Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

P-2054/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tuženih pod 1 MI OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 NI OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Vinku Petru Fabjanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Fabjanović & Marinelić d.o.o. Supetar, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 01. srpnja 2026. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženima CI OIB: [osobni identifikacijski broj] i SI OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 600,00 € sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05. prosinca 2022. pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena. .

2. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužitelju solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od po 510,00 €.

Obrazloženje

1. Dana 20. svibnja 2023. podnesena je tužba u kojoj se navodi da je tužiteljica vlasnica stana u [adresa], položenog na trećem katu zgrade označene kao 4016/ZGR, ZU 7832 [broj poduloška] KO [katastarska općina], površine 72,36 metara četvornih, stan bez pravne osnove da koriste tuženici. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Pst.728/2013 od 03. travnja 2000. da je odbijen zahtjev tuženika (tamo tužitelja) radi zaključenja ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom te tužiteljica ističe kako tuženici predmetni stan koriste bez pravnog osnova, da mjesečna najamnina za takav stan iznosi najmanje 600,00 € mjesečno, što da predstavlja izmaklu korist za tužitelja, jer da bi toliku najamninu naplaćivao kada bi raspolagao svojim stanom, tuženici da ne plaćaju ništa pa traži da joj za mjesec prosinac 2022. plate upravo ovaj iznos sa zakonskim zateznim kamatama i parnični trošak.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici predlažu da sud tužbu odbaci odnosno odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan uz osudu istih na snašanje parničnog troška. Navode da je dana 27. ožujka 2014. ovaj sud donio presudu koja je postala pravomoćna dana 15. siječnja 2015. te ovršna dana 20. veljače 2015., a kojom presudom da je odbijen zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika. Tuženik pod 1 da od svog rođenja živi u stanu na adresi [adresa] površine 76,60 m² na III. katu zgrade u [adresa], označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], i to baš kao član obiteljskog domaćinstva, kao i njegova majka, tužena pod 2, temeljem Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 10. travnja 1998. , a koji je sklopio njegov otac AI, kao zaštićeni najmoprimac, sa bivšom vlasnicom stana ZI iz [adresa]. Radi navedenog da je u potpunosti neosnovana tvrdnja tužitelja kako tuženici neovlašteno koriste predmetni stan, predlažu izvršiti uvid u predmet ovog suda broj Pst.12/13, navode da uredno podmiruju mjesečni iznos najamnine za predmetni stan s obzirom da je rješenjem ovog suda posl.br. R1-743/12 od 26. veljače 2016., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1847/2016, prihvaćen njihov prijedlog za osnivanjem pologa za polaganje sredstava. Tužitelj da je pokretao niz parničnih postupaka protiv tuženika radi isplate mjesečnog iznosa najamnine, međutim tužbeni zahtjevi tužitelja da su pravomoćno odbijeni.

3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom oglasa Imperium nekretnina od 31. siječnja 2022., izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7832 na dan 11. travnja 2022., Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenog između ZI i AI dana 10. travnja 1998., presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-12/13 od 27. ožujka 2014., rješenja Općinskog suda u Splitu broj R1- 743/12 od 26. veljače 2016. te rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1847/16 od 26. rujna 2017., dokaza o plaćanju zaštićene najamnine za predmetni stan; presuda u predmetima između istih stranaka vezano za istu činjeničnu i pravnu osnovu; Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog između ZI i tužitelja dana 31. kolovoza 2012. kao i potvrde ZI od 31. kolovoza 2012., Zapisnika potpisanog od strane t tuženika, AI te KI i FI dana 06. prosinca 2022., dopisa tuženika pod 1 tužitelju od 08. prosinca 2022. sa dokazom o primitku; izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5164 k. o. [katastarska općina] na dan 08. ožujka 2023. i 11. rujna 2023., Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između AI i DI dana 27. listopada 2021. sa Aneksom od 15. prosinca 2023. Pregledano je očitovanje MF-Porezne uprave RH, Područnog ureda Split od 28. travnja 2025. kao i privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine RH od 10. veljače 2025. Stranke su na ročištu koje je održano dana 01. srpnja 2026. dale svoju suglasnost da se zbog načela ekonomičnosti i efikasnosti u postupanju koriste dakle dokazi iz predmeta ovog suda P-2062/2023 (iskazi AI, NI, MI i ĐI).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužiteljice kao vlasnice predmetnog stana spram tuženika koji stan koriste, radi isplate iznosa od ukupno 600,00 € sa kamatama, za mjesec prosinac 2022., vezano za izgubljenu zaradu tužiteljice kao vlasnice stana odnosno izgubljene vezano za nemogućnost iznajmljivanja stana na slobodnom tržištu zbog okolnosti što tuženici isti koriste bez valjanog pravnog osnova, dakle, radi se o zahtjevu radi naknade štete radi izgubljene dobiti.

7. Među strankama nije sporno da tuženici stanuju u predmetnom stanu, pa tako i u utuženom mjesecu.

8. Iz pravomoćne presude ovog suda na koju se tužitelj poziva kod postavljanja zahtjeva spram tuženika broj Pst.728/13 od 03. travnja 2020., kao i spisu priložene dokumentacije, utvrđeno je da je tužitelj dana 31.kolovoza 2012. sa ranijom vlasnicom stana ZI sklopio Ugovor o kupoprodaji stana, dakle, tužiteljica je vlasnica stana i aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

8.1. Tužena pod.1 je bivša supruga AI, tuženik pod 2 je njegov sin, a AI je na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18, nadalje u tekstu: ZNS) imao status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, pa je stekao i status zaštićenog najmoprimca, a članovi njegovog obiteljskog domaćinstva je bila njegova bivša supruga – tužena pod 1, njegov sin – tuženik pod 2 i kći Đ koja je u međuvremenu iselila iz stana. Tom presudom odbijen je zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) radi donošenja presude koja mijenja ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom sa njima kao najmoprimcima, jer je sud u toj pravomoćnoj presudi zauzeo stav da bi pravo tuženicima pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl.38 ZNS-a, tužitelji u tom predmetu (ovdje tuženici) da nisu niti tvrdili da je AI, kao osoba koja je sa tadašnjom vlasnicom stana zaključila Ugovor o najmu stana, iselio iz stana odnosno trajno napustio stan, već, upravo suprotno, da on još uvijek živi sa njima u stanu odnosno da u stan povremeno dolazi te da se u stanu nalaze njegove stvari. Dakle, razlog odbijanja zahtjeva bio je u zaključku suda da je kao zaštićeni najmoprimac ugovor o najmu stana zaključio upravo AI, te da tužitelji nisu aktivno legitimirani, zbog ove okolnosti, na podnošenje te tužbe. To je pravi razlog odbijanja zahtjeva tužitelja (ovdje tuženika) u tom predmetu. Dakle, tuženici nisu sa tužiteljem, niti prednicom tužitelja, zaključili Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, niti je takav ugovor zamijenila pravomoćna sudska odluka. Oni su bili članovi obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca AI, koji je iz stana iselio, bez obzira kada te je pitanje jesu li oni u utuženom periodu stan koristili bez valjanog pravnog osnova.

9. Tužiteljica je već u postupku koji se vodio pred ovim sudom Pst.12/13, koji je pravomoćno okončan, podlegla sa svojim zahtjevom spram istih tuženika kojim je tražila iseljenje tuženika iz predmetnog stana i predaju istog slobodnog od osoba i stvari upravo njemu kao vlasniku stana. Tužba u tom predmetu zaprimljena je dana 03 .siječnja 2013., sud je u tom predmetu zauzeo stav kod donošenja odluke da tuženici predmetni stan koriste temeljem valjanog pravnog osnova – ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., a koji da nije od strane tužiteljice kao nove vlasnice stana na valjani način otkazan sukladno odredbama ZNS-a, koji propisuje način otkazivanja ovakve vrste ugovora od strane najmodavca, tužbeni zahtjev je odbijen.

10. U ovom postupku valjalo je utvrditi jesu li tuženici u predmetnom stanu bez valjanog pravnog osnova. . Iz ovih postupaka proizlazi da tuženici kao zaštićeni najmoprimci nisu sa tužiteljicom zaključili ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom niti je takav ugovor zamijenila pravomoćna sudska presuda. Nadalje, tužiteljica nije uspjela u zahtjevu na iseljenje tuženika iz predmetnog stana, taj postupak je pravomoćno okončan, njen zahtjev je odbijen, tuženici su očito u predmetnom stanu i očito je AI, kao zaštićeni najmoprimac u tom trenutku, iz stana trajno iselio.

11. Svjedok AI u svom iskazu navodi da je otac tuženika pod 2 i bivši suprug tužene pod 1, u stanu [adresa] anagrafske oznake [adresa] da je stanovao od rođenja neprekidno pa sve do prosinca 2022., da je od tada u smislu stanovanja van ovog stana i da stanuje u kući u [adresa], da je bio zaštićeni najmoprimac na predmetnom stanu u [adresa], a zaštićenu najamninu umjesto njega da plaća tuženik pod 2 jer da se tako sa njim dogovorio. Što se tiče vlasništva predmetnog stana, taj stan da je ranije bio drugih vlasnika, da je tužiteljica "treća ruka" odnosno treća vlasnica. Navodi da je zbog svoje dobi i problema sa vožnjom automobila odlučio živjeti u [adresa]. Naveo je dalje da je zemljište u [adresa] na kojem je sagrađena kuća kupljeno u biti M njegove supruge DI, ona da je čitavo vrijeme bila stvarna vlasnica iako da je zbog poreza ta nekretnina bila upisana na njegovo ime. Također je kazao da su NI i RI čitavo vrijeme u predmetnom stanu a da on ponekad dođe u posjetu u taj stan u [adresa]. Iz osobne iskaznice svjedoka koja je izdana 07. studenog 2016. od strane PU Splitsko-dalmatinske broj, proizlazi da je na ovoj osobnoj iskaznici navedena adresa prebivališta u [adresa].

12. Uvidom u službenu evidenciju MUP-a od strane suda, utvrđeno je da svjedok AI prijavljen na adresi u [adresa] od 07. studenog 2016. pa do danas, prije tog datuma bio je prijavljen na adresi u [adresa] od 13. studenog 2015. do 07. studenog 2016. na adresi u [adresa] od 28. listopada 2015. do 13. prosinca 2015. i na adresi u [adresa] od 18. rujna 1969. do 28. listopada 2015.; dakle, temeljem iskaza svjedoka AI, uvjerenja MUP-a vezano za promjene prijava prebivalište, osobne iskaznice svjedoka pregledane u sudnici za vrijeme saslušanja, svi ostalih izvedenih dokaza i rezultata pregledanih predmeta, ovaj sud zaključuje da je svjedok AI iselio trajno iz predmetnog stana i da su nakon njega u stanu ostali živjeti upravo tuženici, sud drži da se iz stana zasigurno iselio još u studenom 2016. i da više u smislu stanovanja u stan nije dolazio, prijava prebivališta MUP-u proizvodi pravne učinke i u ovom slučaju se radi o okolnosti da je zaštićeni najmoprimac napustio predmetni stan i to prije utuženog perioda i da su u stanu ostali živjeti tuženici, raniji članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, sa takvim statusom. Za navesti je da već kod podnošenja protutužbe u predmetu ovog suda broj Pst-728/13 tuženici navode da upravo oni (ne i AI) imaju status zaštićenih najmoprimaca na predmetnom stanu i traže donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa njima kao najmoprimcima, poznato je kada su isti podnijeli protutužbu i postavili ovakav zahtjev, pa je zaista jasno da je ono što je navedeno u prijavi za AI, po pitanju prijave prebivališta u [adresa], točno. Međutim, pitanje kada je AI iz stana iselio, kada je stan napustio, kakve to efekte ima za pravni položaj tuženika pod 2, njegovog sina, u smislu odredbe čl.24. ZNS-a, nije predmet ovog postupka radi naknade štete, nego je predmet postupka pokrenutog upravo tužbom tuženika pod 2 protiv tužiteljice kao tužene koji se vodi pod brojem Ps.93/2023, po zahtjevu tuženika pod 2 da sud donese presudu koja mijenja ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom i po kojem on ima status zaštićenog najmoprimca, taj postupak nije okončan i u tom postupku će očito biti važan trenutak iseljenja AI iz stana, utvrđenje kakva prava ima tuženik ad.1 vezano za svoj zahtjev, te će se tek u budućnosti odlučiti o pravu tuženika na korištenje predmetnog stana i stanovanja u istom, kao i materijalna prava tužiteljice spram tuženika, to još nije riješeno i nema utjecaja na presuđenje u ovom postupku, u trenutku zaključenja raspravljanja.

12.1. Saslušane parnične stranke koje su, govoreći sa svoje procesno pravne pozicije, o upravo navedenim činjenicama govorile onako kako je to i očekivati, prilagođeno njihovom pojedinačnom uspjehu u sporu. Njihovi iskazi nisu poljuljali utvrđenja o postojanju činjenica kako je to naprijed navedeno. Na stvari ništa ne mijenja ni pregledano privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 10. veljače 2025. jer je tim rješenjem sa danom 01. siječnja 2025. utvrđen prestanak pravnog odnosa zaštićenog najma i početak novog pravnog odnosa, prijelaznog zaštićenog najma koji njihove odnose regulira na drugačiji način, odnosno u skladu sa odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske.

13. Dakle, za navesti je da u ovom postupku zbog naknade štete s naslova izgubljene dobiti jer tužiteljica ne bi mogla iznajmljivati predmetni stan zbog okolnosti što su u stanu tuženici koji su nakon iseljenja AI stan nastavili koristiti kao raniji članovi njegovog obiteljskog domaćinstva (Ugovor o najmu stana zaključen 10. travnja 1998. sa ranijom vlasnicom u kojem su tuženici navedeni kao osobe koje koriste stan zajedno sa zaštićenim najmoprimcem AI, a koji nije poništen niti utvrđen ništetnim pravnim poslom pravomoćnom sudskom odlukom) i isti nisu u stanu bez pravnog osnova, oni u stanu mogu nastaviti stanovati nakon iseljenja ranijeg zaštićenog najmoprimca i njihova prava i obveze regulirane su ZNS-om, o čemu će sudovi u budućnosti odlučiti. Svakako, iako tuženici nemaju status zaštićenog najmoprimca na ovom stanu, tuženik pod 2 je ustao tužbom u tom pravcu i taj postupak nije okončan, oni su očito u trenutku iseljenja AI iz stana bili članovi njegovog obiteljskog domaćinstva i na taj status pravomoćno presuđenje iz postupka Pst.728/13 nema utjecaja, jer se tim statusom ova presuda nije ni bavila nego zahtjevom pripada li im status zaštićenih najmoprimaca. Tužiteljica nije pravomoćno uspjela u postupku radi njihovog iseljenja, njen zahtjev je pravomoćno odbijen i za navesti je da je temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud stava da u trenutku zaključenja glavne rasprave egzistira pravo tuženih na korištenje stana i ne postoji pravomoćna presuda po kojoj su oni iz stana dužni iseliti. Tuženici u utuženom periodu nisu u predmetnom stanu bez pravnog osnova, oni su nakon iseljenja zaštićenog najmoprimca nastavili živjeti u stanu u kojem su čitavo vrijeme živjeli i to temeljem njihovog statusa članova njegovog obiteljskog domaćinstva u trenutku iseljenja i prije toga.

14. Dakle, radi svega navedenog tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete u visini ukupnog iznosa od 600,00 € sa zakonskim zateznim kamatama, radi izgubljene dobiti, za mjesec prosinac 2022. jer ona kao vlasnica stana kojeg je stekla pravnim poslom kao neuseljiv stan u tom periodu zaista nije mogla iznajmljivati stan jer u istom stanuju tuženici, ali ne bez pravnog osnova i ovaj zahtjev valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan.

15. Za navesti je i to da tuženici, očito tuženik pod 2, plaća zaštićenu najamninu, pa i da je zahtjev tužiteljice osnovan, a nije, njoj ne bi pripadao puni iznos koji bi na ime najamnine mogla dobiti na tržištu za ovaj stan, nego bi isti valjalo umanjiti za ono što je primala na ime zaštićene najamnine. Nadalje, situacija stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, regulirana je i na način da je u tzv. predmetu Statileo c/a RH, tužiteljima odnosno vlasnicima stanova dosuđivana naknada štete na teret Republike Hrvatske kao štetnika koja se očituje u razlici između iznosa koji bi isti mogli ostvariti na tržištu iznajmljivanjem i iznosa zaštićene najamnine koji primaju, tako da je tužiteljica mogla posegnuti za ovim pravnim putem, protiv Republike Hrvatske, kao vlasnica predmetnog stana, bez obzira na konačan uspjeh u takvom postupku, u takvim postupcima pasivno je legitimirana upravo Republika Hrvatska.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1. i čl.155. ZPP- a, a obistinjeni trošak tuženicima odnosi se na trošak potreban za vođenje postupka, s obzirom na ukupan v.p.s. od 600,00 €. Tuženicima je trošak obistinjen za slijedeće popisane radnje: sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 30. lipnja 2026. i zastupanje na ročištu od 01. srpnja 2026. – svaka radnja po 75 bodova. Ukupan zbir od 225 bodova pomnožen je potom sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost 1 boda a potom je dobiveni iznos od 450,00 € uvećan za iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu od ukupnih 60,00 € (svaki od tuženika ima platiti iznos od 30,00 € na ime ovog troška). Na taj način dobiven je iznos od 510,00 € koliko pripada tuženicima na ime parničnog troška, a što će im ga platiti tužiteljica kao stranka koja u postupku nije uspjela.

17. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 23. srpnja 2026.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženih pod 1 i pod 2

- u spis