REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3503/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IRKI, državljanina Egipta, rođen **.**.1998., koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčinova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, OIB: 36162371878, radi ograničenja kretanja, 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/25-06/11372, URBROJ: 511-01-213-26-14 od 3. lipnja 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/11372, URBROJ: 511-01-213-26-14 od 3. lipnja 2026., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka te na tu okolnost predlaže svoje saslušanje. Ističe da je osporeno rješenje tuženika doneseno jer je sljedbenik islama (vjernik), vojno osposobljena osoba (služio obvezni vojni rok) te da iskazuje „anticionističke stavove prema državi Izrael” (ne smatra državu Izrael za prijateljsku državu, pri tome se ne osvrćući na I, već na stavove i postupke vlasti države Izrael). Smatra da ne može biti kažnjen zbog iskazivanja svojih stavova koji su, u odnosu na Izrael, u skladu sa stavovima Europske unije. Ističe da Ustav Republike Hrvatske izričito jamči slobodu mišljenja, govora i javnog nastupa te zabranjuje cenzuru te da tuženik nije utvrđivao da bi on tu slobodu zlouporabio. Navodi da je izražavanje političkog stava, kritika vlasti, kritika zakona, kritika političara ili iznošenje vlastitog mišljenja o društvenim pitanjima uglavnom zaštićeno pravom na slobodu izražavanja te da je Europski sud za ljudska prava više puta naglasio da demokratsko društvo mora tolerirati i izraze koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. Citirajući članak 41. Zakona o sigurnosnim provjerama ističe da je postupanje Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA) protivno odredbama Zakona o sigurnosnim provjerama te da SOA time što od tuženika traži da odredi ograničenje slobode kretanja stvara institucionalni pritisak na tuženika te usmjerava odluku koju sam tuženik treba donijeti temeljenu isključivo na mišljenju, a ne na zahtjevu. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da mu odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je tužitelj 9. prosinca 2025. izrazio namjeru za podnošenje naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te da je povodom istog doneseno rješenje Službe za međunarodnu zaštitu od 19. prosinca 2025. kojim je naknadni zahtjev tužitelja odbačen kao nedopušten, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor. Presudom Upravnog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2026. odbijen je tužbeni zahtjev, nakon čega je tužitelj izjavio žalbu o kojoj do danas nije odlučeno. Navodi da je osporeno rješenje tuženika nije doneseno isključivo na temelju dopisa SOA-e, KLASA: 216-01/26-01/19, URBROJ: 539-1603/577-26-1, kojim je zatraženo ograničenje slobode kretanja tužitelju iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti, već je isto doneseno nakon provedene individualne procjene osobnih okolnosti tužitelja, tijekom koje je utvrđeno da se radi o punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi koja nije pripadnik ranjive skupine te je upoznata sa svojim pravima i obvezama u postupku međunarodne zaštite. Dopis SOA-e predstavlja jedan od dokaza na kojem se temelji osporeno rješenje, dok je konačnu odluku, nakon razmatranja svih utvrđenih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, donijelo nadležno upravno tijelo. U konkretnom slučaju ocijenjeno je da se svrha zaštite nacionalne sigurnosti može ostvariti isključivo smještajem u Prihvatni centar za strance, uzimajući u obzir sadržaj dopisa SOA-e kojim je utvrđeno da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Navodi da osporeno rješenje nije doneseno zbog vjerske pripadnosti, političkih stavova ili osobnih uvjerenja tužitelja, već na temelju dopisa SOA-e kojim je, u okviru zakonom propisanih ovlasti navedene Agencije, utvrđeno da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske. Ističe da nije ovlašten preispitivati sigurnosnu procjenu SOA-e, već je, sukladno zakonu, dužan u upravnom postupku uzeti u obzir dostavljenu procjenu te, nakon provedene individualne procjene okolnosti konkretnog slučaja, donijeti odgovarajuću odluku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 22. srpnja 2026.
5. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika.
6. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj: UsI-53/2026 između istih stranaka, u postupku naknadnog zahtjeva tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Sud je 16. srpnja 2025. izvršio uvid u spis koji se pred Sigurnosno-obavještajnom agencijom vodi u odnosu na tužitelja, a u kojemu je dopis, KLASA: 216-01/26-01/19, URBROJ: 539-1603/577-26-1, dostavljen tuženiku u postupku određivanja ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.
8. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, prema članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. U ovom predmetu sporan je prema navodima tužbe zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance iz razloga propisanih člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje: Zakon).
11. Iz spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz članka 54. stavka 11. Zakona, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja, u pogledu primjene odredba navedenog Zakona, sve kako je navedeno u odgovoru na tužbu tuženika.
11.1. U postupku je utvrđeno da je tužitelj 9. prosinca 2025. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te da je 15. prosinca 2025. u Prihvatilištu podnio naknadni zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/25-06/11372, URBROJ: 511-01-213-25-3.
11.2. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/11372, URBROJ: 511-01-212-25- 6 od 19. prosinca 2025. odbačen je tužiteljev naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu te je isto, kao zakonito, potvrđeno presudom ovog suda, poslovni broj: Us I-53/2026-6 od 13. ožujka 2026. Protiv presude, poslovni broj: Us I-53/2026-6 od 13. ožujka 2026. tužitelj je podnio žalbu Visokom upravnom suda Republike Hrvatske.
11.3. Tuženik je 2. lipnja 2026. zaprimio podnesak Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 216-01/26-01/19, URBROJ: 539-1603/577-26-1, kojim je zatraženo ograničenje slobode kretanja tužitelju iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti na koje se poziva i tuženik u osporenom rješenju.
12. Člankom 54. stavkom 1. Zakona propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
12.1. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno, između ostaloga radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (stavak 2. točke 1., 3. i 7.).
12.2. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da se rizik od bijega procjenjuje na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
12.3. Stavkom 5. istog članka Zakona je propisano da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti zabranom kretanja izvan Prihvatilišta, zabranom kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, davanjem u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, smještajem u prihvatni centar za strance.
12.4. Stavkom 6. istog članka Zakona je propisano da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
12.5. Stavkom 9. istog članka Zakona je propisano da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
13. Prema članku 5. stavku 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 50/25.), koji se primjenjuje na temelju članka 3. stavka 1. Zakona, sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera.
14. Prema članku 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj 85/08. i 86/12.; dalje. ZSP) kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa], SOA dostavlja samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke, a ne dostavlja izvješće o provedenoj sigurnosnoj provjeri.
15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
16. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba članka 54. Zakona.
17. Ističe se da za zaključak tuženika da u konkretnom slučaju tužitelju treba ograničiti slobodu kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta.
17.1. Naime, sud je 16. srpnja 2026. izvršio uvid u spis koji se pred Sigurnosno- obavještajnom agencijom vodi u odnosu na tužitelja, a u kojemu je prethodno navedeni dopis od 2. lipnja 2026. dostavljen tuženiku u postupku određivanja ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance te je zaključio da su opravdani razlozi izneseni u navedenom dopisu.
17.2. U konkretnom predmetu dostavljeni spis SOA-e daje osnovu za zaključak da je u predmetu tužitelja, s obzirom na dokumentaciju u koju je sud izvršio uvid, činjenični supstrat i rezultate sigurnosne provjere, utvrđeno postojanje razloga koji opravdavaju zaključak iznesen u predmetnom dopisu SOA-e. Tužiteljeva vjerska pripadnost, politički stavovi, kao i kontakti koje je ostvario za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite te njegovo ponašanje, dovedeni su u kontekst s konkretnim i individualiziranim elementima koji nadilaze razinu paušalne sumnje, a koji prema ocjeni Suda stvaraju razumno utemeljenu sigurnosnu procjenu da bi tužiteljevo slobodno kretanje moglo predstavljati rizik za nacionalnu sigurnost. Imajući u vidu ograničenja koja postoje u pogledu iznošenja razloga označenih određenim stupnjem tajnosti, sud detalje navedenog dopisa i pregledanog spisa o čemu je u spisu sačinjena službena bilješka 17. srpnja 2026. (str. 20. spisa) neće iznositi.
