REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: P-279/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu tog suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja TC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikola Delić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti ugovora nakon zaključenje glavne rasprave održane dana 07. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. toč. 1. Ugovora o kreditu broj: 114-50-3832947, sklopljen dana 08.12.2006. između tužitelja TC, OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535 kao banke u djelu kojim je ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 3,30% od iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 606,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07.07.2026. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 08.12.2006. sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj: 114-50-3832947 u kunskoj protuvrijednosti od 29.346,15 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca. Tvrdi da je potpisao predmetni ugovor sa tuženikom kojeg je tuženik unaprijed formulirao i ponudio njegovo sklapanje tužitelju ali uz uvjet da prihvati sve uvjete iz predmetnog ugovora na koje on nije mogao utjecati i nije mogao pregovarati. Navodi da se u čl. 3. Ugovora navodi kako je tužitelj dužan prilikom prvog korištenja kredita tuženiku platiti naknadu od 3,30% od iznosa kredita koja naknada je jednokratna i naplaćuje se odmah prilikom prvog korištenja kredita. Predmetni ugovor da je potrošački ugovor a tuženik da ga je kao trgovac sam sastavio pa se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kao takvog ga je dao tužitelju na potpis kao potrošaču a prethodno sa njime nije pregovarao niti o jednoj ugovornoj odredbi a niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj istih. Takvo postupanje tuženika da je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obavezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Navodi da nije bio informiran niti je mogao znati koje troškove će mu banka naplatiti prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj smatra da predmetna naknada predstavlja ekstra profit tuženika a tuženik o tome nije informirao tužitelja kao niti o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada i u kojoj visini. Tužitelj smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se ima smatrati nepoštenom ako je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana a sve na štetu tužitelja kao potrošača, stoga predlaže da se njegov zahtjev usvoji i da mu se nadoknadi trošak parničnog postupka.
2. Tuženik je pozvan da dostavi pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana. Tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu niti bilo kakvo očitovanje na tužbene navode. Stoga su se po mišljenju suda obzirom na dokaze koji prileže tužbi ispunile sve pretpostavke da se donese presuda zbog ogluhe.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tekstu tužbe, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, kao niti sa činjenicama koje su opće poznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je sukladno odredbi članka 331.b Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci presude.
4. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu sukladno odredbi čl. 154 st.1. u svezi sa čl.155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tako je tužitelju priznati trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu s važećim odredbama odvjetničke tarife i to za sastav tužbe i pristup na jedno ročište u sveukupnom iznosu od 200 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 500,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 53,09 eura, pa sveukupan iznos koji pripada tužitelju iznosi 606,18 eura.
U Puli 23. srpnja 2026.
S u d a c
Mirna Mačešić-Biscuoli
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a odluku po žalbi donosi županijski sud.
Dna:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku osobno
