Poslovni broj: Us I-1525/2026-20

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Nataše Brajević kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OUTDOOR AKZENT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 31759630177, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., sa sjedištem u [adresa], Green Gold – R3/VIII, protiv tuženika Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, zastupane po generalnoj opunomoćenici AJ, dipl. pravnici i zaposlenici tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi provođenja komunalnog reda, nakon javne i usmene rasprave zaključene 22. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, klasa: UP/II 363-04/25-0001/0024, urbroj: 2181/1-10/03-25-0002 od 29. travnja 2025.

II. Poništava se rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo, klasa: UP/I-363-03/25-01/154, urbroj: 2181-1-07-3- 1/5-25-2 od 19. ožujka 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 13. lipnja 2025. protiv rješenja tuženika klasa: UP/II 363-04/25-0001/0024, urbroj: 2181/1-10/03-25-0002 od 29. travnja 2025., tužitelj u bitnom navodi kako je 2009. na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na lokaciji uz Kaštelansku i Gunjačinu ulicu u Splitu, postavio dvanaest (12) reklamnih panoa, i to temeljem odobrenja nadležnog tijela Gradske uprave sukladno članku 16. Odluke o komunalnom redu iz 2009. (u daljnjem tekstu: „reklamni panoi“). Predmetno odobrenje izdalo je upravo prvostupanjsko upravno tijelo u ovoj pravnoj stvari koje se tada zvalo Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i redarstvo, Odsjek za održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i javne površine, Pododsjek za javne površine i pomorsko dobro. Za postavljanje reklamnih panoa nadležno tijelo gradske uprave je, osim odobrenja, tužitelju izdalo rješenja o postavljanju reklamnog predmeta, stoga tužitelj u privitku dostavlja kao dokaz rješenja o postavljanju pa tako i recentno rješenje o postavljanju reklamnog predmeta Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za površine javne namjene, Klasa: UP/I940-06/23-01/14, Urbroj:

2181-1-07-4/7-23-4 od dana 21. rujna 2023. (u daljnjem tekstu: „rješenje o postavljanju“). U prilog navedenom, tužitelj ističe kako je s gradskim tijelom sklopio Sporazum o načinu plaćanja naknade za korištenje javne gradske površine, Klasa: 940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-4/7-23-11 od 13. siječnja 2025. (u daljnjem tekstu: „sporazum o načinu plaćanja naknade“). Dana 19. ožujka 2025. Grad Split, Upravni odjel za komunalne poslove, Odsjek za redarstvo donio je rješenje Klasa: UP/I-363- 03/25-01/154, Urbroj: 2181-1-07-3-1/5-25-2 kojim se tužitelju nalaže uklanjanje reklamnih panoa (u daljnjem tekstu: „prvostupanjsko rješenje“). Kao osnovu odnosno razlog za izdavanje prvostupanjskog rješenja gradski ured u obrazloženju istog navodi da su sporni reklamni panoi postavljeni bez rješenja nadležnog gradskog upravnog tijela za komunalne poslove čije se izdavanje traži sukladno članku 89. stavku 3. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita br. 66/23, u daljnjem tekstu: „Odluka o komunalnom redu“). Verzija Odluke o komunalnom redu na kojoj se temelji prvostupanjsko rješenje na snazi je od 21. rujna 2023. Dakle, navedeni propis nije uopće postojao u vrijeme kada je tužitelj postavio predmetne reklamne panoe. Tužitelj je sporne reklamne panoe postavio u skladu sa, u tom trenutku važećim pravnim propisima, konkretno sukladno članku 16. stavku 1. Odluke o komunalnom redu iz 2009., a kojom odredbom je propisano da je zabranjeno postavljati reklame bez odobrenja nadležnog tijela gradske uprave, što nedvojbeno nije slučaj u ovom predmetu s obzirom da je tužitelj imao odobrenje za postavljanje reklamnih panoa. Tužitelj je pravovremeno uložio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja (u daljnjem tekstu: „žalba“). Tuženik je temeljem pobijanog rješenja odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu osporenim rješenjem koje je nezakonito i to zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava od strane tuženika. Iz naprijed navedene dokumentacije jasno proizlazi kako je spomenuti zahvat u prostoru bio dopušten prema tada važećim pravnim propisima, što znači da ne postoje uvjeti za uklanjanje spornih reklamnih panoa. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tuženik smatra kako je tužiteljeva žalba neosnovana iz sljedećih razloga: - da je prvostupanjsko tijelo ispravno primijenilo članak 89. stavak 3. i članak 135. stavak 1. Odluke o komunalnom redu i naložilo uklanjanje predmetnih reklamnih panoa jer da je iz dokumentacije razvidno da tužitelj ne posjeduje odgovarajuće rješenje gradskog tijela kojim se odobrava postavljanje reklamnih panoa; - da je prvostupanjsko tijelo ispravno primijenilo članak 67. stavak 1. Odluke o uvjetima, načinu postavljanja i određivanju naknade za postavljanje reklamnih predmeta na području Grada Splita; - da je razvidno da žalitelj nema odobrenje za korištenje javne površine; - da nepostojanje odobrenja, izdanog od nadležnog tijela gradske uprave, rezultira da se predmetni reklamni panoi mogu smatrati protupravno postavljenim predmetima, temeljem kojeg utvrđenja nastaje obveza uklanjanja istih. Tuženik je pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši da je prvostupanjsko tijelo ispravno primijenilo članak 89. stavak 3. i članak 135. stavak 1. Odluke o komunalnom redu. U ovom konkretnom slučaju ne postoji valjana pravna osnova za primjenu Odluke o komunalnom redu koja je na snazi tek od dana 21. rujna 2023. Takav zaključak proizlazi iz sljedećih činjenica: a) u vrijeme postavljanja reklamnih panoa Odluka o komunalnom redu na kojoj se temelji pobijano rješenje i prvostupanjsko rješenje nije bila uopće na snazi (tada naprosto nije postojala ta odluka); b) gore navedena Odluka o komunalnom redu ne primjenjuje se retroaktivno na reklamne panoe koji su postavljeni prije njezina stupanja na snagu (osim što takva retroaktivna primjena ne bi bila zakonita jer bi bila protivna odredbi članka 90. stavka 5. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj zakoni i drugi propisi državnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, važno je napomenuti kako ni sama Odluka o komunalnom redu u svojim prijelaznim i završnim odredbama ne propisuje obvezu ishođenja rješenja nadležnog gradskog tijela za reklamne panoe koji su već ranije postavljeni, prije nego što je predmetna odluka stupila na snagu). Isto tako, da Odluka o komunalnom redu nema (i ne može imati) retroaktivni učinak također jasno proizlazi iz članka 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuje da opći akt ne može imati povratno djelovanje. Iz navedenog je jasno razvidno da ne postoji valjana pravna osnova za izdavanje naloga tužitelju za uklanjanje reklamnih panoa koji su postavljeni prije nego što je Odluka o komunalnom redu stupila na snagu, a pozivajući se na tu Odluku o komunalnom redu. Članak 89. stavak 3. i članak 135. stavak 1. Odluke o komunalnom redu na koji se pozivaju prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo može se primijeniti samo na reklamne panoe koji se postavljaju nakon što je navedena odluka stupila na snagu, a što ovdje nije slučaj. U pravnom smislu je u potpunosti neprihvatljiva argumentacija tuženika da bi pobijano rješenje bilo osnovano iz razloga što tužitelj nije ishodio rješenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove sukladno propisu koji nije uopće postojao u trenutku postavljanja reklamnih panoa (davne 2009.), već je stupio na snagu tek naknadno (2023.). Naime, samo je po sebi jasno kako tužitelj naprosto nije bio u mogućnosti 2009. ishoditi nekakvo rješenje nadležnog gradskog ureda koje bi se trebalo izdati po budućem propisu iz 2023. Sukladno članku 5. Zakona o općem upravnom postupku (ZUP) javnopravno tijelo dužno je riješiti upravnu stvar na temelju zakona, dok je člankom 115. ZUP-a propisano da drugostupanjsko tijelo u žalbenom postupku ispituje zakonitost pobijanog rješenja. Udovoljavanje gore navedenim kogentnim pravnim normama nužno zahtijeva da drugostupanjsko tijelo prilikom odlučivanja o žalbi u svom rješenju jasno navedene propise na temelju kojih je donio odgovarajuću odluku. Međutim, u ovom konkretnom slučaju tuženik nije dao nikakvo, a kamoli valjano, obrazloženje za stav da tužitelj nema odobrenje za korištenje javne površine. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na kojem pravnom propisu tuženik temelji takav zaključak. Tuženik se u tom pogledu ne poziva ni na kakve pravne propise, pa je nejasno na kojoj pravnoj osnovi izvodi takve neosnovane zaključke, a što ukazuje na arbitrarnost u postupanju tuženika koji je bez ikakvog kritičkog osvrta i analitičkog pristupa odlučio odbiti tužiteljevu žalbu. Osim toga, nejasno je na koji način tuženik iz takovog neosnovanog utvrđenja zaključuje da bi prvostupanjsko rješenje bilo osnovano. Također, osvrnuvši se na žalbeni navod tužitelja iznesen u točki 5. žalbe tuženik u pobijanom rješenju navodi da ukoliko komunalno redarstvo utvrdi da su obveznici po prestanku važenja rješenja za reklamne predmet nastavili koristiti zemljišta u vlasništvu grada Splita „može se sklopiti Sporazum o plaćanju naknade sa postojećim obveznicima do donošenja Plana lokacija sukladno očitovanju komunalnog redarstva ukoliko nemaju dugovanja prema Gradu Splitu“ da bi potom utvrdio kako je nesporno „da je sklopljen Sporazum o plaćanju naknade za 2025.“. Propustivši navesti pravni osnov za svoje zaključke tuženik je prekršio načelo zakonitosti iz članka 5. ZUP. Načelo zakonitosti klasično je pravno načelo koje se ogleda u dužnosti javnopravnih tijela da rješavaju upravne stvari na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Predmetno načelo omogućava strankama sigurnost i povjerenje da javnopravna tijela neće rješavati upravne stvari protivno zakonu, drugim propisima te općim aktima odnosno da neće postupati arbitrarno prilikom donošenja svojih odluka. U ovom konkretnom slučaju tuženik je postupao arbitrarno budući svoju odluku o odbijanju tužiteljeve žalbe temelji na paušalnim argumentima koji nisu valjano obrazloženi i koji se ne pozivaju ni na kakav pravni propis ili se pozivanjem na pravni propis izvodi pogrešan zaključak tuženika. Tužitelj opetovano ističe kako je rješenjem o postavljanju utvrđeno da se tužitelju dozvoljava nastavak korištenja postavljenih reklamnih predmeta na javnoj površini „do donošenja Plana o određivanju lokacija za postavljanje reklamnih predmeta na području grada Splita.“ (u daljnjem tekstu: „Plan“). Imajući u vidu opće poznatu činjenicu kako predmetni Plan nije donesen od nadležnog tijela, predmetno rješenje o postavljanju kojim se dozvoljava tužitelju nastavak korištenja postavljenih reklamnih predmeta je i dalje na snazi. Navode tužitelja dodatno potvrđuju i rješenja o postavljanju reklamnog predmeta, koje je donijelo tijelo Gradskog ureda Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo, Odsjek za održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i javne površine, Pododsjek za javne površine i pomorsko dobro. Naime, u predmetnim rješenjima, konkretno točki VIII. izreke, se jasno navodi kako će se u slučaju nepridržavanja tužitelja donijeti rješenje o ukidanju rješenja kojim mu se dozvoljava postavljanje i korištenje predmetnih reklamnih panoa. S obzirom da naprijed navedena i dostavljena rješenja nisu ukinuta rješenjem nadležnog Gradskog ureda te da je općepoznata činjenica da Plan na području grada Splita nije donesen od nadležnog tijela, tužitelj ima svo pravo na nastavak korištenja predmetnih reklamnih panoa. Nadalje, tužitelj ističe kako je prvostupanjsko rješenje donio gradski ured koji nije ovlašten za donošenje takvog naloga, a navedeno gradsko tijelo nije ovlašteno niti donijeti odluku kojom bi se eventualno ukinulo rješenje o postavljanju. Stoga je u svakom slučaju prvostupanjsko rješenje nezakonito, pa samim time i pobijano rješenje. Tužitelj opreza radi također ističe, čak i kada bi se imalo smatrati da se predmetni reklamni panoi ne mogu koristiti sve do donošenja Plana već do dana kojim je ugovoreno trajanje zakupa (što tužitelj izričito osporava), tada se ima smatrati da je sukladno odredbi članka 546. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima prešutno obnovljen zakup, i to u vremenu neodređenog trajanja. Naime, predmetna odredba članka 546. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima jasno propisuje kako se u slučaju kada protekne vrijeme za koje je ugovor o zakupu sklopljen, a zakupnik nastavi koristiti stvar, te se tomu zakupodavac ne usprotivi, smatrat će se da je sklopljen nov ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni. S obzirom da je evidentno da je tužitelj nastavio koristiti stvar, a posebice da je nastavio i plaćati ugovorenu zakupninu za predmetne reklamne panoe, dok se zakupodavac do izdavanja prvostupanjskog rješenja navedenome nije usprotivio, ima se smatrati da je prešutno sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja. Također, neosnovan je i zaključak tuženika da tužitelj nema odobrenje za korištenje javne površine. Kao što je već naprijed detaljno objašnjeno Odluka o komunalnom redu na temelju koje je tuženik donio Pobijano rješenje nije postojala 2009. kada je tužitelj postavio sporne reklamne panoe. S druge strane, rješenjem o postavljanju tužitelju se dozvoljava nastavak korištenja postavljenih reklamnih predmeta na javnoj površini do donošenja Plana. Nadalje, pobijano rješenje je nezakonito iz razloga što tuženik nije postupio u skladu sa člankom 120. stavkom 3. ZUP-a. Navedenom odredbom izričito je propisana obveza drugostupanjskog tijela prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, da u obrazloženju svog drugostupanjskog rješenja ocijeni i sve navode iz žalbe. Kao što je tužitelj već naveo u ovoj tužbi, tužitelj je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja izričito tvrdio i argumentirao da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo pravni propis na temelju kojeg se rješava upravna stvar te da to predstavlja razlog za poništenje rješenja sukladno članku 117. stavku 1. točki 4. ZUP-a. Međutim, tuženik se u pobijanom rješenju nije uopće osvrnuo na ovaj ključni žalbeni navod tužitelja. Propustivši ocijeniti ovakvu ključnu činjenicu u postupku te navesti razloge zbog kojih tužiteljeve argumente tuženik očito smatra neosnovanim, tuženik je prekršio kogentnu normu sadržanu u članku 120. stavku 3. ZUP-a, slijedom čega je pobijano rješenje nedvojbeno nezakonito. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, slijedi zaključak kako tuženik nije pravilno primijenio odredbe sadržane u članku 117. ZUP-a, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Naime, pravilnom primjenom navedene odredbe procesnog prava valjalo je usvojiti tužiteljevu žalbu i poništiti prvostupanjsko rješenje, budući se u prvostupanjskom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari te je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Naprosto je apsurdna situacija u kojoj gradski ured kao prvostupanjsko upravno tijelo nalaže tužitelju ukloniti reklamne panoe za koji je ranije dostavio odobrenje temeljem kojeg je dao dozvolu tužitelju za njegovo postavljanje. Dakle, upravo je gradski ured izdavatelj dokumentacije temeljem koje je tužitelju bilo dopušteno postavljanje reklamnih panoa iz čega proizlazi apsurdnost naloga za njihovim uklanjanjem. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika, a također predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. srpnja 2026. tužitelj je u bitnom istaknuo kako je u međuvremenu sklopio s tuženikom dodatni Sporazum o načinu plaćanja naknade za korištenje javne gradske površine 31. prosinca 2025., a koje se odnosi na reklamne panoe koji su predmet ovog postupka. Navedeno dodatno potvrđuje navode tužitelja kako je imao odobrenje za postavljanje reklamnog panoa, kao i uređene odnose u vezi plaćanja predmetne naknade, te je u privitku istog dostavio Sporazum o načinu plaćanja naknade za korištenje javne gradske površine, Klasa: UP/I-940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-04/7-25-14 od dana 31. prosinca 2025. Ujedno, naveo je i kako je u predmetu istovrsnih činjeničnih i pravnih okolnosti, s istim strankama kao u ovom postupku, a koje se odnosi na reklamne panoe s drugih adresa zaprimio od tuženika rješenje klasa: UP/II 363-04/25-0001/0063, urbroj:

2181/1-10/15-25-0002 od 7. studenog 2025., kojim se poništava rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo, Klasa: UP/II-363- 04/25-0001/0063, Urbroj: 2181-1-10/15-25-0002 od 7. studenog 2025., u kojem postupku je tuženik utvrdio da je žalba tužitelja osnovana te poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, koje rješenje je također dostavio u privitku ovog podneska, slijedom čega da je razvidno kako pobijano rješenje nije utemeljeno na zakonu, stoga da je potrebno usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako predlaže odbaciti tužbu tužitelja iz razloga što je ista nepravodobna, podredno da osporava tužbene navode tužitelja, slijedom čega da ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 17. srpnja 2026. tuženik se očitovao na navode podneska tužitelja od 3. srpnja 2026. te je u bitnom naveo kako je netočna tvrdnja da je tužitelj u međuvremenu s tuženikom sklopio dodatni Sporazum o načinu plaćanja naknade o korištenju javne površine 31. prosinca 2025., koji Sporazum se odnosi na predmet ovog spora. Nadalje, netočna je tvrdnja da je tužitelj imao odobrenje za postavljanje reklamnih panoa i uređene odnose u svezi plaćanja naknade. Suprotno navedenom, tuženik ukazuje kako je tužitelj 31. prosinca 2025. predmetni Sporazum sklopio s Gradom Splitom, a ne s tuženikom. Navedenim Sporazumom tužitelj je retroaktivno obvezan za plaćanje naknade koja činjenica sama po sebi negira tužitelja da je imao odobrenje za postavljanje reklamnog panoa. Predmetnom tužbom osporava se tijek i način rješavanja u upravnom postupku. Stoga, su odlučne činjenice za razrješenje ovog spora suprotne tvrdnjama tužitelja. Komunalni redar je 19. ožujka 2025. tužitelju naložio uklanjanje predmetnog reklamnog panoa jer tužitelj u tom trenutku nije imao odobrenje za postavljanje istog. Povodom izjavljene žalbe tuženik je u trenutku rješavanja nesporno utvrdio da tužitelj nema odobrenje. Isto tako u trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije imao odobrenje. To nesporno proizlazi iz citirane toč. 2. podneska kada tužitelj i sam priznaje da je u međuvremenu nakon podnošenja tužbe sklopio Sporazum. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer u trenutku donošenja osporenog rješenja nije bilo odobrenja, čime se osporeno rješenje ukazuje pravilnim i zakonitim. Za slučaj da sud ne prihvati navedeni prijedlog tuženika, tuženik prvenstveno predlaže da se odbije tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora jer su isti prouzročeni njegovom krivnjom kod činjenice da je Sporazum s Gradom Splitom potpisao naknadno i isti retroaktivno regulira pitanje naknade. Ukoliko sud ne prihvati ni ovaj prijedlog, predlaže se da troškovi ovog spora padnu na teret Grada Splita jer isti sklapanjem ovakvog Sporazuma nije razriješio sporna pitanja uz ovaj spor osobito glede troškova spora, već je takvim propustom dao argument tužitelju za poboljšanje njegove procesne pozicije. U isto vrijeme tuženik je bez svoje krivnje i sudjelovanja doveden u nepovoljnu procesnu poziciju. Tuženik dodatno ukazuje kako tužitelj u tužbi pogrešno navodi da se Odluka o komunalnom redu („Službeni glasnik" broj 66/23) ne može primjenjivati u konkretnom slučaju iz razloga što su reklamni panoi postavljeni prije stupanja na snagu navedene Odluke. Naime, u konkretnom slučaju radi se o uklanjanju reklamnih panoa, a ne o postavljanju istih kako to tumači tužitelj. U trenutku kada je postupak uklanjanja započeo na snazi je bila naprijed navedena Odluka o komunalnom redu, temeljem koje je komunalni redar donio prvostupanjsko rješenje. Temeljem Odluke o komunalnom redu se ne provodi postupak postavljanja reklamnih panoa već temeljem Odluke o uvjetima i načinu postavljanja reklamnih predmeta.

3.Ovaj sud je rješenjem poslovni broj: Us I-1347/2025-4 od 2. rujna 2025. odbacio tužbu tužitelja podnesenu protiv rješenja tuženika, klasa: UP/II 363-04/25- 0001/0024, urbroj: 2181/1-10/03-25-0002 od 29. travnja 2025., protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj: Usž-4950/2025-2 od 3. lipnja 2026. poništio citirano rješenje ovog suda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj: Us I-1525/2026., a što pak znači da se predmetna presuda donosi u izvršenju citiranog rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

4.U sporu je održana rasprava 22. srpnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo, klasa: UP/I-363-03/25-01/154, urbroj:

2181-1-07-3-1/5-25-2 od 19. ožujka 2025., točkom 1. naloženo je tužitelju da u roku od 7 (sedam) dana po primitku ovog rješenja ukloni protupravno postavljenih dvanaest (12) reklamnih panoa sa površine javne namjene (kat.čes.br. 5532/2, 8909/8, 5041/1 k. o. [katastarska općina]) koji se nalaze uz Kaštelanska i Gunjačinu ulicu u Splitu, točkom 2. riješeno je da ukoliko stranka ne postupi prema nalogu iz točke 1. izreke ovog rješenja, nadležno tijelo Grada Splita osigurat će izvršenje ovog rješenja putem trećih osoba o trošku i riziku stranke, uključujući troškove premještanja i skladištenja (čuvanja), dok je točkom 3. riješeno da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, klasa: UP/II 363-04/25-0001/0024, urbroj: 2181/1-10/03-25-0002 od 29. travnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenjem rješenja o provođenju komunalnog reda, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora se ukazuje prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja o provođenju komunalnog reda, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Prema odredbi članka 104. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24) u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje: uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, te uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta.

Odredom članka 116. stavak 1. istog Zakona propisano je da mjere za održavanje komunalnog reda propisane odlukom o komunalnom redu komunalni redar naređuje rješenjem osobi koja je povrijedila odluku odnosno osobi koja je obvezna otkloniti utvrđenu povredu.

Prema odredbi članka 89. stavak 3. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Splita, broj 66/23) zabranjeno je uređivati i koristiti površinu javne namjene suprotno odobrenju ili bez odobrenja nadležnog gradskog tijela ili postavljat predmete na površine javne namjene suprotno odobrenju ili bez odobrenja nadležnog gradskog tijela.

Odredbom članka 135. stavak 1. Odluke o komunalnom redu propisano je da reklamni predmeti postavljani od strane pravnih ili fizičkih osoba na površinu javne namjene ili na građevine u vlasništvu Grada Splita bez odobrenja ili suprotno odobrenju uklanjaju se temeljem rješenja komunalnog redara.

Odredbom članka 134. stavka 1. Odluke o komunalnom redu propisano je da protupravno postavljeni kiosci, štekati, objekti, pokretne naprave, građevinski radni strojevi i uređaji, proizvodi (prehrambeni i neprehrambeni) i ostali predmeti na površinama javne namjene uklanjanju se temeljem rješenja komunalnog redara. Odredbom članka 144. stavka 2. Odluke o komunalnom redu propisano je da u provedbi nadzora nad provedbom ove Odluke komunalni redar ima pravo i obvezu rješenjem ili na drugi propisani način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda propisane ovom Odlukom odnosno druge mjere propisane Zakonom.

13.Prije svega sud nalazi potrebnim navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je očevidom na terenu, koji je obavio komunalni redar 13. veljače 2025., o čemu je sastavljen zapisnik koji prileže upravnom spisu, a kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, utvrđeno da tužitelj ima postavljenih dvanaest (12) reklamnih panoa na površine javne namjene (kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u Splitu koji se nalaze uz Kaštelansku i Gunjačinu ulicu bez odobrenja nadležnog tijela gradske uprave, što da je suprotno čl. 89. st. 3. Odluke o komunalnom redu, te su isti ove prigode fotografirani, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio. S obzirom na utvrđenje da tužitelj nema ishođeno rješenje za postavljanje reklamnih predmeta na području Grada Splita za 2025. koje izdaje Upravni odjel za komunalne poslove Grada Splita, prvostupanjsko tijelo donijelo je svoje rješenje od 10. ožujka 2025. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

14.Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te dovodeći ista u svezu s naprijed citiranim mjerodavnim zakonskim i podzakonskim odredbama, uzimajući u obzir dokumentaciju koju je tužitelj tijekom ovog spora priložio u spis, posebice onu koju je priložio uz podnesak od 3. srpnja 2026., ovaj sud zaključuje da je tužitelj svojim navodima i priloženom dokumentacijom doveo u sumnju zaključak upravnih tijela da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o provođenju komunalnog reda, odnosno sud nalazi da je tužitelj doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a shodne tome i pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, uslijed čega sud zaključuje kako osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela za sada uz obrazloženja kakva su u njima dana, nije moguće ocijeniti pravilnima, niti zakonitima, zbog čega ih je trebalo poništiti.

15.Nadalje, prije obrazlaganja samih razloga zbog kojih sud osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela cijeni nezakonitim, u odnosu na tužbene prigovore u kojima tužitelj ističe kako on već od ranije ima postavljene reklamne panoe na istom mjestu za koje da je ishodio potrebno odobrenje Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za površine javne namjene, Klasa: UP/I940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-4/7-23-4 od 21. rujna 2023. i to dok je još na snazi bila Odluka o komunalnom redu iz 2009., slijedom čega po njegovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju rješenja o provođenju komunalnog reda koje je doneseno primjenom nove Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita br. 66/23), a koja je na snagu stupila 21. rujna 2023. i koja stoga nije mjerodavna na konkretnu upravnu stvar, pri čemu ukazuje i na retroaktivnost primjene nove Odluke na predmetnu upravnu stvar, što je pravno nedopustivo, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima. Naime, u svezi prethodno izloženog, najprije je za kazati kako je u provedenom upravnom postupku od strane prvostupanjskog tijela nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj postavio dvanaest reklamnih panoa na površini javne namjene (kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koji se nalaze uz Kaštelanska i Gunjačinu ulicu u Splitu, s tim da niti sam tužitelj kada je saslušan u svojstvu stranke pred prvostupanjskim tijelom na zapisniku od 13. veljače 2025. u tom pogledu nije imao nikakvih primjedbi, slijedom čega, kod izloženog stanja stvari okolnost što bi predmetni panoi na tom mjestu bio postavljeni i prije stupanja na snagu Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita br. 66/23) nije od nikakvog utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak stoga što je nesporno da su isti bili postavljen na dan očevida provedenog od strane komunalnog redara 12. i 13. veljače 2025., kao i na dan donošenja prvostupanjskog rješenja, koje činjenice niti tužitelj ne spori, pa u nedvojbenim okolnostima i to da se u konkretnom slučaju radi o javnoj površini na kojoj je tužitelj postavio predmetne panoe bez ishođenog odobrenja nadležnog tijela kakvog u vidu ima naprijed citirana odredba Odluke o komunalnom redu Grada Splita, to je pak potpuno jasno da okolnosti koje tužitelj problematizira nisu od utjecaja na zakonitost osporenih akata.

16.Također, pozivanje tužitelja na odobrenje Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za površine javne namjene, Klasa: UP/I940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-4/7-23-4 od 21. rujna 2023. u cijelosti je neosnovano, to pak stoga što se isto ne odnosi na 2025. s obzirom da se u točki II. istog precizira da se korištenje postojećih reklamnih predmeta dozvoljava od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. temeljem mišljenja Komisije za postavljanje reklamnih predmeta u gradu Splitu, zapisnik Klasa: UP/I-940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-04/07-23-3 od 20. rujna 2023. i očitovanja Odsjeka za redarstvo od 20. rujna 2023. Isto tako, u konkretnom slučaju nije došlo niti do retroaktivne primjene propisa, to pak stoga što se Odluka o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita br. 66/23) primjenjuje od dana stupanja iste na snagu, tj. od 21. rujna 2023. pa kako je ista neprijeporno bila na snazi kako na dan obavljenog očevida, tako i na dan donošenja prvostupanjskog rješenja, to znači da je tužitelj bio u obvezi ishoditi potrebno odobrenje kakvo u vidu ima odredba čl. 89. stavak 3. Odluke o komunalnom redu još od dana stupanja na snagu citiranog podzakonskog propisa, s tim da se uslijed prethodno obrazloženog ne radi o retroaktivnoj primjeni Odluke s obzirom da se ista primjenjuje od dana njezinog stupanja na snagu, odnosno od 21. rujna 2023. „pro futuro“, ali ne i retroaktivno, odnosno na razdoblje kada ista nije bila na snazi.

17.U odnosu pak na tužiteljevo problematiziranje nadležnosti prvostupanjskog tijela za donošenje rješenja kakvo je doneseno 19. ožujka 2025., prije svega je za kazati kako je to rješenje doneseno od strane Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo, a koje je potpisano od strane komunalnog redara [adresa] UJ, pa kako je odredbom čl. 112. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da u provedbi nadzora nad provedbom odluke o komunalnom redu komunalni redar ima pravo i obvezu rješenjem ili na drugi propisani način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda propisane odlukom o komunalnom redu odnosno druge mjere propisane zakonom, pa kako se ovdje radi o provedbi nadzora nad provedbom Odluke o komunalnom redu Grada Splita, to je neprijeporno da je komunalni redar Grada Splita bio nadležan kako za postupanje u ovoj upravnoj stvari, tako i za donošenje prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju naložena mjera za održavanje komunalnog reda.

18.Nadalje, pozivanje tužitelja na Sporazum o načinu plaćanja naknade za korištenje javne gradske površine, Klasa: 940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-4/7-23- 11 od 13. siječnja 2025., također je netemeljeno, odnosno nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak stoga što nije prijeporno da je predmetni sporazum sklopljen, no istim se regulira plaćanje naknade za korištenje predmetne javne površine za razdoblje od 1. siječnja 2023. do zaključno 31. prosinca 2024., međutim ovaj sporazum ne predstavlja pravnu osnovu koja bi tužitelju omogućavala korištenje javne površine u 2025. godini, odnosno isti ne daje za pravo tužitelju da ima postavljene reklamne panoe na javnoj površini, već je on u tom smislu bio u obvezi ishoditi potrebno odobrenje kakvo u vidu ima odredba čl. 89. stavak 3. Odluke o komunalnom redu.

19.Međutim, uzimajući u obzir navode tužitelja iz podneska od 3. srpnja 2026., posebice cijeneći Sporazum o načinu plaćanja naknade za korištenje javne gradske površine, Klasa: UP/I-940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-04/7-25-14 od 31. prosinca 2025., ovaj sud zaključuje da je tužitelj navodima iz citiranog podneska i priloženom dokumentacijom uz isti doveo u sumnju zaključak upravnih tijela da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o provođenju komunalnog reda, odnosno sud nalazi da je tužitelj doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a shodne tome i pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava. Ovo pak stoga što iz navedenog u spis priloženog Sporazuma proizlazi da se istim regulira plaćanje naknade za korištenje predmetne javne površine za razdoblje od 1. siječnja 2025. do zaključno 31. prosinca 2025., što znači da ovaj Sporazum obuhvaća i razdoblje kada bi bilo utvrđeno da je tužitelj protupravno postavio predmetne reklamne panoe na površini javne namjene (prvostupanjsko rješenje je doneseno 19. ožujka 2025.), slijedom čega je tužitelj doveo u sumnju utvrđenje da bi se ovdje radilo o protupravno postavljenim reklamnim panoima na površini javne namjene u vrijeme kada je prvostupanjsko rješenje doneseno, to iz razloga što bi naznačeni Sporazum predstavljao pravnu osnovu koja bi tužitelju omogućavala korištenje javne površine u 2025. godini, odnosno isti bi dao za pravo tužitelju da ima postavljene reklamne panoe na javnoj površini, kod kojeg neprijepornog stanja stvari, u ovom trenutku nije moguće na nedvojben način zaključiti da bi se u ovoj upravnoj stvari radilo o protupravno postavljenim reklamnim panoima na površini javne namjene, zbog čega sud za sada ne može otkloniti niti tužbene prigovore koje tužitelj ističe u ovom sporu i to da se ovdje ne bi radilo o protupravno postavljenim reklamnim panoima, koja okolnost se pak ukazuje ključnom po pitanju ocjene zakonitosti osporenih rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

20.Pored navedenog, iako takvo što nije predmet ovog spora, sud primjećuje kako je tuženik u drugom postupku koji se vodio među istim strankama radi identične upravne stvari, odnosno radi postavljanja reklamnih panoa na površini javne namjene, samo na drugoj lokaciji u Gradu Splitu, donio rješenje klasa: UP/II 363-04/25- 0001/0063, urbroj: 2181/1-10/15-25-0002 od 7. studenog 2025., u kojem je pak odstupio od stajališta izraženom u rješenju čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, s obzirom da je tim rješenjem tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje, što znači da se u tom pravcu tek treba provesti ponovni postupak, na koji način tuženik očito ima neujednačenu praksu postupanja, što dovodi do pravne nesigurnosti, posebice što je riječ o identičnom upravnom postupu između istih stranaka, koja okolnost dodatno ukazuje na nezakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

21.Uslijed prethodno izloženog, na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

22.U ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo dužno je pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i na nedvojben način utvrditi radi li se u konkretnoj upravnoj stvari o protupravno postavljenim reklamnim panoima na površini javne namjene, pri čemu će cijeniti sve relevantne dokaze, te će posebice uzeti u obzir naprijed citirani Sporazum o načinu plaćanja naknade za korištenje javne gradske površine, Klasa: UP/I-940-06/23-01/14, Urbroj: 2181-1-07-04/7-25-14 od dana 31. prosinca 2025. sklopljen između Grada Splita i tužitelja, pa ukoliko utvrdi da se ne radi o protupravno postavljenim reklamnim panoima na površini javne namjene, tada će obustaviti postupak provođenja komunalnog reda, dok u protivnom, odnosno ukoliko utvrdi da se radi o protupravno postavljenim reklamnim panoima na površini javne namjene tada će donijeti novo zakonito rješenje o provođenju komunalnog reda, te će prilikom donošenja novog akta isti donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, a izreka biti u skladu s odredbom čl. 98. st. 3. istog Zakona.

23.Konačno, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.

U Splitu, 23. srpnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., sa sjedištem u [adresa] – [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, uz zapisnik o objavi i povrat spisa,

- u spis.