Poslovni broj: P-400/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja BIO PLANET d.o.o. Split, Antuna Mihanovića 38 A, OIB: 39481447028, kojeg zastupa punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split, Varaždinska 54, Split, radi naknada štete , nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju, na ime naknade imovinske štete, iznos od 3.011,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2022. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.098,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. kolovoza 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da je 14. svibnja 2022. u Splitu došlo do prometne nesreće u kojoj je oštećen osobni automobil marke Suzuki Vitara, godina proizvodnje 2021., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], koji je na dan štetnog događaja bio osiguran kod tuženika i to kasko osiguranjem po polici broj: [broj police]. Do prometne nesreće da je došlo kada je zakonski zastupnik tužitelja RĐ, u svojstvu vozača navedenog osobnog vozila, prilikom skretanja udesno na parking propustio uočiti motocikl koji je dolazio iz suprotnog smjera te je došlo do sudara u kojem nije bilo ozlijeđenih osoba, ali je nastala materijalna šteta. Tužitelj navodi da nije vlasnik navedenog osobnog vozila Suzuki Vitara, reg. oznake [registarska oznaka], već da je vlasnik istog, kao objekta leasinga, društvo Impuls Leasing d.o.o., dok je tužitelj korisnik tog vozila. Tužitelj nadalje navodi da je 16. svibnja 2022. tuženiku podnesena prijava i zahtjev za naknadom štete po polici kasko osiguranja, a koji odštetni zahtjev se kod tuženika vodio pod brojem: 221103200743. Tuženik da je 17. svibnja 2022., a sukladno Uvjetima o kasko osiguranju cestovnih vozila 2021/01-03.01-1, koji su sastavni dio sklopljenog ugovora o osiguranju, uputio vlasnika oštećenog vozila da popravak izvrši u jednoj od dvije navedene radionice, a vozilo da je na kraju popravljeno u jednoj od tih radionica i to radionici društva Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split. Međutim, prije nego što je izvršen popravak vozila, tuženik da je 24. svibnja 2022. donio odluku da odštetni zahtjev od 16. svibnja 2022. nije osnovan, uz obrazloženje kako je nakon nastupanja osiguranog slučaja temeljem kojeg se traži isplata osigurnine propušteno postupiti sukladno točki H/II/7.7. Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila. Na tu odluku tuženika da je uložen prigovor, a koji prigovor da je odbijen kao neosnovan, uz dodatno obrazloženje kako prilikom ugovaranja police kasko osiguranja nije ugovorena, niti je plaćena dodatna premija za otkup isključenja odgovornosti iz točaka G/I i G/II i to 22.1. i 22.1.1.

2. Tužitelj smatra da je tuženik neosnovano odbio postavljeni odštetni zahtjev , jer da su u člancima 174. do 182. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisane dužnosti u slučaju prometne nesreće, a iz kojih proizlazi da u slučaju prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, ne postoji zakonska obveza obavijestiti policiju, već su sudionici prometne nezgode dužni popuniti i potpisati Europsko izviješće o nezgodi ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. U konkretnom slučaju, zz tužitelja kao vozač predmetnog vozila da je odmah nakon nastanka prometne nesreće obavijestio policiju, a koja da je navela kako nema potrebe da policija izlazi na očevid prometne nesreće, jer nema ozlijeđenih osoba te su vozila pokretna. Sukladno tome, tužitelj ističe da su ništetne odredbe ugovora ako predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Ta ništetna odredba, u konkretnom slučaju, da je odredba Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila kojima se nalaže osiguraniku da osigura svoje alkotestiranje nakon prometne nezgode te ako to propusti da gubi prava iz ugovora o osiguranju. Tužitelj je istakao da je takvo pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud u nizu svojih odluka (broj Rev-1067/2004 od 16.11.2005, broj Rev-x-1164/2016 od 5.2.2020., broj Rev-2118/11, broj Rev-163/12, broj Rev-1245/2017 od 4.2.2020., broj Rev – 2969/16 od 21.4.2020.), a isto tako Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5559/2008 od 11. srpnja 2017. da je prihvatio pravilnim shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1067/2004 od 16. studenog 2005. o ništetnosti odredaba Pravila o kasko osiguranju kojima se obvezuje osiguranik da nakon prometne nezgode sam osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti.

3. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je ukupna šteta na predmetnom osobnom vozilu iznosila 28.113,89 kn (s PDV-om), kao i da je račun za popravak vozila plaćen ovlaštenom servisu 22. studenog 2022. i to od strane vlasnika vozila Impuls Leasing d.o.o. Sukladno odredbama Ugovora o financijskom leasingu broj 48701 od 6. prosinca 2021., koji je sklopljen između tužitelja, kao primatelja leasinga, i Impuls Leasing d.o.o., kao davatelja leasinga, tužitelj da je platio navedenom društvu kao vlasniku vozila iznos za popravak vozila od 28.113,89 kn te s osnova troškova naknade za obradu predmetnog štetnog događaja iznos od 250,00 kn (s PDV-om). Sukladno navedenom, tužitelj da je društvu Impuls Leasing d.o.o. 25. siječnja 2023. isplatio ukupan novčani iznos od 28.363,69 kn (s PDV -om), odnosno preračunato u EUR iznos od 3.764,54 EUR, s osnova naknade štete. Impuls Leasing d.o.o. da je, svojom izjavom od 6. lipnja 2022., dalo tužitelju ovlaštenje i suglasnost da poduzima, u svoje ime i za svoj račun, sve potrebne radnje radi naplate štete na vozilu po predmetnoj polici kasko osiguranja. Stoga, u konkretnom slučaju da je došlo do prijenosa prava iz ugovora o kasko osiguranju (pravo na osigurninu) sa davatelja leasinga (osiguranika) na tužitelja, a koja mu pripadaju temeljem tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (C/VI/16.), a čime je dokazana aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe. Tužitelj navodi da je sukladno odredbi E/I.4. navedenih tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, na iznos naknade štete od utjecaja i porezni status osiguranika/ugovaratelja osiguranja u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost i njegova prava na odbitak pretporeza. S obzirom da su i ugovaratelj osiguranja i osiguranik obveznici PDV-a, tužitelj da ovom tužbom potražuje iznos naknade štete umanjen za obračunati PDV, odnosno iznos od 3.011,63 EUR (22.691,11 kn).

4. Tužitelj je istakao i da, a prema odredbi članka 1090. Zakona o obveznim odnosima, isti ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa i to onog koji je prema redovitom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, odnosno u slučaju oštećenja stvari na naknadu štete koja predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari kod ovlaštene stručne osobe. U odnosu na zatražene zatezne kamate na iznos naknade štete, tužitelj je naveo kako zatezne kamate ne teku od dana kada mu je šteta nastala, odnosno od dana popravka vozila, već od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a to da je u konkretnom slučaju 16. svibnja 2022. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju, na ime naknade imovinske štete, iznos od 3.011,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2022. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

5. U odgovoru na tužbu od 14. listopada 2023., tuženik je naveo kako nije sporno da je predmetno vozilo marke Suzuki Vitara, reg. oznake i broja ST1607-AB u vrijeme predmetnog osiguranog slučaja (prometne nezgode) bilo osigurano kod tuženika važećom Policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8311011205, sa važenjem 7. siječnja 2022. do 7. siječnja 2023. pa da se u tom smislu priznaje pasivna legitimacija. Nadalje, tuženik je istakao da je tužitelj na slobodnom osigurateljskom tržištu u Republici Hrvatskoj, bez prisile i bilo kakve manje volje, odlučio sklopiti predmetni ugovor o osiguranju sa tuženikom. Pritom da su mu odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, kao sastavnog dijela sklopljenog ugovora, bile poznate, a tuženik da mu je „u razumljivom obliku dao objektivne informacije o proizvodu … kako bi donio informiranu odluku o kupnji proizvoda“, što da je i sam potvrdio vlastoručnim potpisom predmetne Police osiguranja. Budući da se predmetno potraživanje temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju - kasko osiguranju po Polici broj [broj police], za ocjenu njegove osnovanosti da su mjerodavne isključivo odredbe sklopljenog ugovora, a sastavni dio kojega su i Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila broj 2021/01-03.01-1. U poglavlju G. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, stranke da su ugovorile isključene rizike, odnosno nepostojanje osigurateljne zaštite. Tako su, među ostalim, odredbom članka 2. stavka 2.4. poglavlja G. Uvjeta, stranke ugovorile isključenje osigurateljnog pokrića za „štete nastale na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika“. Nastavno, ugovorne strane da su također u poglavlju G., odredbom članka 7. stavaka 7.1 i 7.2 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, u svezi odredbe članka 5., ugovorile presumpciju alkoholiziranosti vozača vozila za slučaj izbjegavanja / odbijanja, odnosno neosiguravanja kontrole alkoholiziranosti. Kako tužitelj, odnosno vozač vozila nakon predmetne nesreće nije postupio sukladno ugovorenom u poglavlju G. točki 7.2., tuženik navodi da se time ostvarila među strankama ugovorena presumpcija upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola, droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti njegove alkoholiziranosti, a što da je kao takvo ugovoreni razlog isključenja osigurateljskog pokrića. Upravo stoga, tužbeni zahtjev tužitelja da je neosnovan. Tuženik je napomenuo da predmetnim ugovorom o osiguranju tužitelj nije otkupio obvezu kontrole alkoholiziranosti, a koja mogućnost da je postojala pri sklapanju predmetnog ugovora o osiguranja i da mu je bila poznata, a što da samo dodatno ukazuje da mu je bila poznata i ranije citirana odredba o ugovorenoj presumpciji.

6. Nadalje, tuženik je naveo da su u poglavlju H., točkom „II. Dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja“, odredbom članka 7. točka 7.7. stranke ugovorile dužnost prijave prometne nesreće policiji, te prilaganje potvrde o nastanku nesreće i kontrole alkoholiziranosti. Ugovorena posljedica za slučaj povrede dužnosti osiguranika/ugovaratelja osiguranja iz prethodno citirane odredbe ugovora da jest pravo tuženika pozvati se na potpuno oslobođenje od izvršenja činidbe ako je povreda dužnosti počinjena namjerno, te da se radi o povredama dužnosti koje su osiguratelju važne za utvrđivanje obveze ili njezinog opsega (članci 9. i 11. poglavlja H). Budući da tužitelj nesporno nije postupio sukladno ugovorenoj dužnosti iz članka 7. stavak 7.7. poglavlja H. ugovora, te da se radi o namjeri i dužnostima koje su od značaja radi utvrđivanja obveze tuženika, tuženik da se pismenom od 24. svibnja 2022. pozvao na svoje oslobođenje od izvršenja činidbe, a što ponavlja i odgovoru na tužbu. Kako je time, sukladno ugovorenom među strankama, došlo do oslobođenja obveze tuženika, to da je daljnji razlog neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da, protivno tužbenim navodima, nema nikakve osnove predmetne ugovorne odredbe smatrati ništetnim, niti da ih se "ex lege" takvima smije smatrati. Tuženik smatra da ništa nemoralno, protivno propisima ili Ustavu RH nema u tome što se, primjerice, ugovorilo prometnu nesreću prijaviti najbližoj policijskoj postaji.

7. Tuženik je naveo i da osporava visinu tužbenog zahtjeva, te da se i u tom smislu trebaju primijeniti odredbe sklopljenog ugovora o osiguranju. Tako da su u poglavlju E. Uvjeta, točkom III. "Utvrđivanje iznosa štete za slučaj djelomične štete“, odredbama članka 9. do 15., stranke ugovorile okolnosti i kriterije koje je uzeti u obzir pri utvrđivanju iznosa štete, a iz kojih proizlazi da u slučaju kada je na vozilu nastala djelomična šteta, utvrđeni iznos troškova popravka da se umanjuje za tržišnu vrijednost dijelova koji se zamjenjuju te da spašeni dijelovi uništenog odnosno oštećenog vozila ostaju osiguraniku i njihova vrijednost da se utvrđuje prema stanju u kojem se nalaze u trenutku utvrđivanja štete, a utvrđena vrijednost spašenih dijelova da umanjuje utvrđeni iznos štete. Tuženik smatra i da je neosnovano zatražen tijek zatezne kamate na utuženi iznos, budući da su stranke ugovorile tijek iste najranije od dana dostavljanja računa o izvršenom popravku (poglavlje F. članak 4.). Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

8. Podneskom od 4. rujna 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, ističući da je predmet ovog postupka spor stranaka o tome postoji li obveza tuženika kao osiguratelja da isplati tužitelju osigurninu na temelju ugovora o kasko osiguranju osobnog automobila marke Suzuki Vitara, reg. oznake [registarska oznaka]. U svom odgovoru na tužbu, tuženik da u najvećem dijelu ponavlja razloge zbog kojih je odbio odštetni zahtjev tužitelja u predmetu broj 221103200743, a na što da se tužitelj već u samoj tužbi dovoljno opširno očitovao. Tužitelj je ponovno istakao kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu predmeta zauzeo stajalište da su ništetne odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, odnosno ukoliko osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih odredbi (primjerice odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1067/04 od 16.11.2005., Rev-2118/2011 od 29.04.2015., Rev-560/2011 od 30.11.2011., Rev- 551/2010 od 18.01.2011., Rev-405/2010 od 24.11.2010. i dr.). Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredba članka 942. Zakona o obveznim odnosima da je potpuno jasna, a prema toj odredbi odredbe ugovora o osiguranju, uključujući i opće i posebne uvjete osiguranja koje predviđaju gubitak prava osiguranika na naknadu odnosno svotu osiguranja, ako je tim odredbama propisano da osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku propisanih ugovorenih obveza, su ništetne (VSRH Rev-2969/2016 od 21.4.2020.).

9. Nadalje, tužitelj da je već u samoj tužbi obrazložio razloge zbog kojih nije bio dužan u konkretnom slučaju obavijestiti policiju o predmetnoj prometnoj nesreći (jer je u istoj nastala samo materijalna šteta). Isto tako, tužitelj da je tuženika već u postupku prijave i zahtjeva za naknadu štete obavijestio kako je prometnu nesreću pokušao prijaviti policiji, ali da je policija utvrdila kako s obzirom na činjenicu da nitko nije ozlijeđen u prometnoj nesreći i da je vozilo bilo pokretno, neće izlaziti na očevid već da je dovoljno da sudionici prometne nesreće ispune Europsko izvješće o nezgodi. Prema tome, neosnovani su navodi tuženika kako je tužitelj namjerno povrijedio dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja zbog čega se tuženik ima pravo pozvati na oslobođenje od izvršenja činidbe (isplate). U odnosu na tijek zateznih kamata, tužitelj je naveo da je predmet spora isplata osigurnine po osnovi ugovora o kasko osiguranju vozila te da tuženik temeljem odredbe članka 943. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima duguje tužitelju zatezne kamate na iznos osigurnine od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva tužitelja (tako i VSRH Rev – 558/2021 od 25.5.2021.).

10. U daljnjem tijeku postupka, na ročištu od 13. rujna 2024., tuženik je istakao da se protivi navodima iz podneska tužitelja od 4. rujna 2024. u dijelu u kojem su u suprotnosti sa navodima tuženika, kao i da se stajališta Vrhovnog suda RH na koja se tužitelj poziva ne mogu primijeniti na konkretan slučaj, a što da je primjerice navedeno i u odluci Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-2832/2022 od 23. kolovoza 2023. Nadalje, odredba kasko uvjeta na koju tuženik ukazuje odgovorom na tužbu da nije ništetna, a što da također potvrđuje Visoki trgovački sud RH u odlukama broj Pž- 6941/15 i Pž-1979/17. Uvažavajući navode iz podneska tužitelja, tuženik je naveo da da je tužbeni zahtjev neosnovan i s pozivom na odredbu H.II uvjeta , budući da je tužitelj trebao fotografirati vozilo netom po osiguranom slučaju, a takve fotografije da tuženiku nisu dostavljene.

11. Tužitelj je istakao da su pregled oštećenog vozila napravili stručni procjenitelji tuženika, koji da su sačinili izvid štete te uputili tužitelja na popravak vozila u jednoj od dvije ovlaštene radionice, a što da je tužitelj i napravio. Prema tome, da nije niti bilo potrebe da tužitelj fotografira vozilo ako su to isto vozilo odmah nakon prometne nezgode pregledali stručni procjenitelji tuženika. Tužitelj je podneskom od 4. rujna 2024., kao i izjavom na ročištu od 13. rujna 2024., konačno uredio tužbeni zahtjev, a koje uređenje tužbenog zahtjeva se odnosi na stopu zakonskih zateznih kamata koje se potražuju.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju priloženu spisu i to: presliku prometne dozvole za motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke i modela Suzuki Vitara (stranice 8-9 spisa), Ugovor o financijskom leasingu broj: 48701 od 6. prosinca 2021. zajedno s Općim uvjetima društva Impuls -leasing d.o.o. za sklapanje ugovora o financijskom leasingu (stranice 10-16 spisa), Policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 8311011205 od 19. siječnja 2022. (stranice 17-18 spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021/01-03.01-1 Euroherc osiguranja d.d. (stranice 19-56 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz ak predmet: 221103200743 (stranice 57-58 spisa), uputa Euroherc osiguranja d.d. o radionici za popravak vozila od 17. svibnja 2022. (stranice 59-60 spisa), račun društva Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split broj: 895-01-11 od 30. lipnja 2022. (stranice 61-62 spisa), potvrda Raiffeisenbank o plaćanju putem internet bankarstva od 22. studenog 2022. (stranica 63 spisa), računi društva Impuls leasing d.o.o. Zagreb broj: 226728-1-1 od 22. studenog 2022. i broj: 226729-1-1 od 22. studenog 2022. (stranice 64-65 spisa), potvrdu Otp banke d.d. o izvršenom nalogu za plaćanje od 25. siječnja 2023. (stranica 66 spisa), odluka Euroherc osiguranja d.d. o otklonu odštetnog zahtjeva od 24. svibnja 2022. (stranice 67-68 spisa), e-mail poruke, uz prikaz telefonskih poziva na dan 24. svibnja 2022. (stranice 69-73 spisa), odluka po prigovoru Euroherc osiguranja d.d. od 21. lipnja 2022. (stranica 74 spisa), izjavu društva Impuls leasing d.o.o. Zagreb od 6. lipnja 2022. (stranica 75 spisa), izvid štete tuženika broj: 221103200743/2 od 16. svibnja 2022. (stranice 86-87 spisa), e-mail poruku zz tužitelja RĐ od 1. lipnja 2022. s priloženim ispisom poziva (stranice 91-94 spisa), presliku dokumentacije iz tuženikovog predmeta pod poslovnim brojem: 221103200743, a koji je formiran povodom tužiteljevog odštetnog zahtjeva (stranice 127-153 spisa), kao i priloženu sudsku praksu. Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem zz tužitelja RĐ te je provedeno vještačenje po vještaku prometno-tehničke struke Jozi Šitumu iz Splita. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

14. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.011,63 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu marke Suzuki Vitara, reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći od 14. svibnja 2022., a koje vozilo je u to vrijeme bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 8311011205.

15. Prije svega valja navesti da je odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

16. Prema članku 922. stavak 1. ZOO-a, osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom.

17. Nadalje, odredbom članka 943. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Prema stavku 2. tog članka, ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Stavkom 3. tog članka je propisano da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma. Prema stavku 4. tog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

18. Prema članku 1090. ZOO-a, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

19. Na temelju ocjene naprijed navedenih i izvedenih dokaza, kao i očitovanja stranaka tijekom ovog postupka, sud je utvrdio slijedeće činjenice koje između stranaka nisu ili ne bi trebale biti sporne:

- da je između tužitelja kao korisnika leasinga i društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb, kao davatelja leasinga sklopljen Ugovor o financijskom leasingu br. 48701 od 10. siječnja 2022. te da je objekt leasinga motorno vozilo marke Suzuki Vitara, broja šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2001., a koji ugovor je sklopljen na rok od 60 mjeseci;

-da je društvo Impuls Leasing d.o.o. vlasnik navedenog vozila marke Suzuki Vitara , reg. oznake [registarska oznaka];

- da je između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja sklopljen ugovor o kasko osiguranju naprijed navedenog vozila Suzuki Vitara;

- da je na temelju tog ugovora izdana polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 8311011205 od 19. siječnja 2022., u kojoj je kao osiguranik naveden Impuls leasing d.o.o., te je isto tako navedeno da se radi o punom kasko osiguranju (B/5.1.);

- da je ugovor o kasko osiguranju sklopljen za razdoblje od 7. siječnja 2022. do 7. siječnja 2023.;

- da su sastavni dio police, odnosno ugovora o osiguranju, tuženikovi Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021/01-03.01-1;

- da se 14. svibnja 2022. u Splitu dogodila prometna nesreća u kojoj je došlo do oštećenja navedenog vozila Suzuki Vitara, reg. oznake [registarska oznaka], odnosno da se dogodio osigurani slučaj;

- da je vezano za navedenu prometnu nesreću tuženiku 16. svibnja 2022. podnesena prijava i zahtjev za naknadom štete po navedenoj polici kasko osiguranja, a povodom koje prijave je tuženik formirao svoj spis štete pod brojem predmeta: 221103200743;

- da je tuženik dopisom od 17. svibnja 2022. dao uputu vlasniku vozila Impuls leasing d.o.o. da popravak vozila izvrši u jednoj od dvije radionice, a između ostalog i radionici Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split;

- da je sukladno navedenom dopisu tuženika od 17. svibnja 2022. popravak vozila Suzuki Vitara obavljen kod društva Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split, a koje je za izvršeni popravak vozila izdalo Impuls Leasing d.o.o. račun broj 895 -01-11 od 30. lipnja 2022., koji račun je društvo Impuls Leasing d.o.o. podmirilo uplatom od 22. studenog 2022. u ukupnom iznosu od 28.113,89 kn (s uključenim PDV-om);

- da je Impuls leasing d.o.o. ispostavio tužitelju račun br. 226728-1-1 od 22. studenog 2022. na ukupan iznos od 28.113,89 kn (s uključenim PDV-om), a s osnova naknade troška za sudjelovanje u šteti na predmetnom vozilu, kao i račun broj 226729 -1-1 od 22. studenog 2022. u iznosu od 250,00 kn (s uključenim PDV-om) s osnova naknade za obradu štete na predmetnom vozilu, a koje račune je tužitelj podmirio društvu Impuls Leasing d.o.o. uplatom od 14. prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 3.764,54 EUR;

- da je tuženik 24. svibnja 2022. donio odluku o otklonu odštetnog zahtijeva, navodeći da se isti ima pravo pozvati na ugovoreno potpuno oslobođenje od izvršenja činidbe, a pozivom na točku H/II/7.7. u vezi s točkama H9/10/10.1 – 10.3. tuženikovih Uvjeta kasko osiguranja cestovnih vozila;

- da je tuženik 21. lipnja 2022. donio odluku kojom odbija prigovor društva Impuls Leasing d.o.o. na odluku o otklonu odštetnog zahtjeva od 16. svibnja 2022.;

- da je tuženik, nakon podnesene prijave i zahtjeva za naknadu štete, sačinio 16. svibnja 2022. izvid štete na predmetnom vozilu Suzuki Vitara, reg. oznake [registarska oznaka] te utvrdio nastala oštećenja na vozilu, uz navođenje dijelova potrebnih za zamjenu, za popravak te kontrolu, kao i potrebno radno vrijeme popravka, kao i da su prilikom tog izvida štete sačinjene fotografije oštećenog vozila;

- da je društvo Impuls leasing d.o.o. dalo izjavu od 6. lipnja 2022., a kojom isti kao vlasnik objekta leasinga iz Ugovora o financijskom leasingu br. 48701, daje ovlaštenje i suglasnost tužitelju da poduzima sve potrebne pravne radnje u postupku radi naplate odnosno naknade štete, uključujući i štetu s naslova umanjene vrijednosti i izmakle dobiti, na osobnom automobilu marke i tipa Suzuki Vitara, broja šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2001., reg. oznake [registarska oznaka], koji se vodi kod društva Euroherc osiguranje d.d., pod brojem štete 221103200743.

20. Tuženik u konkretnom slučaju nije osporavao da je predmetno vozilo Suzuki Vitara u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (predmetne prometne nezgode) bilo osigurano kod tuženika važećom policom kasko osiguranja cestovnog vozila, dakle isti nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio izjavu društva Impuls leasing d.o.o. od 6. lipnja 2022., a temeljem koje je došlo do prijenosa prava iz ugovora o osiguranju (pravo na osigurninu) sa osiguranika i davatelja leasinga Impuls Leasing d.o.o. na tužitelja, kao ugovaratelja osiguranja i primatelja leasinga, a vezano za naknadu predmetne štete, što je i u skladu s točkom C.VI.17. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu i potraživanje naknade imovinske štete nastale na vozilu Suzuki Vitara od tuženika. Uostalom, tuženik nije niti osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja.

21. Tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja pozivajući se na isključenje rizika, odnosno nepostojanje osigurateljne zaštite u smislu točke G.I.2.4. u vezi s točkom G.II.5. i G.II.7.1. i 7.2. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, te u svezi s tim činjenicu da tužitelj ugovorom o osiguranju nije otkupio obvezu kontrole alkoholiziranosti. Isto tako, tuženik se pozvao i na potpuno oslobođenje od izvršenja činidbe, odnosno isplate osigurnine, pozivom na točke H.II.7.7. te H.II.9. i 11. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila. Tuženik se tijekom postupka pozvao i na odredbe točke H.II.7.2., navodeći da tužitelj nije priložio fotografije vozila netom po nastanku osiguranog slučaja, odnosno nastanku prometne nezgode. Nadalje, tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtijeva, navodeći da bi se, u smislu točke E.III.9., 11. i 13. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, prilikom utvrđivanja visine nastale štete trebalo utvrditi i tržišnu vrijednost spašenih dijelova, a za koju vrijednost bi trebalo umanjiti visinu nastale štete.

22. Točkom G. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, određeni su isključeni rizici za koje nema osigurateljne zaštite. Tako je u točki G.I.

2.4. navedeno da su iz osigurateljnog pokrića isključene štete nastale na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika. Prema točki G.II.5. tih Uvjeta, smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola, opojnih droga i/ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača, bez obzira na uzročnu vezu između alkoholiziranosti, droge i/ili lijekova i osiguranog slučaja: ako se analizom krvi ili krvi i urina ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u tijelu odnosno krvi vozača iznosi 0,5 g/kg i više, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka (5.1.), te ako se bez obzira na količinu alkohola u krvi utvrdi da pokazuje znakove alkoholizirane poremećenosti (5.3.). Prema točki G.II.7. navedenih Uvjeta, smatra se da je vozač iz točki G/5/6 pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača ako: nakon prometne nesreće izbjegne ili odbije podvrgnuti se ispitivanju za utvrđivanje prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu (7.1.); neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu, osim u slučajevima kada bi to bilo štetno za zdravlje (7.2.).

23. Nadalje, točkama H.II.7.7., H.II.9. i 11. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila u bitnom je određeno da je nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojeg se traži isplata osigurnine, osiguranik/vlasnik i korisnik vozila dužan prometnu nesreću prijaviti najbližoj policijskoj postaji, kao i da se potvrda o prijavi policiji zajedno s izvršenim alkotestiranjem prilaže uz prijavu osiguranog slučaja. Ako se te dužnosti krše s namjerom ili krajnjom nepažnjom, oslobođenje od činidbe osiguratelja nastupa samo ako su dužnosti radi utvrđivanja osiguranog slučaja, ili radi utvrđivanja obveze osiguratelja, ili njezinog opsega važne za osiguratelja. U smislu točke H.II.7.2., postoji i obveza korisnika vozila fotografirati mjesto nastanka osiguranog slučaja s najmanje četiri fotografije iz kojih se jasno vidi mjesto nesreće i oštećenja na vozilu, a koje je potrebno dostaviti uz prijavu osiguranog slučaja.

24. U odnosu na nastanak prometne nezgode i postupanje tužitelja nakon nastanka prometne nezgode sud je izveo dokaz saslušanjem zz tužitelja RĐ, a koji je u svom iskazu danom na ročištu od 15. listopada 2024. u bitnom naveo da je kao vozač automobila marke Suzuki vitara, reg. oznaka [registarska oznaka] u svibnju 2022. sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Velebitskoj ulici u Splitu. Naveo je da se smatra odgovornim za predmetnu nezgodu, jer skrećući udesno s glavne prometnice na parking nije propustio nailazeći motocikl, koji je zadržavao smjer kretanja, a nakon čega da je došlo do sudara s tim motociklom. Zz tužitelja je nadalje iskazao da je odmah po nastanku prometne nesreće nazvao telefonom policiju na broj 112 te da je taj razgovor trajao više od jedne minute. Policijskom službeniku da je objasnio kako je nezgoda nastala, a obzirom da u prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih te su oba vozila bila pokretna, policijski djelatnik da je izjavio kako policija neće izlaziti na mjesto prometne nezgode, te je njega i vozača motocikla uputio da sastave Europsko izvješće o prometnoj nezgodi, a nakon toga da se obrate osiguranju radi dogovora oko naknade štete, a što da su oni stoga i učinili. Nadalje, zz tužitelja je naveo da je zajedno s vozačem motocikla otišao kod Euroherc osiguranja d.d. i prijavio štetu. Procjenitelj tog osiguranja da je napravio izvid štete i procjenu visine iste te da je to dostavio Impuls leasing d.o.o., s obzirom na to da je to društvo bilo vlasnik vozila kojim je on upravljao. Također, djelatnik Euroherc osiguranja d.d. da ga je uputio da popravak vozila može obaviti kod dva ovlaštena servisera, od kojih da je on odabrao društvo Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split, kod kojeg servisera je vozilo i popravljeno. Popravak vozila da je platilo društvo Impuls leasing d.o.o., a kojem je nakon toga tužitelj nadoknadio odnosno isplatio račun za popravak vozila. Istakao je da je za vrijeme trajanja popravka vozila tuženik obavijestio tužitelja o otklonu svoje odgovornosti za naknadu štete, navodeći da je to zbog toga što odmah nakon nesreće nije pozvana policija, a niti je napravljen alkotest. Sve to da nije bilo točno, jer da je odmah po nastanku prometne nezgode zz tužitelja nazvao policiju, a njihovi djelatnici da su odlučili kako neće izlaziti na mjesto nezgode. Stoga, zz tužitelja da nije vidio način na koji je mogao prisiliti djelatnike policije da izađu na mjesto nesreće. Zz tužitelja je istakao i da u trenutku nastanka prometne nezgode nije vozio pod utjecajem alkohola.

25. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, zz tužitelja je naveo i da je prilikom prijave prometne nezgode tuženiku, procjenitelj tuženika fotografirao predmetno vozilo i napravio izvid štete, kao i da nakon popravka vozila njemu nisu predani nikakvi spašeni dijelovi vozila. On da je vozilo odveo u naprijed navedeni servis te su oni vozilo popravili i on ga je kao popravljenog preuzeo. Nakon popravka, vozilo da je uredno korišteno, a isto da je i dalje u vlasništvu Impuls leasing d.o.o., dok je tužitelj i dalje korisnik tog vozila. Iskazao je i da je odmah po nastanku prometne nezgode fotografirao vozilo, kao i samo mjesto nezgode, te da je te fotografije pokazao procjenitelju tuženika. Procjenitelj tuženika da je nakon toga napravio svoje fotografije vozila te da pretpostavlja da je te svoje fotografije koristio kao relevantne, jer da od zz tužitelja nije tražio da mu dostavi fotografije vozila koje zz tužitelja napravio, a niti da je od njega tražio da mu da fotografije mjesta nezgode koje je zz tužitelja sačinio.

26. Stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na iskaz zz tužitelja niti su isti osporili u bilo kojem dijelu, a taj iskaz je prihvatio i ovaj sud kao vjerodostojan i logičan, budući da je isti u skladu s pisanim ispravama koje su dostavljene u spis. Iz naprijed navedenog iskaza zz tužitelja jasno proizlazi da je isti, kao vozač oštećenog vozila, odmah nakon nastanka prometne nezgode nazvao policiju.

27. Iz spisu priložene e-mail poruke zz tužitelja od 1. lipnja 2022. upućenoj tuženiku razvidno je da je isti obavijestio tuženika da je nakon nastanka prometne nesreće pozvao policiju, a koja da ga je obavijestila da, s obzirom na to da nitko nije ozlijeđen te da su vozila pokretna, nema potrebe da policijski djelatnici izlaze na očevid, te da su stoga isti uputili zz tužitelja da ispuni izviješće o nezgodi i obrati se osiguranju, a što da je on i učinio. Dakle, iz navedenog proizlazi osnovanost navoda tužitelja da je zz tužitelja kao vozač, odmah nakon nastanka prometne nezgode o istoj obavijestio policiju. Na to ukazuje i ispis poziva s mobitela zz tužitelja koji je priložen u spis i kojeg tuženik nije osporavao, a iz kojeg je razvidno da je 14. svibnja 2022., dakle na dan nastanka prometne nezgode, zz tužitelja u dva navrata uputio pozive na broj hitnih službi 112 te da su ti pozivi upućeni u 16:42 sati s trajanjem razgovora od 1 min i 43 s, te u 16:45 sati s trajanjem razgovora od 1 min i 30 s. Stoga, i iz tog ispisa poziva proizlazi osnovanost navoda tužitelja da je zz tužitelja odmah nakon prometne nesreće pozvao policiju te istoj prijavio nastanak prometne nesreće. U svezi s tim, navodi se i da su odredbama članaka 174. do 182. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/2010, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) propisane dužnosti u slučaju prometne nesreće pa je tako člankom 176. stavak 1. tog Zakona propisano da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima dužni, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izviješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. Iz navoda tužitelja i iskaza zz tužitelja također proizlazi da je zz tužitelja postupio upravo u skladu s člankom 176. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a na što ga je prema njegovim navodima i uputio policijski službenik nakon telefonskog razgovora. Sukladno tome, sud smatra neosnovanim navode tuženika o tome da je tužitelj namjerno povrijedio dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja koje se odnose na obvezu prijave prometne nesreće policiji, a zbog čega bi se tuženik imao pravo pozvati na oslobođenje od izvršenja činidbe, odnosno oslobođenje od isplate osigurnine.

28. U odnosu na tuženikovo osporavanje tužbenog zahtjeva pozivom na točke G.I.2.4. u vezi s točkom G.II.5. i G.II.7.1. i 7.2. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, prije svega valja navesti da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao, a niti je iz izvedenih dokaza tijekom ovog postupka utvrđeno da je zz tužitelja u vrijeme nastanka prometne nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova, odnosno da je isti izbjegavao ili odbijao podvrgnuti se ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova, a zbog čega nisu ispunjene pretpostavke u smislu odredbi točke G.II.5. i G.II.7.1. u vezi s točkom G.I.2.4. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila za isključenje odgovornosti tuženika za isplatu osigurnine odnosno naknade štete. Pri tom se napominje i da je zz tužitelja u svom iskazu naveo da u vrijeme prometne nezgode nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola.

29. Nadalje, a u odnosu na tuženikovo pozivanje na točku G.II.7.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, a kao razlog zbog kojeg tuženik ne bi bio dužan isplatiti ugovorenu osigurninu, ovaj sud također smatra neosnovanim. Naime, prema odredbi članka 942. ZOO-a, ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Po ocjeni ovog suda, upravo navedena odredba tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, prema kojoj se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola u organizmu je ništetna odredba, jer se istom nameće tužitelju nerazmjerno velika obveza koju bi tužitelj trebao ispuniti nakon nastanka osiguranog slučaja. U konkretnom slučaju, a kao što je to već prethodno navedeno, nakon nastanka prometne nezgode u kojoj nije bilo ozlijeđenih osoba te je došlo samo do imovinske štete na vozilima, zz tužitelja je obavijestio policiju o nastanku prometne nezgode te je po obavijesti policijskog djelatnika da neće izlaziti na mjesto nezgode, u skladu s uputom policijskog djelatnika, a što je i u skladu s odredbom članka 176. stavak 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, zz tužitelja je sastavio izviješće o nezgodi te razmijenio podatke sa drugim sudionikom u nezgodi, a nakon čega se obratio tuženiku prijavom nastanka osiguranog slučaja. Očekivati od nekoga tko je neposredno prije sudjelovao u prometnoj nesreći da sam traži bolnicu u kojoj će obaviti alkotestiranje, nije životno ni logično, a iz čega proizlazi kako navedena odredba tuženikovih Uvjeta zapravo služi samo povećanje mogućnosti tuženika da otkloni odgovornost za isplatu ugovorne obveze, na štetu protivne ugovorne strane. U takvoj situaciji, po shvaćanju ovog suda, ništetna je navedena odredba tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranjem motornih vozila kojom se nalaže vozaču da sam osigura svoje alkotestiranje nakon prometne nezgode i to pod gubitkom prava iz ugovora o osiguranju. Takvo pravno stajalište o ništetnosti navedenih odredbi Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, a što predstavlja i važeću sudsku praksu toga suda (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1067/04 od 16. studenog 2005., Rev-405/10, Rev-2118/2011 od 29. travnja 2015., Rev-163/12, Rev-1245/2017 od 4. veljače 2020., Rev-2969/2016 od 21. travnja 2020. i dr.). Uz to, navodi se i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5559/2008 od 11. srpnja 2017. prihvatio pravilnim shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1067/04-2 od 16. studenog 2005. o ništetnosti odredaba Pravila o kasko osiguranju kojima se obvezuje osiguranika da nakon prometne nezgode sam osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti. Zbog navedenog, sama činjenica da u predmetnoj polici kasko osiguranja nije ugovoren otkup obveze kontrole alkoholiziranosti u smislu točke G/7.2. navedenih Uvjeta, ne isključuje obvezu tuženika na isplatu osigurnine, odnosno na naknadu predmetne štete tužitelju.

30. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nije fotografirao vozilo i mjesto nastanka nezgode odmah nakon nastanka prometne nezgode i iste dostavio tuženiku, ističe se da je iz iskaza zz tužitelja razvidno da je on fotografirao vozilo i mjesto prometne nezgode te da je te fotografije pokazao procjenitelju tuženika prilikom izvida štete, pri čemu procjenitelj tuženika nije tražio od zz tužitelja da mu te fotografije preda. Uostalom, prilikom izvida štete od 16. svibnja 2022. tuženik je sačinio svoje fotografije oštećenog vozila, a koje su priložene tuženikovom spisu štete broj 221103200743 i koje je tuženik dostavio u ovaj spis. Stoga, pozivanje tuženika na odredbe točke H.II.7.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, a kao razlog za njegovo oslobođenje od isplate osigurnine, ovaj sud također ne smatra osnovanim.

31. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a kao što je to već prethodno navedeno, tužitelj je u spis priložio račun društva (servisa) Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split iz kojeg je razvidno da je ukupan trošak popravka automobila Suzuki Vitara iznosio 28.113,89 kn. Isto tako, tužitelj je dostavio u spis dokaz da je taj trošak popravka vozila, kao i trošak naknade za obradu štete u iznosu od 250,00 kn, podmirio odnosno platio društvu Impuls Leasing d.o.o. Također, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tijekom ovog postupka provedeno je vještačenje po vještaku prometno tehničke struke Jozi Šitumu iz Splita.

32. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. studenog 2024., a na okolnost visine štete nastale na vozilu Suzuki Vitara, reg. oznake [registarska oznaka] u predmetnoj prometnoj nezgodi, sudski vještak Jozo Šitum je naveo da je procjenitelj osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d. Zagreb obavio izvid štete broj: 221103200743/2 dana 16. svibnja 2022. te da su tom prilikom utvrđeni dijelovi za zamjenu, popravak i potrebno radno vrijeme za popravak vozila. U spisu da se nalazi i račun za popravak predmetnog vozila od auto servisa ATT Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split broj računa: 895/01/11 od 30. lipnja 2022., prema kojemu trošak popravka automobila iznosi 28.113,89 kn ili 3.731,35 EUR. Vještak je nadalje naveo da trošak popravka predmetnog vozila, a prema cijenama i normativima iz kalkulacijskog sustava Audatex na dan procjene, s PDV-om, iznosi 3.734,98 EUR. Stoga, analizom troška popravka prema računu auto servisa ATT Auto za treće tisućljeće d.o.o. Split i kalkulacijskog sustava Audatex, da je evidentno kako su cijene troška popravka automobila Suzuki iz navedenog računa realne i tehnički prihvatljive. Vještak je naveo i da cijena istog novog automobila, na dan procjene, iznosi 17.252,25 EUR (s PDV-om) te da je u vrijeme predmetne prometne nezgode automobil bio u upotrebi četiri mjeseca pa da se stoga smatra novim vozilom, a u spisu da nema podataka o drugim elementima kako bi se mogle primijeniti eventualne ispravke vrijednosti. S obzirom na rabljenost vozila, vještak je procijenio njegovu vrijednost na 96,72% od novonabavne cijene, odnosno na iznos od 16.686,38 EUR. Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o djelomičnoj šteti na predmetnom vozilu, to stoga popravak vozila da je ekonomski opravdan. Sukladno navedenom, sudski vještak je zaključio da visina nastale štete na predmetnom automobilu iznosi 2.985,08 EUR, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 746,27 EUR, daje sveukupan iznos 3.731,35 EUR. Vještak je također naveo i da u slučajevima kada je na vozilu nastala djelomična šteta, nije uobičajeno da se umanjuje trošak popravka za vrijednost dijelova koji se zamjenjuju. Pri tome da je svakako potrebno znati mogu li se ti dijelovi ponovno ugraditi, u kojoj su mjeri oštećeni ili istrošeni kako bi se utvrdila njihova vrijednost. Ako nisu tehnički upotrebljivi, njihova vrijednost da se obračunava po cijeni otpadnog materijala, a za što da je potrebno imati podatke o ukupnoj masi dijelova. S obzirom da tih podataka nema u spisu, to da stoga nema ni elemenata za daljnju korekciju troška popravka vozila.

33. Tužitelj je naveo da nema primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da prema istom visina štete na predmetnom vozilu iznosi 2.985,08 EUR (bez PDV-a). Tužitelj je nadalje pojasnio da razliku između te visine štete i utuženog iznosa od 3.011,63 EUR, čini iznos od 26,55 EUR, a koji se odnosi na troškove naknade obrade štete od strane društva Impuls Leasing d.o.o. (iznos od 200,00 kn, bez PDV-a), a sve prema računu broj 226729-1-1 od 22. studenog 2022. kojeg je tužitelj podmirio.

34. Tuženik je naveo kako ima primjedbu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i to u dijelu koji se odnosi na navode vještaka da u konkretnom slučaju nema dovoljno podataka na temelju kojih bi se moglo iskazati mišljenje o vrijednosti dijelova koji se zamjenjuju. Iz spisu priloženih fotografija oštećenog vozila da je razvidno o kakvim se oštećenjima radi te da je u izvidu štete navedeno da se pojedini dijelovi zasebno poprave, kao što su primjerice desna stražnja vrata. Stoga, da se vještak trebao izjasniti i o vrijednosti spašenih dijelova, kao i o tome je li ugradnjom novih dijelova došlo do povećanja vrijednosti oštećenog automobila.

35. Na ročištu održanom kod ovog suda 17. travnja 2026., u svom usmenom iskazu sudski vještak Jozo Šitum je naveo da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koje je dostavio u spis. U odnosu na naprijed iznesene primjedbe tuženika, vještak je naveo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir oštećenja na vozilu koja su navedena u izvidu štete osiguravajućeg društva, gdje je navedeno koji su dijelovi predviđeni za zamjenu. Zbog toga, vještak da nije uzeo u obzir mogućnost popravljanja tih dijelova, jer isti zbog nemogućnosti popravka najčešće završavaju kao sekundarne sirovine. Stoga, vještak je naveo kako sa tehničke strane popravak tih dijelova nije bio moguć, a što da je utvrdio i procjenitelj tuženika prilikom izrade izvida štete. Popravak odnosno zamjena dijelova koji su navedeni u izvidu štete i koji su oštećeni na predmetnom vozilu da se ne smatraju investicijskim ulaganjem u vozilo pa da stoga ne može ni biti povećanja vrijednosti oštećenog automobila. U odnosu na dijelove automobila za koje u izvidu je navedeno da ih je potrebno zamijeniti, vještak je naveo da stare zamijenjene dijelove nije moguće ponovno popraviti da mogu ispunjavati svoju svrhu, jer su oni predviđeni za zamjenu i nisu tehnički upotrebljivi osim za sekundarne sirovine.

36. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Joze Šituma kao stručno, objektivno i izrađeno u skladu s pravilima struke te u skladu s ispravama koje su priložene ovom spisu. Iz tog nalaza i mišljenja se dakle može utvrditi da visina nastale štete na predmetnom vozilu Suzuki Vitara iznosi 2.985,08 EUR, a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 746,27 EUR, daje sveukupan iznos štete od 3.731,35 EUR. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i njegovog usmenog iskaza je razvidno da s tehničke strane popravak dijelova vozila koji su predviđeni za zamjenu nije moguć te da zamijenjeni dijelovi nisu tehnički upotrebljivi osim za sekundarne sirovine. Isto tako, vještak je naveo da zamjena dijelova koji su oštećeni na predmetnom vozilu se ne smatra investicijskim ulaganjem u vozilo, a zbog čega da ne može ni biti povećanja vrijednosti oštećenog vozila. Samim tim, a po ocjeni ovog suda, otklonjeni su prigovori tuženika koji su se odnosili na umanjenje visine nastale štete za vrijednost spašenih dijelova, jer je iz mišljenja vještaka razvidno da isti nemaju nikakve značajnije vrijednosti. Uz to, iz iskaza zz tužitelja je razvidno da nakon popravka vozila istom nisu predani nikakvi spašeni dijelovi.

37. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je tijekom ovog postupka utvrđeno da se za vrijeme važenja police kasko osiguranja dogodio osigurani slučaj, odnosno da je u prometnoj nezgodi od 14. svibnja 2022. nastala šteta na vozilu Suzuki Vitara koje je bilo osigurano tom policom osiguranja, te je isto tako tijekom ovog postupka utvrđeno da je visina nastale štete na tom vozilu iznosila 2.985,08 EUR (bez PDV-a), a koji trošak popravka vozila, kao i trošak obrade štete u iznosu od 26,55 EUR (bez PDV-a), dakle ukupan iznos od 3.011,63 EUR je tužitelj u cijelosti podmirio, to stoga postoji obveza tuženika kao osiguratelja isplatiti tužitelju taj iznos na ime naknade predmetne štete. Tužitelj tijekom postupka nije tvrdio, a samim time niti dokazao da bi tužitelju, odnosno društvu Impuls Leasing d.o.o., podmirio bilo koji dio nastale štete na vozilu, a tuženikovi prigovori kojima je isti osporavao utuženo potraživanje tužitelja su, kao što je to već prethodno navedeno, ocijenjeni neosnovanim. Stoga je sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.011,63 EUR osnovan te da istog treba usvojiti.

38. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novačene obveze isti je, sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a, na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 3.011,63 EUR dužan platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate, a koje sukladno članku 943. stavak 4. ZOO-a teku od dana dostave obavijesti o osiguranom slučaju, odnosno od dana podnošenja prijave i zahtijeva za naknadu štete, jer tuženik u konkretnom slučaju nije niti djelomično isplatio osigurninu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 155/2014-2 od 18. travnja 2018.). Budući da je prijava osiguranog slučaja i zahtjev za naknadu štete tuženiku podnesen 16. svibnja 2022., dok tužitelj plaćanje zateznih kamata potražuje od 17. svibnja 2022., to su stoga tužitelju zatezne kamate i priznate od dana od kojeg je zatražio pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, kako je to tužitelj zatražio uređenim tužbenim zahtjevom.

39. Slijedom svega naprijed navedenog i sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te članka 151. ZPP- a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) te odredbi Tarife sudskih pristojbi, a sve obzirom na vrijednost predmeta spora od 3.011,63 EUR. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju opravdane troškove postupka koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

41. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 8. kolovoza 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav podneska od 4. rujna 2024., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, za sastav podneska od 24. prosinca 2024., kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 13. rujna 2024., 15. listopada 2024. i 17. travnja 2026. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 1.200,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. OT-a). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 300,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 38,29 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 100,00 EUR, a sve to u smislu odredbi Tar.br. 1. stavak 1. i Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi. Isto tako, tužitelju je trebalo priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 460,00 EUR.

42. Tužitelju nije kao osnovan priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 21. listopada 2024. u visini od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 EUR, uz obračunati PDV po stopi od 25 % u iznosu od 12,50 EUR, jer je tužitelj tim podneskom samo dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje pa se stoga ne radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje postupka i čiji trošak bi , po ocjeni ovog suda, trebao pasti na teret tuženika.

43. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.098,29 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 62,50 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 23. srpnja 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis