Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ob-40/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Udiljku, odvjetniku u Splitu, protiv tužene UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u društvu Jeličić & partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-555/2023-22 od 3. travnja 2026., u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. izreke, na sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-555/2023-22 od 3. travnja 2026., u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. Izreke.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik hidrauličkog kreveta za masažu, uređaja za magnetoterapiju, barske stolice (roze boje), stola (krom-staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje), a što je tužena UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti.

II. Nalaže se tuženoj UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana preda tužitelju IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u isključivi posjed barske stolice (roze boje), stola (krom-staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje).

III. Utvrđuje se da bračnu stečevinu između tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], predstavljaju sljedeće pokretnine te da su tužitelj i tužena suvlasnici na jednake dijelove sljedećih pokretnina:

- aparat za elektroterapiju, laser i ultrazvuk marke BTL-4820SL Premium (sa svim sastavnim dijelovima opisanim na računu BTL Medical Techonologies d.o.o. Račun INV/2021/0058 od 17.02.2021.) - prijemni pult (drveni, crno-bijeli, dimenzija 110x113x48 cm) - ormar (izrađen po mjeri, bijele boje sa 4 vratnice, prazninom između gornjeg i donjeg dijela, dimenzija cca 230x120 cm) - paravan (sive boje, sa 4 kotačića)

- četiri stolice (crne boje) - HP printer-skener-kopirni aparat (bijele boje) - dva nosača za panel zavjese te 7 sedam panel zavjesa bijele boje - švedske ljestve (smeđe boje, cca 220x80 cm, cca 12 prečki) - drvene ljestve sa dva gazišta - radna stolica tzv. T (na 6 kotačića, nebesko plave boje) - kalorifer (marke Vivax, bijele boje) - drveni kvadar (izrađen po mjeri, bijele boje, na 4 kotačića, visine cca 50 cm) - okrugla balans ploča - štapovi za vježbe ramena - 12 modrih traka na čičak za fiksaciju elektroda - utezi za vježbe na čičak težine 0,5 kg, 0,75 kg, 1 kg, 1,5kg, 2kg - pilates lopte za vježbe (dimenzija 20, 25, 30, 35 cm plave, sive i roze boje) - stalak za kišobrane (oblik kišobrana, crne boje) - velika pilates lopta za vježbanje (u obliku kikirikija, crvene boje)

- stalak za novine (sive boje sa 3 police) - stalak za letke i cvijeće (bijele boje cca 80x80 cm) - 12 jastuka - 30 plahti sa gumicom (zelene, plave i sive boje) - 10 deka - fiskalna blagajna - uređaj za udarni val (SWT), marke BTL-6000 SWT Easy sa svim sastavnim dijelovima opisan na računu BTL Medical Techonologies d.o.o. Račun INV/2021/0059 od 17.02.2021. - naljepnice na kliznim stijenkama i vratima - podna podloga linoleum, a u odnosu na više zatraženo pokretnine: lampa za noćni ormarić i glazbena linija – radio, zahtjev se odbija kao neosnovan.

IV. Razvrgava se suvlasnička zajednica između tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na pokretninama navedenim u toč. III. izreke presude na način da se iste prodaju na javnoj dražbi te da se dobiveni iznos podijeli tužitelju i tuženoj na jednake dijelove.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana preda tužitelju IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u suposjed pokretnine navedene u toč. III. izreke presude."

VI. Nalaže se tuženoj da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.847,46 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 3. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI izreke u pravovremenom žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da presuda u pobijanom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za donošenje predmetne odluke, a razlozi koji su navedeni se u proturječnosti s izrekom presude, pa se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati, slijedom čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Navodi da prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a obrazloženje presude mora sadržavati kratko izlaganje zahtjeva stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, a osobito je propisana obveza suda da navede i obrazloži koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, zatim koje dokaze je izvodio i zašto i kako ih je cijenio. Također mora navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio prilikom odlučivanja o zahtjevima stranaka. Dalje, navodi da je obrazloženje presude koje se odnosi na osporene točke izreke svodi na izmjenično, nepregledno i konfuzno, odnosno paušalno nabrajanje pojedinih navoda koje su stranke i svjedoci iskazivali tijekom postupka, bez da je navedeno što iz čega proizlazi. Smatra da sud niti u jednom dijelu nije na nedvojben i jasan način otklonio prigovore tužene koje je isticala tijekom postupka, te u konačnici odluku temelji na tzv. logičkom zaključivanju koje zapravo nema nikakve logike i povezanosti s izvedenim dokazima, kao niti sa općom životnom logikom, budući da se u obrazloženju manjkavo i paušalno navodi opravdanje za osporenu odluku i to tumačeći i prilagođavajući određene činjenice isključivo u korist tužitelja. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o pristupu suda koji ja za tuženu, prvenstveno polazeći od načela zakonitosti i pravičnosti, apsolutno neprihvatljiv, ali i protiv temeljnim načelima Ustava RH kojim su zajamčena prava i slobode svima, te jednakost svih pred zakonom. Ističe da se tužbeni zahtjev na način na koji je postavljen u ovom predmetu, pa slijedom toga i osporena presuda, sastoji od niza taksativno i paušalno navedenih pokretnina koje nisu jasno specificirane po svojim karakteristikama, niti se iz cjelokupnog dokaznog postupka može jasno odrediti o kojim se točno predmetima radi, zbog čega su tužbeni zahtjev, kao i osporena presuda nezakoniti, te nisu određeni, niti odredivi. Osporava iskaze svjedokinja GJ (majke tužitelja) ĐJ (sestre tužitelja) i TJV (tete tužitelja), tj. najbližih srodnika tužitelja, navodeći da iz iskaza tih svjedoka proizlazi da je tužitelj po završetku srednje škole počeo s ilegalnim radom u sobi, u stanu u vlasništvu njegove majke, dok s druge strane zaključuje da tužena nije dokazala svoje navode kojima osporava da je tužitelj obavljao bilo kakvu djelatnost prije sklapanja braka, te da je na okolnost svojih navoda predložila dokaze saslušanjem samo svojih najbližih srodnika. Nadalje analizira iskaze svjedokinja ZJ, AJ i iskaz svjedokinje CJ, na način suprotan analizi danoj od strane prvostupanjskog suda, ponovno ističući da je na njenu štetu povrijeđeno jamstvo zakonitosti iz odredbe članka 29. stavak 1. Ustava RH, kojim je zajamčeno svakome pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama navodeći da je predmetnom presudom tuženoj povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom jer su u ovom predmetu postojali dvostruki kriteriji, jedni za tuženu, a drugi za tužitelja što je u konačnici rezultiralo odlukom kojom je tužena barem za sada stavljena u daleko nepovoljniji položaj od tužitelja. Slijedom navedeno, predmetno postupanje prvostupanjskog suda predstavlja i povredu nažela zakonitosti i pravičnosti što je zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava RH o članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a to jamstvo je povezano i sa zaštitom od arbitrarnosti od odlučivanja sudova što je u konkretnom slučaju također izostalo. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži njenu žalbu kao osnovanu, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelja obveže na podmirenje troškova postupka. Podredno tužena predlaže da drugostupanjski sud uvaži njezinu žalbu, ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 292,90 eura.

3. Na žalbu tužene odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužene, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužene kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 eura.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tužene i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde njegovom vlastitom imovinom pokretnine kako su navedene u točki I. izreke presude, i to hidrauličkog kreveta za masažu, uređaja za magnetoterapiju, barske stolice (roze boje), stola (krom -staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje), te da tužena u roku od 15 dana preda tužitelju u isključivi posjed barske stolice (roze boje), stola (krom -staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje). Također zahtjeva da se utvrde pokretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu njega i tužene, a na kojim pokretninama su stranke suvlasnici na jednake dijelove. Ujedno traži da mu tužena preda u suposjed pokretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu, odnosno predlaže da se razvrgne suvlasnička zajednica njega i tužene na pokretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu.

8. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da su stranke bile u bračnoj zajednici od 25. siječnja 2003. pa najkasnije do 18. veljače 2023.,

- da je u braku stranaka rođeno dvoje djece i to sin 26. lipnja 2023., a kćerka 8. prosinca 2008.,

- da je tijekom trajanja ovog postupak okončan i postupak radi razvoda braka i pod oznakom P Ob-319/2023,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj i tužena zajedno radili kao fizioterapeuti,

- da je dio pokretnina pobliže opisanih pod točkom I. izreke tužitelj stekao prije braka i bračne zajednice, a dio pokretnina su stekli zajedno za vrijeme trajanja bračne zajednice pobliže opisanih pod točkom III. izreke,

- da je pokretnine pod točkom I. izreke tužitelj unio u poslovni prostor u kojem je zajedno s tuženom obavljao fizioterapeutske usluge kao vlastitu imovinu,

