REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-220/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu tog suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa], Pineta drugi ogranak 7, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Igor Vujičić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate nakon zaključenje glavne rasprave održane dana 02. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5104012358 od dana 02.07.2008. kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka a koja odredba glasi:

"Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK obračune s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana."

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 517,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 04.07.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 280,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.07.2026. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5104012358 od dana 02.07.2008. Navodi da je tuženik temeljem čl. 10. predmetnog ugovora tužitelja zaračunao i naplatio naknadu za jednokratne troškove obrade kredita u visini od 2,5% iznosa kredita, odnosno 3.900,00 kuna što danas iznosi 517,62 eura. Predmetni kredit je tužitelju isplaćen 04.07.2008. Navodi da je tuženik sam sastavio ugovor o kreditu koji je naravi potrošački ugovor te ističe kako se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru iz čl. 49. i 81. Zakona o zaštiti potrošača i kao takav ga dao na potpis tužitelju kao potrošaču. Ističe kako tužitelj nije prethodno pregovarao niti o jednoj ugovornoj odredbi po zaključenom ugovoru pa da nije imao niti utjecaj na sadržaj istih što da je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj ističe kako nije bio informiran niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva, odnosno zašto oni iznose baš 2,5% od iznosa odobrenog kredita. Smatra da je ta takva ugovorena odredba nepoštena pa je kao takva i ništetna temeljem čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača. Ističe kako tuženik nije imao pravo zaračunati i naplatiti naknadu iz razloga što je ugovor u to djelu ništetan jer je suprotan načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Ugovor je u cijelosti pripremio i sastavio tuženik a prilikom sklapanja nije se pregovaralo o predmetnoj naknadi niti o bilo kojoj drugoj ugovornoj odredbi a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, čime je stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženika. Takvim postupanjem tuženik da je tužitelju nanio štetu a sebi stekao koristi bez valjane pravne osnove pa smatra da je dužan vratiti tužitelju sve što je stečeno bez osnove zajedno s kamatama. Tužitelj potražuje i isplatu iznosa od 517,62 eura zajedno sa zateznim kamatama koji iznos predstavlja visinu jednokratne naknade za troškove obrade kredita koje je tuženik nesporno naplatio tužitelju. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je pozvan da dostavi pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana. Tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu niti bilo kakvo očitovanje na tužbene navode. Stoga su se po mišljenju suda obzirom na dokaze koji prileže tužbi ispunile sve pretpostavke da se donese presuda zbog ogluhe.

3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tekstu tužbe, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, kao niti sa činjenicama koje su opće poznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je sukladno odredbi članka 331.b Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci presude.

4. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu sukladno odredbi čl. 154 st.1. u svezi sa čl.155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tako je tužitelju priznati trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu s važećim odredbama odvjetničke tarife i to za sastav tužbe i pristup na jedno ročište u sveukupnom iznosu od 100 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 200,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 40,00 eura, pa sveukupan iznos koji pripada tužitelju iznosi 280,00 eura.

U Puli 23. srpnja 2026.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a odluku po žalbi donosi županijski sud.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku osobno