REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-49/2026-11

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T SK E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja BČ, zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika EČ, zastupan po opunomoćeniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u [adresa], radi zaštite od prekomjernih imisija te zaštite od uznemiravanja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026., dana 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku EČ da u roku od petnaest dana prestane uznemiravati tužitelja u njegovom vlasništvu obiteljske stambene kuće i okućnice u Imotskom, Blajburška 63 a, a koja je označena slovom H na skici izmjere u mjerilu 1:250 koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Goran Kukavica, ind.geod dana 01.07.2022.g., te kuće anagrafske oznake [adresa], a koja je označena slovom E na skici izmjere u mjerilu 1:250 koju je izradio staln i sudski vještak za geodeziju Goran Kukavica ing.geod. dana 01.07.2022.g. i [adresa], a koja je označena slovom G na skici izmjere u mjerilu 1:250 koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Goran Kukavica, ing geodezije dana 01.07.2022.g.,koja skica je sastavni dio ove presude kao i suvlasništva u kući u [adresa], a koja je označena slovom C na skici izmjere u mjerilu 1:250 koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Goran Kukavica, ing.geod. dana 01.07.2022.g., na način da tuženik ukloni uzroke štetnih imisija u vidu prekomjernih neugodnih mirisa i para, a koje prekomjerne imisije potječu od držanja ovaca u objektu koja je označen slovom A na skici izmjere u mjerilu 1:250 koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Goran Kukavica dana 01.07.2022.g. te mu se nadalje zabranjuje držanje ovaca, svinja ili drugih domaćih životinja u gospodarskom objektu označenom slovom A na predmetnoj skici, koje u konkretnim okolnostima uzrokuju takve prekomjerne imisije.

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se tuženiku zabrani držanje svinja te uklanjanje gnjojara, (objekti označeni slovom B i D u skici vještaka Gorana Kukavice od 01. srpnja 2022.godine) odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 218,99 EUR (dvjestoosamnaesteura devedesetdevet centi) uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 23. srpnja 2026. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 2. kolovoza 2021. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi uklanjanja uzroka štetnih imisija u vidu prekomjernih neugodnih mirisa i para koji dolaze na nekretninu tužitelja uslijed držanja svinja i ovaca od strane tuženika. Tužbeni zahtjev preciziran je u podnesku koji je zaprimljen 16.veljače 2023.godine (list 107- 108 spisa). Tuženik se protivio navedenom podnesku, navodeći da se protivi preinaci, međutim, tužitelj nije objektivno preinačio tužbu u smislu čl. 191. ZPP-a, već je, nakon izrađenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke, precizirao tužbeni zahtjev označavanjem pojedinih objekata slovnim oznakama iz skice vještaka. Predmet spora, činjenična osnova i tražena pravna zaštita ostali su neizmijenjeni, pa sud navedeni podnesak cijeni kao dopušteno uređenje tužbenog zahtjeva radi njegove određivosti i ovršnosti.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, tražeći da isti bude odbijen kao neosnovan. Naime, tuženik da drži životinje na način i u skladu sa uvjetima koji su propisani Odlukom o uvjetima i načinu držanja životinja na području grada [adresa] od 17.05.2019.godine koja je objavljena u službenom glasniku grada Imotskog broj 5 /19 – u daljnjem tekstu "odluka".

3. U dokaznom postupku pročitana je naprijed navedena odluka grada [adresa], izvršen je uvid u fotografije priložene uz odgovor na tužbu, obavljen je očevid uz prisutnost vještaka geometra Gorana Kukavice, pročitan je nalaz i mišljenje navedenog vještaka od 29.travnja 2022.godine, dopuna tog nalaza i mišljenja od 01.srpnja 2022.godine, izveden je dokaz saslušanjem vještaka Gorana Kukavice, zamolbenim putem od strane Općinskog suda u Virovitici saslušan je svjedok TČ, izvršen je uvid u spis upravnog odjela grada [adresa] ur. broj:2129-01-03 2020-01, klasa:UP/I-363-04/2020-01/28,saslušani su svjedoci ĐČ, IČ. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, pročitano je rješenje Državnog inspektorata od 8. listopada 2024.

4.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5. Prema odredbi članka 110 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni miris, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini, s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne neposredne imisije).

6. Prilikom obavljanja očevida dana 04.veljače 2022.godine konstatirano je da se u objektu označenom slovom A (u nalazu i mišljenju vještaka Gorana Kukavice) nalazi pet ovaca i pet janjaca. Nadalje je konstatirano, da objekt označen slovom B predstavlja svinjar, dok objekt označen slovom D predstavlja gnjojar. Tom prilikom u navedenom svinjaru nisu se nalazile svinje.

7. Iz Odluke o uvjetnima i načinu držanju životinja na području grada [adresa] od 17.svibnja 2019.godine proizlazi da se radi o području na kojem je dopušteno držanje životinja, uz uvjete propisane člankom 9. i 10. navedene odluke. 8.Između stranaka je nesporno da su i tužitelj i tuženik suvlasnici kuće označene slovom C, pri čemu suvlasnički dio tužitelja iznosi 1/10, a tuženika 3/10. Nadalje, nesporno je da se odmah uz tu kuću, sa zapadne strane nalazi štala koju koristi tuženik i u kojoj je isti u vrijeme obavljanja očevida držao ovce. Nesporno je da se u ovom objektu sada ne nalaze ovce, niti druge životinje, budući da je tuženik, kako sam navodi, zbog pritiska i učestalih dolazaka djelatnika policije (koji su dolazili po prijavi tužitelja) bio prisiljen prodati ovce, odnosno doslovno ih pokloniti.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za zaštitu od prekomjernih imisija koje, prema njegovim tvrdnjama, potječu od držanja domaćih životinja na nekretninama tuženika.

9. Među strankama nije sporno da se njihove nekretnine nalaze u neposrednoj blizini te da je tuženik tijekom postupka držao ovce u objektu označenom slovom A. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je u navedenom objektu zatečeno pet ovaca i pet janjaca, a položaj objekta neposredno uz kuću u suvlasništvu stranaka potvrđen je nalazom i skicom sudskog vještaka.

10. Tijekom postupka saslušani su svjedoci TČ, ĐČ i IČ. Svjedok TČ, brat tužitelja pobliže je sudu prikazao stanje na terenu i detaljno obrazložio sve što je prikazano i na predmetnoj skici. U bitnom, za ovaj postupak, naveo je da u objektu B tuženik drži svinje te ih pušta da iziđu u pritorak, gdje one jedu, piju i vrše nuždu, a što da vrlo neugodno smrdi, pogotovo ljeti. Svjedok navodi i da smrdi kod objekta A. Kuća oznake C da je stara preko 200 godina, i sjeća se da su se za vrijeme njegovog djetinjstva (rođen 1941.) u štali A držale krave i ovce. Svjedokov pokojni brat B da je 1960./70. -ih napravio svinjac( oznaka B). Njegova žena i djeca da nisu željeli dolaziti zbog smrada koji potječe od domaćih životinja tuženika. Sjeća se i da su ovce njegovog pokojnog brata znale izići i susjedima napraviti štetu koju da je njegov brat uredno plaćao susjedima.

10.1. Svjedok ĐČ je komunalni redar koji je podnio prijavu Komunalnom redarstvu Grada Imotskog zbog nedopuštenog držanja ovaca od strane tuženika. Naveo je da potvrđuje konstatacije iz zapisnika koji su napisani prilikom uredovanja na predmetnoj nekretnini. Naveo je da se u objektu F nalazi tužiteljev kokošinjac. Prilikom obavljanja očevida da nije osjetio neugodne mirise ispred objekta gdje se nalaze ovce, ali da se miris osjetio kada je ušao u objekt.

10.2. Svjedok IČ, sin tužitelja, na prikazanoj mu predmetnoj skici, očitovao se da se u objektu A, u kojem su se ranije nalazile ovce, iste više ne nalaze, a u objektu koji predstavlja svinjak, ne nalaze više ni svinje. Za vrijeme dok su se u objektima A, B i D nalazile ovce i svinje, da je iz istih dolazi neugodan miris.

10.3. Sud je iskaze svjedoka TČ, IČ i komunalnog redara CČ prihvatio u dijelu u kojem potvrđuju postojanje ovaca i širenje neugodnih mirisa. Njihovi iskazi međusobno su suglasni te odgovaraju rezultatima očevida. Vjerodostojnost tih iskaza dodatno proizlazi iz činjenice da je i sam tuženik tijekom postupka priznao da je ovce držao u predmetnom objektu te da ih je kasnije uklonio.

11.Tužitelj i tuženik su prilikom saslušanja na raspravama održanim 16. veljače 2023. ostali pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu.

12. Sud smatra da držanje ovaca u objektu koji se nalazi neposredno uz stambeni objekt tužitelja predstavlja izvor imisija koje prelaze mjeru koju je tužitelj dužan trpjeti prema članku 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Činjenica da su ovce tijekom postupka uklonjene ne isključuje pravni interes tužitelja, budući da ništa ne priječi njihovo ponovno držanje na istoj lokaciji.

13. S druge strane, sud nije našao dovoljno dokaza da bi svinje ili gnojište predstavljali izvor prekomjernih imisija. Tijekom postupka nije provedeno vještačenje kojim bi se utvrdio intenzitet mirisa koji potječu upravo od svinja, a rješenje Državnog inspekto rata iz 2024. godine potvrđuje da objekt ispunjava propisane veterinarske uvjete za držanje svinja. Iako navedeno rješenje nije odlučujuće za građanskopravni spor, ono predstavlja jedan od dokaza koji se ne može zanemariti. Budući da tužitelj nije dokazao da upravo držanje svinja uzrokuje prekomjerne imisije, sud nije imao osnove zabraniti njihovo držanje. Niti iskazi svjedoka nisu dovoljno određeni niti razlikuju mirise koji eventualno potječu od svinja od onih koji su posljedica držanja ovaca ili drugih gospodarskih aktivnosti.

13.1. Sud također nije našao osnove za opću zabranu držanja svih domaćih životinja jer bi takva zabrana bila šira od onoga što proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja i predstavljala bi nerazmjerno ograničenje prava vlasništva tuženika.

14. Dakle, nesporno je da je tuženik u objektu A držao ovce, da ih se nakon održavanja predmetnog očevida "riješio", međutim, u konkretnom slučaju i dalje na strani tužitelja postoji pravni interes za preventivnu zaštitu i korištenje objekta A ubuduće kao štale iz koje će se opet možebitno širiti neugodni mirisi.

15. Tijekom postupka saznalo se i da tužitelj ima svoje domaće životinje, točnije kokoši, pa bi se stranke mogle međusobno "prepucavati" u nedogled, ovisi kako tko nabavi životinje, potpuno gubeći iz vida beneficije koje te životinje pružaju ljudima, bile one financijske naravi ili pak u smislu prehrane. Tuženik je istaknuo kako ovaj postupak nema veze s imisijama već da se radi o narušenim obiteljskim odnosima, ali prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, sud nije, niti je ovlašten ulaziti u odnose među strankama, već je naložio tuženiku prestanak uznemiravanja tužitelja na način kako je to opisano u točki I. izreke ove presude, budući da je jedino objekt A toliko blizu kući da bi mogao uistinu smetati radi prekomjernih imisija.

16. Što se tiče svinja, iz stanja spisa proizlazi da ih tuženik drži sezonski, tijekom obavljanja očevida (sudskog ni očevida komunalnog redarstva) nisu zatečene, Državni inspektorat utvrdio je da objekt ispunjava propisane uvjete, a i na koncu, niti je predloženo novo vještačenje na temelju kojeg bi se eventualno utvrdilo da i svinje iz objekta B stvaraju prekomjerne imisije. Sama mogućnost nastanka mirisa nije dovoljna za izricanje zabrane.

17. Slijedom toga, prema stavu ovog suda, dokazano je postojanje prekomjernih imisija od držanja ovaca u objektu A, ali nije dokazano da iste posljedice proizvodi držanje svinja niti da postoji osnova za opću zabranu držanja domaćih životinja, pa je primjenom članaka 110. i 167. ZV-a odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154 st.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019). Uspjeh stranaka u parnici je podjednak, te je stoga odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove vezane za zastupanje po odvjetniku. Troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu iznose 800,00 kuna, troškovi očevida iznose 2.500,00 kuna, ili ukupno 3.300,00 kuna odnosno 437,99 eura. Tužitelju je trebalo priznati polovicu toga iznosa, odnosno 1.650,00 kuna ili 218,99 eura.

[adresa], 23 srpnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Krešimir Biočić, Imotski

2. odvj. Mirko Perkušić, Imotski