18. Tužitelj je naveo u tužbi da je s djelatnicima SOA-e obavio razgovor te je iznio dijelove sadržaja toga razgovora vezano za politička i vjerska uvjerenja tužitelja kao i druge okolnosti koje se odnose na njegove stavove prema Državi Izrael i njihovim glavnim saveznicima, Sjedinjenim američkim državama i u kojem kontekstu sagledava njihova diplomatska predstavništva te židovske kulturno-vjerske objekte. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj upoznat s razlozima i okolnostima na kojima se temelji izdano mišljenje o potrebi ograničenja slobode kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti.
19. Tužiteljevi navodi o tome na koji način bi trebalo tumačiti njegovu vjersku pripadnost te političke stavove nisu od utjecaja na zaključak nadležnog tijela o prijetnji tužitelja nacionalnoj sigurnosti, s obzirom na sadržaj pregledanog spisa SOA-e. Ističe se da pristup takvim podacima sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ 79/07 i 86/12) imaju osobe navedene u članku 20. istog Zakona, između ostaloga i suci, a da stoga postoji i zapreka za otkrivanje navedenih podataka i obrazlaganja razloga danog mišljenja u osporenom rješenju.
20. S obzirom na to da je tužitelj upoznat s razlozima i okolnostima na kojima se temelji izdano mišljenje o potrebi ograničenja slobode kretanja, da u ovom postupku nije osporio odlučne činjenice, već samo zaključak nadležnog tijela o postojanju prijetnji tužitelja nacionalnoj sigurnosti te s obzirom na sadržaj pregledanog spisa SOA- e, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da ga se sasluša.
21. Napominje se da je SOA tijelo koje je nadležno za obavljanje sigurnosne provjere državljana treće zemlje radi zaštite nacionalne sigurnosti pa tako u slučaju ograničenja slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite radi zaštite nacionalne sigurnosti. Tuženik nije ovlašten preispitivati sigurnosnu procjenu SOA-e, već je, sukladno zakonu, dužan u upravnom postupku uzeti u obzir dostavljenu procjenu te, nakon provedene individualne procjene okolnosti konkretnog slučaja, donijeti odgovarajuću odluku. Budući da je tuženik ustvrdio u procjeni osobnih okolnosti da tužitelj nije pripadnik ranjive skupine, da se radi o punoljetnoj osobi koja je upoznata sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, nije osnovan prigovor tužitelja o postupanju protivnom ZSP-u, neovisno o tome što se tuženik u pobijanom rješenju pozvao i na generalne ciljeve SOA-e.
22. U pogledu razmjernosti mjere, Sud prihvaća stajalište tuženika da se svrha zaštite ne bi mogla ostvariti blažim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Naime, alternativne mjere pretpostavljaju određenu razinu slobode kretanja (npr. zabrana izlaska iz Prihvatilišta ili određeno područje kretanja), dok sigurnosni razlozi navode na zaključak da primjena blažih mjera ne otklanja rizik koji je identificiran kroz sigurnosnu provjeru.
23. U pogledu razmjernosti trajanja mjere, Sud utvrđuje da je ograničenje slobode kretanja određeno na razdoblje do tri mjeseca radi kontrole postojećeg sigurnosnog rizika tijekom trajanja postupka međunarodne zaštite. Iz sigurnosnih podataka proizlazi da se radi o aktualnom i trajnom riziku koji se ne može učinkovito kontrolirati blažim mjerama. Kraće trajanje mjere ne bi omogućilo djelotvoran nadzor jer ne bi osiguralo kontinuiranu i stabilnu kontrolu kretanja i ponašanja tužitelja u razdoblju u kojem njegov pravni status još nije konačno riješen, a identificirani sigurnosni rizik postoji. Stoga je primjena navedene mjere opravdana iz razloga navedenih u osporenom rješenju, a vodeći računa o svim okolnostima ovog slučaja.
24. Slijedom navedenog sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito i pravilno tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme i na način kako je to određeno izrekom osporenog rješenja.
25. Stoga je u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.
26. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.
27. U skladu s člankom 60. Zakona te člancima 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.) te primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) opunomoćeniku tužitelja, koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eura (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eura (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenom članku Pravilnika, dakle u zatraženom iznosu od 500,00 eura po radnji. Navedeni trošak uvećan je za pripadajući PDV od 25% te sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat je trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a, kako je odlučeno u točkama II. i III. izreke.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku, putem e-komunikacije
2. Tuženiku,
3. Prihvatilište za strance Ježevo, e-mailom
4. u spis