- da sve pokretnine koje predstavljaju isključivo vlasništvo tužitelja, kao i one koje su bračna stečevina tužena drži u svom posjedu,

- da je tužena otvorila obrt [obrt] dana 11. prosinca 2015.,

- da je tužena kao poslodavac s tužiteljem kao radnikom dana 6. ožujka 2018. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova fizioterapeuta, te je između poslodavca i radnika dana 27. siječnja 2023. sklopljen sporazum o prestanku rada tužitelja u obrtu [obrt],

- da je tužitelj iz poslovnih prostorija obrta [obrt] dana 11. veljače 2023. odnio uređaj za magnetoterapiju, hidraulički stol, te uređaj ekstenzomat i SWT,

- da su stranke koristile navedene uređaje za obavljanje djelatnosti obrta, a koja djelatnost obrta je njega i održavanje tijela, tj. fizikalne terapije,

- da su tijekom postupka nesporne činjenice da su stranke tijekom bračne zajednice kupili od ostvarenih sredstava rada ekstenzomat i udarni val ( SWT ), a što je strankama bilo nužno da bi mogli obavljati poslove obrta [obrt], također tijekom postupka, a nakon što je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je precizno opisao i individualizirao pokretnine koje čine bračnu stečevinu u točki III. izreke presude, a o čemu se tužena izjasnila tijekom saslušanja, te je potvrdila o kojim pokretninama se radi, navodeći da su neke od nekretnina i dalje u prostoru obrta, osim što je tužitelju vratila lampu za noćni ormarić, jer da je to bilo od njegove majke, a tužitelj nije osporio, glazbenu liniju - radio da je ona to bacila,

- da tužena u podnescima i dalje ističe neodređenost i neodredivost tužbenog zahtjeva jer da se ne može točno zaključiti o kojim pokretninama se radi, međutim ista je samu sebe demantirala, detaljno se sudu izjašnjavajući o nabrojanim pokretninama, a koje sve pokretnine su bile nužne strankama za obavljanja djelatnosti i davanja terapije,

- da iz iskaza svjedoka ĐJ, GJ i TJV proizlazi da je tužitelj u sobi ĐJ (kad se ona odselila) pružao usluge fizioterapije, te da su mu cijelu opremu (koja je predmet tužbenog zahtjeva kao posebna imovina tužitelja) kupile GJ i TJV,

- da iz iskaza svjedoka predloženih po tuženoj AJ, ZJ i CJ proizlazi da iste nemaju nikakvih saznanja o tome da li je tužitelj radio prije braka ili nije,

- da iz iskaza svjedokinje CJ također proizlazi da ne zna tko je od stranaka imao što prije braka, da ne zna tko je kupovao opremu za dijete, te da nema saznanja o tome je li tužitelj išta radio prije nego se redovno zaposlio, odnosno da se ne sjeća toga,

- da stranke nisu uredile svoje imovinske odnose bračnim ugovorom.

9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom odredbi članka 34.- 42. i članka 551. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ-103/15), članka 252. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98), te članka 247. - 257. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03), zatim članka 50. i članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25 – dalje: ZV) prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio kada je odlučio kao u izreci pobijane presude , tj. kada je utvrdio da je tužitelj isključivi vlasnik pokretnina pod točkom I. izreke, a da pokretnine pobliže opisane pod točkom III. izreke predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.

10. Naime, odredbom članka 551. ObZ-103/15 propisano je da se njegove odredbe primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, a danom stupanja na snagu ovog zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima. S obzirom da je tužitelj naveo da su pokretnine navedene u točki I. i II. izreke presude u njegovom vlastitom vlasništvu, a koje da su stečene prije sklapanja braka, a brak je sklopljen 25. siječnja 2003., to znači da se u pogledu utvrđivanja je li nešto predstavlja njegovu vlastitu imovinu trebaju primijeniti odredbe Obiteljskog Zakona (NN 162/98), tj. odredbe članka 251. do 261., a koji zakon je važio sve do stupanja na snagu Obiteljskog zakona – ObZ/03 koji je stupio na snagu 22. srpnja 2003. godine. Naime, odredbom članka 251. je bilo propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, člankom 252. propisano da je bračna imovina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, člankom 257. je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju bračni drug je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onoga navedenog u članku 252. Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

11. U odnosu na pokretnine za koje tužitelj tvrdi da su bračna stečevina, a koje su stečene nakon stupanja na snagu Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15) i nakon stupanja na snagu Obiteljskog Zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) prvostupanjski sud pravilno smatra da je osnovana primjena tih zakona, kojim zakonima su jednako regulirani imovinski odnosi bračnih drugova ObZ 116/03 članka 247.-257. i ObZ 103/15 članka 34.- 42., tj. što predstavlja bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije dogovorili, regulirani su pojmovi bračne stečevine i vlastite imovine.

12. U odnosu na žalbene navode tužene u kojima ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja neodređen i da pokretnine nisu dovoljno precizno uređene, takvi navodi nisu osnovani budući se uvidom u tužbeni zahtjev sasvim jasno može utvrditi da je tužitelj dovoljno precizno opisao sve pokretnine koje zahtjeva u ovom postupku (označena je marka i opis uređaja, te količina brojem, kao i dimenzije svih pokretnina). Naime, tužena tijekom postupka nije iskazala da ne zna o kojim se predmetima radi već je na jasan i decidiran način dala odgovor o svakom predmetu tužbenog zahtjeva. Prema tome, tužbeni zahtjev je jasan i određen, a tužena je nesporno upoznata o kojim se pokretninama radi, o čemu se i očitovala tijekom postupka.

13. U odnosu na žalbene navode u kojima tužena ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka koje je predložio tužitelj, a pri tom je potpuno zanemario iskaze svjedoka koje je predložila tužena.

14. Ovdje je potrebno istaknuti činjenicu koju tužena potpuno zanemaruje, a to je da svjedoci koje je ona predložila nisu imali nikakvih saznanja o radu tužitelja prije braka, dok su s druge strane svjedoci koje je predložio tužitelj sasvim jasno i određeno iskazivali o opremi koju je tužitelj stekao prije braka s tuženom.

15. U tom smislu su ĐJ, GJ i TJV iskazivale da je tužitelj u sobi ĐJ (kada se ona odselila) pružao usluge fizioterapije, te da su mu cijelu opremu (koja je predmet tužbenog zahtjeva kao posebna imovina tužitelj) kupile GJ i TJV, a njihovi iskazi su logični i uvjerljivi, te međusobno suglasni i prvostupanjski sud ih je pravilno ocijenio vjerodostojnima.

16. S druge pak strane prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su iskazi majke i sestre tužene (AJ i ZJ) pristrani u interesu tužene u ovom postupku, a u ključnom dijelu koji se odnosi na posebnu imovinu tužitelja i njegovog rada prije braka, sve svjedokinje koje predložila tužena (AJ, ZJ i HJ) su iskazale da nemaju nikakvih saznanja o tome je li tužitelj radio prije braka ili ne.

17. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj dokazao svoje činjenične tvrdnje o tome koja je njegova posebna imovina, a koja imovina je bračna stečevina, dok tužena svojim dokaznim prijedlozima nije uspjela dokazati suprotno, tj. da tuženik nije vlasnik pokretnina opisanih pod točkom I. izreke presude i da je imovina pobliže opisana pod točkom III. izreke bračna stečevina stranaka.

18. Dakle, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, o čemu je dao jasne, uvjerljive i detaljne razloge, koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj sud budući ih tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu u bilo kojem segmentu.

19. Neosnovano tužena u žalbi ističe da je na njenu štetu povrijeđeno jamstvo zakonitosti iz odredbe članka 29. stavak 1. Ustava RH kojim je zajamčeno svakome pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ističući da joj je predmetnom presudom povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom jer su u ovom predmetu postojali dvostruki kriteriji, jedni za tuženu, a drugi za tužitelja što je u konačnici rezultiralo odlukom kojom je tužena stavljena u daleko nepovoljniji položaj od tužitelja.

20. Suprotno ovom žalbenom navodu na štetu tužene nije povrijeđeno načelo zakonitosti i pravičnosti zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava RH i člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud tijekom postupka proveo sve dokaze predložene po strankama i istima omogućio da se izjasne o svim navodim protivne strane, kako tužitelju tako i tuženoj. Dakle, u predmetnom postupku nisu postojali dvostruki kriteriji i ti jedni za tuženu, a drugi za tužitelja kako to tvrdi tužena budući su činjenična utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda rezultat logične i uvjerljive ocjene svih izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, dok se način na koji tužiteljica u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza predloženih i provedenih tijekom postupka.

21. Stoga navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja, kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza koju ocjenu tužena neosnovano osporava i preocjenjuje provedene dokaze u svom subjektivnom smislu suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

22. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

23. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155., u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a. U skladu je sa vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

24. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a to je žalbu tužene valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Tuženoj nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

26. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić