Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-385/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OON, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-223/2026-7 od 3. srpnja 2026., u sjednici održanoj 23. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog OON.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog OON produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni OON putem branitelja Hrvoja Žigera, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukidanja pobijanog rješenja, odnosno da se prema okrivljeniku odredi neka od predviđenih mjera opreza.

3. U skladu s čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen nadležnom državnom odvjetniku koji ga je nakon razgledavanja podneskom pod poslovnim brojem: K-DO-448/2026 od 22. srpnja 2026. vratio ovome drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da se pobijano rješenje ne može ispitati u dijelu u kojem se sud prvog stupnja osvrće na institut europskog uhidbenog naloga, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu. Naime, u ovom segmentu obrazloženja sud prvog stupnja je na dovoljno jasan i razumljiv način dao do znanja žalitelju da postojanje ovoga procesnog instituta samo po sebi ne znači da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi koji opravdavaju istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega) za čije otklanjanje je nužna daljnja primjena istražnog zatvora protiv okrivljenika. Stoga predmetna žalba u tom dijelu nije prihvaćena.

6. Nije u pravu okrivljenik niti kada u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava postojanje objektivne, stvarne i razumno predvidive opasnosti od njegova bijega. Naime, pored nesporne osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo za koje se tereti, kao temeljne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora, sud prvog stupnja je na temelju prikupljenih podataka, činjenica i dokaza s pravom utvrdio i ovu drugu odlučnu činjenicu, za što je u točki 6. obrazloženja osporenog rješenja iznio sasvim određenu, konkretnu i okolnosnu argumentaciju koju je kao takvu ovaj sud drugog stupnja u cijelosti uvažio, pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na taj dio iz prvostupanjskog rješenja.

7. Okrivljenik se osnovano sumnjiči za vrlo ozbiljno i teško kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, zbog čijeg počinjenja se na razini relevantnog stupnja vjerojatnosti nije libio doći u njemu stranu državu, i to unatoč starosnoj dobi i narušenom zdravstvenom stanju na koje se sada poziva u žalbi, a kada se pri tome uzme u obzir i narav tog kaznenog djela, koja upućuje na osnovani zaključak da su okrivljeniku poznati načini ilegalnog prelaska državne granice, onda se nameće ispravnim zaključak suda prvog stupnja da blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 23. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić