Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pn-88/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja OŽŽ, diplomirane pravnice u Rijeci, i punomoćnice tuženika Nataše Mijić Scheidl, odvjetnice u Rijeci, 23. srpnja 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.033,57 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe sudu (05.04.2024.g.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženiku od 3.000,00 eura (tri tisuće eura), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi od 5,40%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5. travnja 2024. navodi da je njegovim rješenjem broj 182139 od 3. studenog 2008. priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici njihovog osiguranika OŽ ŠŽ. Prometnu nezgodu sa smrtnom posljedicom 15. kolovoza 1999. da je prouzročio osiguranik tuženika ČŽ zbog čega je i pravomoćno oglašen krivim u kaznenom postupku. Isplatama obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika tužitelj da trpi štetu pa u ovom postupku traži isplatu iznosa plaćenog u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. ožujka 2024. od 14.033,57 eura, i to od tuženika kao osiguranika osobe odgovorne za nastanak predmetne štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je smrtno stradao osiguranik tužitelja, ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare i prigovor zastare prava na potraživanje štete. Naveo je da je njegova obveza regulirana ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023 – dalje ZOOP), a ne odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine, broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. i 96/2025. dalje ZMO) te bi obveza naknade štete postojala samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja osiguranika tužitelja zbog povrede na radu. Naveo je da je iz dostavljenog rješenja o priznavanju obiteljske mirovine razvidno da je osiguranik tužitelja preminuo uslijed ozljede izvan rada. Naveo je i da osporava obračun stvarne isplate dostavljen uz tužbu jer nije sačinjen sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a pa ga osporava i ne prihvaća. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Sud je izveo dokaze čitanjem rješenja tužitelja od 5. studenog 2008. (list 3-5 spisa), izvješća (list 7-11 spisa), presude ovog suda poslovnog broja K-1025/2006. od 25. ožujka 2009. (list 12-18 spisa), obračuna isplata (list 19-37 spisa) te vještačenje po vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću (list 282-290 spisa).

3.1. Budući da je tuženik na pripremnom ročištu 21. listopada 2024. naveo kako ne osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja odustao je i od dokaznih prijedloga koje je predložio provesti na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva.

3.2. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu 14.033,57 eura s osnove naknade štete koja predstavlja isplaćenu obiteljsku mirovinu koju je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. kolovoza 2024., a nakon smrti osiguranika tužitelja u prometnoj nesreći koju je izazvao tuženikov osiguranik. Među strankama nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika smrtno stradao osiguranik tužitelja te da je rješenjem tužitelja od 5. studenog 2014. udovici osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

5. Sporno je, međutim, koje materijalno pravo treba primijeniti na konkretan slučaj, odnosno primjenjuju odredbe ZOOP-a ili odredbe ZMO-a.

6. Stav je ovog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak kada su izvršene isplate mirovine (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-x 388/2018. od 25. kolovoza 2020.). Osim toga, navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022. na kojoj je promijenjeno pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici tog Odjela od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine." Do promjene pravnog shvaćanja došlo je zbog usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka (Rev-5292/2019. od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018. od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018. od 12. siječnja 2022., Rev-1354/2016. od 18. svibnja 2021.).

7. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se pritom stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a stavkom 3. je propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, ali u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8. Rješenjem tužitelja klase UP/140-03/08-01/03086611722, urbroja 341-14-05/3- 08-023106 od 3. studenog 2008. utvrđeno je da je udovici umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu u visini od 1.666,49 kuna mjesečno, počevši od 1. listopada 2008., a budući je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada, kako to proizlazi iz obrazloženja rješenja.

9. Uvidom u tužiteljev obračun isplate mirovinskih primanja utvrđeno je da je za ŠŽ isplaćena obiteljska mirovina za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. 345,71 euro, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. 2.125,35 eura, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. 2.172,89 eura, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. 2.307,19 eura, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. 2.674,38 eura, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. 2.898,48 eura, od 1. siječanj 2024. do 31. ožujka 2024.

1.509,57 eura, odnosno ukupno 14.03,57 eura.

10. Provedenim je vještačenjem po vještaku financijske struke utvrđeno ŠŽ, udovici pokojnog osiguranika tužitelja OŽ u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2021. pa do 31. ožujka 2024. ukupno je isplaćen iznos mirovine od 14.033,57 eura, a uslijed ozljede na radu, pripala bi joj obiteljska mirovina od 16.505,85 eura za isto razdoblje, odnosno 2.472,28 eura više od isplaćene, što predstavlja razmjerni iznos od 117,61 % više u odnosu na isplaćenu mirovinu.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, a na njega stranke nisu imale primjedbi u pogledu matematičkog izračuna.

12. Dakle, sukladno odredbi članka 27. stavaka 1., 2. i 3. ZOOP-a tužitelj bi imao pravo na regresni zahtjev od tuženika u slučaju postojanja razlike između mirovine koju isplaćuje i mirovine koja bi bila priznata za slučaj ozljede na radu. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi obiteljska mirovina koja bi se isplaćivala udovici osiguranika tužitelja u slučaju ozljede na radu bila viša od one koju doista tužitelj isplaćuje, to nema razlike koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i valjalo ga je odbiti.

13. Iako je sud odlučio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a obzirom da je tuženik istaknuo prigovor zastare i zastare samog prava upućuje se na odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. i 69/2026. – dalje ZOO), i to odredbu 230. stavka 1. prema kojoj tražbine za naknadu štete zastarijevaju u roku od tri godine od kada je oštećenih doznao za štetu i osobu koja ju je učinila. U konkretnom slučaju radi se upravo o naknadi štete koja je tužitelju nastala u razdoblju od 1. lipnja 2021. pa do 31. ožujka 2024. S obzirom da je tužbu podnio 5. travnja 2024. to je učinio unutar roka od tri godine pa tužiteljevo potraživanje nije u zastari. Što se tiče zastare prava ukazuje se da se rado o potraživanju štete koja nastaje sukcesivno, a rok zastare počinje teći od isplate svakog pojedinog iznosa mirovine.

14. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tužitelj treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

14.1. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. i 107/2025. – dalje Tarifa).

14.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu 500,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 16. veljače 2026. 500,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 21. listopada 2024. i 19. veljače 2026. 500,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife), uz PDV 25% na navedene radnje (500,00 eura). Tuženiku je priznat i trošak vještačenja koje je bilo nužno za donošenje odluke od 500,00 eura. Dakle, tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura koje je tužitelj dužan platiti u roku od 15 dana.

14.3. Tužitelju pripada i zatezna kamata na dosuđeni trošak od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi određenoj sukladno članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a.

Rijeka, 23. srpnja 2026.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje

- punomoćnicima tuženika Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba