Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽD, zbog prekršaja iz članka 95. stavka 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 118/18, 42/20, 127/20, 52/21, 152/22), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br.: Pp-1539/2024 od 16. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik ŽD na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz članka 95. stavka 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (pravilno: članka 95. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu), činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

1.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da djelo kojim se okrivljenika tereti nije prekršaj, jer tužitelj nije naveo konkretnu radnju okrivljenika, dakle činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječu zakonska obilježja prekršaja, već je naveo samo zakonski opis prekršaja, a nije naveo niti vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno razdoblje korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez pravne osnove.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe, jer je okrivljenik i u vrijeme inspekcijskog nadzora i ranije koristio poljoprivredno zemljište u vlasništvu države bez pravne osnove na točno označenoj katastarskoj čestici zasađenom, obrađenom i održavanom višegodišnjom kulturom, što je sam okrivljenik i potvrdio.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, i po mišljenju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu tužitelja po propisu nije prekršaj.

5.1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 95. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, činjenično u bitnom opisanog time da bi koristio dio površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države označenog kao k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bez valjane pravne osnove.

5.2. Suprotno stavu tužitelja, u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude, koji je jednak činjeničnom opisu navedenom u optužnom prijedlogu i njegovoj dopuni, nije navedeno na koji je način, kojim postupanjem, okrivljenik, koristio dio površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove, dok je vrijeme počinjenja prekršaja navedeno u dopuni optužnog prijedloga od 18. kolovoza 2025. (list 14 spisa).

5.3. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja - korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove, nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se ono sastoji. Stoga činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja.

6. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a ne, kako se to u žalbi pogrešno ističe, u obrazloženju optužnog prijedloga ili u zapisniku o inspekcijskom nadzoru.

6.1. Budući da činjenični opis prekršaja iz izreke pobijane presude nije potpun, jer sadržava samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, ali ne i konkretiziranje njegovog činjeničnog opisa, odnosno način na koji je prekršaj počinjen i u čemu se sastoji propust okrivljenika, dakle ne sadržava odlučne činjenice, djelo kako je činjenično opisano u izreci nema obilježja djela prekršaja, te time ne predstavlja predmetni prekršaj, dok u konkretnom slučaju vrijeme kada je prekršaj počinjen nije bitno obilježje djela.

7. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da terećeno djelo nije prekršaj, tako da je ovaj sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe za predmetni prekršaj, te je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.