REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac

Poslovni broj: Pp-3367/2025-5

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Karlovcu, Prekršajni odjel po sucu pojedincu Ljiljani Skale uz sudjelovanje Tee Fišić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CŠ zastupanog po braniteljici Nikolini Mršić, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu Zakon) pokrenutom povodom optužnog prijedloga PU karlovačke, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić, klasa: 211-07/24-5/198, urudžbeni broj: 511-05-07-24-1 od 3. siječnja 2024. nakon provedenog žurnog postupka s kojeg je javnost isključena 22. srpnja 2026. u nazočnosti okrivljenika i braniteljice, te donošenja i objave presude 23. srpnja 2026. nadležan u smislu čl. 93., čl. 98. i čl. 222. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 - u daljnjem tekstu PZ-a)

presudio je

Temeljem odredbe čl. 182. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona

okrivljenik CŠ, sin C i T, rođen **.**.1980. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, drvodjelski tehničar, nezaposlen, uzdržava se od sezonskih poslova, oženjen, otac jednog djeteta koje uzdržava, prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

I da bi dana 2. siječnja 2024. u 21,00 sat u [adresa], pod utjecajem alkohola (0,59 g/kg) počinio tjelesno i psihičko nasilje u obitelji prema svojoj kćeri CŠD, na način da bi istu uhvatio za vrat, te bi joj tom prilikom rekao da će ju strpati u dom, što da bi kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

dakle, da bi počinio fizičko i psihičko nasilje u obitelji postupajući suprotno odredbi čl. 10. t. 1. i t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

čime da bi počinio prekršaj kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona.

II Trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić podnijela je 3. siječnja 2024. optužni prijedlog klasa: 211-07/24- 5/198, urudžbeni broj: 511-05-07-24-1 protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Okrivljenik je bio uhićen i doveden pred sud 3. siječnja 2024. te je proveden žurni prekršajni postupak u kojem je je za zastupanje angažirao braniteljicu Nikolinu Mršić, odvjetnicu u [adresa].

3. Prekršajni postupak proveden je pod poslovnim brojem Pp-27/2024 te je dana 1. veljače 2024. donesena kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe. Ovlašteni tužitelj na presudu je uložio žalbu a koju je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske prihvatio 3. rujna 2025. i spis vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku pod gornjim poslovnim brojem na glavnoj raspravi održanoj 22. srpnja 2026. u nazočnosti braniteljice okrivljenik je u cijelosti ostao kod već iznesene obrane kojoj nije imao ništa za dodati, niti je braniteljica imala pitanja za okrivljenika.

5. Sud je rješenjem iz spisa predmeta izdvojio listove 6 – 9 koji sadrže Zapisnike o ispitivanju svjedokinje TŠ od 2.1.2024. i 3.1.2024., te listove 10 – 11 koji sadrže Zapisnik o ispitivanju privilegirane svjedokinje OŠ, a koji su nevaljani dokazi.

6. U dokaznom postupku svjedokinja – žrtva nasilja TŠD, sada punoljetna osoba na čiju je štetu navodni prekršaj počinjen, prihvatila je blagodat nesvjedočenja i u postupku nije željela iskazivati.

7. U nastavku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao: punomoć braniteljici, Obavijest okrivljeniku serijskog broja [serijski broj] (list 3), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 4-5), Izviješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji ev. broja 61/22-2024 (list 12-14), Izviješće o uhićenju (list 15-16), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika serijskog broja [serijski broj] (list 17), Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 18), troškovnik, sve od 3.1.2024., te potvrdu iz PE za okrivljenika .

8. Okrivljenik i braniteljica nisu imali primjedaba na sadržaj izvedenih dokaza niti daljnjih dokaznih prijedloga, uslijed čega je dokazni postupak dovršen.

9. U završnom govoru okrivljenika braniteljica je iskazala kako iz dokaznog postupka nije utvrđeno da bi okrivljeni počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te je predložila da ga sud oslobodi od optužbe.

