ propustilo učiniti pravodobno neophodnu dijagnostičku pretragu, CT mozga, koja bi nedvojbeno potvrdila moždano krvarenje odnosno SAH odnosno rupturu aneurizme ACM

- da je jedna od ozbiljnih komplikacija subarahnoidalnog krvarenja ponovno krvarenje koje je u pravilu opsežnije i čije posljedice su puno teže, zbog čega je ključno rano prepoznavanje inicijalnog krvarenja

- da se više od jedne trećine ponovnog krvarenja dogodi unutar 3 sata, a gotovo polovica unutar 6 sati od pojave simptoma

- da je ranija pojava krvarenja povezana s lošijim ishodom i mortalitet osoba kod kojih se ponovno krvarenje očituje unutar prvih 24 sata od nastupa simptoma iznosi čak 70%

- da je mortalitet u bolesnika sa SAH-om još uvijek vrlo visok, unatoč bitnim kvalitativnim pomacima u njihovu liječenju, unapređenju mikrokirurških i endovaskularnih tehnika te kvalitativnim pomacima u perioperacijskom liječenju

- da smrtnost i ishod liječenja SAH-a i sekundarnih komplikacija ovisi o brojnim čimbenicima, ali najviše ovisi o volumenu primarnog krvarenja, dobi pacijenta, lokaciji i veličini aneurizme, hipertenziji kao i premorbidnim oboljenjima bolesnika što treba uzeti u obzir kada se procjenjuje ishod liječenja pacijenta koji je uz to bio i na trajnoj antikoagulantnoj terapiji

- da su tri glavna prediktora lošeg ishoda, smrti ili neurološkog deficita kojim osoba izgubi funkcionalnu samostalnost: poremećaj svijesti pri prijemu, starija životna dob i veća količina krvi na inicijalno napravljenom CT-u

- da je u liječenju ZJ nedvojbeno počinjen propust neprepoznavanjem potencijalno smrtonosnog moždanog krvarenja i pravodobnog upućivanja na adekvatnu dijagnostičku obradu od strane više zdravstvenih djelatnika i to od dolaska u bolnicu tuženika njegovog otpusta iza 18,30 sati isti dan (9. travnja 2019.)

- da je od strane trijažne sestre kao glavna tegoba navedena mučnina, povraćanje i proljev (prijemni list kod tuženika) što se razlikuje od navedenih glavnih tegoba slabost i umor, glavobolja, nagon na povraćanje upisane u Obrascu 9. Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije, Ispostava [adresa] od strane medicinske sestre/tehničara koji su prvi došli na poziv obitelji i uzeli anamnestičke podatke

- da je u daljnjem slijedu više liječnika tuženika bilo u kontaktu s ZJ i da su unatoč navedenim simptomima koji su ukazivali na moguće akutno moždano zbivanje - kratkotrajni gubitak svijesti, jaka glavobolja te vegetativna simptomatologija u vidu mučnine i povraćanja, najveću pažnju dali tegobi u vidu proljeva od dan ranije te temperature koja je kod dolaska bila 37,3 C te tijekom obrade kod tuženika nije zahtijevala niti antipiretike (lijekove za snižavanje temperature) već je pacijent dobio samo infuziju fiziološke otopine i nadoknadu kalija te preporuke za dalju obradu stolice

- da je potrebno posumnjati na subarahnoidalno krvarenje ako je jaka glavobolja koja doseže vrhunac intenziteta u roku od nekoliko sekundi ili uzrokuje gubitak svijesti, što su liječnici nedvojbeno propustili zbog čega nije odmah započeta obrada sumnje na moždano krvarenje po protokolu, odnosno dijagnosticiranje i početak aktivnog liječenja što se može vidjeti i na listu hitne medicinske pomoći kod prvog dolaska, na prijemnom listu tuženika

- da je iz dostupne dokumentacije jasno je da zdravstveni djelatnici tuženika pogrešno interpretirali simptome i da su propustili dobiti adekvatne heteroanamnestičke podatke od strane obitelji, mada su im bili dostupni i obitelj ih je i inicijalno navela medicinskim djelatnicima hitne medicinske pomoći koji su došli na poziv u prvom posjetu

- da je sve to dovelo do odgode početka aktivnog liječenja, što povećava rizik od komplikacija kao što su ponovno krvarenje i vazospazam što može dovesti do dodatnog oštećenja mozga

11.2. Na temelju spomenutog nalaza i mišljenje, zaključka interdisciplinarnog vještačenja, sud nalazi utvrđenim:

-da je u liječenju pokojnog ZJ nakon prvog prijema pacijenta kod tuženika 9. travnja 2019. u 14,06 sati pa do otpuštanja tog pacijenta s bolničkog liječenja tog istog dana bilo propusta u liječenju, odnosno propusta prilikom dijagnostike i utvrđivanja stanja akutnog zbivanja u glavi pacijenta, odnosno da je krvarenje u mozgu nepravovremeno prepoznato

- da je, ukoliko jaka glavobolja koja doseže vrhunac intenziteta u roku od nekoliko sekundi ili uzrokuje gubitak svijesti, potrebno posumnjati na subarahnoidalno krvarenje i sukladno tome učiniti dijagnostičku obradu

- da je dežurni liječnik, uzimajući u obzir cjelokupno zdravstveno stanje pacijenta, s obzirom na okolnost da se pacijent prije prijema u bolnicu pogubio na minutu i nije bio kontaktibilan, odnosno da je kratkotrajno izgubio svijest, trebao posumnjati na krvarenje u mozgu i uključiti neurologa/neurokirurga u dijagnostiku i liječenje pacijenta

-da je simptomatologija govorila u prilog moždanog krvarenja od samog početka bolesti

- da je s obzirom na simptomatologiju bilo potrebno učiniti CT mozga, potom i CT angiografiju mozga s ciljem dijagnostike aneurizme ili drugog uzroka krvarenja te sukladno protokolu pozvati neurologa i neurokirurga

- da je učinjen CT mozga na njemu bi se pokazalo subarahnoidalno krvarenje

- da je manje vjerojatno da je propust prilikom liječenja u uzročno posljedičnoj vezi sa smrću pacijenta

- da smrtnost i ishod liječenja SAH-a i sekundarnih komplikacija ovisi o brojnim čimbenicima, ali da najviše ovisi o volumenu primarnog krvarenja, dobi pacijenta, lokaciji i veličini aneurizme, hipertenziji kao i premorbidnim oboljenjima bolesnika, koji se u sudsko medicinskom smislu smatraju posebnim stanjem organizma te da je sve te okolnosti potrebno uzeti u obzir za procjenu ishoda liječenja pacijenta koji je uz to bio i na trajnoj antikoagulantnoj terapiji

- da se kod ZJ radilo o osobi visokog rizika, starije dobi s ozbiljnim komorbiditetima, na antikoagulantnoj terapiji te inicijalno većim subarahnoidalnim krvarenjem i rupturom aneurizme desne arterije cerebri medije, dakle, najveće moždane arterije koje opskrbljuje krvlju 2/3 jedne moždane hemisfere, što sve nosi visok rizik za loš ishod bolesti čak i kad se odmah prepozna i pristupi operativnom zahvatu

- da stoga, bez obzira na propust u pravodobnoj dijagnostici, izravnu uzročno posljedičnu vezu sa smrću nije moguće uspostaviti sa sigurnošću

12. Na temelju dopunskog očitovanja Povjerenstva za medicinska vještačenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 26. svibnja 2025. (list 108-112 spisa) na pitanja tužitelja iz podneska od 13. rujna 2024. sud nalazi utvrđenim:

- da je s obzirom na simptomatologiju i kliničku sliku, posebice poznavajući komorbiditete, činjenicu da je pacijent uzimao trajnu peroralnu antikoagulantnu terapiju (medikamenti koji produžavaju vrijeme krvarenja) kao i heteropodatke koje je supruga dala, trebalo posumnjati na moždano krvarenje u kojem slučaju bi se već inicijalno pri prvom dolasku kod tuženika učinio CT mozga na kojem bi se vidjelo moždano krvarenje, a potom i CT angiografija na kojoj bi se prikazala i aneurizma

