Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: P-100/2024-13
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja ILIRIJA d.d., Biograd na Moru, Tina Ujevića 7, OIB: 05951496767, zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika GRADA BIOGRADA NA MORU, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, zastupanog po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, radi ispravka pogrešnog upisa, izdavanja tabularne izjave i utvrđenje prava vlasništva, izvan ročišta, 23. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
II Postupak će se nastaviti kada pravomoćno okončaju postupci koji se vode pred Uredom državne uprave Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumentacije, prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru, povodom zahtjeva tuženika od 31. kolovoza 2011., dopunjenog 19. prosinca 2013. ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 27. svibnja 2024. podnio tužbu radi ispravka pogrešnog upisa, izdavanja tabularne izjave i utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], oznake "u mjestu" površine 80 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navodeći, u bitnome, kao je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] Općinski sud u Zadru kao vlasnika predmetne nekretnine upisao tuženika. Navedeni upis je pogrešan, budući da se radi o nekretnini koja je u postupku pretvorbe HTP Ilirija u Ilirija d.d. procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća "Ilirija" Biograd na Moru. Tužitelj je bio u popisnom listu br. 7166 upisan kao suposjednik predmetne nekretnine, zajedno s tuženikom, pa je stoga, s obzirom na činjenicu da se na raspravi pojavio spor između više osoba o tome koju bi od njih trebalo upisati kao nositelja knjižnog prava, a da je predlagatelj ispravama dokazao svoje pravo vlasništva, sukladno odredbi čl. 180. a Zakona o zemljišnim knjigama bio dužan upisati upravo predlagatelja kao nositelja knjižnoga prava u nacrt uloška, a nikako nije smio isključivo upisati tuženika. Pri tome pojašnjava kako je predmetna nekretnina predstavljala dio cjeline koja obuhvaća i dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega je i postojalo suposjedništvo. Predmetna nekretnina nije samo bila unesena u temeljni kapital društva Ilirija d.d., već es nalazila u posjedu i korištenju od strane prednika tužitelja, HTP Ilirija Biograd na Moru, koje poduzeće, odnosno radna organizacija, je koristilo istu nekretninu na način da je u istoj obavljala ugostiteljsku djelatnost, od samog osnivanja što je bilo 1957.
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu, dostavljenom sudu 4. lipnja 2024., najprije naveo kako je tužba tužitelja nerazumljiva, jer ne nudi razumljivo i logično objašnjenje za postavljeni tužbeni zahtjev. Tužitelj se u tužbi poziva na privatizaciju i pretvorbu pa je za pretpostaviti da je pravni osnov tužiteljevoga zahtjeva – stjecanje prava vlasništva temeljem zakona. Slijedom toga navodi kako je za stjecanje prava vlasništva u postupku pretvorbe i privatizacije, sukladno čl. 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potrebno da je nekretnina bila društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća trgovačkog društva odnosno njegovog pravnog prednika, da se radi o nekretnini koja je mogla biti predmet stjecanja prava vlasništva i da je vrijednost nekretnine procijenjena u temeljni kapital društva i da je po nadležnom tijelu iskazana u kapitalu društva. Jasno je da je nužno da citirane pretpostavke budu kumulativno ispunjene. A tužitelj najprije ne dostavlja dokaz da je temeljem Zakona o građevinskom zemljištu stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja. Zatim, iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. srpnja 1996. je razvidno da je pod točkom 7. označeno Bife "Soline", sa napomenom da zemljište kao javno pomorsko dobro nije ušlo u procjenu, dok je pod točkom B označeno da je Bife "Soline" procijenjen kao ulaganje sukladno čl. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Iz svega navedenoga proizlazi kako nisu ispunjene pretpostavke koje su po zakonu potrebne za stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom od strane tužitelja. Nadalje, tuženik navodi kako se vlasništvo Republike Hrvatske i trgovačkog društva na katastarskim česticama iz čl. 30. st. 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu utvrđuje rješenjem koje donosi ministarstvo na zahtjev trgovačkog društva. Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu je određena definicija pojma neprocijenjeno građevinsko zemljište pa je to tako zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji a na kojemu je na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća bila izgrađena građevina gospodarske namjene, neovisno od provedene uknjižbe prava vlasništva. Slijedom iznesenoga je tuženik, postupajući po odredbama tada važećega Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, 31. kolovoza 2011. podnio nadležnom upravnom tijelu zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, a isti je zahtjev dopunio 27. srpnja 2012., da bi podneskom od 19. prosinca 2013. označio nekretnine u odnosu na koje je podnio inicijalni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva.
3. U nastavku postupka sud je izvršio uvid u ovosudni spis predmeta posl. br. P-84/2025 u kojem je određen prekid postupka također do okončanja upravnog postupka opisanog u izreci ovoga rješenja te je u više navrata na poziv suda provjeravano je li taj postupak okončan, jer je postojao prijedlog stranaka za nastavkom istoga, i na koncu je utvrđeno kako taj upravni postupak još uvijek nije okončan, a na činjenicu da bi taj postupak bio okončan u međuvremenu ne upućuju ni stranke u ovom postupku.
4. Također je izvršen uvid i u zahtjev tuženika od 31. kolovoza 2011., kao i dopunu istoga zahtjeva od 19. prosinca 2013., kojim je, među ostalima, obuhvaćena i predmetna nekretnina.
5. Temeljem odredbe čl. 213. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud će prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Članak 12. ZPP-a definira prethodno pitanje kao pitanje o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o kojem pitanju bi ovisila odluka u nekom drugom predmetu.
6. Slijedom navedenoga, primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi i uslijed postojanja upravnog postupka pokrenutog po zahtjevu tuženika, ovaj sud je odlučio kao u izreci ovoga rješenja, jer smatra da odluka u ovom predmetu svakako ovisi o odluci u upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu ovdje tuženika od 31. kolovoza 2011.
U Zadru 23. srpnja 2026.
Sutkinja
Katarina Zdunić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka istog, putem ovog suda.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
