Poslovni broj: Povrv-3731/2023-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista ŠO, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnica SO, zaposlenica tužitelja, dipl. iur., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 84, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 23. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajde iz Zagreba, Radnička cesta 48, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-733/2023 od dana 30. kolovoza 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 129,75 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. ožujka 2023. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajde iz Zagreba, Radnička cesta 48, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-733/2023 od dana 30. kolovoza 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2023. godine do isplate.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 55,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 25,00 EUR počev od 23. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 19. srpnja 2023.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 129,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.07.2022.g. do isplate, uz naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javna bilježnica Zorka Čavajda donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-733/2023 dana 30.08.2023.g.
2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor kojim u cijelosti pobija i rješenje o ovrsi i platni nalog te odluku o trošku, odnosno osnovu i visinu ovrhovoditeljeve tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi. Navodi kako ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Navodi kako tužitelj ne dostavlja dokaze na okolnost postojanja ugovornog odnosa između stranaka niti vlasništva tuženika na nekretnini na koju se odnosi navodno potraživanje tužitelja.
3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv -3731/23 od 23.02.2024.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-733/2023 od 30.08.2023. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U istom rješenju ovog suda od 23.02.2024.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.
5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.
6. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 19 spisa), prijepis utuženog računa (list 41 spisa), analitiku kupca (list 40 spisa), presliku korespondencije između tužitelja i Grada Bjelovara (list 35-37 spisa), z.k. izvadak za prostor koji je predmet ovog postupka (list 38-39 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7. Tužitelj se u odnosu na navode tuženika očitovao navodeći kako je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjesta [adresa], pod šifrom kupca 81174, sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (NN 158/2013, 74/2017, 18/2018, 50/2018), a temeljem dopisa ranijeg korisnika Grada Bjelovara od 22.02.2017., dopisa Državnih nekretnina d.o.o. od 18.03.2018. te izvatka iz zemljišnih knjiga, iz kojeg je vidljivo da je upravo tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Navodi kako se predmetno potraživanje odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice. Navodi kako je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju neplaćene račune, na ime cijene pružene usluge, temeljem odredaba Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina te čl.4., čl.8. i čl.9. Zakona o obveznim odnosima, a isto tako i temeljem odredaba čl. 84. st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe kako za ovaj ugovor zakon ne zahtijeva poseban oblik te da je u konkretnom slučaju nesporno došlo do konkludentnog sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika, pri čemu da nije odlučno jeli ugovor sklopljen u pisanoj formi. Navodi kako bi tuženik sve i da između stranaka nije sklopljen ugovor o opskrbi plinom ili ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge, bio u obvezi naknaditi tužitelju utužene iznose, temeljem stjecanja bez osnove.
8. Tuženik se u odnosu na navode tužitelja te dostavljenu dokumentaciju očitovao navodeći kako iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi Republika Hrvatska zahtijevala isporuku plina, odnosno sklapanje ugovora za opskrbu. Navodi kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi korisnik bio Galerija Bjelovar j.d.o.o. odnosno treća osoba, a ne tuženik. Nadalje ističe kako iz dostavljenih računa nije jasno na što se te na koju se nekretninu odnose. Ponavlja kako tužitelj nije priložio dokaz da bi s tuženikom bio u ikakvom ugovornom odnosu, te temeljem čega tuženika ima zavedenog u evidencijama kao kupca.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 129,75 eura za isporučeni i utrošeni plin za grijanje sustava preko zajedničke kotlovnice na adresi u [adresa], za mjesec veljaču 2023.g. dospio dana 24.03.2023.g. za poslovni prostor pod šifrom kupca: 81174, površine za obračun 103,20 m2, a koja je činjenica razvidna iz izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.
10. Prvenstveno valja istaknuti da su i prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određuje da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Stoga, Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.
11. Zastarni prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti (obzirom je iz utuženih računa razvidno da je tuženik bio evidentiran kao kategorija poduzetništvo), to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako se utuženi račun odnos i na mjesec veljaču 2023.g. dospio dana 24.03.2023.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 19.07.2023.g., to sud nalazi da potraživanje tužitelja nije zastarjelo.
12. Obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju.
13. Iz dopisa Grada Bjelovara od 22.02.2017., koji je dopis upućen tužitelju putem elektroničke pošte, razvidno je kako je Grad [adresa] od ovdje tužitelja zatražio promjenu korisnika u odnosu na prostor koji se nalazi u stambeno -poslovnoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa] – za broj plinomjera [broj plinomjera], pri čemu uz svoj dopis dostavlja izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu kao dokaz da je ista nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske.
14. Iz zk izvatka razvidno je kako je nekretnina – zgrada mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) sagrađena na čestici br. 2125/3 k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], na adresi [adresa],10 odnosno [adresa], u cijelosti vlasništvo ovdje tuženika, dakle Republike Hrvatske.
15. Sukladno odredbi čl. 10 Općih uvjeta za opskrbu plinom ("Narodne novine" 18/18 – dalje Opći uvjeti) koji su bili na snazi u vrijeme isporuke predmetne usluge, kod promjene vlasništva građevine ili samostalne uporabne cjeline krajnji kupac dotadašnji vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline dužan je u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine ili samostalne uporabne cjeline dužan je u istome roku podnijeti zahtjev za sklapanje novoga ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva i dostaviti opskrbljivaču plinom očitanje stanja plinomjera koje su suglasno utvrdili dotadašnji i novi vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline.
16. Iz naprijed navedene dokumentacije razvidno je kako je raniji korisnik usluga opskrbe plinom Grad Bjelovar za predmetnu nekretninu sukladno citiranoj odredbi izvijestio ovdje tužitelja o promjeni korisnika, uz dostavu dokaza o vlasništvu tuženika na istoj nekretnini, dok dopis OO iz Državne nekretnine d.o.o. -a od 21.03.2018. ne predstavlja dokaz koji bi na bilo koji način pobijao utvrđenja suda u pogledu vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini.
17. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine – konkretno potrošnje plina, u pogledu predmetnog prostora, u utuženom razdoblju više nije bio Grad Bjelovar, već je to sukladno odredbi čl. 84. st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje ZV) – ovdje tuženik.
18. Valja napomenuti kako tuženik tijekom postupka ničim ne dokazuje da bi obvezu plaćanja predmetnih usluga eventualno, kao vlasnik predmetne nekretnine, tuženik prenio na treću osobe konkretno društvo - Galerija Bjelovar j.d.o.o., a niti ova okolnost proizlazi iz dokumentacije na koju se poziva tužitelj.
19. Sukladno odredbama Zakona o tržištu plina te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, Gradska plinara Zagreb d.o.o., ovdje tužitelj kao operator distributivnog sustava nakon puštanja plina izdaje poseban zapisnik – priključnicu čime vlasnik/investitor dobiva status krajnjeg kupca i ulazi u evidenciju kupaca., dok se obračun potrošnje plina vrši sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom.
20. Nadalje, analizom priležeće dokumentacije, sud ocjenjuje kao neosnovan prigovor promašene aktivne legitimacije koji tuženik temelji na činjenici da nema sklopljeni ugovor sa tužiteljem. Naime, cijeneći sadržaj priloženih računa i izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, sud nalazi da treba uzeti u obzir odredbu članka 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) kojom je propisano da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik se smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
21. Treba naglasiti da nije od odlučnog značaja da li je ugovor sklopljen u pisanoj formi, u skladu s odredbom čl. 4. Općih uvjeta. Opći uvjeti su po svojoj prirodi, sukladno odredbi čl. 295. st.1. ZOO-a, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora, pa se stoga radi o određivanju pisanog oblika po volji ugovornih strana. Međutim, iz sadržaja odredbe čl. 4. Općih uvjeta jasno je da pisani oblik nije pretpostavka nastanka i valjanosti predmetnog ugovora, već, prije svega, osiguranje dokaza o istom pa je stoga, sukladno odredbi čl. 289. st.1. i 3. ZOO -a, predmetni ugovor sklopljen kad je između stranaka postignuta suglasnost, a iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da su stranke već postigle takovu suglasnost i da su u obvezno-pravnom odnosu glede isporuke plina.
22. Ovdje valja istaknuti da iako je tužitelj uz podnesak od 05.07.2024.g.dostavio i ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 01.08.2020.g., sud isti nije uzeo u obzir prilikom donošenja presude budući je isti podnijet nakon proteka od 15 dana od dana primitka rješenja od 23.02.2024.g., pa stoga sud nalazi da je tuženik prekludiran u njegovom iznošenju u smislu čl. 461a stavak 8 ZPP-a.
23. Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da će sud ako neku činjenicu na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
24. U odnosu na tuženikov prigovor visine potraživanja, sud je utvrdio da se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice. Sukladno čl.56. st.1. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom isporučena količina plina na obračunskom mjernom mjestu mjeri se plinomjerom. U slučaju grijanja stana i poslovnih prostora preko sustava zajedničke kotlovnice, kao što je i u konkretnom slučaju riječ, jedna plinomjer nalazi se u kotlovnici te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Količina potrošenog plina utvrđena je očitanjem plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima te je obračun potrošnje plina izvršen prema kvadraturi prostora , a što je vidljivo i na predmetnim računima. Podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Iako izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava sama po sebi ne predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu isporuke, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu. Iz dokumentacije je nadalje razvidno da je tuženik bio evidentirani član kotlovnice na obračunskom mjernom mjestu.
25. Slijedom iznijetoga, te obzirom da iz utuženog računa proizlazi količina utrošenog plina, njegova jedinična cijena i mjesečni iznos obveze tuženika u utuženom vremenskom razdoblju, kao i stanje plinomjera, potrošnja plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin, u obzir činjenicu da tuženik nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnio prigovor na utuženi račun iz kojeg bi proizlazilo da ispostavljeni račun ne odražava stvarnu potrošnju plina u njegovom prostoru u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta (a niti se je pozvao na predmetnu činjenicu), sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunatog isporučenog i potrošenog plina za predmetni poslovni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženog računa. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja svu raspoloživu dokumentaciju glede stanje plinomjera, potrošnje plina, kao i način obračuna naknade za isto po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, odnosno činjenicu da je tužitelj pogrešno obračunao potrošnju plina, a što imenovani do okončanja ovog postupka nije učinio niti je predložio ikakav relevantni dokazni prijedlog na navedenu okolnost, poput vještačenja po vještaku odgovarajuće struke na njegov trošak i teret u smislu čl. 219 ZPP-a, a što isti nije učinio. Slijedom iznijetoga, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o nevjerodostojnosti dokumentacije na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, odnosno o krivo obračunatoj potrošnji plina za utuženo razdoblje .
26. Temeljem svega ranije iznijetoga, sud je riješio kako neće provoditi daljnje dokazne prijedloge stranaka obzirom da sud nalazi da bi daljnje provođenje postupka samo stvorilo dodatni trošak strankama i dovelo do odugovlačenja postupka, dok su naprijed obrazloženi razlozi zašto su otklonjeni tuženikovi prigovori temeljem priležeće dokumentacije.
27. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, bilo u cijelosti ili djelomično, dok je tužitelj za razliku od tuženika podastro sudu izvod iz poslovnih knjiga kao dokaz svojih tvrdnji o neplaćenom dugovanju po utuženim računima, to je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 129,75 eura, a na što ga također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je valjalo obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i odlučiti kao u točci I izreke presude.
28. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a slijedom čega je sud dosudio zateznu kamatu počev od slijedećeg dana od dana dospijeća utuženog računa kako to proizlazi iz točke I izreke presude po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
29. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i VSRH u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., ŽS u Splitu Gž- 976/17 i dr.).
30. Obveza tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 25,00 EUR sveukupno iznosi 55,00 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na ovršni trošak počev od donošenja prvostupanjske presude (budući da nije zatražio kamatu na parnični trošak, dok je kamatu na ovršni trošak zatražio počev od presuđenja) pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a, slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.
31. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki IV izreke presude.
U Zagrebu, 23. srpnja 2026. godine
Sutkinja:
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).
Dna: 1. tužitelju uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 30,00 EUR
2. tuženiku putem OGDO Zagreb
U Zagrebu, 23. srpnja 2026. godine
