REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-3274/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SG iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB:95093210687, radi ovrhe naplate naknade za nezakonito izgrađene zgrade, 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-361-05/22-
28/6, URBROJ:531-03-4-24-3 od 3. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenja, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/2-020/76, URBROJ:251-10-32-1/011-22-3-AZŽ od 9. kolovoza 2022. u predmetu ovrhe radi naplate naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru.
2. Tužitelj tužbom u cijelosti pobija rješenje tuženika, te ističe kako je predmetni prostor legalan te nije bilo nikakve dogradnje zbog čega bi mu trebala biti određena naknada za zadržavanje. Ističe da su plaćeni svi doprinosi na građevinsku lokacijsku dozvolu i isti je upisan u zemljišne knjige, te nije povećana njegova površina odnosno obujam. Navodi kako osporava rješenje Ministarstva prostornog uređenja zbog svih zakonskih razloga, jer se legalizira nešto što je dograđeno u visinu, širinu ili dužinu, a ne nešto što je legalno i nije izašlo iz postojećih gabarita. Smatra da nisu uzeli u obzir pravno shvaćanje Visokog upravnog suda iz presude Usž-2444-19.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda datih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim
Poslovni broj: Us I-
sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 141. stavkom 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 – dalje: OPZ) propisan je sadržaj rješenja o ovrsi, pa se tako u rješenju u ovrsi mora navesti izvršno rješenje tijela prvog stupanja kojim je ovršeniku utvrđena obveza plaćanja naknade, visine i vrsta dugujuće obveze, pripadajuće kamate koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškovi ovrhe kao i uputa o pravnom lijeku.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pokrenulo postupak ovrhe neplaćenih obroka naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, a koja obveza je nastala temeljem rješenja o naknadi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I-363-02/13- 19/254, URBROJ:251-13-31/100-13-9-RZ od 14. listopada 2013., a koje rješenje prileži svezu spisa i na istom je otisnuta klauzula izvršnosti i pravomoćnosti sa danom 7. studenoga 2013.
10. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužitelj ne dovodi u sumnju da bi podmirio dospjele obroke glavnice i kamata predmetne naknade za zadržavanje, a koji su dospjeli u razdoblju od 20. siječnja 2016. do 20. studenoga 2018., osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
11. Naime, osnovni prigovor koji tužitelj ističe u tužbi, jest kako je njegov objekt legalno izgrađen, a koji prigovori, budući da se radi o prigovorima koji se odnose na rješenje o naknadi, odnosno ovršnu ispravu, ne mogu s uspjehom isticati u postupku ovrhe sukladno članku 142. stavku 7. OPZ-a, odnosno članku 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21 – dalje ZUP), a što pravilno zaključuje tuženik.
12. Kako tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, isto se ocjenjuje zakonitim, te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 23. srpnja 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
Poslovni broj: Us I-
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. SG, [adresa]
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine RH – e- komunikacijom
3. U spis