10. Presuda je donesena i javno objavljena 23. srpnja 2026.

11. Temeljem provedenog postupka sud nije našao dovoljno dokaza da bi se okrivljeni CŠ kritične zgode nasilnički ponašao u obitelji na način da bi prema svojoj kćeri CŠD primijenio tjelesno i psihičko nasilje, te je temeljem odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe a primjenom načela in dubio pro reo.

12. Okrivljeniku je optužnim prijedlogom na teret stavljeno da je počinio tjelesno i psihičko nasilje u obitelji prema maloljetnoj kćeri na način da ju je uhvatio za vrat i rekao joj da će ju strpati u dom, a što da je kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, te da je na taj način postupao suprotno odredbi čl. 10. t. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

13. Citiranom zakonom odredbom opisano je nasilje u obitelji kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, pa je stoga u činjeničnom dijelu optužnog akta bilo potrebno navesti da uslijed hvatanja maloljetnice za vrat od strane oca tjelesna ozljeda nije nastupila a što u činjeničnom opisu djela nedostaje.

14. Tijekom ponovljenog postupka okrivljenik se branio na isti način te je njegova obrana pročitana a u kojoj je poricao da bi prema kćeri primijenio tjelesno nasilje hvatajući je za vrat.

15. Dana 3. siječnja 2024. kada je vođen prvi postupak protiv okrivljenika TŠD bila je stara 15 godina 8 mjeseci i 22 dana i sud ju je neposredno ispitivao u postupku, a ne na način kao što to propisuju odredbe čl. 292. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, kao i čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona koji propisuje supsidijarnu primjenu odredaba čl. 114. i čl. 115. Zakona o sudovima za mladež.

16. Navedenim zakonskim odredbama propisano je da se, ako se kao svjedok ispituje dijete kao oštećenik koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo 16 godina to se ima provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, a koji u čl. 292. st. 1. propisuje da će se ispitivanje provesti bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja, a uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe. Takvo ispitivanje snimati će se uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku.

17. Svojim je rješenjem Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ukinuo prvostupanjsku presudu navodeći da ispitivanje maloljetnice kao žrtve nasilja nije bilo provedeno sukladno odredbama ranije citiranih zakonskih članaka, a kako je sud iskaz maloljetne svjedokinje koju je neposredno ispitao a suprotno zakonu koristio kao dokaz u postupku, to je ispit maloljetnice nevaljan dokaz na kojem se presuda nije mogla temeljiti.

18. U ponovljenom postupku provedenom **.**.2026. TŠD koja je postala punoljetna 10. travnja 2026. prihvatila je blagodat koja za nju proizlazi iz činjenice da je kći okrivljenika te odbila svjedočiti.

19. U prethodnom postupku bila je ispitana kao svjedokinja OŠ, izvanbračna supruga okrivljenika, koja je živjela sa njim u zajedničkom kućanstvu u vrijeme počinjenja prekršaja i to od strane ovlaštenog tužitelja, a kojom prigodom nije bila propisno upozorena na pravo na uskratu svjedočenja obzirom na činjenicu da je tada bila izvanbračna supruga okrivljenika i to stoga što u zapisniku o njenom ispitivanju nije navedeno da je upozorena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP -a da će se njen iskaz ako odluči svjedočiti bez obzira na njenu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, te njeno očitovanje o tome nije bilo navedeno u zapisniku.

20. Isto tako iz spisa je kao nevaljan dokaz izdvojen zapisnik o ispitivanju svjedokinje TŠ od 2. siječnja 2024. koja iako nije privilegirana svjedokinja je bila upozorena na blagodat nesvjedočenja iz čl. 285. st. 1. ZKP-a, a čija saznanja o događanjima između oca i kćeri su bila posredne naravi.

21. Obje svjedokinje bile su ispitane na glavnoj raspravi održanoj 3. siječnja 2024. te su njihovi iskazi na novoj glavnoj raspravi održanoj 22. srpnja 2026. pročitani.

22. Svjedokinja OŠ, izvanbračna supruga okrivljenika nakon što je upozorena na blagodat nesvjedočenja koja za nju proizlazi iz tog statusa, istu je otklonila te se izjasnila da želi iskazivati. Sa okrivljenikom je bila u vezi osam godina a zajedno su živjeli otprilike tri godine, a iako nije majka nego tek maćeha tada maloljetnoj ĆŠ sudjelovala je u njenom odgoju i brinula o njoj. Poznato joj je da TŠD ide u razred i da se druži sa mlt. ŠŠ i iako nisu oduševljeni tim druženjem, dozvolili su ĆŠ da ode kod ŠŠ na doček jer im je prezentirano da ide cijelo društvo. TŠD je došla kući 1.1.2024. oko 16,30 sati pozdravila se s njima i zadržala otprilike jedan sat i potom ponovno otišla van sa ŠŠ da bi ih oko 20,40 sati nazvala i pitala može li opet prespavati kod iste, na što su pristali. Sljedećeg dana, odnosno 02.01.2024. svjedokinja se čula sa CŠD oko ručka jer ju je nazvala i pitala hoće li doći na ručak, što je TŠD odbila i rekla da će ostati na ručku kod tete TŠ, Vanesine majke. Kako je prethodno bila prespavala i opet je sljedećeg dana nije bilo kući, tako da kada je prošlo već 24 sata od zadnjeg viđenja, otac joj se jako naljutio, bili su ju nekoliko puta nazvali, na što je odgovarala da nikako neće doći. TŠD je ipak došla kući (u navedeno vrijeme – op suca) i otac ju je kratko uhvatio za bradu i rekao joj da će ju poslati u dom, jer su bili zabrinuti budući je maloljetna a nije je bilo dulje od 24 sata, i na to su pozvali policiju, Na intervenciju je došlo dvoje policajaca, oni su razgovarali međusobno i sa TŠD koja je imala emocionalni ispad u kojem je navela da nema ništa protiv oca, da ne želi ići u dom jer da je s njima (ocem i maćehom – op suca) njena kuća, da samo oca i ima i da se neće više nikada tako ponašati. Policija nije našla razloga za intervenciju a po njihovom odlasku su sjeli i razgovarali i s njom i sa ŠŠ, te su CŠD pustili da još malo zajedno izađu da se ona malo "prolufta". Nakon cca 2 sata svjedokinja je dobila poruku od TŠ koja joj je napisala da se TŠD jako boji zbog te situacije i pitala može li TŠD ostati još tu večer da se malo smiri da će sljedeći dan doći kući i da ju je izvijestio mentor da sutradan TŠD nema praksu. Na to je nazvala TŠ koja joj je rekla da im malu neće dati i to kada se je TŠD nije javila nakon nekoliko neuzvraćenih poziva. Na to su se stvarno zabrinuli i po drugi puta pozvali policiju, s tim da nisu točno znali gdje obitelj TŠ živi, jer su znali samo o kojoj se ulici radi, a bili su zabrinuti roditelji. Po dolasku policije njen je suprug uhićen, dok drugo nije imala ništa za iskazati, a okrivljenik, braniteljica i tužitelj nisu imali pitanja za svjedokinju.