- da bi sukladno protokolu odmah bio uključen neurolog i neurokirurg

- da bi se u terapiju odmah uključila sukladno smjernicama antiedematozna terapija, infuzije blokatorima kalcijevih kanala za sprječavanje promjena moždane funkcije zbog stezanja krvnih žila nakon krvarenja u područje oko mozga (tzv. subarhnoidalnog krvarenja) te bi bila donesena odluka o kirurškom ili neuroradiološkom endovaskularnom liječenju

- da se u Zadru ne provodi endovaskularno liječenje već se bolesnici transportiraju u jednu od specijaliziranih ustanova u Zagrebu

- da je rizik od ponovnog krvarenja najveći neposredno nakon početka krvarenja i smanjuje se svakim danom

- da je razmak između prvog i drugog poziva Zavodu za hitnu medicinu bio 8 sati, dakle, vrlo rano je došlo do ponovnog krvarenja

- da je ranija pojava krvarenja povezana s lošim ishodom što je bio slučaj kod pokojnog pacijenta

-da mortalitet osoba kod kojih se ponovno krvarenje očituje unutar prvih 24 sata od nastupa simptoma iznosi čak 70%

- da je najdjelotvornija prevencija ponovnog krvarenja zbrinjavanje rupturirane aneurizme kada za to postoji dovoljan vremenski prozor

- da bi, kad god je to moguće, takve pacijente trebalo liječiti u visoko specijaliziranim centrima gdje se liječe bolesnici sa SAH-om

- da je preduvjet siguran transport i zbrinjavanje rupture aneurizme unutar prvih 24 sata ili unutar prvih 72 sata odnosno preporuka je operaciju izvesti što je ranije moguće

- da opsežnost krvarenja kod preminulog pacijenta, kratak period između ponovnog krvarenja te komatozno stanje svijesti kod drugog prijema govori u prilog mišljenju da bi vjerojatno nastupio smrtni ishod i da se već kod prvog dolaska postavila dijagnoza SAH-a i rupture aneurizme

- da treba razlikovati rani i kasni kirurški zahvat, odnosno operaciju do trećeg ili do desetog dana krvarenja s vrlo jasnim kriterijima za odluku o neurokirurškom ili endovaskularnom zbrinjavanju

- da bi ranijom radiološkom dijagnostikom pokojnog pacijenta neurokirurg vjerojatno donio odluku o kirurškom zbrinjavanju rupturirane aneurizme arterije cerebrij medije ukoliko se ne bi indicirao hitan transport u specijaliziranu ustanovu za endovaskularno liječenje u Zagrebu

- da postoji mogućnost preživljavanja u manjem postotku, ali samo ukoliko bi se isto provelo u vremenu do ponovnog krvarenja, dakle unutar 8 sati što je bio slučaj kod pokojnog pacijenta (prijem, obrada, priprema i završetak kirurškog zbrinjavanja odnosno do sigurnog transporta nakon dijagnostike u specijaliziranoj ustanovi u Zagrebu, priprema bolesnika i samo endovaskularno zbrinjavanje koje traje kao i kirurško minimalno 3-6 sati)

13. Na temelju dopunskog očitovanja od 2. prosinca 2025. (list 123-130 spisa) na pitanja tuženika iz podneska od 19. ožujka 2025. sud nalazi utvrđenim:

- da pri prijemu pacijenta nije bilo osnove za zaključak da se radi o simptomima ortostatske hipotenzije i bazovagalnog mehanizma krize svijesti

- da je simptomatologija govorila u prilog mogućeg krvarenja od samog početka bolesti

- da dijagnostika nije učinjena u inicijalnom zbrinjavanju čime je izostala provjera vitalne dijagnoze koja može neposredno ugroziti život, osobito jer se radilo o bolesniku koji je bio na antikoagulantnoj terapiji

-da postupak u inicijalnoj hitnoj obradi nije bio sukladan pravilima medicinske struke

- da kod otpusta pacijenta pacijent vjerojatno nije imao neurološki deficit, no da nije pregledan od strane neurologa pa se to ne može isključit

- da se svaka nagla uobičajena glavobolja, posebice kod osoba na antikoagulantnoj terapiji, treba ozbiljno shvatiti i da treba učiniti dijagnostiku s ciljem isključenja sumnje na krvarenje

-da se CT ili MRI često rade čak i kada simptomi privremeno nestanu jer se može otkriti mikrokrvarenje ili znak predstojeće rupture

- da je dr. PJ trebao sam zatražiti CT mozga ili pozvati dežurnog neurologa ukoliko je smatrao da specijalist treba procijeniti potrebu dodatne dijagnostike glavobolje na temelju neurološkog pregleda

-da je postupanje u konkretnom slučaju odstupilo od dobre kliničke prakse

-da bez obzira na propust u pravodobnoj dijagnostici izravnu uzročno posljedičnu vezu sa smrću nije moguće uspostaviti sa sigurnošću jer se kod pacijenta radilo o osobi visokog rizika, starije dobi s ozbiljnim komorbiditetima, na antikoagulantnoj terapiji te inicijalno većim subarahnoidalnim krvarenjem i rupturom aneurizme desne arterije cerebrimedije što nosi visok rizik za loš ishod bolesti čak i kada se odmah prepozna i pristupi operativnom zahvatu

14. Sud nalaz i mišljenje Povjerenstva za medicinska vještačenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te dodatna pisana očitovanja tog tijela prihvaća kao istinita jer su jasna, iscrpno obrazložena i logična. Niti stranke istima nisu prigovarale.

15.1. Slijedom svega navedenog, kod liječenja ZJ kod tuženice prilikom prvog prijema u bolnicu 9. travnja 2019. u 14,06 sati do njegovog otpuštanja iz bolnice u 18,30 sati nedvojbeno su učinjeni propusti u pravodobnom prepoznavanju i dijagnostici subarahnoidalnog krvarenja i početku aktivnog neurokirurškog liječenja.

Navedeno predstavlja štetnu radnju tuženice.

15.2. Tuženica odgovara za štetu po pravilima subjektivne odgovornosti, što znači da na tužiteljima leži teret dokaza postojanja uzročno posljedične veze između opisane štetne radnje i smrti ZJ. Postojanje uzročno posljedične veze je sporno.

15.3. Po stavu ovog suda, u slučaju kad postoji dvojba u kauzalitetu, odluka o postojanju uzročno posljedične veze može se utemeljiti jedino na dovoljno visokom stupnju vjerojatnosti njezinog postojanja. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-876/2006-2 od 10. siječnja 2007.

15.4. Uzimajući u obzir okolnosti:

- da je ZJ bio osoba visokog rizika, starije dobi s ozbiljnim komorbiditetima, na antikoagulantnoj terapiji te inicijalno većim subarahnoidalnim krvarenjem i rupturom aneurizme desne arterije cerebri medije, dakle, najveće moždane arterije koje opskrbljuje krvlju 2/3 jedne moždane hemisfere, što sve nosi visok rizik za loš ishod bolesti čak i kad se odmah prepozna i pristupi operativnom zahvatu

- da je razmak između prvog i drugog poziva Zavodu za hitnu medicinu bio 8 sati što znači da je pravnog prednika tužitelja vrlo rano došlo do ponovnog krvarenja

- da mortalitet osoba kod kojih se ponovno krvarenje očituje unutar prvih 24 sata od nastupa simptoma iznosi čak 70%

- da je najdjelotvornija prevencija ponovnog krvarenja zbrinjavanje rupturirane aneurizme kad za to postoji dovoljan vremenski prozor

- da smrtnost i ishod liječenja subarahnoidalnog krvarenja i sekundarnih komplikacija ovisi o brojnim čimbenicima, ali najviše ovisi o volumenu primarnog krvarenja, dobi pacijenta, lokaciji i veličini aneurizme, hipertenziji kao i premorbidnim oboljenjima bolesnika što treba uzeti u obzir kada se procjenjuje ishod liječenja pacijenta koji je uz to bio i na trajnoj antikoagulantnoj terapiji