23. Svjedokinja TŠ čiji je iskaz sa glavne rasprave održane 3. siječnja 2024. pročitan iskazala je da okrivljenika poznaje iz viđenja a da su njihove kćeri, njena kći ŠŠ i LŠ, išle zajedno u osnovnu školu i da se druže. Njih su dvije zajedno bile kod svjedokinje na dočeku Nove godine a prethodnog dana, odnosno **.**.2024. TŠD je došla k njima oko 21,30 sati vidno uznemirena i preplašena. Svjedokinja ju je smirivala govoreći da će sve biti ok, a ona je govorila da se boji oca te da zato ne želi ići doma. TŠD ju je zamolila da se ona javi njenoj maćehi i kaže da TŠD želi prespavati kod njih, nakon čega je maćeha pozvala TŠD na mobitel govoreći joj da dođe doma na što joj je svjedokinja rekla da je TŠD na wc-u i da se zato ona javila na telefon. TŠD se na kraju javila ocu telefonom govoreći mu da želi prespavati a kako je bio uključen razglas svjedokinja je tvrdila da je čula da je vikao na TŠD, ružno je psovao, što svjedokinja nije u stanju ponoviti, te joj je spominjao mrtvu mater, govoreći CŠD da ako ona ne dođe kući da će on doći po nju, pri čemu je spominjao naoružanje. U međuvremenu su okrivljenik i maćeha došli do svjedokinjinog stana i tražili da TŠD izađe, što je ona odbijala a svjedokinja je već bila pozvala policiju, koja je izišla na intervenciju, dok drugo nije imala ništa za iskazati. Na postavljeno pitanje braniteljice koliko je TŠD ukupno bila kod njih svjedokinja je iskazala da je bila od 31.12.2023., da je 1.1.2024. bila kratko kod kuće pa se vratila, a 2.1.2024. je bila kod njih i na ručku, otišla do kuće pa ponovno došla oko 21,30 sati. Odgovarajući na postavljeno pitanje suca a vezano za navode iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje od 3.1.2024. u kojem je navedeno da se okrivljenik obraćao djevojčici riječima: "Jebem ti sunce, izvoli doći kući, vidjet ćeš svoga O" svjedokinja je iskazala da to ona nije iskazala niti čula nego da joj je TŠD prezentirala, a isto tako da je TŠD rekla da joj se otac obraćao riječima: "A jel, bojiš se, jebem ti mrtvu mater u guzicu, doći ću ovdje sa naoružanjem i neću doći sam, vidjet ćeš svoga vraga", na što je svjedokinja iskazala da ona te riječi nije čula nego da joj je (TŠD – op suca) rekla da joj se otac njima obraćao, a nakon čega okrivljenik, braniteljica i tužitelj nisu imali pitanja za svjedokinju.

24. Temeljem navedenog, a obzirom na nedostatak u činjeničnom opisu fizičke komponente nasilja, kao i temeljem činjenice da je u ponovljenom postupku sada punoljetna svjedokinja – oštećenica TŠD prihvatila blagodat iz čl. 285. st. 1. ZKP-a te odbila svjedočiti, sud je okrivljenika ponovno zbog nedostatka dokaza oslobodio od optužbe da bi postupao suprotno odredbi čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

25. Vezano za psihičku komponentu nasilja sud ostaje kod slobodnog sudačkog uvjerenja da kritične zgode okrivljenik koji je svojoj kćeri CŠD rekao da će ju strpati u dom nije počinio psihičko nasilje.

26. Suprotno stavu VPS-a RH izraženom u toč. 12 Rješenja pod poslovnim brojem Ppž-2959/2024 od 3. rujna 2025. ovaj sud ne smatra temeljem provedenog dokaznog postupka da bi time što je okrivljenik svojoj kćeri CŠD u navedeno vrijeme rekao da će ju strpati u dom počinio psihičko nasilje.

27. Činjenica da se okrivljenik obraćao kćeri navedenim riječima nesporno je utvrđena tijekom iznošenja njegove obrane. Iz šireg konteksta a stekavši uvid u odnose između oca i kćeri, te ispitivanjem privilegirane svjedokinje OŠ te TŠ proizlazi da je otac dozvolio maloljetnoj CŠD da dočeka Novu godinu kod obitelji TŠ zajedno sa svojom prijateljicom ŠŠ. Nakon dočeka 1.1.2024. mlt. RŠ zadržala se kod kuće kratko vrijeme te potom ponovno otišla kod obitelji ŠŠ s prijateljicom gdje je po dogovoru prespavala, a potom 2.1.2024. nije došla kući na ručak nego je i dalje boravila kod obitelji ŠŠ, tako da u odnosu na prethodni kratki boravak kod kuće nije bila dulje od 24 sata.

28. Međusobna komunikacija između oca i kćeri odvijala se putem mobilnih telefona, kako između njih dvoje, tako i između maćehe i TŠ kod koje se mlt. RŠ nalazila, tako što su otac i maćeha tražili da mlt. RŠ dođe kući a što je ona odbijala. Zabrinuti okrivljenik i maćeha bili su pozvali policiju i istovremeno sa policijom došla je i maloljetnica kući te policijski službenici nisu našli razloga za intervenciju, a otac i mlt. RŠ su razgovarali i bilo je dogovoreno da ponovno iziđe sa prijateljicom van. Daljnja komunikacija između svih zainteresiranih osoba u ovom predmetu odvijala se putem pokušaja uspostavljanja poziva, slanja poruka te telefonskih razgovora, za koje otac i maćeha tvrde da im se djevojčica nije javljala na telefon nego da se javlja TŠ, majka Mijine prijateljice, koja da im je na kraju rekla da će RŠ ostati kod nje jer se jako boji. Kao reakcija na navedeni razgovor otac i maćeha krenuli su djevojčicu tražiti i pozvali policiju koju je isto tako pozvala i TŠ spominjući da je otac djevojčice govorio da će doći sa naoružanjem, a što je kasnije poricala.

29. Tijekom ispitivanja TŠ kao svjedokinje sud je uočio odstupanja u njenom iskazu u odnosu na iskaz iznesen u policiji, a sam iskaz svjedokinje na raspravi je u svojim dijelovima bio kontradiktoran.

30. Vezano za psihičko nasilje prema djevojčici kritične zgode svjedokinja je pred sudom tvrdila da se RŠ javila ocu i rekla mu da želi prespavati kod prijateljice a da je potom svjedokinja na razglas čula da je otac vikao na M iju i psovao ju riječima koje ona "nije u stanju ponoviti", te da joj je spominjao mrtvu mater. Kako je prethodno rekla da se okrivljenik obraćao kćeri riječima: "Jebem ti sunce, izvoli doći kući, vidjet ćeš svoga O", kao i riječima: "A jel, bojiš se, jebem ti mrtvu mater u guzicu, doći ću ovdje sa naoružanjem i neću doći sam, vidjet ćeš svoga vraga", na inzistiranje suca da se očituje svjedokinja je iskazala da ona osobno nije čula da bi se otac kćeri obraćao navedenim riječima, nego da joj je to tako RŠ prezentirala.

31. Ovakva drastična odstupanja od iskaza prema kojem je pogrdne riječi koje doista u velikoj mjeri odstupaju od normalnog načina ponašanja i ophođenja između roditelja i djeteta, a koja su prisutna u iskazu svjedokinje TŠ po ocijeni ovog suda njen iskaz čine nevjerodostojnim i pristranim, te sud na njemu nije mogao utemeljiti svoju odluku.

32. Nesporno je glede verbalne komponente nasilja utvrđeno da je okrivljenik maloljetnoj kćeri kritične zgode rekao da će je strpati u dom, za što i sam okrivljenik iskazuje da je bilo neprimjereno i rezultat njegove ljutnje zbog činjenice da je kći od odlaska na doček Nove godine u kuću samo na kratko svraćala i potom opet odlazila prijateljici, a što smatra neprimjerenim obzirom na njenu životnu dob, budući da nije navršila 16 godina jer je tempore criminis bila stara 15 godina 8 mjeseci i 22 dana.

33. Kako okrivljenik radi na terenu a bivša supruga i majka djevojčice je preminula, a o djevojčici brine i s njom živi tada izvanbračna supruga okrivljenika OŠ to je okrivljenik svjestan činjenice da nije dovoljno prisutan u kćerinom životu i da nema dovoljnu dozu autoriteta kako bi ga kći odmah poslušala kada joj nešto kaže, nego navodi da se njihov međusobni odnos svodi na popuštanje kćerinim zahtjevima kada dođe iz inozemstva kući.

34. Obzirom na životnu dob mlt. PŠ i na činjenicu da izostanak iz kuće u tako dugom trajanju, što uključuje i spavanje izvan kuće sukcesivno nekoliko noći, makar i kod prijateljice, i to temeljem iznuđenih pristanaka roditelja, predstavlja odstupanje od rutine i poželjnog ponašanja za dijete (mlađu maloljetnicu) tih godina, koje je ujedno i u fertilnoj dobi, sud smatra opravdanim inzistiranje roditelja na tome da dijete dođe kući umjesto da boravi izvan nje i da se vrati u svakodnevnu rutinu.

35. Popuštanjem zahtjevima maloljetnice, kao i euforičnoj atmosferi članova obitelji vezano za doček Nove godine morao je doći kraj. Okrivljenik n ije osporavao da je kritične zgode popio dva piva, uslijed čega je u organizmu imao 0,59 g/kg alkohola, te je, zabrinut zbog povremenog i kratkog dolaska kćeri kući te potom izlazaka koji uključuju spavanje izvan kuće, zajedno sa maćehom inzistirao na povratku kćeri Ć, a što je ona najprije odbijala bojeći se očevog negodovanja, da bi njenu odluku da ostane kod obitelji TŠ, protiv volje roditelja, poduprla TŠ, majka Mijine prijateljice.

36. LŠ je u formativnim godinama u kojim mlade osobe u sklopu svojeg odrastanja nastoje svakodnevno proširiti granice slobode u odnosu na ograničenja koja im roditelji nameću, a koja se odnose na količinu i trajanje te oblike izlazaka.

37. Briga i odgoj djeteta ne sastoje se samo u osiguravanju osnovnih uvjeta za normalan život i školovanje ("uzgoj"), nego se sastoji i od postavljanja granica između dobrog i lošeg u ponašanju djeteta a što je osnovna osobina odgoja. S obzirom na činjenicu da je kritične zgode tada mlt. TŠD odbila vratiti se kući i svojim ponašanjem očito prekoračila granice normalnog ponašanja za dijete – tinejdžericu sud nije našao obilježja prekršaja u inzistiranju oca da se maloljetnica vrati kući i uključi u rutinu koja obuhvaća odlaske u školu i na praksu. Osim već utvrđene činjenice da hvatanjem ĆŠ prstima za bradu nisu utvrđena obilježja prekršaja za koji se okrivljenik tereti da ju je uhvatio za vrat a uslijed čega ga je sud oslobodio optužbe za tjelesno nasilje, sud je istog oslobodio optužbe za počinjenje psihičkog nasilja počinjenog na način da bi ĆŠ rekao da će ju strpati u dom, a što da bi kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Naveden riječi su nesporno izrečene ali kao odraz krajnjeg nezadovoljstva i očaja oca vezanog za neodgovorno ponašanje kćeri, a bez namjere da joj povrijede dostojanstvo i uznemire ju.

38. TŠD je na ponovljenom suđenju prihvatila blagodat te odbila iskazivati u postupku, a kako je njen prethodni iskaz bio nevaljan dokaz, to nije utvrđeno sa sigurnošću da bi navedenim riječima svoga oca bila uznemirena i povrijeđenog dostojanstva. Indikativno je i sada kada je punoljetna i dalje živi sa ocem i maćehom u zajedničkom mjestu stanovanja te ju navedeni uzdržavaju, a što je sud uzeo kao pokazatelj normalnih odnosa u obitelji , dok je događaj zbog kojeg se postupak vodi predstavljao iznimku i po ocjeni ovog suda nema obilježja nasilničkog ponašanja u obitelji.

39. Temeljem svih izvedenih dokaza sud nije našao dovoljno dokaza da bi okrivljenik CŠ kritične zgode počinio prema kćeri CŠD i verbalno nasilje, a uslijed čega ga je oslobodio od optužbe primjenom pravnog načela in dubio pro reo.

40. Trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava.

U Karlovcu 23. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Tea Fišić ,v.r.

Ljiljana Skale,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu i to u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se ulaže pismeno u dva istovjetna primjerka putem ovog suda.

Dostaviti:

1. okrivljeniku,

2. braniteljici,

3. tužitelju,

4. žrtvi nasilja,

5. Hrvatskom zavodu za socijalni rad,

6. spis.