- da se kod ZJ radilo o osobi visokog rizika, starije dobi s ozbiljnim komorbiditetima, na antikoagulantnoj terapiji te inicijalno većim subarahnoidalnim krvarenjem i rupturom aneurizme desne arterije cerebri medije, dakle, najveće moždane arterije koje opskrbljuje krvlju 2/3 jedne moždane hemisfere, što sve nosi visok rizik za loš ishod bolesti čak i kad se odmah prepozna i pristupi operativnom zahvatu

- da opsežnost krvarenja kod preminulog pacijenta, kratak period između ponovnog krvarenja te komatozno stanje svijesti kod drugog prijema ukazuje da bi vjerojatno nastupio smrtni ishod i da se već kod prvog dolaska postavila dijagnoza subarahnoidalnog krvarenja i rupture aneurizme

- da bi ranijom radiološkom dijagnostikom pokojnog pacijenta neurokirurg vjerojatno donio odluku o kirurškom zbrinjavanju rupturirane aneurizme arterije cerebrij medije ukoliko se ne bi indicirao hitan transport u specijaliziranu ustanovu za endovaskularno liječenje u Zagrebu

- da postoji mogućnost, i to u manjem postotku, da bi ZJ preživio da se kirurško ili endovaskularno zbrinjavanje provelo u vremenu do ponovnog krvarenja, dakle unutar 8 sati, ali da je vremenski okvir za uspješno završavanje operacije bio izrazito uzak s obzirom da bi u tom vremenskom roku pacijenta trebalo primiti u bolnicu, obraditi, pozvati neurokiruga, pripremiti za operaciju i obaviti operaciju koja traje minimalno 3 do šest sati (a u slučaju odluke o endovaskularnom zbrinjavanju pacijent bi se nakon dijagnostike trebao transportirati u specijaliziranu ustanovu u Zagrebu, pripremiti za endovaskularno zbrinjavanje te isto provesti koje također traje 3-6 sati),

zaključak je ovog suda da uzročna veza između propusta u dijagnostici pravnog prednika 1. do 3. tužitelja prilikom njegovog prvog prijema u bolnicu tuženika i naposljetku njegove smrti, nije dokazana s dovoljno visokim stupnjem vjerojatnosti.

16. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjevi 1. do 3. tužitelja nisu osnovani (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (do 06.03.2025. – 69.015,86 eura, a od 07.03.2025. pa nadalje 104.000,00 eura) te priloženom troškovniku.

18. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu do 520 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročište 05.03.2020. u iznosu od 520 bodova (Tbr. 9/1) te trošak sastava podneska od 22.10.2024. u iznosu od 520 bodova (Tbr. 8/1). Priznat mu je trošak sastava podnesaka od 18.06.2025., 06.03.2026. i 26.03.2026. za svako po 25 bodova (Tbr. 8/4). Priznat mu je i trošak pristupa na ročište 11.06.2026. u iznosu od 783 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 2418 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 6.045,00 eura.

19. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 08.05.2023. u kojem se očituje na prijedlog tužitelja o osobi vještaka te „prepušta“ odluku sudu jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 19.03.2025. u kojem postavlja pitanja vještaku, jer se u podnesku od 22.10.2024., za sastav kojeg mu je priznat trošak već očitovao na nalaz i mišljenje te je navode iz podneska od 19.03.2025. mogao iznijeti u ranijem podnesku. Dakle, niti taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 31.03.2026. u kojem se očituje na analizu nalaza i mišljenja vještaka od strane tužitelja te iznosi vlastitu ocjenu istog te vlastita pravna razmatranja, a po ocjeni ovog suda takav trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Tuženiku nije priznat niti trošak upotrebe automobila odvjetnika i trošak izbivanja odvjetnika iz ureda jer je tuženik mogao angažirati punomoćnika iz reda odvjetnika sa sjedištem u [adresa]. Stoga se ne radi o trošku koji bi mu tužitelji trebali naknaditi.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.